Sktaćaj se više na škakljivi posao ličnih mojih od- + * nošaja pram Crnoj Gori; dosad ti nije upatita niz “tkad! Nemoj napastovat i dirati s toga gledišta u "=: -moj značaj, jer-iz iskustva mogao bi . predvigjat, da strijela proti meni naperena, mogla bi napokon pogoditi sasvim drugi cilj. ,Sapienti pauca,“ _ob- znanjen spašen. : Megjutim hvala ti na uvaženi parere što si se udostojio izreći, glede mojih preslabih sposo- bnosti, toli govorničkih, koli literalnih. Očito i bez oklijevanja ispovijedam, da se istim i ne hvastam. Svakomu svoje. Ti o literaturi i eloquenciji, a dru- gi će sudit o onomu, u čemu se ti ne pitaš, 0 poštenju i značaju. 4 R U Dubrovniku, 12 Decembra 1894. Dr. Roko Mišetić. Naši Dopisi. Prag, 4 Prosinca. Koja nas je nesreća zadesila, nazad malo da- na,. pošto je iz Praga bio udalečen gosp. Stjepan Radić bit će Vam poznata. Gosp. Radić bio je sva- kom našem poduzeću duša. Oko njega bijaše se sastalo nekoliko Čeha i nas Hrvata, te smo se na izmjenice podučavali oni nas češki a mi njih hr- vatski. Gosp. Radić bio je posrednikom- izmegju nas i njih jer mu je češki jezik bio poznat kao hrvatski, tako da su ga češke novine pohvalile kad se je zadnji put na sudu branio, ali žalibože uza-: lud, jer je isto bio osugjen, a malo za tim i iza- gnan iz svih zemalja zastupanih u carevinskom Vijeću = s na na koju je bio osugjen, bi ranim jutrom odve- den u policajski zatvor. Mi ne znajući gdje je, po- gjosmo na policiju da se upitamo kamo je. Pa zna- te li što nam je odgovorio jedan policajski pre- stavnik izbrečivši se na nas? ,Da mu dogje otac ili majka, ni njima ne bi kazali a nekmo li vama njegovi kolegam.“ Sudite je li takav morao biti odgovor jednog policajskog prestavnika?'Niko više nego mi ne trpi gubitak gosp. Radića, “jer šino izgubili silu koja je bila kadra da učini nješta za našu opću dobrobit. a : Jučer je u carevinskom Vijeću ustao na o- branu gosp. Radića mladočeški zastupnik Kramai, Dao Bog da štogod bude od koristi, i da gosp. Radića što prije opet vidimo u svojoj sredini. Korčula, 11 Decembra.: Časni gosp. Uredniče! Javio sam u dopisu 25 Oktobra ove godine o neredima počinjenim od ovih legaša i glazbara gragjanske glazbe u noći 29 istog mjeseca. Sada priopćujem kako dneva 6 tektićeg bila je držana pred ovo ć. k. Poglavarstvo rasprava proti istim izgrednicima kojih bijaše 80, od kojih pet bili su riješeni, dvadeset i četiri o- :'sogjeni na globu, neki na fior. 5, neki 10, a je- dan na šest dana tamniće; i tako sa novim Po- glavarom regbi da na Poglavarstvo postupa će se ozbiljnije. e Dne 7 t. m. držala se ma ovome €. k. ko- tarskom sudu rasprava, proti nekome Padovanu i Arambašiću, za uvrjede izrečene proti općinskome opraviteljstvu i redarstvu. Na raspravi zastupao je državno odvjetništvo €. k. Poglavarstveni perovo- gja gosp. N. Županović. Padovan bi riješen, a A- rambašić osugjen na samih pet dana tamnice. Go- vori se da je Arambašić posvjetovan da se ne u- toči, jer da stavno kazna bila bi pojačana. Iz