koliko je uspio, eto svjedoči — Dubrovnik. Zato ćemo ga pustiti neka se tim svojim fantazijama tješi, a mi ćemo i nadalje odgovarati kao i do sad. + - Jedino čini nam se da su sva njegova mučna na- «+prezanja Sisifov posao i da bi se oni dokumenti, koji njima dokazuju dubrovačko srpstvo, a nama kako šu stari Dubrovčani mrzjeli Srbe i koliko su im vjerovali, da bi se velju sve to moglo ispusti- ti. I onako ništa drugo nego kompromituju srpske interese, dok mi naprotiv imamo još lani utvrgje- nuiuž u štampanu Povjesnicu Srba, u ko- joj se ije, da su se oni protezali po svoj Europi, dapače i u Africi. U ovu zonu spada i naš Dubrovnik koji ipso facto postaje srpskim gra- dom. Šta treba kvariti partiju, kad imamo srpskog kralja Strojila koji je Dubrovnik sagradio? To je najbolji dokaz našega srpstva, a zavidnici hrvatski neka pucaju od jeda! Ako pak ni tom neće vjero- vati, bar .će vjerovati u srpskog Boga i u onog dičnog srbina Noema, koji je u općem potopu spa- sio srpsko pokoljenje. Jest i ovo je štampano u jednoj srpskoj štampariji, se nijedan srpski list nije našao, koji bi ma jedan S Pelješca, 13 oktobra. Čim se stavismo na pisanje, izjavismo odma unaprijed, za što pišemo. Nadali smo siađiad se zna namjera pisanju, da će nam se dajbudi radi te dobre namjere (ako ne za ništa) oprostit gdje što — i ako se onako a priori učini da je neu- mjesno. Prevarili smo se. Časni dopisnik s Orebi- ća u svom odgovoru ne samo što nije uzeo u ob- zir tu našu dobru namjeru, no na neki način, stao i da sumnja o nama. To je, što nas je malo za- boljelo — i to nas siluje, da se i opet ponovo pozovemo na istaknutu našu namjeru, svrhu pisa- nja. Uvijek radimo u nadi, da uskoristimo što na- šoj narodnoj stvari. Možemo da kad i pogriješimo priznajemo, al onda je to naprosto pogreška i kao takova neka se slobodno kritikuje — al bez ika- kvih podmećanja i sumnja a la... ,nešto bez lja- go" si U ostalom odgovor nije da nam se baš svi- gja. Drag nam je već i za to, što se na neki na- čin općina izjavila kao pravaška, biva nadahnuta a mora biti istina pošto | pravaškim duhom. Drag nam je, jer se i gosp. otpisnik složio s nama, da bi se natpis sa vrata redak proti tome napisao, dapače i sam organ cr- | imao da ukloni, a novi postavi. Kako smo ljudi, nogorskog dvora ,Glas Crnogorca“ nije se sramio to učeno djelo u svom najzadnjem broju javno pre- poručiti. Čemu dakle iznositi dokaza dvojbene vri- jednosti o srpstvu našem, kod ovakih utvrgjenih povjesnih činjenica ? A dok je ovako u nas, u Srbiji ide sve su- novratice. Krize svake ruke, veleizdaje, bune plja- čkanja ubojstva, hajduštva na dnevnom su redu. Zašto? Jer se i tamo i amo vodi velika politika kojoj ne treba nikakva programa nego samo ono sve- siono i savršeno srpstvo. I tamo i amo vodi se istina nekakva politika, ali bez cilja i uzvišenih ideja. Srbi danas imaju samo dva ideala: mržnju i fanatizam : mržnju na Hrvate i sve što nosi hrvatsko ime i fanatizam za svoju srpsku vjeru, do koje izmed njih jako malo drže, kako nam to svjedoče njeki njihovi visoki crkveni dostojanstvenici, koji su u isto doba bili framasuni. Ovaka politika i ovaki uzgoj jednoga naroda valja da donese i relativne plodove. Evo ih zriju, koli u nas toli i u Srbiji. Zar se onda čuditi ako Srbi bježe ispred pobje- donosne i zdrave hrvatske misli, od koje ih ne spasiše sva njihova nemoralna srestva, koja su po- kušali u društvu sa svijem dušmanima slavenskog imena i našega jezika? Očekujemo odgovor. Naši Dopisi. Sa Hercegovačke granice, 12 Oktobra. Ima jedan za nesreću katolički svećenik u nas u Hercegovini proti kome smo do sada nekoli- ko puta primili tužaba, da se bavi najgorim za- natom što nikakvu poštenu čovjeku nije od časti: javnim i tajnim podvalama i denuncijama. Tako je onomadne na pravednom Bogu najgore iskleve- tao u jednom srpskom listu učitelja gosp. Ivana Šiftara, za koga su nam mnogi