* ii

g v tije. No mi se rad brata ne odričemo našeg na-
#& todnog imena, pa niti samih naših interesa. Hr-

i su nam interesi najpreči, jer je bog sebi
: je bradu stvorio, kaže naš narod, a slaven-
+ ske ćemo podupirati sve dok se oni ne budu kri-
žali s hrvatskim.

Eto slavenske solidarnosti, kako je mi shva-
ćamo — solidarnost razborita i koristna, koja nas
ne može nikada ni približiti granicama abdikacije.

Biranje općinskog upraviteljstva u
Dubrovniku.

 

U ponedjelnik u jutro u 10 ura slijedilo je
biranje općinskog načelnika i općinskag upravitelj-
stva za naš grad. Svi vijećnici, osvem jednoga bi-
jahu prisutni. Općinstvo je u velikom broju navr-
vilo u prostorije vijećnice. Naše 12 vijećnika iza-
branih u trećem tijelu zauzeše zadnji red stolica
iza Srbo-Autonomaša. Prisutan je ć. k. kot. povje-
renik gosp. Ivo knez Vojnović.

Najstariji po godinama vijećnik g. Mato pl.
Natali zauzme presjedniško mjesto, otvori sjednicu
i pozove za svoje pomoćnike vijećnike gg. Mata
kap. Katičića (Hrvata) i Mata Gračića (Srba). Vi-
jećnik Ivo Avoscani ustaje te na talijanskom jezi-
ku opaža presjedniku, da u njegovoj moći ne sto-
ji imenovati pomoćnike, nego će ih vijeće izabrati
i on predlaže gg. Mateja Šarića i dr. Joza To-
lentina.

Vijećnik dr. Pero Čingrija predlaže da se iz-
bor pomoćnika bude obaviti ceduljicama, ali sva-
kako da se prije pročita dotični paragraf općinskog
pravilnika, pošto on u ime svojih istomišljenika
želi da bude sve teći po zakonu, jer bi bilo gru-
bo da se prvi rad općinskog vijeća počne prekr-
šajem zakona.

Izabrani na to bjehu Matej Šarić i dr. Jozo
Tolentino. 4

G. Mato pl. Natali počne zatim svoj prigodni
govor; istakne vijećnicima koje im dužnosti sada
patre i pozove ih, da za načelnika i u upravitelj-
stvo. izaberu skladne i poštene ljude.

“Vijećnik dr.. S. Mandolfo prekine govornika,
prosvjedujuć protiv tih izraza kao uvrjede, jer po
njima moglo bi se posumnjati da u vijeću ima ne-
skladnih i nepoštenih. Sinovac Mata pl. Natali vi-
jećnik Jero i dr. Abele Serragli skoče vikati na
dr. Mandolfa. Mi ne možemo nikako dokučiti na
što su ta gospoda ciljali sa prosvjedom protiv iz-
jave dra. Mandolfa. Da li po njihovu mnijenju ima
u vijeću nepoštenih ljudi ?

Mato pl. Natali nastavlja dalje svoj govor, u
komu preporuča koli budućem upraviteljstvu toli
općinskom vijeću, da bude uvijek bditi za napre-
dak. i interese ,dubrovačkoga Dubrovnika.“ —
Ovoj se je frazi svak od srca nasmijao, kao ne-
čeniu što u sebi prestavlja vas kukavičluk našijeh
protivnika, koji, skrivajuć svoja čuvstva, služe se
i ovako smiješnim hipokrizijama, kako smo im vi-
še puta dokazali.