grada, 12 Decembra. Za danas samo bilježimo, da je na crni pro- tokol Gondole, upisano i. ime g. 1. N. ovdašnjeg trgovca. Pitao ćovjek od «c. k..politične vlasti pe- ku dozvolu, obrtne naravi, vlast poslala općini .po običaju na izvještaj, a Gondola ga, govore nam, izmrčio po sedam zakoni. Da su sve to samo ne- istine nije od potrebe da dokazujemo, jer Grondo- la je poslao izvještaj .o g.1. N.a ovaj je Hrvat. — U ,Dubrovniku“ nastavlja se ,dubrovačka knji- ževnost od Dn. Iva Stojanovića.“ Upada u oči, da je s prva Dn. Ivo spominjao i nalazio Hrvate, ali kad su se ono Srbi ogradili s poznatom primjed- bom, da mu svaku ne potvrgjuje od tada ne ima u toj studiji ni Srba ni Hrvata, nego Slavjani, U ostalom milo nam je, da u člancima 0 uSrpstvu Dubrovnika“ poznati pisac zapleće se u Kada je gosp. Radić izvršio kaznu od 10 da- |. bižaittinstvo/ S prva svi 8mo mi Srbi jer su nam -tobož maši stari bili pravoslavni,“ -tako je govo- rio. Sad drugčije gudi, jer u XIII članku piše, da su. Srbi_ gradili crkvu sv. Nikole, a onda ima i o- “va: ,Preseli se u Dubrovnik više srpskih porodi- a iz Bosne. Razlog njihovu preselenju bio je vjerski. Ban na ime Borić progonio je katolike za to se ovi izsele u Dubrovnik.“ Dakle, najprije smo Srbi: jer su nam stari bili katolici, koje su. pra- voslavni progonili. A na posljedku su ono bile srpske porodice iz Bosne, jer tako kaže Luccari a Luccari nigdje i ne spominje srbe, nego i Bo- snesi. quali vennero abitare a Ragusa; a da su Bošnjaci Srbi, to govore Srbi. Gosparu .... malo više soli u glavu! x. Nevesinje 10 Decembra. U nas u Nevesinju ima nekoliko vremena tišina traje i mirnoća izmegju naroda, pošto hvala bogu i starijim sad nema megju nami onijeh koji su narod naopako napućivali, te izgleda da će i Nevesinje: bolju budućnost imati, Samo još ima megju nami srpčića pisarčića, koji su se u našem sudu ukorjenili, te bogme brate što se goć radi, ili progovvri cijela naša čaršija znade. Prije 4 godine kupio je jednu zemlju u Ne- vesinju presv. gospodin Biskup Paškal Buconjić iz Mostara i naselio svoje vrijedne i poštene lju- de, koji znadu zemlju obragjivati, a tijem je ko- rist i našemu narodu. pošto će se i naš seljak uz njih naučiti raditi. Na to su bili ustali naši Srbi i to, mu se protivili, a to s toga da se ne bi on- «dje kršćani naselili. Na njihovu sramotu bijaše jedna hrišćanka sirota udovica sa 4 djece na goloj podini, koja šćaše po svojoj braći srbima skapati od gladi i od zime. To vidio gospodin biskup, dade joj na svome kupljenome zemljištu kuću sazidati, te sirotu že- nu i djecu u kuću uvede i uredi joj kućicu sa zemljištem barem 5 do 600 forinti. Neka to bude ua izgled svemu narodu u Nevesinju. Živio gosp. biskup Buconjić, a Bog pomogao, i onoga koji je zemlju biskupu prodao, uslijed čega će se mnogi Nevesinjci ukoristiti! Alah omanct! Kaimija. Sa Hercegovačke granice, u Decembru. Štovani gosp. uredniče ! Budite uvjereni, da mi je već dosta i čitanja, a kako ne pisanije o tom ,za nesreću“ popu, za sada srbinu, Rajiću, ali molim Vas, da i ovo par redaka uvrstite: u Vaš cijenjeni list, na odgovor rečenom. što je pod pseudonimom: ,Srbin-katolik“ , u 49 br. nadri-srpsko-harlekinskoga , Dubrovnika“ pisao. — On pozivlje dopisnika 42 br. ,Crv. Hrv.