rekli da je pošten i savjestan čovjek, koji vrši svoju učiteljsku slu- žbu i u nikoga se ne pača. Što je skrivio bijedni učitelj tome čestitome popu? Ništa drugo nego je rodom iz Gline, a Glina je u Hrvatskoj, dakle on je Hrvat. Taj miroljubivi sveštenik, koji žive sa svim svojim crkvenim drugovima u najvećoj ljubavi, ima još i tu krepost, da se nazivlje Srbi- nom. Eto zašto on hoće da kod starijih upropa- sti svoga brata. Vrlo lijepo pope! Ima još i drugih sitnarija, za koje su nam prijatelji dojavili, ali i tu ostaje sveisto jedno srestvo: denuncija. I taj je još ka- tolički sveštenik! Mi ne znamo kako da ovaj po- jav rastumačimo, nego tim što je u njemu srpsko čuvstvo ugušilo svako drugo, a ona plemenita srestva s kojim se on služi med svojim ovčicama, nijesu nego posljedice gore hvaljenog srpskog čuvs- tva. Samo naprijed! Al ako smo do sada šućeli više nećemo. Ovo je samo znak, da smo spravni, a moj pope, ne budeš li bolji, čut što još nijesi čuo. Goni ti tvoju dokle god | a imi ćemo našu, neka vide tvoji parokijani s kijem i- maju posla, Do vidjenja gosp. Uredniče . X ječima — al ne možemo, a da ne prišapnemo uz | koji se ne bavimo općinskijem poslima — drago i nam je, i gdje smo dobili uputu 0 onome 0 po- i stavljanju tablica. Sve nam je to drago, al ona ' primjetba o natječaju za liječnika..... Da je u- redovni jezik općine orebićke hrvatski, i po samom oglasu se može da zna, istina. Al to ipak ne is- ! ključuje onu, de sč& kaže, e je liječnik obvezan na poznavanje toga jezika. Ako se pak to isključuje, ! onda se tijem više (pače svakako) isključuje, ono o eventualnom poznavanju jezik&... Kad je jedan već liječnik, dokaže pravo da se može da natječe i da pozna dobro uredovni, u ovom slučaju hr- vatski za općinare Hrvate, — čemu ona prikrpi- ca o eventualnom poznavanju drugih jezika? Da nam se valjada tamo s Korčule Legaši raduju, kako je i nama na poluostrvu, Hrvatima non plus ultra (kako oni kažu) potrebit talijanski jezik — ali nećemo da ga izričito spomenemo ..,. Pa i kad bi bila istina, što gosp. kaže, i o nekim drugim natječajima, stilizovanim tako — to one općine ni malo ne opravdava. Znak, da su te druge općine pogriješile; a, ako su one pogriješile, nema prava orebićka općina, da sa tom njihovom pogreškom na neki način sebe hoće da opravda. To kažemo ako — ali, neka nam se o- prosti, sumnjamo, da li ima koja hrvatska, čisto hrvatska općina, koja je uz poznavanje hrvatskog tražila svjedodžbu, dokaz, i o poznavanju drugih jezika ... Pa kojih ? — Svršetak odgovora, osim onog osobitog mni- jenja g. otpisnika, da su ove stvari malenkosti, i o rešetanju ovijeh malenkosti — tako je u sebi lijep, da ga i mi sa naše strane preporučamo na- šoj omladini. Ako je pak gosp. otpisnik sa onim riječima aludiro na nas, držeći nas bajagi valjda za omladinu, ponavljamo sveisto pofalu onijem ri- otpisnik to g. Neutralisti (ako se za istoga ne varamo), da nas se spomene, jer da smo u početku naše narodne misli bili zajedno često u borbi na poli- tičkom poprištu, pa će sam uvidjet, da se za sije- de vlasi samo srcu može da reče omladinsko, a ostalo je sve — kao i kod g. otpisnika ... Bog i Hrvati! Čist pravac, pa Bog. Rožat u Rijeci 14 Oktobra Po naviještenom kanoničkom pohodu naš pri- svijetli biskup Dr. Josip Marčelić dne 12 tekuće- ga u 3 sata poslje podne stupi prvi put megju nas kao dobri pastir i otac svoga stada. Bi doče- kan od svijeh nas osobitim slavjem u petak a na- osob u subotu i nedjelju oduševljenje dovinulo se do vrhunca. Braća Komoćani, Čajkovićani, Kneži- čani i Šumećani s dičnim i kavalirskim riječkim načelnikom na čelu, iskazaše mu najveću sinovsku poštu, prateć ga korporativno barjacima i, puška- ranjem sve doklen je pet, onostranskih kapelica prigledao i naših milih kosti kapljicom svete vo- dice oškropio, te kući se povratio. U nedjelju sli- jedila je sveta krizma, blagosov