Br. 41. CRVENA HRVA List izlazi svakom subotom, a cijena mu je unaprijed za Dubrovnik: na cijelu | Pretplata i oglasi plaćaju se upravi ,Crvene Hrvatske“ u Dubrovaiku a pisi godinu fior. 4, na po godine fior. 2; Za Austro-Ugarsku, Bosnu i Hercegovinu: na cije- | šalju se Uredništvu. lu godinu fior. 4: 50, na po godine fior. 2: 25; za inozemstvo fior. 4 i poštarski troškovi, | Pojedini broj stoji 10 novč. Ko ne vrati list kad mu pretplata mine, smatra se da tiskaju po pogodbi. je predbrojen i za došasto polugodište. Na odgovor. Ako su dubrovački izbori IlIeg tijela uzra- dovali svekolike Hrvate, osvem magjarona — koji ih u svom organu ni javili nijesu, — Srbe, a o- sobito ,dubrovačke Srbe“ ona krasna hrvatska po- bjeda tako je uzrujala, da su glavu izgubili. Jest, uprav od ljutine ne znaju što čine, sama strplji- vost ostavila ih je, te su u zadnjem broju svog dičnog organa izmed sebe sakupili hrpu smetlišta, koju su htjeli na nas baciti. Uprav nas je stid, ne za nas već za dobar glas ovoga grada, da ima u njemu čeljadi, koja ga onako bruće. Tješi nas sa- mo to, što nijesu Dubrovčani! Oni nijesu ni najmanje prigode propustili, da ne insinuiraju uvrjedu, podvalu i denunciju, a kad su sve to iscrpali, onda su se — sram ih bilo! — uhvatili gadnih i sramotnih imena, kojima, mješte nas, obručiše sebe. Mi ih nećemo spominjati, jer se sve ove skladnosti nalaze na drugoj i trećoj stranici 14 br. njihova časnog glasila, za koji je srpska novosadska ,Zastava“ onomadne rekla, da u nj pišu prodane duše. Ali uvrjede i: perfidne laži ne mogu nikoga u- vjeriti, a osobito ne one, te bijahu svjedokom mir- ne i skladne, ali oduševljene i impozantne demon- štracije hrvatske od 1 Oktobra, Neka oni nas vri- jegjaju koliko hoće, mi smo im odgovorili broje- vima, faktima i razlozima i mi ćemo im i opet ta- . ko odgovoriti, pak nam za njihov sud nije ni ma- lo stalo. Kad je u pretprošlom broju izašao naš čla- nak , U oči novih dubrovačkih izbori,“ čuli smo da su sami njeki trjezniji Srbi izjavill, da je sve ono šušta istina, na koju se ne može odgovoriti. Da se taj dojam rasprši, ,Dubrovnik“ iza izbora po- kuša, da se jednom za vaga, (oni uvijek odgova- raju jednom za vazda!) na naš članak osvrne ida ga pobije. Ali kako? Izmišljotinama, uvrjedama i kontradikcijama! — Tako piše, da srpska stranka »videći gnusna i nemoralna srestva, kojijem se protivnici u borbi služe, davno je znala, da svoji- jem poštenijem radom ne može da uspije.“ To je vrlo značajno priznanje. Ona je dakle znala, da ne može uspjeti (za guusna i nemoralna srestva i po- šteni rad razgovaraćemo se poslije), te je u zadnji čas kukavno uzmakla! A u broju od 23 pr.,mj. ima izjava; u kojoj doslovce stoji, da »uslijed ne- sporazunika, koje je nastalo izmed srpske i auto- nomne stranke“ oni ostupaju i mole pristaše, da ne glasujn!— Kad su, pitamo mi, pisali istinu ? Da li prvom kad su rekli, da se ustežu radi nespora- zumka sa autonomašima, ili drugom gdje su već unaprijed znali, da neće uspjeti sa njihovim ,po- štenim“ proti našim ,gnusnim i nemoralnim“ sre- stvima ?