Ovaj izbor veoma je znamenit s više tazlo-
ga. Radujemo se novoizabranome zastupniku, koji
je, kako čujemo, primio sa svih strana veliki broj
najsrdačnijih : čestitaka! Živio novi pravaški za-
stupnik ! Živjela Hrvatska !

i Iebori u Blatu. — I u prvom tijelu blatske
općine pobijediše jednoglasno pravaši. Čestitamo
prijateljima na sjajnom uspjehu! ''

+ _ Pišu “mani s Grude. — U nedjelju bila je
amo: velika svečanost, posvećenje naše nove Ma-
tice, koja. je. ispala kako se samo željeti može.
Naš" gosp. župnik, prečasni dekan dn. Jozo Crni:
ca, koji ima najveću, žaslugu da smo /dobili ovako
krasnu, crkvu, učinio je sve moguće da i posveće-
nje njezino bude m1 diku' Grudi li Konavlima. Mno-
gobrojni narod sa svojim župnicima i barjacima
bijaše onaj dan 'stignuo na Gruđu, a velika kita
odličnih prijatelja iz Dubrovnika i Boke počastila
nas svojim posjetom. Crkvu je posvetio .naš bi-
skup presvj. gosp. Marčelić. Dvije hrvatske glazbe
začinjale su svečanost i to dubrovačka , i trebinj-
ska, a iz | Kotora bijaše prispio orhestar. Preč. Cr-
dica. zajedno sa ostalim svojim 'parokijanima pri-,
mi i gospodski svakoga pričeka. Kasno u veče
počeo se narod razilaziti.

Ovo vam u. kratko javljamo, a sad ništa dru-
go nego kličemo iz svega srca: Sretna nam bila
nova matica! Živio naš dn. Jozo Crnica !

Dragutin Lerman. — Ovih dana )h ispio je,

Zagreb iz daleke Afrike vrli Hrvat gosp. Lerinan,
suputnik i veliki prijatelj čuvenoga putnika Stan-
ley. Danas je Lerman guverner jedne velike po-
krajine Konga, koja broji preko 2 mil. stanovnika.
Država Kongo, koja stoji pod:po: sroviteljstvom Bel-

gije + uregjuje se na europejsku, te je ovomu Hr-

vatu, koji je znao steći povjerenje Kralja Leopol-
da doznačeno vrlo široko polje za njezov kulturni
rad. Kao guverner Lerman je vrlo neovisan: ima-
de pod sobom vojsku, činovništvo i sav upravni
aparat pokrajine: od 2 mil., /u: koliko :s#& ovaj do

sada' mogao razviti. Ali nAjveća čast. gosp. Ler-

inana jest da uza sve časti koje uživa i premda
je“daleko od domovine, uvijek za 'njuošjeća i nje

se' spominje. Iž: daleke Afrike vođi živahno '46pi:*
sivanje sa preuzv. biskupom Strossmayeroni, kome -

potanko opišiva sve što se u njegovoj pokrajini
zbiva, a prva mu je bila kad: je došao. u Zagreb,
da posjeti Dr.: Antuna Starčevića. Zagrebačkom

muzeju poklonio je darova ortjeljosti, ui 20. 000:

figriqa.., TT ,

pravljanje finoga ulja i uzgoj masline, koji je. svr-
šio ma 28 istog mjeseca. Predavanja je držao pristav
polj. Oj g. S. Bulić, koji se dosad svojim stru-

kovnim znanjem : više: puta: (iskazao. 'Qsvem--uljar- |:

skog predavanja predavao je (sti; g.; Bulić .0 čuva
nju, čiščenju, liječenju,; manaina i. bolestima viva,
o prip.avljanju domaćeg šampanća, o: ugrijavanju
vina, vagjenju sriješa, te o filokseri i uzgoju ame-
rikanskih loza, a napokon praktično vježbao u svim
načinima navrtanja voćaka. Gosp, ravnatelj Karlo
pl. Hreljanović predavao je o umjetnim  gnjojivima,

njihovoj porahi i važnosti. Dok je trajao tečaj slu- |. >

šatelji su sa uč, Bilićem poduzeli više izleta po
okolici.

