List izlazi svakom subotom, a cijena mu je unaprijed za Dubrovnik: na cijelu
godinu. fior. 4, na po godine fior. 2; Za Austro-Ugarsku, Bosnu i Hercegovinu: na cije-
lu godinu fior. 4: 50, na po godine fior. 2: 25; za inozemstvo fior. 4 i poštarski troškovi /

Pojedini broj stoji 10 novč. Ko ne vrati list kad mu pretplata mine, smatra se da
| Rukopisi se ne vraćaju. Listove nefrankirane ne prima ni uredništvo ni uprava.

je predbrojen i za došasto polugodište.

SERE EEsRE.Nišk)ANĆAIIJČESNNENHNNJEEENnEENIIREENNS

Slavenska uzajamnost i njeki joj

naši apostoli.

Polemika izmed Barčića i Bakarčića kroz
,Pensiero Slavo“ i glavnog organa stranke prava
napreduje, te će; ako onaka potraje, izvrći se u
pravu sablazan, kojoj će biti u prvom redu krivi
ljudi, te u strastvenosti svojoj ne promišljaju što
pišu, ne vide kako su, sad javno, dignuli nož na
stranku prava. No mi se nadamo da će razbor i
patrijotizam nadvladati, mi vjerujemo, da će ova
bura — kao i sve druge —. našu stranku još bo-
lje učvrstiti.
ego; ne utječuć, kako već obećasmo, u u-
p stranačke raspre, ne možemo premučati
pjavu, koja bi i stranci prava i svemu hr-
iluogla da bude od velike pogibelji. Ovim
bh injeku naopako uzetu borbu za slavensku

 

  

 

 

 

   
   
 

na evo koji mjesec, da u Trstu izlazi ,P'en-
liko“, što ga uregjuje bivši kat. pop da.
Taj se list; prije zvao ,, ll Diritto Cro-

 

 

   
 

gram, ili ako ga nije promijenio, a ono ga je ba-
rem, potčinio drugom širem programu. Od tjedni-
ka obećiva pak, da će novom godinom postati dne-
vnikom.

- Taj ,Pensiero“ hoće da zagovara u.isao sla-
vensku, misao slavenske : solidarnosti, o kojoj se
danas toliko. stuca, dok malo ko potpuno shvaća,
šta ta ideja znači. Tako i naš ,Pensiero“, koji za-
nešen za solidarnošću prekinuo je javno svake sve-
ze sa strankom prava, jer mu tobože ova tu soli-
darnost premalo ističe. Ako proslijedi kako je po-
čeo, on može za koga postati i zaslužan, ali će i
hrvatstva i slavenskoj solidarnosti nanijeti vise
štete nego koristi.

Mi svaki put čitamo u tom listu veliko raz-
bacivanje o slavenstvu i solidarnosti bez koje će-
ino propasti, da nam to u njegovim stupcima iz-
gleda više kao nekakva dobro naučena fraza; mi
smo od njega uvijek slušali, kako nas potsijeća
na ono što svi znamo, da imamo na ime i druge
braće, te kojekakvih hvalospjeva i bravura o Ru-
sima'i Crnogorcima, sve u ime hvaljene uzajam-
nosti, Konkretna pak nijesmo nikada ništa dozna-
li, nego kad je ovih dana ,Pensiero Slavo* otvo-
rio svoje stupce proti nekim pravašima, : možda u
prvom redu zato što se ne zaklinju na njegovo
pisanje. To je sve što od njega pozitivna imamo o
njegovoj velikoj i mepotrebnoj galami za slaven-
sku: solidarnost, koja se inače kod njega svagjala
na sve moguće sitnice i informacije o Rusiji, ru-
skomu caru i — pravoslavnoj vjeri.' :

Bez &lavenske soliđarnosti hrvatstvu neni
spasa Ko ito kaže #1 pise ,Pensiero Slavo“, ali

pametan hrvatski: političar mora | znati da ibi on'

sa ovako zlo shvaćenom solidarnošću hrvatski na-
rod doveo do zdvojnosti.'Mi sino bili podigli ilir-
sku ideju, za koju smo ponajprije bili spravni žr-
tvovati i hrvatsko ime, samo da bude slavenske
sloge. Kad ta ideja nije uspjela, a Hrvati se s njom
bijahu preveć zaletili, morali smo se vraćati na
staro: narodno stanovište, Izgubili smo  dvađeset

godina čisto hrvatske politike. Drugijeh dvadeset

= U DUBROVNIKU 27. Oktobra 1894.