sv, Oca i apsolu- cija svim vijernim mrtvim, koji na romantičnom brežuljku naše matice duboki san počivaju, a u pobjed bio je hristjanski nauk djeci i blagoslov, Iza blagoslova biskup se je s nagomilanim naro- dom oprostio pred crkvom, a župni upravitelj sa crkovinarstvom jednim općinskim prisjednikom, ba- rjacima, lubardijerima i drugim odličnjacima ot- pratiše ga sve do ušća naše čarobne Rijeke ne- prestano niz ubavu Rijeku pucajuć i klicajuć do- brom pastiru živio! Njegova simpatična osoba a najskoli blaga riječ kojom je hotio svakom srcu melem lijeka pribaviti, zadivila je svakoga i dir- nula je i najotvrdnutijim srcima. Ovo je prvi put da je naš novi biskup megju nas kako otac stu- pio i u svakom je srcu ostavio spomen dobra I- sukrstova pastira. Živio nam ga dobri Bog! S Pelješca, 15 Oktobra. Kad smo u zadnjem broju ovoga lista napi- sali ono' malo redaka mišljasmo ne nastavljat, ali opazka Uredništva povod je, da još koju rečetno što će nadamo se dobro doći u našijem prilikama. Nepobitna je istina što Uredništvo opaža: da za popravljanje osobnih stvari jednog malog mje- sta nijesu novine, niti da iznose neke sitne mize- rije; jer je njihova zadaća nešto uzvišenije, te na- stavlja: ,Lasno je pisat dopise, al se hoće k tomu rada i inicijative !“ Značajno je ovo! Ova opazka u koliko je mi razumijemo za nas zlata vrijedi, te se potpuno sla- žemo i dodajemo: Bilo bi suvišno ako ne i pogi- beljno kakvo pisanje, u kom bi se napadalo ili spo- minjalo koga. To držimo da st#u politici najskraj- nija sredstva, koja kod nas amo danas ne služu buduć smo svi bez iznimk& barem na imenu Hr- vati. I ako mi danas inoguće imamo kakva malo- dušna koji i zaslužuje, ipak ne bi begenisali, jer u jednoj masi pojedinci se gube. Već što je: nužno to je, da se ova masa što bolje uredi. (To će bi- ti! — Uredništvo.) Dužnost je svijeh nas bez iz- nimke radit da se to postigne bacajuć na stranu neke predsude, koje su samo na našu štetu. Vrije- me je da se opametimo jednom za vazda! Dio nas, uz najbolje početke i volju što imamo, služi nam tumača — služi nam poduke, da se usavrši- mo, te imamo u sebi eneržije, da možemo održat sve suprotivštine, koje bi mogle od časa do časa nastati. Znamo da sad hrvatstvo u nas ide kako po loju, ali — kujmo dakle gvožgje dok je vru- će! — Budimo riječju i djelom Hrvati. Zaboravi- mo ko nam je simpatičan, a ko nije, otkle je ko, i kako se zove. Pa znamo što je sloga u jednoj kući, a što nije, što je sloga u jednom mjestu a što nije. Za izgled nam naš Trpanj! Zašto tamo napreduju? Zašto je tamo sve u redu? Jer je slo- ga! I oni su megjusobom kao ostali svijet — Pe- tar ga ima proti Luki — Luka proti Andriji itd. ali tiče li se što Trpnja, svi su Trpanjci. Evala im! Mi smo uopće svi Pelješćani ili kako nas zovu u Dubrovniku ,Rćani.“ Budimo dakle svi ko jedan kad se nas svijeh tiče! Jesmo li pravaši, budimo i to u zgodi dokažimo! — Spojeni kad budemo je- dnom misli onda ćemo ne samo politički već i eko- nomički napredovat. Mi smo rekli, ostavljajuć.da u boljoj zgodi koju još rečemo. Još nam je samo ovo nadodati: Ne napisasmo ovo da kakav vijenac sebi pletemo, — već da se ovijem svi okoristimo, i onda će nam bit zajednička čast i pohvala. To je što želi Pesimista. Pogled po svijetu. — Na 16 ov, mj. otvorilo se carevinsko vi- jeće. Ministar Plener iskazao je proračun za god, 1895, po komu bi ostalo 234 mil. viška. Ministar će višak upotrebiti za isplatu kamata zajma što se ima učiniti za gradnju željeznica i za isplatu kamata zlatne vrjednote, što će se izdati za na- bavu zlata za uregjenje valute. Proračun je do- bro primljen. Zatim su mladočesi zatražili obustavu izni- mnog stanja. Ministar Bacquehem odgovorio je, da se o tom još ne može govoriti. — Stručnjaci Leyden, Saharjin i Popov koji su istraživali ovih dana bolest ruskoga cara, izja- više da ova nije ni malo krenula na bolje, ali se