* ii g v tije. No mi se rad brata ne odričemo našeg na- #& todnog imena, pa niti samih naših interesa. Hr- i su nam interesi najpreči, jer je bog sebi : je bradu stvorio, kaže naš narod, a slaven- + ske ćemo podupirati sve dok se oni ne budu kri- žali s hrvatskim. Eto slavenske solidarnosti, kako je mi shva- ćamo — solidarnost razborita i koristna, koja nas ne može nikada ni približiti granicama abdikacije. Biranje općinskog upraviteljstva u Dubrovniku. U ponedjelnik u jutro u 10 ura slijedilo je biranje općinskog načelnika i općinskag upravitelj- stva za naš grad. Svi vijećnici, osvem jednoga bi- jahu prisutni. Općinstvo je u velikom broju navr- vilo u prostorije vijećnice. Naše 12 vijećnika iza- branih u trećem tijelu zauzeše zadnji red stolica iza Srbo-Autonomaša. Prisutan je ć. k. kot. povje- renik gosp. Ivo knez Vojnović. Najstariji po godinama vijećnik g. Mato pl. Natali zauzme presjedniško mjesto, otvori sjednicu i pozove za svoje pomoćnike vijećnike gg. Mata kap. Katičića (Hrvata) i Mata Gračića (Srba). Vi- jećnik Ivo Avoscani ustaje te na talijanskom jezi- ku opaža presjedniku, da u njegovoj moći ne sto- ji imenovati pomoćnike, nego će ih vijeće izabrati i on predlaže gg. Mateja Šarića i dr. Joza To- lentina. Vijećnik dr. Pero Čingrija predlaže da se iz- bor pomoćnika bude obaviti ceduljicama, ali sva- kako da se prije pročita dotični paragraf općinskog pravilnika, pošto on u ime svojih istomišljenika želi da bude sve teći po zakonu, jer bi bilo gru- bo da se prvi rad općinskog vijeća počne prekr- šajem zakona. Izabrani na to bjehu Matej Šarić i dr. Jozo Tolentino. 4 G. Mato pl. Natali počne zatim svoj prigodni govor; istakne vijećnicima koje im dužnosti sada patre i pozove ih, da za načelnika i u upravitelj- stvo. izaberu skladne i poštene ljude. “Vijećnik dr.. S. Mandolfo prekine govornika, prosvjedujuć protiv tih izraza kao uvrjede, jer po njima moglo bi se posumnjati da u vijeću ima ne- skladnih i nepoštenih. Sinovac Mata pl. Natali vi- jećnik Jero i dr. Abele Serragli skoče vikati na dr. Mandolfa. Mi ne možemo nikako dokučiti na što su ta gospoda ciljali sa prosvjedom protiv iz- jave dra. Mandolfa. Da li po njihovu mnijenju ima u vijeću nepoštenih ljudi ? Mato pl. Natali nastavlja dalje svoj govor, u komu preporuča koli budućem upraviteljstvu toli općinskom vijeću, da bude uvijek bditi za napre- dak. i interese ,dubrovačkoga Dubrovnika.“ — Ovoj se je frazi svak od srca nasmijao, kao ne- čeniu što u sebi prestavlja vas kukavičluk našijeh protivnika, koji, skrivajuć svoja čuvstva, služe se i ovako smiješnim hipokrizijama, kako smo im vi- še puta dokazali. Na to započne izbor načelnika. Htjedoše usme- no, ali na predlog dra. Čingrije bi prihvaćeno pi- smeno glasovanje. Frano bar. Gondola, erljen kao rak, sjedi na uglu i sve se vrti tamo amo. Čas je odlučan, ali regbi da on u njegovoj glavi još mi- sli, da je i pogibeljan, sasvim da su se autonomaši i Srbi već složili na njemu kao na jedinom za sli- čne pogodbe prikladnom čovjeku u. Dubrovniku. C Alfabetskim redom pozivlje presjednik vijeć- nike, koji po redu predavaju cedulje. Predano je 35 cedulja. Čitaju se i zbrajaju glasovi: 21 glas imao je Frano bar, Gondola, 11 Vlaho DeGiulli, a po jedan dr. Pero Čingrija i Mato pl. Natali. Jedna cedulja ne valja i to ona vijećnika Martina Radića, koji je nehote bio dao onu pripravljenu za izbor opć, prisjednika. Tako je prog načelnikom bar, Gondola. Ovaj se vrti tamo, amo; svak muči. Strah je ikoga prvi zavikati ,Zivio!