šalju se Uredništvu.

tiskaju po pogodbi.

 

 

 

skog narodnjaštva, koje bijahu uzrokom mnogim
štetnim koracima. Naši stariji sve to pokušaše i
nigdje ne nagjoše odziva nego naprotiv zaprijeka
kod svih onih Slavena, koji su u  ovakoj zamisli
bili u prvom redu zainteresovani. Ako iko može
reći, da je bio zastavnikom slavenske ideje, to mo-
gu najprije Hrvati, koji su za nju dosta žrtvovali.
Danas smo se opametili. Zar bi kogod htio da se
povratimo na staru, da maše najbolje sile trošimo
na korist drugijeh? Malo je više tezijeh, koji bi
se na laku ruku za volju nekakve slavenske soli-
darnosti dali od drugih požderati. Narod hrvatski
svoga se hrvatstva više ne odriče.

»Pensiero Slavo“ apodiktično tvrdi, da na-
rod naš bez slavenske solidarnosti neće nikada
ništa postići. To znači ubijati u narodu vjeru u
samoga sebe. Kad je naš narod imao ikakve pot-
pore od ostalih Slavena ? Ako danas Česi s nama
simpatišu, to je, jer smo im do sad bili više pu-
ta, a bićemo im i u buduće, od velike koristi, ali
u svoje doba ovi isti Česi bijahu spravni, da hr-
vatstvo izruče na milost i nemilost Magjara, svo-
jih onda željenih saveznika. Danas su slavenofili,
jer tako stiču korisnih suborioca Kad su Poljaci
što za nas uradili? Nikada ništa, riego su dapače
radi svog narodnog egoizma ponajviše krivi jad-
nom stanju koliko našem toliko svijeh ostalijeh
Slavena u monarhiji. Što su ikad za nas uradili
Bugari? Kakva su nam dobra učinili napokon Srbi
mi ne znamo, ako pak ,Pensiero Slavo,“ koji se
kao ,Diritto Croato“ u ime solidarnosti toli ra-
dovao negdašnjim srpsko-talijanaškim pobjedama
u Dubrovniku, zna za usluge koje su našoj ideji
učinili Srbi, bićemo mu zahvalni, ako ih iznese
na javnost. Mi znamo samo da su: se oni do sada

   

\ protiv nas urotili sa svijem dindušmanima slaven-

skijem. Jedino su braća Slovenci, koji kao prava
braća živu s nama u megjusobnom prijateljstvu,
ali mi smo toliko jedan drugomu etnografski svoji,
da bi bilo čudo kad -bi bilo inačije.

A Rusija! uskliknuće valjda ,Pensiero Sla-
vo.“ Mi u velike simpatišemo sa Rusima, kojim
želimo, da se što prije otresu onog vjerskog fa-
natizma i vjerske pristranosti, kojim obiluju. Ama
ako ih i štujemo i za braću primamo, nas ni ma-
lo ne smeta, da upitamo one koji naš spas traže
jedino u Moskvi i u slavenskome društvu grofa
Ignjatijeva, a ne u narodnim silama Hrvata: što
su Rusi ikada za nas učinili? — Hrvatska će biti
slobodna tek onda, kada kozačko kopito zatapta
po bečkoj kaldrmi! Hoće!! Kad bi se to dogodi-
lo, mi bi samo izmijenuli gazde.

Ko slične butade ispovijeda ili brani, taj do-
kazuje, da nepozna povijesti, koja još nije zabilje-
žila, da se jedan narod borio i slobodu drugom
narodu darivao, kad mu je mogao tu slobodu spra-
viti w svoj žep. Neka nam ne citiraju Napoleona
III, koji je pošao oslobagjati' Italiju samo zato da
savlnda Austriju, svoju onda jedinu moćnu proti-
vnicu. No kad se mlađa kraljevina nešto ojačala,
onda se onaj isti Napoleon svim svojim &iliina pro-
tivio njezinu potpunom ujedinjenju, koje je izvede-
no proti njemu. Što bi pak bila Rusija našem na-
rodu — možda ponajviše zato što je u većini kat.
vjere — to nas uče Poljaci, koji se u Varšavi, u
srcu Poljačke, ne smiju služiti svojim materinskim
jezikom, i Rusini u Podolju, koji će jadni do ma-

izgubili smo idefom jugoslavenstva i srpeko-hrvat« |: 10 izčeznuti. Nije: lijepo iznoniti“ ovakijeh stvari

     

Pretplata i oglasi plaćaju se upravi ,Crvene Hrvatske“ u Dubrovniku a dopisi

Za oglase, zahvale i ost. plaća se 10 novč. po retku, a oglasi koji se više puta

ali kad nas već zavagjaju i potežu za jezik, e ka-
žimo što mislimo bez obzira na posljedice. Ovo su
fakti, a sve ostalo nijesu nego prazne riječi koje
ekstaziraju narod, da se baca na visoke planove,
mješte da radi i u svojim silama traži narodne
snage.