Na to započne izbor načelnika. Htjedoše usme-
no, ali na predlog dra. Čingrije bi prihvaćeno pi-
smeno glasovanje. Frano bar. Gondola, erljen kao
rak, sjedi na uglu i sve se vrti tamo amo. Čas je
odlučan, ali regbi da on u njegovoj glavi još mi-
sli, da je i pogibeljan, sasvim da su se autonomaši
i Srbi već složili na njemu kao na jedinom za sli-
čne pogodbe prikladnom čovjeku u. Dubrovniku.
C Alfabetskim redom pozivlje presjednik vijeć-
nike, koji po redu predavaju cedulje. Predano je
35 cedulja. Čitaju se i zbrajaju glasovi: 21 glas
imao je Frano bar, Gondola, 11 Vlaho DeGiulli,
a po jedan dr. Pero Čingrija i Mato pl. Natali.
Jedna cedulja ne valja i to ona vijećnika Martina
Radića, koji je nehote bio dao onu pripravljenu za
izbor opć, prisjednika.

Tako je prog načelnikom bar, Gondola.
Ovaj se vrti tamo, amo; svak muči. Strah je
ikoga prvi zavikati ,Zivio!“ da ne ostane osam-
ljen. Jer autonomaži i Srbi, ako su i glasovali, ali
to je bilo po kompromisu, a ne od srca i uvjere-
nja. Ni jedni ni drugi nijesu baš veseli, to im se
na licu čita, jer svaki je uvjeren da je glasujuć za
Gondolu ostao na gubišu. Ipak — valjalo bi mu
nešto učiniti, radi Hrvata, U tom škakljivom  mo-

mentu jedan mali autonomaški činovničić u kutu

 

počne po podu -tuckati štapićem, kao ono u teatru
kad se publici dodije čekati da se siparij digne,
Drugi srbo-autonomaši u dvorani prihvatili tucka-
nje lupajuć nogama, dok se nijesu ohrabili i zavi-
kali: Živio barun Gondola! I oni u vijeću kan da
su napokon shvatili svoju dužnost. Gondola se di-
gnuo i klanja se na sve strane i ako više niko
ne viče. Nastao muk, ali jedan strašni glas s Pla-
ce stane vikati: Živio barun Gondola! Živio moj
načelnik! Hrvatima..... | Živio jedini čovjek u
Dubrovniku! itd. Divno je bilo čuti. Hrvati u dvo-
rani smiju se, a Srbi se muhaju. — Da mu je ri-
da muči! doda jedan Srbo-Autonomaš. Hoćeš da!

\, Zatim se počelo izborom upraviteljstva. Pred-
loženici hrvatski dobiše po 12 glasova a srbo-au-
tonomaški većinu. Izabrani su tako: Ivo Avoscani
ko prvi presjednik, zatim drugi ovim redom: Jero
pl. Natali, Božo Banac, Frano Bibica, Antun Vod-

nizza i Bogdan Berberović. Izmed ova dva odluči-

la je sreća koji će biti peti i šesti. 7

Upraviteljstvo je izabrano, ali onaj osamlje-
ni glas svejedno dolje pred općinom viče. A gore
— Gondola se diže. Pita riječ. Zahvaljiva na po-
vjerenju (!) koje mu je gragjanstvo ponovo poda-
lo, zahvaljuje vijećnicima koji su ga izabrali. Obe-
ćiva da će raditi koliko može za napredak grada
i da.će se. i od sad kao i do sad, uvijek držati
prava i zakona. Pozivlje napokon vijećnike, da tri
put kliknu Živio!“ Njeg. Veličanstvu, što bi od
svakoga stojećke prihvaćeno.

Malo nas je iznenadila smionost, da ne re-
čemo što drugo, plemenitog baruna, koji obećiva
da će se odsad kao i dosad uvijek držati prava i
zakona. Ako se s tijem riječima htio našaliti, mo-
žemo ga razumjeti, nikako pak ako je mislio da
govori ozbiljno. Ne spominjemo prošle čine, kad
mu je bilo i od političke oblasti dokazano, da je
kršio zakon, kako smo to i mi u svoje vrijeme
pisali. Ali on se još usugjuje govoriti o zakonu,
on, koje je sa nezakonitosti, što ih je bezočno po-
činio zadnjih izbora, postao glasovit po cijeloj na-
šoj zemlji. Nije li mu i sama vlada dokazala, da
se nije držao zakoma, kad je uništila sve ono, što
je on učinio u trećem izbornom tijelu, te naredi-

lo nove izbore? Nije li on bio svemu tomu kriv,

kao što je kriv šteti i dangubi birača, koji su se
po drugi put morali mučiti na biranje radi nje-
govih nezakonitosti ? I takav čovjek još se ne sti-
di, da pred svijem : svijetom obećaje, da će se i
od sad kao i do sada držati zakona! Lijepa obe-
ćanja zaista!