Čujemo da: ih. se ove godine natjecalo za
potporu 66,.a dobilo ih samih 16. Ne M. li, ,se pot-
pore mogle: umnožiti ?

Kri : Gradska frank

“ Lične vij jesti. — Od nekoliko dana ,boravi. u
nas s domini ini Vuleta : u: službene

svriji:, | -

a, Slagčečića Domi. — Poliliša :fo&: po

krunu» ge. Braća: Poljanić i jia: «Kune, — — Gosp. oko
Priposlać | nami istu svrhe, tikogjer

Grbić Yz “Župe
| kr: dijeli: Niš

Prigodom, sretnog ke čestitog H Hrvata into

kivi sa | draželtnom Marom Kljunsk. na: Brseći-
nam, dneva 25 tekućega, pirni kum gosp. Lujo Mi-
h mazdrivljajuć' E I do-
oviničik: tapeta
koji tu roi ido
o vier uz poklik: , Živio Sterčev
ein aka

RR.

'kruna 11
6+; Biviln«slo-

.

NAT R : ogil

sjete svatovi 'Starčeviće-'

 

| < Za druš. Ćirila # Metoda. — Braća Polja-
nić iz Kune položiše 1 krunu.

U istu svrhu sakupio je g. Baldo Violić 44
krune na piru g. Iva Piskulića i gjice File Vidoš.

»Epidauro:“ — U utornik u jutro polazio je
po običaju parobrod »Epidauro“ put Italije. U Ko-
toru mu se ošteti stroj tako da nije mogao pro-
slijediti naprijed. Čujemo da je društvo pogodilo
jedan Lloydov parobrod da prekrca trgovinu i na-
stavi putovanje dok se ovaj ne načini. :

Sv. Andrija. — Juče u jutro presvj. biskup
posvetio je misu u matici od Pila sv. Andriji. Tom
zgodom bila su blagosovljena nova prekrasna zvo-
na iste crkve, koja još stoje pred njom na greda-
ma, ali nadamo se, da će brzo i naš stari Sv. An-
drija okitit se lijepim zvonikom.

Kako proslaviše našu pobjedu u 1II tijelu.
— Piše nam prijatelj Župljanin nastanjen u S.
Franciscu u' Kaliforniji kako su tamo proslavili
hrvatsku pobjedu u Dubrovniku.

U četvrtak, piše, na 25 Oktobra u 11 ura u
jutro primih zadnji broj ,Crvene Hrvatske“ i pr-

va stvar što sam opazio jest, da je u III tijelu u
Dubrovniku dobila naša stranka. Od velika vese«

lja nijesam mogao na prvi mah sve društvu iska-
zati već samo zavikah: Bog i Hrvati! : Nekoliko
našijeh dubrovčana, koji se tu namjeriše, dotrčaše
vidjeti što se dogodilo i kad pročitaše našu ,Cr-

venu,“ tu se rukovaše, kape skidaju, u lica se lju- |,

be i svojijem domorodcima begenišu, što su se o-
nako lijepo podnijeli. Nama se više nije zadijeva-

lo poći na rabotu, nego udri da se pije i pjeva u
Kad se noć uhvatila:

veselju sve do mrkle noći.
počeše se naši Hrvati vraćati sa rabote i tako,

jedan po jedan, dokle se iskupila lijepa kita mla- |.
dosti. Da ste vidjeli, g. uredniče, kako se nazdra- |:

vlja Hrvatskoj, kako se pjevaju hrvatske pjesme !
iKako svako tako i ovo veče dogjoše k nama njeki

Srbi, ali kako je koji dolazio i razumio što se je |

dogodilo u Dubrovniku, pobjegao bi bez obzira na-
trag. Tu se mladost kupila sa svih strana, dok se
u neko doba nije puna kuća piika nakupila, da se
mije moglo gdje sjesti. Ispijalo se najbolje euro-
pejsko vino!. Kad smo se bratski počastili, uputi-
smo še svi u redu po gradu pjevajući lirvatske
pjesme. Uprav onako kaoi vi tamo u Dubrovniku,
samo išto je S. Francisco za pedeset Dubrovnika.
Po velikijem ulicama sakupilo se bilo mnoštvo svi-
jeta, koji su se čudili što se ,austrian“ (nas amo

