, tu se-ulaže kapital samo onda, kad 'mađaja će taj kapital donositi i relativne ko- risti. Tngiče svi projekti postaju utopije, koje mo- gu; sa zavagjati javno mnijenje. + I mi u Dubrovniku imamo nešto slična. A- --mo je njeko bacio ideju o gradnji jednog velikog hotela na Pilama, koji bi ujedno bio prikladan i za kuru. O tomu su pisale domaće i strane novi- ne i to onako na laku ruku. Pisale su da je za to već potpisano do u Dubrovniku, 100.000 fior. što nije istina. Ali to je nuzgredno. Hotel bi do- šao, računajuć u to i kupovinu skupih fondova na Brsaljam, oko 400.000 fior., jer ima da bude sve u veliku. Računajmo dobit samo po 3o|o i to je 12.000 na godinu. Da jedan hotel može svojim akcijonerima podati 12.000 dobitka, treba da ima barem 25.000 čistoga prihoda, što bi odgovaralo najmanje 50.000 fior. brutto-prihoda na godinu a- ko ne više. Stranci dakle valjalo bi da ostave u hotelu svaki dan, 150 fior. da akcijoneri mogu do- biti 30|0. Da se dogje do te svote trebalo binam učinit mnogo i mnogo toga, prije nego će se i po- mislit na taj svjetski hotel. Al ovo spomenusmo samo nuzgredno. . Naše mnijenje jest, da će se moći za Dalmaciju uspje- šno zauzeti u jedino onaj. koji će od toga cr- piti direktne koristi. To je u prvom redu drža- va, a u drugom privatni poduzetnici. Da bi državi bilo od neizmjerne koristi, da se zauzme za Dalmaciju, to je stvar nepobitna. U tom se ne bi imalo gledati da li je Dalmacija sa- da aktivna ili pasivna. Kad bi se pak vlada oz- biljno zauzela, našla bi izmed domaćih sinova do- sta ljudi, koji bi joj ili radom ili kapitalom došli na susret, istina radi svoje koristi, ali to bi bilo i na korist pokrajine. Nije baš teško pogoditi gdje bi se najprije počelo. Na našoj krnj-željeznici. Ona bi se imala spojiti sa ostalim mrežama 'monarhije i amo pro- tegnuti preko primorja do Dubrovnika i Boke. Dok mi ne dobijemo željeznicu, svi bi ovi veliki hote- li, koji se danas grade samo po našijem kavana- ma i spičarijama, zijevali prazni. Nego ova željeznica spojila bi Dalmaciju sa Hrvatskom. Zato se ona toliko i razvlači. Zato i mi sve više dolazimo do uvjerenja, da bismo se za nas najbolje pobrinuli mi sami, kad bi mogli odlučivati u našem domu, kad bi nam. t. j. bile slobodne ruke. Mi ipak pozdravljamo dobru misao onoga te je gore spomenuto društvo zasnovao. Ovo bi mo- glo da bude od njeke moralne potpore. . Ako ni- šta, sam njegov opstanak biće javna tužba na ja- dno ekonomsko stanje, naše pokrajine, u kom se ona danas nalazi, ne baš svojom krivicom. < 7 Naši Dopisi. Trpanj, 20 Avgusta. Nikada se čeljade neće arajdati u srcu niti nasladiti u duši koliko, tad kad dožive kakovu li- jepu zabavu u svom rodnom mjestu, sa svojima. Takovu nezaboravnu zabavu dočeka rodoljubni Tr- panj dne 15. tek. na blagdan Velike Gospe. Taj dan naime naša dična omladina, vogjena, upravlje- na i izučena od vrlog gosp. Ilijića, pučkog učitelja u mjestu, bijaše se spravila za prvi put dati op- ćinstvu ,Deklamatornu zabavnu večer“ koje se žalibože kod nas u Dalmaciji posve rijetko mogu uživati u malim varošima poput naše. Koji se je stranac onaj dan desio u Trpnju, bit će za cijelo opazio da se sve nješto življe kreće i napeto oče- kuje, a i pravedno kad se reče da su te iste ve- čeri takogjer za prvi put naši tamburaški diletan- ti imali stupiti pred općinstvo toli da pokažu svoj napredak u udaranju tamburica, koli da sitnim zujanjem tankih- žica pobude nježne osjećaje ro- doljubnih duša, — Pred večer dakle tog dana sta- de vreva vesela naroda a po tom navala nadasve mladeži u prostranu dvoranu velike općinske ku- će, koja osta dupkom puna, preko 200 osoba. Svačije oko uprto je u vrh dvorane, gdje se di- zaše prekrasna pozornica, a pred njom sjede tam- buraši sa tamburicam položenim na priregjenim klupam. Svijema srce čezne za časom da se za- bava započne, kad od jednom tamburaši uzimlju svoje tamburice, daje se znak kucanju, te svi skla- dao i milo odigraše obljubljenu hrvatsku himnu ;| dović) divno izvedena od gosp. Certića, Butirića i ,Lfj&pd \naša domovino.