I za toga bude pročitan i potpisan zapisnik,
te se vijećnici razigju. Pred općinom je 8 (slovom
osam a oni neka nas u laž utjeraju) srpskijeh....
radnika pjevalo nekakvu pjesmu i vikalo: Živio bar.
Gondola. Niko drugi nije toj ovaciji sudjelovao
osvem njih. Čeljad te su prolazila, smijala su se,
a naši protivnici ikoji nešto razumiju) u sebi su
se grizli, na ovaku sjajnu demonstraciju, koju bi
bili i zabranili — kad bi smjeli. Tako je završi-
la sjednica.

U veče općina je u počast načelnika (dakle
načelnik sam sebi) htjela prirediti njeku ilumina-
ciju. U tu svrhu općina je poslala reil. povjere-
nika Iva Knega i nadredara Kalčića, koji je oko-
lo sa ušijerima dijelio po vratijima dućana one
bumbete, što ih je općina kupila za iluminacije.
Počast“ načelniku činila se dakle na trošak op-
ćine. Njeki su pitali: Za koga je to ? Je li za Gon-
dolu? Na to su odgovarali: Užeži ti, a mi znamo
za koga je. Mnogi su puštili da im se svijeće
metnu na vrata i zapale, cijeneći da se ne mogu
oprijeti tomu, pošto dolazi sa strane općine, do-
čim su odlučniji otpratili bumbete otkle su i do-
šle. Tako je bila u veče njekakva iluminacija, ako
se iluminacijom može zvati nekoliko dućana ras-
vijetljenih a nekoliko ne. Od kuća na Placi, gdje
općina nije mogla mećati čumbete, samo je je-
dna rasvijetlila prozore i to stari Disecco i
a Dunkić na Poljani. Rišćani su sve svoje
dućane iluminirali, jerbo oni, zauešeni vjerom i
mržnjom na Hrvate, ne razumiju, kao Srbi kato-
lici, što su u Gondoli dobili, već misle da će im
on uskrisiti Dušanovo carstvo.

U toliko došla je i srpska glazba sastojeća
od 15 ili 16 glazbara pod prozore sobe, koju je
Gondola unajmio u gradu. Autonomaški glazbari
ne htjedoše toj serenadi sudjelovati, Tu su udara-

li njekoliko njemačkih komada, da se srpskim :au-.::
tonomaši ne uvrijede, a oni obični ,Srbi Gragjani
Dubrovčani“ vikali su iz jedne hrpe: , Živio barun
Gondola! Živio otac Dubrovnika! Živio naš nepo-
mičeni načelnik!“ itd. Isprva moglo ih je biti naj-
više 20-30, ali na svrhu došlo ih je još više. To
je trajalo nekoliko. Gondola se je s prozora kla-
njao i ubručićem maho, a rišćani su iza njega vi-
rili na Placu. Bilo je veoma lijepo vidjeti !

