. pače i dužnost, da koliko možemo podignemo naš glas protiv njekih eksperimenata u Zagrebu, koji istina mogu da koriste kojekakvim fakcijama, ali su irvatskom narodu od neizmjerne štete. Naklapanja. Ima nekijeh pasjijeh ljudi, koji tvrde da je ,srpstvo u Dubrovniku od najnovijeg datum-a Ova tvrdnja nemilo dirnula u živ- ce naše ,vesele Srbadije“, te njezin organ ,Du- brovnik“ odčepio iznova nizom dugih članaka da dokaže, tobože na temelju povijesti i isprave“ da je ,srpstvo u Dubrovniku od pamtivijeka, i da Hrvata u Dubrovniku ,nije nigda bilo, niti ih da- nas ima do dvojice trojice plaćenih doseljenika, ko- ji hoće silom da pohrvate Dubrovnik i okolinu mu.“ Da pravo rečemo, nakon svega onoga što je s naše strane bilo pisano o hrvatstvu starog Du- brovnika i nakon iznesenih dokaza, koji još nije- su bili pobijeni, nama se već grsti o istoj stvari raspravljati, tim više što u zadnjoj pisaniji ,Du- brovnika“ ne vidimo ništa nova, ništa znamenita, ako nije to što ,Dubrovnik“, onim što iznosi, ne- ke svoje tvrdnje sam pobija. Tako na pr. dok na jednom mjestu izvrćući smisao jedne Pucićeve li- stine, tvrdi da su u staro doba gragjani u Dubro- vniku bili samo Latini i Srbi doseljenici iz okolnih mjesta, na drugom mjestu navodi jedno mjesto iz Porfirogenita, gdje ovaj tvrdi da su stari , Dubrov- čani stanovali u davnini u tvrgji, koja prileži Epi- dauru (Cavtatu); pa kada su ostali gradovi osvo- jeni od Slovena (Srba i Hrvata) koji su u ovom okrugu bili“ ... onda Dubrovčani ostaviše onu tvi- gju i pribjegoše u sadašnji Dubrovnik. Stalno gradovi osvojeni od Slovena t. j. — po milostivom prizna- nju ,Dubrovnika“ — Hrvata i Srba, nijesu bili samo gradovi dalmatinski, nego svi gradovi i utvr- de naokolo starog Epidaura, dapače u slučaju vi- še gradovi na sjeveru i istoku Epidaura, nego na zapadu istoga, jer se drukče neda protumačćit zašto stanovnici Epidaura, bojeći se po Portirogenitu po- plave Hrvata i Srba, bili bi ostavili svoju staru tvrgju i sklonuži se baš na zapad. Ako su dakle po pričanju samoga Porfirogenita u okrugu starog Dubrovnika bili Hrvati i Srbi, kako je to, te ,Du- brovnik“ može tvrditi da su samo Srbi naselili Dubrovnik? Kako to on može tvrditi kad ona i- sta Pucićeva listina, koju navodi, spominje neke gragjane latine, srblje i mnogo inijeh% Zar da ovi Mnogi ini“ ne bude baš hrvatski dio pučantsve? Ali u kome god se se smislu u onoj listini srbi kao gragjani spominjali, faktum je da u dubrova- čkoj knjizi srpskome imenu nigdje ni spomene ne- ma, dok naprotiv ime hrvatsko češće se susreta, Pred ovom činjenicom isčezavaju sve zračne srp- ske kule, pa mogu mirno pjevat do vijeka s veli- kim meštrom pok. Castrapellijem : pVaistinu, da to tako biše Vjeruj, pobre, Portir'genit piše!.... Megjutim, puštajući povijest na stranu, da vidimo mi malo kako danas stvari stoje, i da li baš hrvatska dubrovačka vojska sastoji ,od dvoji- ce trojice plaćenih doseljenika“, kako bi rekao Dubrovnik“. Eto pogledamo li okolicu dubrova- čku, i cijelo zemljište negdašnje države sv. Vla- ha, ono