“ Ljupki glas tarikihi žica | potrese srcem rodoljubnog općinstva, koje dade oduška živim odobravanjem i ushitnim pleskanjem ostavši veoma zadovoljno dobrim početkom zaba- ve. — Za tim zvonce zvoni, zastor se diže, te općinstvo osta začarano i baš iznenagjeno na bo- gatim i ukusnim, nutrnjim uresima pozornice, u- krašene prelijepim sagovima, okvirima i trobojni- com, sa slikom dičnog Starčevića u dnu. Svi de- klamavaoci se porediše na pozornici, to kao na odziv glasu tamburica, oduševljeno zapjevaše istu himnu ,Ljepa naša domovino.“ Svi ustadoše na noge, a koga suzdržati da se u zanosu ne pridru- ži pjevanju? Sva se grla složiše u jedan ushitni pijev. — Po tom najprvi se pokaže gosp. Mrčić, da deklamujuć krasnu pjesmu neumrlog Prerado- vića , Rodu o jeziku“ ražeže rodoljubna čuvstva već i tako dobro raspoložena općinstva. Slijedi zatim odlomak iz ,Gorskog Vijenca“ izveden od gosp. Šuljage i A. Ferri, na narodnu obučenih na sveopće zanimanje: nadasve gosp. A. Ferri tako naravno izvrši svoju ulogu, da je pravom zaslužio živo odabravanje općinstva, koje višeput imaše prigode slatko se nasmijati na šaljivo povijedanje Draškovo. Bijahu po tom deklamovani: , Tri haj- duka“ (Jovanović) od gosp. llijća — ,Ciganin hvali svoga konja“ (Jovanović) od gosp. Certića — ,Zmija“ (Preradović) od pravnika gosp. Fa- brisa — ,Kameni svatovi“ (Šenoa) od gosp. T. Ferri — te , Putnik“ (Preradović) opet od gosp. Ilijića. Što da rečem o njima? Bez laskanja ili pretjerivanja mogu kazati da su svi tačno i vje- što deklamovali svoje. Nada sve pokazao je ten- denciju za šaljive uloge gosp. Certić, budući ona- ko darovito deklamovao , Ciganina“ uz opći smi- jeh. Neka ustraje u učenju bit će vazda od prvih i zasluženu će pohvalu, ko one večeri, i unaprijed dobiti od nepristrana općistva. Takogjer gosp. To- mo Ferri nije zaostao, pače je svoje ulogu izveo i preko očekivanja. Lijepo i pravnik Fabris » Zmi- ju“ najskoli ono par zgodnih riječi vrh doma Star- čevićeva, potičuć općinstvo na obilan prinos u tu svrhu. Bi s mjesta sakupljeno, kako čujem, 50 kruna. Lijepa doista svotica, pomisli li se, da se je zato već višekrat ovdi kupilo. Ali Trpanj neh- tje ni ovom prilikom izostati, te djelom pokaže, kako mu srce kuca. G. Ilijić pak sa posve lakim izrazom, savršenom mimikom deklamovao je , Tri hajduka“ i ,Putnika.“ Držanjem svoga hipa, i- zražajem lica, okretajem očiju, pravilnim mica- njem glave uprav nam živo pokazivaše koliko mu je duša zauzeta pače prožeta mislima i idejam ko- je pjesma pjevaše. Ali je on sam tankoćutni pjes- nik, pak ga vila svojevoljno pohodi i obuzima žar- kim čuvstvom domovinske ljubavi. Kad bi prama tomu do kraja odgovorila mu jakost i bistrina glasa on bi bio najragje slušan. Nego je donekle kriviti i neke od općinstva, koji kad i kad ne znahu dovoljno mučati. Ovdje gosp. Ilijić osta u- godno iznenagjen kad mu gosp. Dr. Juraković pre- da u ime mještana prekrasan album u znak zah- valnosti za njegovu zauzetost da zabava potpuno uspije, kako u istinu i uspije. Općinstvo klikne: živio gosp. Ilijić!“ Ovaj se na koncu srdačno zahvali na neočekivanom daru. — Napokon zaba- vu okruni ganutljiva deklamacija , Braće“ (Prera- g.ce Mrčić u lijepom bijelom odijelu sa.jpremet- nutom trobojnom vrpcom, sa hrvatskom kapicom na glavi, koja nježno i milo deklamova ulogu pjesnikovu, ćutljivo pak na kraju kad se braća pomiriše i ljupko ogrliše. Ova se deklamacija naj- življe kosnu općinstva, tako da se morade i dru- gi put izvesti, ostaviv duboko tronuće u srcima. — Ne mislite pak da tamburice onijemiše nakon prvog kucanja, jer izmegju jedne i druge dekla- macije lijepo zabaviše općinstvo raznim komedi- ma: 2. Noćnica (Chopin) — 3. Qj Hrvati — 4. Veseljanka (Hayden) — 5. Ko je srce — 6. Ru- ska večer (Glinka) — 7. Oj ti vilo! — 8. Oj Hr- vati, po programu, ali to ne prečijaše da se i još što odigra uz svačiju zadovoljnost. — Prispiy tim svršetak zabave, koja potraja gotovo 3 sata, de- klamavaoci, tamburaški diletanti kojih ima 12, i većina od općinstva zaori oduševljeno , Živila Hr- vatska, i njezina prava“ itd. sa onim malko pred. inačenim napjevom na koji ju u Trpnju navrnuš po pjevanju jedne pučke pjesmice, te koji A o. zgode čuti braća iz preko Velebita prilikom Ka- čićeve syečanosti, pak u ,Hrvatskoj“ osobito ista- koše i pohvališe. Napokon usklicim: , Živili tam- buraši, živio Starčević! Živila Hrvatska!