_ No Govorili. što hoće, ijedili se koliko im drago, mi smo rekli i dokazali, a oni nam činom potvr: dili, da oni, sami, nijesu u Dubrovniku nista. Is: pred ove istine ne može se pobjeći. Hrvatska stran- ka u samom jednom tijelu podala je više glasova, nego i Srbi i autonomaši u sva tri skupa, dok naprotiv srpska, sama, ne smije ni da nam na o- či izagje, uvjerena već unapred, da će sa &vim svo- jim poštenim srestvima sjajno propasti, prizhajuć da ona, bez autonomaša, ne može da se $ nalun mjeri, Ako ni ovo konstatujemo, to činimo jedno | Rukopisi se ne vraćaj po njezinim izjavama, a naš gornji zaključak po- sve je logičan. Mi bi napokon naše Srbe upitali, da nam pripoviju, koja su to gnusna i nemoralna srestva, kojim se mi služimo, da pobijedimo. Zar je nemo- ralno to, što mi narod nijesino nikad varali? Na- ši ljudi nijesu pred puk došli s nikakvim lažnim obećanjima, nego su mu uvijek rekli istinu, pa bila ova i grka. Zar su to gnusna srestva? Zar su gnusna i nemoralna srestva, što smo mi narodu i javno i privatno, u proglasima, u govoru, u član- cima, čisto i bistro rekli, da smo. Hrvati? A zar su naprotiv poštena srestva, kad oni u puk prosi- plju silan novac, a gdje to ne pomaže, tu su na- rod kušali prepasti dugom ? Baš u oči izbora bi- jahu njeki Srbi i autonomaši skočili na siromaha čovjeka, koji im je što bio držan, da ga porobom od nas odvrate. Zar su to ona poštena srestva? Jesu li poštena srestva varati narod i obećivati mu pute, vode, liječnike itd., znajuć da se to ništa ne može izvršiti ? Zar je bilo pošteno pred narodom sakrivati svoje svrhe i svoje ime? Kada su Srbi izašli pred naš puk sa svojim srpskim i- menom ? Nikada ! dapače su ga uvijek nijekali,go- voreć da oni neće da Budu ni Srbi ni Hrvati ne: go Dubrovčani, što ih ni malo nije smetalo, da poslije, kad bi uspjeli, na sve strane viču 0 srp- skoj pobjedi srpskoga Dubrovnika. Zar su sve ovo poštena srestva ? Lasno je poslije svoga poraza pi- sati o zavedenom narodu. To su vrlo uharne i ko- modne doskočice. Ali bi valjalo i dokazat, kako je taj narod, koji je znao da glasuje za Hrvate, bio zaveden, jer inače sve te fraze nijesu nego puste lakardije bez ikakva smisla. , Dubrovnik“ u velikom svome jadu vrišti i na €. kr. Poglavarstvo i žandarmarijw jer da su oni imali zabraniti hiljadama poštenoga, mirnoga naroda, da slave pobjedu pravice ad nezakonito- sti i poznatim nasiljima. Oni su imali narol raće- rati. Vjerujemo.da bi tako Srbi postupali, .da im je vlast u rukama: oni koji dišu qliberalizmom“ evo se utječu policiji, neka ova drugi put zabrani svaku demonstraciju. .A zašto ? Jerbo se provocira mirno gragjanstvo ! Mi ne znamo koje gragjanstvo možemo provocirati, mi koji baš u tom _ gragjan- stvu slavimo onaki napredak i onaku pobjedu. Ako je pak ,Dubrovnik“ pod ovim nazivom mislio onu dvadesetericu čeljadi, koja su njegovu Gondoli na 4 ov mj. učinili demonstraciju dostojnu njega i onih koje vodi, e onda skidamo kapu! Mi smo on- da vidjeli svekoliko srpsko gragjanstvo,, kao što smo ga prekolani čitali i prebrojili na onim 'glaso- vitim čestitkama bečkoj srpskoj ,Zori“ i mi mu se radujemo. Nasmijali smo se na onu budalastu tvrdnju, da se mi ulagivamo autonomašima, s kojim bismo žudili sklopiti. i kompromis. Nas od autonomaša di- jeli program i sve dok oni budu'u savezu sa za- darskim talijancima -i. dok. budu protivnici sjedinje» nja sa Hrvatskom, mi ne možejno ni misliti: o: ka- kvu kompromisu: s njima. Mi bi tim. počinili politi- čko samoubojstvo. Neka nam , Dubrovnik“ ne spo- minje Boku! Tamo je vjerska borba i tamo šu združeni svi katolici, osvem; falijanaša, da odole gadnoj vjerskoj nesnošljivosti liberalnih“ Srba, | koji, kad se nalaze u većini, gaze svačije svetinje. Srbi ne bi nikada imali spominjati bokeške poja- ve, jer su ono posljedice : uzroka, koji su za njih U DUBROVNIKU 13 Oktobra 1894. - g