bi doista po ,Dubrovnikovoj“ istoriji i- malo biti čisto ,srpsko,“ ali na veliku žalost ,ve- sele Srbadije“ nije nego hrvatsko, i hrvatska svi- jest u njemu se sve to većma razvija, a srpska biljka na njemu veoma sporadički raste, i ako se gdje zametne treba da zakržljavi. Nikad bolje što prigodom Gundulićeve slavje vidjelo se kojim du- hom diše cijela dubrovačka okolica, i u kakvoj ve- likoj opreci nalazi se ona s negdašnjim svojim dr- žavnim središtem. Pitanje bi bilo: ko se je izro- dio, grad Dubrovnik ili njegova okolica? Pokle je pitanje škakljivo, mi nećemo na nj odgovarat, ne- go pripuštamo srpskijem filozofima da ga oni ri- ješe, a mi bi ragje uzeli u ruke Diogenesovu svje- tiljku te išli tražit srbe po Ratu, Stonu, Mljetu, Konavlima, Primorju, Zatonu, Orašcu, Rijeci, Žu- pi i drugdje. A i u Cavtatu i Dubrovniku, izuzme- su srbi za to jer su rišćani, bismo ih našli, kad bi ih rasta- koji ih uzdrže i bez kojih ne svijeh stvorio 080- i pravog srpskog osvjeloču je ne- ma možda nego u dvojici-trojici, koji pak svemu djelovanju stranke srpski pečat udaraju, i tobož- nje ,srpske pobjede“ na sva četiri vjetra raznose. — Naprotiv koliko je hrvatska stranka jaka u sa- mome Dubrovniku, to je ona pokazala prošlih op- ćinskih izbora, kao i izborom za trgovačku komo- ru, a unaprijed će pokazat i bolje, jer svaka do- bra i pravedna stvar od sebe se nameće, i treba da napreduje u inad svim sup.otivam, i poznatim nasiljim i prijevarom. % Naši Dopisi. Ponikve, 30 Augusta. Molim gosp. Uredniče da bi mi ustupili ma- lo mjesta u našoj dičnoj ,Crvenoj“ da se tako i ja jednom iz ovih kršnih hrvatskih strana, našoj čitalačkoj publici javim. Na 26 o. mj. mi smo sla- vili u Ponikvam slavlje, kakovo ne znam je li i- kada Ponikve doživljelo. Naš dični starina i opće- ljubljeni župnik Dn. Pavo Kralj, pomoću svojih žu- pljana, nabavio je prelijepi kip ,Gospe od uzne- šenja“ da njim okiti glavni otar jedne od podre- gjenih crkava. Kad je kip stignuo, smjestio ga je mnogopoštovani župnik u maticu posvećenu sv. I- vanu Krstitelju, da ga tu blagosovi, pa da ga za- tim u svečanoj procesiji odnese u crkvu bl. Go- spe. Da svečanost bude što bolja pozove poštova- ni župnik k sebi razne odlične goste iz susjednog nam Stona, pa i neke župnike, megju kojim i po- znatog nadžupnika Stonjskog velč. Dn. Antun Lje- popili, koji je imao kip blagosoviti i svečanost o- baviti. Jutrom rano zvona sa zvonika i gruvanje mužara navijesti svečanost. Narod se zgrne sa svi- juh strana, bogato obučen u narodnu nošnju, da je divota bila gledati ga. Oko 8 ura veleučeni Ljepopili obavi blagosov kipa, a zatim se uputi svečana procesija. Pred Gospinim kipom, kog su nosili četiri krasno odjevena mladića, stupalo je 12 djevojčica bogato odjevenih i zlatom okićenih, koje su sipale putem cvijeće. Kad se je došlo do Gospinog hrama, gdje je usprkos strašnoj žegi pa- lo do 800 duša, odsjevalo je na svačijem licu ne- kakvo veselje i bogoljubnost prama majci božijoj; a to je zaista pravi znak da vjera žive još u srcu našega