3- 442 i Taj biljeg sramote i nepravde (?!) nijesu više mogli, da podnose ponosni begovi vezirova grada: oni :će da operu tu ljagu sa sebe, da osvjetlaju svoje begovsko lice, pokazavši svijetu kako oni .dočgovi nijesu konservativci, nogo upravo slobodo- njaci, — & ma pravi sinovi. devetnaestog vije- Ni os ćada svijetu pokažu, kako je u njih “(črijte, za ime božije !) ;irobudjena svijest — svi- jest Srpska! Ah milo, aj junačko: Srpstvo! To je Travanjskim begovima uz diišu i srce priraslo, a to će da pokažu cijelome svijetu; neka znade Beč i Pešta ko sti oni, da su oni Srbi mu/iamedanske vjere! Neka se divi, pače neka strepi Beč i Pešta pred srpstvom slobodoumnih begova vezirova grada ! Svoju izjivu o svome srpstvu poslali su u svoje srpsko glasilo svih triju vjera, u plaćeno kle- petalo — ,Srbobran.“ Ovaj u vječnoj skrbi za svo- je srpsko stado donosi izjavu načelu lista sa pro- klamacijom,. da u Bosni nema Hrvata, da_ su tamo samo Srbi svih triju vjera, a zatim sankcionira iz- javu slobodoumnih. begova vezirova grada! Bre a- ferim srpski sinovi, osvjetlali ste svoje srpsko lice ! Pošto pak ima ljudi — na žalost — na svi- jetu, koji neznaju svete ćirilice čitati niti srpski govoriti, a da begovska izjava nestane u tako u- zahnu krugu; — pobrinuše se Bečke i Peštanske ' novine, da iznesu ovu izjavu: pred Europu, da po- kažu cijelom svijetu, kako u Bosni nema Hrvata! Samo se more zamjeriti peštanskim i bečkim no- vinama, što nijesu iznijele pred svijet da begovi brane i svoju vjeru. A jesu li to begovi učinili? Evo čujte! Neki :jezuvita (koji u ostalom može bi- ti i talijan i nijemac, kranjac ili čeh) jednom pri- likom uvrijedi muhamedansku vjeru — Islam. Be- govi kano ti žestoki muslimani ustaše na obranu vjere; ali kako? U mjesto da na dostojan način obrane vjerske svetinje, da odbiju besramne na- padaje jednoga dimi batilina; oni svoju obranu zagrnuše u politički plašt, udariše na Hrvate (ko- lika nesmisao!); izjaviše (?!) se za Srbe, a u obra- nu vjere, — a ma ni riječi. I to je obrana vjere? Ako su htjeli braniti vjeru, tu pod nijedan način nijesu smjeli uplesti' politiku i vjeru uzeti kao po- litičko sredstvo, jer vjera čim se sniži do politi- čkog sredstva, gubeći time švoju značajnost sveto- sti, dolazi u pogibelj sa propadanjem političke svr- he i same propasti, kao bivše njezino sredstvo.“ Ako su begovi vezirova grada tako gorljivi muslimani i to im ja ne poričem, — onda su tre- bali braniti vjeru na način dostojan dini umbina; trebali su jezuvitu tužiti, radi uvrijede vjerskih svetinja. Tako je trebalo obraniti vjeru, a ne mi- ješati tu koješta i svašta, ali u obranu Izlama ni riječi. Šta ih je natjeralo da upliću u obranu Hr- vatstvo i Srpstvo? Jer je jezuvita Hrvat, (dopusti- mo da: jest, prem može biti i magjar) ali nek je, tu opet nije i nesmije biti Hrvatstvo kao narodnost po srijedi; jer baška vjera, baška narodnost. Što čini pojedinac, makar bio ko, za to ne odgovara ci- jeli narod, naročito kad je taj samo pojedinac i ništa drugo. Zar se mora rad pojedinca i :to samo pojedinca, bacati ljaga na cijeli narod ? O, po taj bi način i mi mnogo trpili... Ako:je pak begovima :stalo