:. | tako zovu) vesel&; dok nijesu obaznali za uzrok. Ovo |

+ Uljarski doboj. — Na 18' Notembia 5 žepočća
je u Gružu u _poljodjelskom 'zavodu tečaj 'za pri:

veselje koje rio učiš po gradu ono veče spomi-
njaće .se dokle: god. bude Hrvata u S. Franciscu.
Sad mi svi skupa: zahvaljivamo Vama i našijem ro-
dliteljima, što ste ukazali: svijetu ono što smo i
što ćemo “vazda biti, pa Bog i Hrvati!

Ivan Sambrailo.

Opdziki smo!: — Kako smo u prošlom broju
javili, .oglas za. .pobiranje : takse na prodaju ribe,

mesa itd,: bio, je prilijepljen po gradu samo u ta- /'

lijanskom jeziku. To smo mi pisali u subotu, U
nedjelju vidjeli su se po zidovima dotični - oglasi
prevedeni na hrvatski. Datum je bio isti kao i na
tulijanskijem, biva 18 Novembra.
Pitamo sad zašto općina nije odmah stavila
na dvor/i hrvatski prevod, nego tek onda kad smo
mi na to ustali. Možda je gosp. umir, savjetnik
Avoscani mislio da će : mu proći mukom njego-
vo potajno potalijančivanje dubrovačke općine?
"Evo i oglas o proračunu svud: po gradu pri-
lijepljen je samo talijanski. Jedino na Pilama ima
jedan istisak hrvatski, ili kako ga oni zovu srpski,

Čemu ,to? Možda je u gradu talijanski elemenat; |:

a oglasi izvan rada namijenjeni su. našijem selja-
cima? i

Na sv6 ovo: šute naša slavenska braća Srbi!

i Meatar. — "Ovi se Talijani s 'nama ružaju
Ovo je opći glas ipo \gradu, koji je najbolja kriti
ka eperčtnoga društva. Ne možemo nego potvrdi.
ti što :sino :do- sada: dva puta rekli: operete koje

! slušamo jesu ispod svake kritike. * Možda bi ova

muzika i one šale: prije pristajale kakvoj kavani
ili pivari. Zato ih.i publika prima s mukom, a na
ono na što se u'nas: šuti, u Trstu bi se zviždalo,
Svekoliki operete ne samo da imadu od prilike |

U subotu bi-je počasna večer gji.ce Persico,
koja je prošla sasvim hladno. Publika od nedjelje
pljeskala je pustolovinama od ,Gran Via,“ ali
se zato u utornik čulo i psikanja — pojav u na-
šem kazalištu vrlo rijedak. Svak se je nadao, da
će barem parodija od ,Cavalleria Rusticana,“ bi-
ti nješto, ali smo se krupno prevaril. Počasna ve-
čer g. A. Balzano, buffa Pascariella, osvem drugih
darova — kojim najerdačnije zahvaljuje — priba-
vila.je ovomu dosta , pljeskanja, jer on dobro
vrlo radi, ali koja korist kad nevaljaju komadi.
Isto tako svako veče simpatično je pozdravljena
gji.ca De Chiaro. i kao i njezin otac g. De Chiaro.
Za gji.cu Persico već smo jednom rekli da nema
glasa. Glas joj je doista veoma slab, no ova s dra-
matičke strane pokazuje veliku vještinu. Orhestra.
bi pak mogla biti što bolja.