naroda, usprkos današnjoj iskvarenosti. Tu najprvo veleučeni Ljepopili održi krasan govor, kojim je sve prisutne do suza ganuo. Zatim bude odpjevana svečana sv. Misa, koju je takogjer ve- leučeni Ljepopili uz asistenciju mnogo poštovanih Dn. Pava Kralja i Dn. Ante Tvrdeića odpjevao. Po misi se narod potpuno radostan i zadovoljan razi- gje, da se malo odmori i okrijepi. Taj je dan bio pripravljen u maogo pošt. župnika svečani objed, komu prisustvovaše njekoliko otmenijih lica. Pre- ko objeda mnogo pošt. Dn. Pavo Kralj nazdravi veleučenom Ljepopili, zahvaljujuć mu na njegovoj požrtvovnosti i dobroti i izrazujuć mu svoju do- životnu harnost. Na isti način veleućeni Ljepopili odzdravi mnogo pošt. Dn. Pavu Kralju, ističuć njegove zasiuge da se kip nabavi i da svečanost tako lijepo ispine. Tu se je tako do duga veseli- lo, pjevalo i napijalo, a kad je sunce vać na oma- ku bilo, počnu se gosti razilaziti, a lijepa kita mladih poput svatova uakićenih Ponikovaca, u znak zahvalnosti poprati goste za dobar komad puta neprestanim pucanjem i vijanjem barjaka. [I tako se svrši ta lijepa svečanost, koja će svakom Po- nikovcu ostati dugo vremena usagjena u srcu. Sad primite gosp. Uredniče bratski pozdrav iz ovih hr- vatskih strana, od hrvatskog Sokola. Kotor, 1 Septembra. U predzadnjem broju samozvanog ,Dubrov- nika“ br, 26 mjeseca kolovoza nahodi se kako je nekakav ,Kotoranin“(?!) Antun Vučetić u ime ko- torske hrvatske omladine brzojavno čestatio otvo- renju Vrličke hrvatske čitaonice i kako takova li- čnost ne postoji ovdje u Kotoru, već da je to sra- motna izmišljotina, jer u kratko Hrvata, rodom Kotoranina nema te nema, ili bolje, po historičaru Melku prof. R., nema ih ni nigdje u cijeloj našoj državi, nego su to sve sami zgoljni i čisti Srbi. Istina, da toga Vučetića ovdje ne imade, ali neka znade urednik ,Dubrovnika“ da je to neho- tična krivica slagara ,Narodnoga Lista“, što su iz nepomnje tiskali Vučetić mješte Antun Vukičević, A o ovoj je pogrješki bio i g. Stevo Vrčević ma- _ lo poslije obaviješten, nego je jadan nije smio i- spraviti, jer mu ne ide u interesu srpske stranke i srpske misli. A sada pak, ko je taj Antun Vukiče- vić? Evo odgovora. Pošteni sin Jakova postolara i ,veleposjednika“, koji je lanjske godine 1893, dico hiljadu osamsto i devedeset i treće uslijed o- nog falimenta koji zadesi Steva Vukova, namislio bio kupiti mu na dražbi gospogjinu kuću-polaču. Doisto nije mi milo ovo iznijeti na vidjelo, ali pri- moran sam bio što Stevo nije htio to ispraviti, pak i istine radi, kojoj treba nanositi svaku čast i poštu i suviše jer prezirem svaku laž, izmišljoti- nu, vizantijsko previjanje i doskočice a što sve to drže za svoje načelo ,Dubrovnik“ i vjerni mu svi srpski listovi u našoj domovini, koji zayedoše do- bar dio našega naroda. Na posljetku ovo mi je naj- čudnovatije, kako ne izvjestiše Steva Vukova o ovome slučaju desna mu ruka hrvatožderi, Filip Gjurović, Šaran, M. Ramadanović, podanici crno- gorski i dopisnik profesor Ilija, čibukaš, zdravstve- ni nadzirač tvornice