do obrane i na- pretka vjere, tu im je široko polje, mogu da po- mognu svome miletu i da se proslave. Oni kao bogati begovi, a pusto bogme i inteligentni, mogu s druge: strane, na način kako treba pomoći vjeri i muslomanskom narodu. Upravo nama muslimani- ma Bosne i Hercegovine treba mnogo radi požr- tvovnosti i unapregjenja, da kročimo naprijed, da ne zaostanemo iza drugih i — da se održimo on- dje, gdje smo. Više, bi oni begovi kamo i kud po- mogli našem narodu i Islamu, kad bi nastojali da nas je što više na naukama, da nam djeca idu u i škole,. da: se radi :oko napretka naro- dnog, da se to unapregjuje i potpomaže. .Tim bi se koristilo našoj vjeri, domovini i narodu, a ne pisanjem po srpskim novinama, jer vaše izjave sa- mo su puko sredstvo za podle svrhe srpskijeh tminara i švapskijeh i peštanskijeh licumjera. + Ako je plemenitim begovima stalo do napret- ka naše domovine, do sreće našega islamskoga na- roda, ja ih pitam mogu li oni pomisliti napredak naše domovine i sreću nas muslimana u svezi sa srpstvom ? =>. | nOmladino nado svijeta; ali na mlagjim svi- 1“ Shvativ ' + “2 i onu mladež, koja se izjavila u prilog Hrvastva. E, brate, oni ti kao srbi, nijesu mogli inače. Da, ali oni to nijesu učinili iz svoga srpskog osvjedo- čenja i iz svojih srpskih načela, nego za to jer vi- de tu pogibelj jeru (?!?) Ako je ovo pošljednje, onda su opet p ili jer je trebalo učiniti ova- ko: dokazati mlađeži da su zabasali i da je to za nas pog ispozvati lji na_ opravdanje ili odgo- vornost. I m uvjeren, ako bi naši gjaci uvi- djeli da su na krivom putu, da bi se svi povratili. Ali begovi ni tu ništa: nego mi ih osugjujemo, ali to ne vrijeđi, jer i mi možemo doviknut onim be- govima: mi vas sažaljujemo ! Da se zna koji su to begovi, eyo im imena po ,Srbobranovu“ izvješću : Ahmed beg Hafizzadić, Ahmed beg Kulenović, Derviš beg Hadžiflić, Bečir beg Sulejman Pašić, Mehmed beg Krehić, Islam ef, Kajmekamović; i još jedan. Da li će ovi bego- vi pristati na ono što o njima pišu srpsko i švap- '| ske magjarske novine, mi neznamo, ali su sve ove no- vine njihovu izjavu uzeli i njome se služe u svoje nečiste svrhe. Mujo. Naši Dopisi. Dubrovnik, 16 Avgusta. Primamo i uvrštujemo: Na Veliku Gospu pošlo je nekoliko nas iz grada u Postranje, da se tamo pozabavimo i malo proveselimo u društvu dičnih Postranjana i ostalih Župljana, koji svake godine u ovaj svečani dan dolaze Postranjanima u goste. Kako smo mi i svi gosti bili dočekani i bratski primljeni nije od potrebe da vam govorim, jer je poznata župska gostoljubivost i dobrota prema svakome, naročito prema braći Hrvatima. U Po- stranje došlo je i nekoliko muzikanata , Dubrova- čke glazbe“ pod upravom g. Suzanke, da bi sve- čanost što ljepše ispala. Selo je bilo okićeno hr- vatskim trobojnicama i zelenilom. Junaci Župljani i lijepe župke u narodnim odijelima uprav su o- vu svečanost začinjali. Svak se nadao da ćemo zbilja svečani dan lijepo provesti. Ali, kao da ni ovu prigodu nije htjela paopustiti općina a da još jednom ne izda pred narodom 0 sebi, već pozna- tu svjedožbu: kakva je! Za to što župljani neće, pa neće da znadu za Gondolu, baron Gondola se prihvati skrajnjih srestava da im se osveti. Javila općina političkoj vlasti, da ne jamči za red, s to- ga da se zabrani muzika. 