“,: da mu otkrije svoje ime, — kakovim načinom ? Ne- poštenjak, mračnjak, bljutavo, itd. Izrazi, koji baš pristaju popu Rajiću, vuku se laži -— dopisom “pseto-ubojice. — On pozivlje, da se otkrije dopi- snik ,C. Hrv.“ a ovamo, — on prvi otpočeo po- lemiku, krijuć se za haljinu: ,ljubitelja: naroda,“ koju nikako nije vrijedan nositi. Bolje bi mu pri- stajalo ime onoga, što tuče psetenja. — Poštenje nalaže: ko je prvi počeo, — prvi da se otkrije. Napred srbine katoliče! skini krinku sa obraza, — akoprem smo ga već vidjeli, — pa nas.eto da ti doviknemo: ko si i što si! Prem da tebe nije ni- ko imenovao u 42 br. ,Crv. Hrv.,“ ti si se sam juvio ćuteć se zbilja, da si ,za nesreću.“ Tijem si ujedno potvrdio, da u hrvatskoj Hercegovini nema ni jednoga više — osim tebe, — katoličkog sve- .ćenika narodnosti srpske, jer kad bi bilo, javio bi se još koji. Ergo, pobijaš sam svoju tvrdnju, a ako ti koga poznaš imenuj ga. Pa makar kad koga po- zivlješ, da ti se prikaže, zašto ne stupiti sa svo- jim imenom, — ili te je sram kazati svoj soj? — *) +) U zadnjem br, ,Dubrovnika“ otkriva se pop Rajić svo- jim pravim imenom te sasiplje na velč. du. Iliju Sentića niz najpogrdnijih poslanica, u kome ga on, katolički sve- štenik ! : svakako nazivlje, Srumota! Upozorujemo svakoga ko se zanima za ovaj posao na te poslanice, pak će se brzo uvjeriti, da je pop Rajić dostojni drug ostalijeh ka- toličkih svećenika Srba u dubrovačkom kotaru. Rajić pod- meće Sentiću da je on auktor ovijeh dopisa, što mi ne sa- mo niječemo, nego najsvečanije izjavljujemo, da nam velč 'Sentić još nikada o ničem ni pisao nije. Toliko na zna- nje du. Ivu Rajića, — Uredništvo. nego se sakrivaš u ime: ,Srbin katolik.“ Nu k4 si ti već sve bio, nije isključeno, da ćeš za koji vakat biti: Kinez, — Japanac, — ili Ciganin — katolik. — A sad na stvar! Dereš se u svojoj krpetini ma dopisnika 42 ,Cr, Hrv.,“ nabacuješ se izrazima, koji ti dolikuju na čovjeka komu nisi vrijedan i- 'mena izustiti, koji nije putovao po: Taliji već gje- dio kod svoje kuće radeć pošteno. — Znamo više na koga si sumnjao, ali. prevari se, + Zašto. ga nijesi imenovao, kad se ljutiš da tebe ne imeiiuju ? Drećiš se na Šiftara, da okuplja oko sebe meke koji mu pomažu pjevati nakvu hrvatsku pjesmu, u kojoj tobože ulazi trokratni: Zivio Starčević!“ Ovo Srbima nijesu denuncije! — ali zašto ne re- če ti, koja je to pjesma i koji su to neki, koje on okuplja ? Ta gdje je bio Šiftae,kad si ti htio narodu zabraniti da na erkvi izvjesi hrvatski trobojni ba- rjak,. gdje-je.