tjestenica (paste) g. Antuna Meneghella. W. Dubrovnik, 4 Septembra. (Naša Općina.) — Prošli put donesosmo slu- čaj o Bautoviću. Danas ćemo na onaj nadovezati još njeke. Nama se čini, da se iz Općinskog ureda tje- ra osveta, proti svima Hrvatima; a s druge stra- ne uvjereni smo da bi nadležna vlast imala po- duzeti shodne mjere, da se ne progone ljudi, Du- brovčani, lih s toza, što ne vjeruju barunu Franu. Poznato je, kako je Općina htjela, na osnovu skroz lažne tužbe kazniti preko četrdeset poštenih radnika — jer su pjevali hrvatske pjesme! Ali da stvar belje ispane, podmetlo im se da su pjevali uvrijedljive pjesme preko ,Pila“ i tužili baš one, koji su toga dana bili u Župi, a ,Pila“ ni vidjeli. Poznato je, kako je naša Općina tužila neke rad- nike, jer su hrvatski pjevali, čak na zapovjedni- štvo domobranstva, u toj nadi da će im kao voj- nicima naškoditi. Poznato je, kako općinsko re- darstvo biidnim okom proti svakog radnika Hrva- ta, samo da ga upropasti, je slobodno, sve mogu i sve im se odobrava. Ali, da je i ovo sve ni po jada! Ali tužbe se gomi- laju, kako neke skitnice upravo gadnim izrazima vrijegjaju naše čestite Župke, kad dolaze na ,Po- 'ljanu.“ Što čini redarstvo? Tuže se neki komar- dari i neki trgovci, da Općina tjera nad njima osvetu, zabranjujući im prodavati. Ovo je fakt, da je već i izdala neke zabrane pojedincima i upada u oči, da se sve ove mjere poduzimlju samo proti onima. koji se ponose da su Hrvati. Mogli bi još što-šta rijeti; ali zašto? Ta, kad se došlo do to- ga, da našoj glazbi ne dadu svirati u selu, ne u privatnoj kući, pa joj ne dadu ni u samoj crkvi, misltmo da je dovoljno. Ovako s jedne strane, a s druge na Konalu buka, radi vode. Narod se tuži na neurednosti. Ulice gradske gnusne i zapuštene a grad u opće — nikada nije bio ovaki, kakav je u pogledu ,či- stoće.“ Našim ,ocima,“ rek bi, da je sada najvi- še do toga, di neke zastraic. Varaju se. Budna je ovdje hrvatska svijest i neke mjere mogu po- štene gragjane samo zgaditi. Mi u toliko opomi- njemo naše radnike, da trpe i čekaju. Neće uvi- jek ovako bili i ne smije biti. Znamo kako ih grde, napadaju i kleveću. Ali znadu svi Dubrov- čani, da su radnici Hrvati mirni i pošteni gragja- ni i doći će dan, kad zulumčarima osvane crni petak bogovanja. Naše radnike srbi su napali već nekoliko puta; reagirali su i razbili im po koji nos — a onda? Onda Općina Srbe zaštićuje naše tuži i sud ih kažnjiva, jer su bili ljudi, a ne ku- kavice, pa napadače junački odbili. Ovoliko reko- smo u nadi da ćemo biti uslišani, Gospar Frano nekad se hvalio ,kako ga narod ljubi“ i kleo se, da bez te ljubavi ne bi ni zavirio u Općinu. Ove abnormalnosti sada svjedoče, da ga narod prezire i on hoće da mu prkosi, da silom i izbornim ........ stoji — gdje je. Ama sve mu badava! Nema sile da suzbije volju naroda, a narod, pravi Dubrov- čani, jednoglasno mu dovikuju: dolje! — Do čega smo došli? Pravi, rogjeni, davnom davninom Dubrovčani izvrgnuti su veksacijama; preve Dubrovčane radnike ocrnjuju pred sudom, naprotiv Srbima sve