Na svrhu spomenućemo jednu vrlo lijepu.
Novinarima, kako se čini, bio je dozvoljen ulazak
pod uvjetom da hvale! Zato iza one male kritike
u pr. br., gdje je kazano da repertoir ne valja,
bio je našem uredniku uskraćen slobodni ulazak
na vrlo neuljudni način. Radi toga ponašanja uprava
kazališta ukorila je impresaria društva. Mi ćemo
nadodati da je može biti gjegod drugovgje običaj
za kakve pogodnosti prešućeti istinu. U nas toga
još nema. Nego u nas ima jedno čeljade, koje se
toliko zauzimlje za sve što dolazi iz Italije, pa bi-
:li to i Kalabrezi, da smo mi posumnjali, e nedo-
biva ulaznicu samo neka ostentativno pljeska i psu-
.je "ko se s njim na slaže. To čeljade kako čujemo
+nasukalo je društvo, da se ovako kompromituje.

Milo nam je da su i kolege oko ,Dubrovni-
ka,“ koji su se — iza kako nama bi uskrašena ulaz-
inica, jer ne mogasmo hvaliti; nalazili u vrlo ška-
kljivom položaju, zahvalili se na besplatnim ulaz-
nicama.

eszs=======

Književnost.

» Državni riznića.i dubrovačke republike.“

li Biisprava dr. K. Vojnovića: Dne 17 Novembra bi
predana u javnoj sjednici odjela filozofičko-juridička
| Jugoslavenske. Akademije rasprava. dr, Kosta Voj-
'novića pod naslovom: Državni rizničari dubrovač-
ke republike.“ Nastavljajući svoje studije o držav-
nome ustrojstvu dubrovačke republike, akademik
se latio ovaj put važne institucije državnih rizni-
čav& (Tesorieri di S. Moria Maggiore), te pošto
je u uvodu istakuuo sićuvst njezinu s onom tali-
janskih municipija, po kalupu koje udesivši: je po
mjesnijem prilikama, bi uregjena, i-pošto je rasvi-
jetlio primjerom Rima i Mletaka dobrotvorne plo-
dove, koje Dubrovnik, kao najplemenitiji još neu-.
vehli cvijet svoje naobrazbe i slobode, proizvede,
— dijeli raspravu u sedam poglavlja : :
I. Postanak i ustrojstvo državnijeh rizničard.

II. Razvitak vlastitog područja.
+ III. Zadužbine i zaklade od XV. do XIX. vijeka.

IV. Državni rizničari i crkva.

V. Državni rizničari i jacna uprava.

VI. Državni rizničari pri padu republike.

VII. Ostanci riznice (Opera Pia) pod fran-
ceskom i aus*rijskom vladom.
8: Akademik u ovo sedam poglavlja prati raz-
itak inštitucije od prvobitnog njezina začetka i u-
strojstva u XIII. vijeku sve do pada republike, i
dokazuje, kako joj se zadatak, s početka ograni
čen na uprivljanje pobožnih zaklada, protegnuo na
zamašne državne funkcije, budi izvršivanjem tutor-
stva republike nad crkvom, budi usredotočenjem
malo po malo jedne od glavnih funkciji financijske
uprave, naime čuvanjem, nadziranjem i djeljenjem
rt, prihoda.

Čitaju se uvod i neki odlomci V. poglavlja

» Državni rizničari i javna uprava“, gdje je nacr-
tano njihovo, kako bi so sad reklo, preneseno po-
dručje, dočimi je raspravljajući vlastit8 (poglavlje
H.), opisao niz svakdvrsnih pobožnih i čovjekoljub-
nih zaklada, izmegju kojih jedno od prvih mjesta -
zapremaju one za otkup robova, kakove su imali
u ono vrijeme najizobraženiji slobodni gradovi. tas.
padne Europe (poglavlje III.). Ne ostavlja akade«
mik niti poslije pada republike, da bude slika pot-
puna, kazati što se dogodilo s blagoim kroz sto»:
ljeća nagomilanim prinosima vlastele i gragjanstva,

isti. predmet i iste dosta puta neslano šale, noga | nego pripovijeda (poglavlje VII.), kako francezka

| rike >

imrjei glusba sasvim slična,

li:

3 ia

elika E MANS ANN 0 i nje

ini vju , M4 GQ 9