1 zbijja kad su naši inu- zikanti htjeli svirati u selu, dogjoše žandari izja- vom da im je to strogo zabranjeno. Dobro. Kad ne mogu u selu, moći će, svak promislio, svirati u privatnoj kući, jer je tu gospodar vlasnik iste i jer žandarska zabrana, barem u Austriji, ne može odjeknuti preko kutnjeg praga. Ali evo opet žan- dara te zabranjuju i to. Na posljedku muzikanti žele, a narod još više, da sviraju u crkvi preko sv. mise. Bar u crkvi zapovijeda svećenik, bar se u crkvi ne smiju miješati ni općinska ni druga vlast da oni odregjuju hoće li se ili neće nešto dopustiti, da se uvoliča crkvena svečanost. Ali e- vo opet žandara s bajonetama, na novo zabranjuju muziki da u crkvi svira, te u opće izjavljuju, da toga dana ne smiju migdje svirati. Mi smo se od čuda zabezeknuli. Vrijegjaju li se ili se ne vrije- gjaju ovim postojeći zakoni, ako nije možda na Postranjom proglašeno opsadno stanje s toga mož- da, što narod neće da bude za baruna Frana? Je li lijepo i pošteno, da se jedna općina na ovaj na- čin osvećuje narodu, da on ne može proslaviti erkovne svečanosti, jer narod neće da prema je- dnom mameluku bude mameluk, ostavljamo pošte- nom svijetu da on sudi. U Župi, ako dignete po- znatog Iva Gagru i još pet-šest njemu sličnih, sve diše čistim hrvatskim duhom. Ali općina narodu nameće za seoskog glavara baš Gagru, i s njime u dogovoru izmišlja da će biti nereda, ako se hr- vatskoj muzici dozvoli svirati, Nego nije ovo sve. Zgrnuo se silan narod u selo, da se pro- veseli, Pjesmi i popjevkama ni kraju ni koncu. Sve hrvatski, dobri Bože, da je prava divota! či- sto ti srce raste od miline uživajući, kako narod misli i osjeća, kako je oduševljen za svetu hrvat- sku stvar. Nastalo pravo narodno veselje. Na je- dnom kraju igraju župsko kolo, na drugom pjeva- ju hrvatske pjesme — a sve u najboljem miru i dobro šnaćaj ove rečenice, | redu, tako da su i šandari (njih trojica) otišli po- Travanjski: begovi osudiše u svojoj srpskoj izjavi ; dalje i mirno sjedali, uvjereni i satni da-ovaj_na- rod ne zna za nerede, kako mu .podvaljuje barun Frano. Ali baš u najboljem času, kad se nazdra- vljalo hrvatskim prvacima, od nekud iznenada, kao bijesan doleti Ivo Gagre, Gondolin skutonoša i Seoski glavar, te počme grditi Hrvate, a vikati: živio Gondola! Tako je izgledalo, kao da mu je Gondola dao par fiorina da ga tu spomene. Na- ravno, da je i ovo bio kamen smutnje. Jedan čo- vjek došao da vrijegja svu Župu! Župljani skočili uzvicima, da se glavar istjera, jer da vrijegja i da će se dogoditi nemira. Neki polećeli i sami, da ga izagnaju u interesu mira. A na indiric Gondole svak je rekao po nešto, što je dovoljno da se svak uvjeri koliko ima u narodu povjerenja. Sve se iz- miješalo. Gagre poblijedio i silan junak drhće kao kukavica, izgledalo je, da je i sam uvidio svoj bezobrazni postupak i da će sad na pitati za o- proštenje — ali u to doletješe žandari i oni ga uzeše u zaštitu, pokazujući otvoreno da narod miruje a da Gagre tu stoji — koji se megju ba- jonetama opet osokolio pa opet stao