-bio Šiftar.kad si ti propagirajuć srp- stvo svagjao se sa narodom? Ali, Bogu hvala, ni- jesi ništa škodio hrvatskoj stvari, jer nakon toliko tvoga truda dobio si u cijeloj parokiji samo jednu osobu, koja samo pred tobom priznaje se srbinom, — inače i taj mari za srpstvo koliko za japane- žtvo. — A valjda nećeš Šiftaru zabraniti pjevati u njegovom stanu, : dozvoljenu: »Lijepa naša do- movina,“ ,Glasna jasna,“ ,Oj! Hrvati,“ itd. A što je tebe Rajiču nagnalo da denunciraš toga Šiftara ? Ti se valjda još sjećaš kako si ga falio, njegov razuman rad isticao, a u zvijezde kovao, njegovo nastojanje oko moralnog napretka? Za deset mje- seci, bio on jedan od najvrsnijih učitelja u Herce- govini, a kad je prestao da ti daje 15 fior. mje- sečno, postao je ono što se može tebi reći. — . Ti se ne ustručavaš dignuti smrtonosnu ru- ku na pseto (do sada ubio je petero ako ne više) ti se ne žacaš djeci propovijedati srpstvo, ti se ne utežeš javno seljaku vikati: ,lli ću ja u Zenicu ili ti, nu svakako ja prije“ (komentiraj); ti se ne bo- jiš 10 minuta daleko ići, pa opskrbljen znaš sam su čijem vikati go'oruku čovjeku: ,Hodi sad na ghejdan! Sad dogji na prsa Rajićeva! Sada na dvor junaci!“ Nije li to izazivanje na najpodliji na- čin? Da, ali ti si junak, ti si sin Mate Rajića, ti koji... Ali prestanimo. — Ispod debele kože ne crveni lice. — Kako čujemo Rajić pripovijeda. ka- :| ko neće više biti u Trebimlji, moliće biskupa, da ga digne! Ha! ha! ha! o» će moliti! Evo Rijiću, pozivljemo mi tebe, da ti kao početnik, kao izazivač polemike, stupiš otvoreno na borbu, a ne iz zasjede, i mi smo pripravni da ti zbijemo roge. Ujedno ti poručujemo, da je ovo tek poče- tak a poslije čuće se — ustreba li, — tvoje gu- sle i dalje, šapnućemo ti onu o noćišta na Kote- 'zima, o kokošima itd. Dakle napred Rajiću! A dok ti ovo što je rečeno ne pobiješ, — dotle pfuj! Vama gosp. uredniče hrvatski pozdrav i ša- ka ruke pa ,Bog i Hrvati !* Ši i | Drugi X... Kotor, ll Decembra. _ (Hreatska trobojnica). Riješeno .je pitanje o hrvatskoj trobojnici u Kotoru i mi smo zadovolj- ni. Čitaoci znadu, da nam je vd strane vojnika, bi- la ova trobojnica svrgnuta s crkve i zapljenjena. Nijesu tome oni krivi, nego neki došljaci, koji su vojničku. vlast zlo izvijestili i zaprijetili, ako nam ne digne s naše crkve hrvatska trobojnica de će biti bune. Možda im ni tv nebi upalilo, jer_vojni- čka vlast, zna se, da baš uastoji a da se uvijek i u svakom slučaju uzvlada po zakonu. Ali onaj, koji.je cijelu stvar potaknuo il Sig.r Emilio. G. Emilio bio je kod drugog zadranina g. 8. i sku- hala se popara, da se uzpije poznatim planom, da u Boki nema. Hrvata i da puš, prestavljen u šaci tugjinaca, ne trpi hrvatsku trobojuicu, + Nego stvar je ispala drugćije, jer je ovih dana vojnički podoficir u potpunoj vojničkoj pa- radi onu zaplijenjenu hrvatsku trobojnicu povra- tio, g. Kanoniku, našem dičnom D.n Ivu Radimi- ri, a istodobno g. Ragazzini, c. kr. Kotarski Po- glavar istome je predao odluku Visokog Namje- sništva, da je slobodno vijanje hrvatske trobojnice svuda, a osobito uz carske i crkvene, Ovdašnji su Autonomaši strašno pokunjenji. Nije ih. više ni čuti ni vidjeti, a bili se do ovog riješenja od stra-