Kad se svrši ,Glazba,“ onda je jedna četa od
kakvijeh 80 (osamdeset) velikijeh Srba, glazbara

bez instrumenata, Srba ..... radnika, doselje-
nih Hercegovaca i nekoliko Srbića obišla oko grada

vikajući : ,Živio Gondola! Živio naš (čiji?) Du-
brovnik! Živio naš načelnik!“ Nijesu samo vikali
i pjevali su nekakvu pjesmu, od koje smo zapamtili
samo početak. Taj glasi:

Što je handžar ovčjem vratu,

To nek bude Srb Hrvatu
a zatim slijedi u ovomu smislu. Ovo se pjeva po
napjevu ,Vesele Srbadije.“ Na Placi nije bilo ni-
koga nego njih. Zatim su i opet klicali Živio, dok
im se nije dodijalo, te su se razišli po krčmama,
jedni da piju, a drugi da plaćaju. Ovo krasno ve-
selje bilo je sasvim srpsko, jer autonomaši kanda
su se sramili sudjelovati ophodu.

Srbi su htjeli da nam se ovom prilikom is- -

kažu i pokazali su svoju golotinju, dostojnu njih i
baruna Gondole. Kud je ova karnevalada za onom
divnom i nezaboravljenom hrvatskom manifesta-

cijom od 1 Oktobra!!!

 

Naši Dopisi.

Lećevićka Zagora, 18 Oktobra.

Drago moje zagorsko čobanče! — Ono

je u cijenjenoj ,C. H.“ Br. 41, kao da je iz e
gjelja. Nu znaj, da nemilo potreslo živcima Ni
mu Ivanu, a i ono u ,K. D.“ ne bilo mu naje
gjim prismokom. A kako da i bude sada pri“
u daleki Beč kada mu se pridružiti jvelikoj
di. Boji se, da ko od velike gospode ne spdči

 
 
  
 
 
 
 
 
   

Joj op S a S Q
popao svoga pritila vranina, pa eto ga do svog
ćate velikoga. Cate se otimao, jer teško je sunce
dlanom zapriječiti, ali morao podleći, ko — si li-
cet parva — i veliki ćato silnoga Murata pod sa-
bljom Kastrijotić Jurja, pa nešto i napisao i po-
slao kako kažu u svoj omiljeni ,Dubrovnik“, nu
brajne ja te grdesije ni vidjeo nijesam, a kamo li
da ti ga čitam. — Ona tvoja svećenicima, svigja
mi se, a i ja im preporučujem da pritrojstruče
paklenu kandžiju e bi jogunicu koju i ako na sra-
motu odgojili — u brazdu  stjerali, pa da počne
za narod štogod raditi. Ovo tebi na znanje, te je-
sam tvoja posestrima Vila mosećkinja.

Vis, 24 oktobra.

(Za općinske činovnike). — Častni Vukotić
dne 22 tekućeg sakupio je skupštinu općinskih či-
novnika Boke Kotorske u Kotoru u svrhu da se
izaberu predstavnici, koji će poći na skupštinu u
Spljetu.

Izvan činovnika koje će rečena skupština po-
slati u Spljet, doći će i drugih iz Bokekotorske, što
nas u velike veseli.

Mnogo je prijava jur stiglo na Odbor Viški
iz najdaljenijeh mjesta naše Dalmacije te nikakav
činovnik ne bi smio ovom prigodom uskratiti svo-
ga sudjelovanja skupštini, bilo prisustvujuć na istu
lično ili sredstvom zastupatelja. Nego činovnici ko-
ji još nijesu prijavili odboru svoj dolazak, neka
to što prije učine da im se uzmogne prirediti u-
laznica, pošto bez iste neće moći niko pristupiti
na skupštinu i da se uzmogne odbor odazvati po-
klonitoj odluci slavnog c. k. Kotarskog Poglavar-
stva u Spljetu dneva 16 tek. Br. 30662.

Korčula, 25 Oktobra.

Ovdje u nas ako se giljegod mlagjarija zave-
seli i u rano doba noći stane pjevati kakovu
pjesmu na  materinskome hrvatskome — jeziku,
odmah se stvori koji oružnik, a često i nji-
hov stražmeštar i naredi im da ustave pjevanje.
Suprotivno, kad Legaši i u kasno doba noći tali-
janski pjevaju i deru se na vas glas; ,Evviva la