Imamo primjera na zapadu, kod već davno ci-
vilizovanih latinskih naroda, koji su prvi probudili
narodno načelo, i koji su megjusobom gojili saveze i
prijateljstva sve dok im se interesi ne počeše križa-
ti. Zar da mi u svemu, pa i tomu budemo iznim-
kom? Da, iznimkom, jer nećemo naći naroda, čiji
su se rodoljubi (o izdajicama i ne govorimo) ona-
ko na laku ruku odricali narodnog imena kao kod
nas. Dr. Antun Starčević ustao je kao div na o-
branu čistoga hrvatstva i bio našem hrvatskom o-
bilježju pravim spasiteljem. Ko to ne ćati taj niti
je Hrvat niti je hrvatski ikada ćutio. I zato Star-
čevića će, uza sve njegove mane i njeke nazore
koji se mogu i ne dijeliti, zahvalan narod uvijek
smatrati svojim svece, a neka njegovi klevetnici
govore što ih je volja. Ovo meka dobro promozga
naš tršćanski drug, koji na talijanskom jeziku pro-
povijeda slavensku zajednicu, prije nego onako ne-
oprezno — po inspiracijama primljenim u Beču od
nekakvih izvjestitelja balkanske politike — stane
napadati pravaše, koji mu tu solidarnost ne zago-
varaju onako kako bi on htio.

»Pensiero Slavo“ i njegovi pristalice odviše
su zaneseni za Cim gorcima, s kojim nas češće
prekaraju. Uyjereni smo da bi mučali kad bi ih
poznali, a navlastito kad bi znali što počiniše žu-
taci od tih njihovih uzor haraktera. Ima i još to-
ga, što ćemo mi rado premučati, ali se nećemo
oduševljavati i u obraze ljubiti sa onijem koji nam
se ispred nas kao najveći brat iskazuje, a iza nas
hrvatstvu jamu kopa. Neka se ,Pensiero Slavo“
za tijem zanaša u ime one njegove slavenske soli-
darnosti, Od nas je dosta da kadgod i šutimo, a
i ,Pensiero Slavo,“ 'ako nema kakvih drugih inte-
resa, mogao bi se lasno uvjeriti, da je u ovom
slučaju vrag mnogo crnji nego ga pišu.

Dakle mi smo protivnici slavenske uzaja-
mnosti ?!

Ne, to je laž. Izmegju nas Hrvata i ostalih
Slavena opstoje dva velika naravna veza : Bratstvo
i zajednički nam neprijatelj. Prvi je krvi i srca,
drugi bi mogao biti vezom zajedničkog interesa.

Prvi je naravan jer smo jednog hreka, jer smo .

braća, sinovi jedlne majke; drugi je stvoren silom
dogagjaja po našim protivnicima Nijemcima i Ma-
gjarima i mogao bi nas okupiti zajedno. Ako su
nam sublizu interesi, borimo se složno, kad smo
braća postupajmo bratski, budimo prava braća,
Ali ako smo mi braća, nijesu nam kese sestre.
Od nas se može zahtjevati, da prot bratu ne ra-
dimo, da se na njegovu štetu ne sdružamo sa za-
jedničkim neprijeteljem, koji nas obojicu mrzi, jer
smo slavenske obitelji. 'To mi Hrvati megjutim
nijesmo nikada učinili, Mi smo svegj spravni za-
govarati interese Čeha, Poljaka, Bugara, Slovaka,
Rusa, Rusina i svih tih naših rogjaka, koji nijesu
protiv nas, što i činimo u svakoj prigodi, Češka
stvar, van Hrvata, nema ni danas drugih savezni-
ka, što nam oni zahvaljuju srbofilstvom. Podajmo
braći pomoći kad možemo i koliko možemo, prem-

da se, kako već prije rekosmo, punim pravom
pitamo, koliko nam oni odvraćaju na naše simpk,