Župljane i- zazivati. Zalud molbe da se odstrani, zalud opo- mene. Ovako se radi kod nas! Hrvatskoj muziki ne dozvoljava se da svira ni u crkvi u jednom selu, gdje su svi hrvati u interesu ,reda“ — ali se jedan jedini čovjek u interesu reda pušta ne- kažnjen, kad on sam i baš sam on izaziva nered. Svakako Gondola je premašio cilj. U dičnoj Župi Hrvati su ipak hrvatski se zabavljali, i dali su na novo izraz nezadovoljstva i ogorčenja proti bart- nu. Znamo, što njega boli. Kad su Srbi i Talijani dolazili u Župu u sramotnoj namjeri, odlazili su opareni. Sad bi da se svete, pa kad ne mogu oni tamo, da ne dadu ni HrvatimfBNjihova muzika ne može nigdje izvan Dubrovnika. U Župi, svoj dubrovačkoj okolici i bližnjim općinama Stona, Lopu- da, Slanoga, Šipana, Orašca, Rijeke i Konavala izrode narod ne prima. Što će oni? Od bijesa tjeraju i- nad, pa jer narod njih neće, oni lažima se obra- ćaju političkoj vlasti da zabrani ,u ime reda“ hr- vatsku muziku ondje, gdje je narod čeka rašire- nih ruka. Zaista utješljivi znaci, jer se vidi da hrvatska miso u narodu.divno napreduje; mi još samo to želimo, da se o ovome uvjeri i politička vlast, te raporte baruna Frana pažljivije pročita, a dotle idemo da vidimo hoće li se uzeti na od- govornost Gagre radi nereda, koga su kako na- knadno doznajemo i sami žandari poslije bili pri- siljeni, da odstrane. Lopud, 14 Avgusta. (Doček presvj. Uccellini-a) — Jučer je ovo malo mjesto dočekalo veliko slavje, kakova odav- na nije. Jutrom okolo 9 sati stiže iz grada u na- šu bajnu luku okićen zastavam parobrodić ,Mela- nira“, a na njemu naš dični domorodac, vrli naš Don Frano Uccellini, novoposvećeni. biskup Ben- do i apostolski upravitelj Kotorske biskupije, a u društvu visokih gostiju: preuzv. nadbiskupa i me- tropolite Rajćevića, presvj. spljetskog biskupa Na- kića, i našeg duhovnog Pastira Dra Marcelića, kojim pak činjahu prataju razni svećenici što iz grada, što iz raznih drugih mjesta. Dolazak njihov bi naviješćon stanovnicima cijelog otoka gruvanjem mužara i slavljenjem zvona. Sve kuće bijahu okiće- ne hrvatskim trobojnicam koje se takogjer vigja- hu zataknute na raznim mjestima na morskom ža- lu, vijući se ponosito, Cijelo malo mjesto plivaše u radosti, a sve se stanovništvo slegne na glavu mosta, gdje no imagjaše pristati parobrod, i gdje se dizaše slavoluk okićen lijepim zelenilom i tro- bojnicam, ,vrhu koga bješe napisana novome bi- skupu dobrodošlica. Stari načelnik tronutim i drh- tućim glasom pročita na ime Lopuda pozdrav pre- svj. Uccellini-u, koji pak jednako ganut odvrati su malo iskrenih riječi, pak. iza toga, izredi so povorka da otprati goste do odregjenog stana, predvogjena od lijepe kite mladih učenica, . koje prosipahu prolaskom cvijeće, — U 1 sat po po- dne urečena je svečana gozba u stanu presvj. Uc- cellini-a, koja u svemu ispade uprav sjajno. Bija- še na njoj od prilike 30 pozvanika uz nazočnost sijedih svečarevih roditelja, kojim se na licu od- sijevala velika radost i zadovoljstvo. Bijaše tu po- zvan takogjer posjednik iz mjesta baron Mayneri sa gospogjom, koji pri kraju gozbe ustade, te na- zdravi presvj, Uccellini-u, istaknuvši njegove vrli- % Čas