“ da ne ostane osam- ljen. Jer autonomaži i Srbi, ako su i glasovali, ali to je bilo po kompromisu, a ne od srca i uvjere- nja. Ni jedni ni drugi nijesu baš veseli, to im se na licu čita, jer svaki je uvjeren da je glasujuć za Gondolu ostao na gubišu. Ipak — valjalo bi mu nešto učiniti, radi Hrvata, U tom škakljivom mo- mentu jedan mali autonomaški činovničić u kutu počne po podu -tuckati štapićem, kao ono u teatru kad se publici dodije čekati da se siparij digne, Drugi srbo-autonomaši u dvorani prihvatili tucka- nje lupajuć nogama, dok se nijesu ohrabili i zavi- kali: Živio barun Gondola! I oni u vijeću kan da su napokon shvatili svoju dužnost. Gondola se di- gnuo i klanja se na sve strane i ako više niko ne viče. Nastao muk, ali jedan strašni glas s Pla- ce stane vikati: Živio barun Gondola! Živio moj načelnik! Hrvatima..... | Živio jedini čovjek u Dubrovniku! itd. Divno je bilo čuti. Hrvati u dvo- rani smiju se, a Srbi se muhaju. — Da mu je ri- da muči! doda jedan Srbo-Autonomaš. Hoćeš da! \, Zatim se počelo izborom upraviteljstva. Pred- loženici hrvatski dobiše po 12 glasova a srbo-au- tonomaški većinu. Izabrani su tako: Ivo Avoscani ko prvi presjednik, zatim drugi ovim redom: Jero pl. Natali, Božo Banac, Frano Bibica, Antun Vod- nizza i Bogdan Berberović. Izmed ova dva odluči- la je sreća koji će biti peti i šesti. 7 Upraviteljstvo je izabrano, ali onaj osamlje- ni glas svejedno dolje pred općinom viče. A gore — Gondola se diže. Pita riječ. Zahvaljiva na po- vjerenju (!) koje mu je gragjanstvo ponovo poda- lo, zahvaljuje vijećnicima koji su ga izabrali. Obe- ćiva da će raditi koliko može za napredak grada i da.će se. i od sad kao i do sad, uvijek držati prava i zakona. Pozivlje napokon vijećnike, da tri put kliknu Živio!“ Njeg. Veličanstvu, što bi od svakoga stojećke prihvaćeno. Malo nas je iznenadila smionost, da ne re- čemo što drugo, plemenitog baruna, koji obećiva da će se odsad kao i dosad uvijek držati prava i zakona. Ako se s tijem riječima htio našaliti, mo- žemo ga razumjeti, nikako pak ako je mislio da govori ozbiljno. Ne spominjemo prošle čine, kad mu je bilo i od političke oblasti dokazano, da je kršio zakon, kako smo to i mi u svoje vrijeme pisali. Ali on se još usugjuje govoriti o zakonu, on, koje je sa nezakonitosti, što ih je bezočno po- činio zadnjih izbora, postao glasovit po cijeloj na- šoj zemlji. Nije li mu i sama vlada dokazala, da se nije držao zakoma, kad je uništila sve ono, što je on učinio u trećem izbornom tijelu, te naredi- lo nove izbore? Nije li on bio svemu tomu kriv, kao što je kriv šteti i dangubi birača, koji su se po drugi put morali mučiti na biranje radi nje- govih nezakonitosti ? I takav čovjek još se ne sti- di, da pred svijem : svijetom obećaje, da će se i od sad kao i do sada držati zakona! Lijepa obe- ćanja zaista! I za toga bude pročitan i potpisan zapisnik, te se vijećnici razigju. Pred općinom je 8 (slovom osam a oni neka nas u laž utjeraju) srpskijeh.... radnika pjevalo nekakvu pjesmu i vikalo: Živio bar. Gondola. Niko drugi nije toj ovaciji sudjelovao osvem njih. Čeljad te su prolazila, smijala su se, a naši protivnici ikoji nešto razumiju) u sebi su se grizli, na ovaku sjajnu demonstraciju, koju bi bili i zabranili — kad bi smjeli. Tako je završi- la sjednica. U veče općina je u počast načelnika (dakle načelnik sam sebi) htjela prirediti njeku ilumina- ciju. U tu svrhu općina je poslala reil. povjere- nika Iva Knega i nadredara Kalčića, koji je oko- lo sa ušijerima dijelio po vratijima dućana one bumbete, što ih je općina kupila za iluminacije. Počast“ načelniku činila se dakle na trošak op- ćine. Njeki su pitali: Za koga je to ? Je li za Gon- dolu? Na to su odgovarali: Užeži ti, a mi znamo za koga je. Mnogi su puštili da im se svijeće metnu na vrata i zapale, cijeneći da se ne mogu oprijeti tomu, pošto dolazi sa strane općine, do- čim su odlučniji otpratili bumbete otkle su i do- šle. Tako je bila u veče njekakva iluminacija, ako se iluminacijom može zvati nekoliko dućana ras- vijetljenih a nekoliko ne. Od kuća na Placi, gdje općina nije mogla mećati čumbete, samo je je- dna rasvijetlila prozore i to stari Disecco i a Dunkić na Poljani. Rišćani su sve svoje dućane iluminirali, jerbo oni, zauešeni vjerom i mržnjom na Hrvate, ne razumiju, kao Srbi kato- lici, što su u Gondoli dobili, već misle da će im on uskrisiti Dušanovo carstvo. U toliko došla je i srpska glazba sastojeća od 15 ili 16 glazbara pod prozore sobe, koju je Gondola unajmio u gradu. Autonomaški glazbari ne htjedoše toj serenadi sudjelovati, Tu su udara- li njekoliko njemačkih komada, da se srpskim :au-.:: tonomaši ne uvrijede, a oni obični ,Srbi Gragjani Dubrovčani“ vikali su iz jedne hrpe: , Živio barun Gondola! Živio otac Dubrovnika! Živio naš nepo- mičeni načelnik!