Za oglase, zahvale i ost. plaća se 10 novč. po retku, a oglasi koji se zišo puta u. Listove nefrankirane ne prima ni uredništvo ni uprava. sramotni. U Dubrovniku pak, da autonomaši i ho- će, mi, kako rekosmo, s njima sklapati saveza ne možemo. Mi mislimo da je ovo javna i jasna izjava. Srhi dakle mogu slobodno koliko hoće ulagivati se au- tonomašima, koje poslije varaju i izdavaju, ali u zadnjem času opet ih mole za oproštenje. Tako su i ovih dana bili s njima u zavadi, ali iza izbora odmah sa im se poklonili. Zato su i zamukli srp- ske marše, što ih je za inad svirala na Pilama srpska glazba uz velike demonstracije Srba proti auto« nomašima, a to sve eda autonomaše opet udobrovolje, da se pomire. Pozvali su i onoga Bondu, o kom ; Du- brovnik“ mudro šuti na njeke naše teške opaske, koji je jadan, pun srpsko-njemačkog i talijanskog patrijotizma, odmah doletio u svoj mili Dubrovnik, da na temelju zajedničkih slobodoumnih načela, na temelju mržnje na Hrvate, izmiri zavagjenu bra- ću. I još Srbi imaju obraza nama govoriti o auto- nomašima! I još se ljute, kad im mi rečemo da su. bez njih, u Dubrovniku »ištića! U svem ovom njihovom ponašanju izbijaju na dvor još dvije tendencije, na koje smo se mi slatko smijali, kad smo ih otkrili. Prvo kako su srpski piskarali ono našijeh 4 ili 5 svećenika, što | ih imamo u gradit tako raziedili, dase čini, da “oni igraju glavnu ulogu, te da je hrvatska stranka popovska stranka, što je vrlo utješno za nas, koji veliku većinu : popova u Dubrovniku gledamo ili | pasivnu ili u neprijateljskijem redovima, gdje se | malaze radi libera:izni i svojijeh velikijeh krepo- sti. — Drugo pak da nigdje nijesu istakuuli broj glasova, koji smo postigli, tako da, tko samo čita što oni pišu, može slobodno misliti da mijesmo i- mali ni 50 glasova. Ovo su tvrdi dokazi, da oni pišu ne za nas, nego za one svoje pokrovitelje- u Srbiji, koji kad mogu vjerovati, da je Isus Hrist bio ovejani Srbin, još će prije lakardijama naše pravoslavne i katoličke bratije. Ali ako se tamo mogu prodavati rozi za svijeće, amo bogme ne i zato je njih vrag i odnio, čim smo počeli narodu otvarati oči i kazati mu put, kojim će poći, ako želi bolju budućnost. Mi smo pisali, da su se Srbi zaustavili je- dino na nijekanju hrvatskog imena i hrvatske po- litike, kojim ne znadoše suprostaviti nikakve ide- je, nikakve politike, nikakva programa već samo neko čanalno svesiono srpstvo, čije su se granice stezule i rastezale prama stadiju bolesti, u kom se nalazila njihova ugrijana fantazija. — ,Srpstvo !?* kliču na to političari iz srpske štamparije. ,Srp- stvo je misao u kojoj se stiču sve plemenite mi- sli, što je čovječanstvo ikada začelo, inisao tako velika i potpuna, da joj ne treba politike ni pro- grama.“ Kako ne? Srpstvo je nešto tako savršena da-je jedino ono moglo poroditi spasitelja čovje- čanstva, Njemu ne treba ni politike ni progra- ina! Evala, svijesne srpske glave, taj smo odgovor mi i očekivali! U buduće ražumjećemo ih, kad nam se bađu rugat našijem čednijem programina za: uskrsnuće državne i narodne zajednice hrvat- ske, oko koje :se-toliko' mučimo. Njiina ne treba til utopija, njima ne treba programa, ne treba po- litike, t\- oni su — Srbi! / 2) H> + Bilo je neko dđba, kad je u nas u narod- nom pogledu vladala - velika“ pometnja = pojmova. Onda su Srbi mogli da 'nešto učine. i zbilja bijahu zaveli mnoge, koji se danas možda još i kaju, što su zabasali u. njihovo: k816, Onda je i srpatvo du+