“ općin- stvo se stade razilaziti veoma radosno što je sve- čanost potpuno uspjela s iskrenom požudom da se čim prije slična zabava priredi, što čujem da se i hoće. — Da je ova zabava ostavila u svakom neisbrisivi utisak, mogu syjedočiti mnogi gosti od Orebića, Vrućice i od inugje. Pače budi nam ov- di dopušteno izreći želju a i poziv braći od Ore- bića - Kune - Janjine - Stona na našem poluotoku da se povedu za primjerom Trpnja, gdje se je imalo prilike vidjeti koliko slične zabave djeluju na pro- bugjenje patriotizma u puku, a neka to čitatelji sude po svečanostim u Makarskoj i Dubrovniku, koje su više koristile narodnom osviještenju nego dotle najbolji govori svih zastupnika i najkrasniji članci svih novinara. — Zato budi ovdje javno.iz- rečena topla hvala vrlom gosp. llijiću na njego- vom revnom pregnuću da mladež poduči i naputi na takove svečanosti kakve dižu uzgoj duha. Sla- va našoj omladini, slava tamburašim što uložiše svoj um, svoje sile da mas onako ugodno prove- sele. Slava, što gorljivo prionuše na zabave koje duh oplemenjuju, uzgajaju srca, i živom vatrom . uspiruju rodoljublje! Živila nam dična omladina! živio rodoljubni Trpanj koji znade potpuno shvatiti zamašitost o- vakih zabava, te rječju i novcem podupre mladež u plemenitom pregnuću! Živio Starčević! Živila Hrvatska! Jelsa, 25 Avgusta. Čitao sam u Vašem listu njeki dopis u br. 32, pak Vas molim da u interesu dobra glasa na- še patrijotične varoši ovo ispravite: U Jelsi nema ni Srba ni autonomaša; svi su dobri Hrvati i ako se u koječem ne sudaraju. U Jelsi nema stranca koji bi imao brka da se nameće ni Čitaonici, ni općini, ni načelniku, ni presjedniku Čitaonice. mai Čitaonica jelbtpremila u Zagreb s traga ne- koliko mjeseca 600 kruna za med. fak.; načelnik Duboković brzojavno je pozdravio Starčevića pri- godom položenja prvog kamena Doma, a inladež je sakupila tom prilikom 100 kruna za Dom Star- čevića. : Nema mjesta u Dalmaciji koje se odmah s početka toliko odlikovalo u narodnoj a sada čisto hrvatskoj borbi; nema mjesta u Dalmaćiji (raz- mjerno naprama broju pučanstva) koje je toliko žrtava doprinijelo u narodne svrhe. Dosta bi bilo spomenuti to, da je u Jelsi bila otvorena prva na- rodna čitaonica u Dalmaciji. Onaj dopis koji je morao imati svoju ten- denciju, pošto je bio pisan od Hrvata, čovjek va- lja da žali da je u njem bilo stavaka koji Jelsu predstavljaju u krivome svijetlu. Jelšani sada zidaju krasnu palaču za općinu i za čitaonicu. Ukusna i elegantna zgrada stajaće kojih 20.000 fior. Polovicu svote doprinosi opći- na a drugu polovinu članovi čitaonice. Ovoliko molim da izjavite u korist patrijo- tizma naše Jelse.*) Dubrovnik, 29 Avgusta. Ima nekoliko vremena da se i u Dubrovnik uveo običaj resiti vijencima mrtački lijes u spro- vodima, mnogom mukom i teškijem troškom rod- bine i prijatelja pokojnika. Sveta je i kršćanska stvar spominjat se svo- jijeh mrtvijeh i podati im zadnji biljeg svoje po- časti i ljubavi. Ali u prošasta vremena dok bijaše življa vjera med kršćanskijem pukom, mrtvačka pratnja slijedila je gologlavo, svijećom u ruci, mo- leći se pokorno za pokojnikovu dušu i odlikujući se kakvijem milosrdnijem: djelom. Sad pak kako se sprovodi obavljaju, svak može po sebi vigjeti, a da se ja o tomu ne zabavljam, jer vijenci mu- zike i drugi izprazni i slavični uresi ništa duši ne koriste. Svaki vijenac stajat će od: 6 do 15 fior, koji nakon sprovoda ostavljaju se dase suše i gnji- +) Drage volje! Čujemo samo da se dosta govori o nekoj irvats ,..janštini na Jelsi, te 'smo rad toga i pu-