“ itd. Isprva moglo ih je biti naj- više 20-30, ali na svrhu došlo ih je još više. To je trajalo nekoliko. Gondola se je s prozora kla- njao i ubručićem maho, a rišćani su iza njega vi- rili na Placu. Bilo je veoma lijepo vidjeti ! Kad se svrši ,Glazba,“ onda je jedna četa od kakvijeh 80 (osamdeset) velikijeh Srba, glazbara bez instrumenata, Srba ..... radnika, doselje- nih Hercegovaca i nekoliko Srbića obišla oko grada vikajući : ,Živio Gondola! Živio naš (čiji?) Du- brovnik! Živio naš načelnik!“ Nijesu samo vikali i pjevali su nekakvu pjesmu, od koje smo zapamtili samo početak. Taj glasi: Što je handžar ovčjem vratu, To nek bude Srb Hrvatu a zatim slijedi u ovomu smislu. Ovo se pjeva po napjevu ,Vesele Srbadije.“ Na Placi nije bilo ni- koga nego njih. Zatim su i opet klicali Živio, dok im se nije dodijalo, te su se razišli po krčmama, jedni da piju, a drugi da plaćaju. Ovo krasno ve- selje bilo je sasvim srpsko, jer autonomaši kanda su se sramili sudjelovati ophodu. Srbi su htjeli da nam se ovom prilikom is- - kažu i pokazali su svoju golotinju, dostojnu njih i baruna Gondole. Kud je ova karnevalada za onom divnom i nezaboravljenom hrvatskom manifesta- cijom od 1 Oktobra!!! Naši Dopisi. Lećevićka Zagora, 18 Oktobra. Drago moje zagorsko čobanče! — Ono je u cijenjenoj ,C. H.“ Br. 41, kao da je iz e gjelja. Nu znaj, da nemilo potreslo živcima Ni mu Ivanu, a i ono u ,K. D.“ ne bilo mu naje gjim prismokom. A kako da i bude sada pri“ u daleki Beč kada mu se pridružiti jvelikoj di. Boji se, da ko od velike gospode ne spdči Joj op S a S Q popao svoga pritila vranina, pa eto ga do svog ćate velikoga. Cate se otimao, jer teško je sunce dlanom zapriječiti, ali morao podleći, ko — si li- cet parva — i veliki ćato silnoga Murata pod sa- bljom Kastrijotić Jurja, pa nešto i napisao i po- slao kako kažu u svoj omiljeni ,Dubrovnik“, nu brajne ja te grdesije ni vidjeo nijesam, a kamo li da ti ga čitam. — Ona tvoja svećenicima, svigja mi se, a i ja im preporučujem da pritrojstruče paklenu kandžiju e bi jogunicu koju i ako na sra- motu odgojili — u brazdu stjerali, pa da počne za narod štogod raditi. Ovo tebi na znanje, te je- sam tvoja posestrima Vila mosećkinja. Vis, 24 oktobra. (Za općinske činovnike). — Častni Vukotić dne 22 tekućeg sakupio je skupštinu općinskih či- novnika Boke Kotorske u Kotoru u svrhu da se izaberu predstavnici, koji će poći na skupštinu u Spljetu. Izvan činovnika koje će rečena skupština po- slati u Spljet, doći će i drugih iz Bokekotorske, što nas u velike veseli. Mnogo je prijava jur stiglo na Odbor Viški iz najdaljenijeh mjesta naše Dalmacije te nikakav činovnik ne bi smio ovom prigodom uskratiti svo- ga sudjelovanja skupštini, bilo prisustvujuć na istu lično ili sredstvom zastupatelja. Nego činovnici ko- ji još nijesu prijavili odboru svoj dolazak, neka to što prije učine da im se uzmogne prirediti u- laznica, pošto bez iste neće moći niko pristupiti na skupštinu i da se uzmogne odbor odazvati po- klonitoj odluci slavnog c. k. Kotarskog Poglavar- stva u Spljetu dneva 16 tek. Br. 30662. Korčula, 25 Oktobra. Ovdje u nas ako se giljegod mlagjarija zave- seli i u rano doba noći stane pjevati kakovu pjesmu na materinskome hrvatskome — jeziku, odmah se stvori koji oružnik, a često i nji- hov stražmeštar i naredi im da ustave pjevanje. Suprotivno, kad Legaši i u kasno doba noći tali- janski pjevaju i deru se na vas glas; ,Evviva la