U DUBROVNIKU 22. Decembra 1894.

  

to i i tru (i j io re
List izlazi svakom subotom, a cijena mu je unaprijed za  Đudrovnik: na cijelu \ Pretplata i oglasi plaćaju se. upravi ,COrvene Hrvatske“ u Dubrovniku a dopis;

godinu fior.: 4ia po gotline fičr. 2; Za Austro- Ugarsku, Bosnu $ Hercegovinu : na cije- | šalju se Uredništvu.

lu gedimu fior: 4: 50, na pogodinetior. 2: 25; iza :inožemstvo fior, 4 i poštarski troškovi \ Za oglase, zahvale i ost.: plaća se 10 novč. po retku, a oglasi koji se više puta

ui Pojedini broj stoji 10 nosč. Ko ne vrati list kad mu pretplata mine, smatra. se da I tiskaju po pogodbi.
je predbrglen; i i za, došasto polugodište. stu E £ l Rukopisi se ne vraćaju. Listove nefrankirane ne prima ni uredništvo ni uprava.

 

“' Novim ljetom. 1895 štupa_, tikveši Hr-
vatska“ a V. godinu. svoga živ ota.

Ovom“ prilikom usugjujemo se preporu-
čiti: naš. list: svakome! poštenome i požrtvov-
norfić Hrvata, da nas pretplatoin | ipodupre, ka-
ko 'hismo Bolje odgovorili 'onoj “zadaći, koju
donekle.već obradismo.. _.:

“Kao: nezavisan. Jist, “uzdržimo. se. jedino
odrgiretplatnika, Ima listova; koji živu | godi-
šnjinii subvenbijama: ili-bogatim darovima do-

tičnih' iirijatelja i" stranaka! Mi toga me! po-'
iazmjeino prama“

znamo. I zato" cijelia. liste;

nez

troškovima, veoma. je umjei zi. e.
i Uprava ,, Crvene Hrvatske.“ kt

 

. Dilj jrsd mec i

Prošle sedmice, predvogjeno od dra Klaića,

bijaše po Njeg.' "Velićanstvu priiuljeuo Brojno oda-
slanstvo iz Dalmacije; koje je kralju predalo me-
morandujn o poboljšanju dkonomake strane ove
naše zapuštene pokrajine. | lo ne ke.
= Mi smo \već prosli! pot odobrili ovaj Kolak:
Dalmacija je učinila što je do nje. Naši' zastupni-
ci toliko se tuže na stanje u kojem se nalazimo,
da. "Nijemci, koji su se iz početka na njihove na-
vode zgražali. već su se priviknuli, pi ia mirno
slušaju. Malo t6 kod. njih hasni. Cvijet rodoljuba,
kojim je stalo do gvestrinog narodnog napretka,
sastaše se u'Spljetd + raspravljahu 'što bi še da-
lo učiniti. S naše strane dakle volje ne fali.
" Klaužola je ubita najboiciji proizvod Dalma-
cije: vino. Na štotine 'i - hiljade, bačava ilijepoga

dalimdtinskoga tila isto; je u Francesku. “ Dailas '
talijinsko' “koukurira u našoj kući, ai tigovci ne'|:
znadu što će sa svojim. Po' Bosni, Hercegovini, Hr-'

vatskoj, Beču, pa čak i u dalekoj Češkoj "Bijahu
se “ ustrojile podružtiice dalmatihskoga vina, koje

će sada talijahiške, jer je tal. vino jeftinije ako i nije.
talijanskom vinu. ralli 6stilne'

bolje istištiuti. Kad su
fr; ankofobski: pi politike talijanske u Frinčeškoj zatvorili

vrata, trojni, save? pomogne“ svojoj! prijateljici —

a ui plaćailio,
či "koito ne zla? KO ne zna“ koliko gubi
Dalmaćija sto. tezi“ “stddiš šta, Spljet, Dubrovnik,

Kotor itd. ;ulješu željeznicom" spojena sa ostalom

Eliropom 4“ Što'bi niši gradbvi' ždslužili; odnosi
Tršti Rijeka. Osvem' toga bosanski proizvodi ida
u “fur PLI i na more preko Pošto i Beča. i

ki “stva: ari! već $vakome poznate, kao i

to da. se. prhšljoda u Beču“ tuže; da je Dalmacija
pasivna. zemlja, u koju oni ne mogu alagati toli-
ko investiciji, ay mali da je Dalmacija zato

pi u ov;
ko

in Ko 'televlast, Pa: kao
mi go. žanje šli podići glađu *

biti“ poludirski  Atsenjil stoji
ona Pi “dlla4 bitj

i nik:

"ia 1 a po

      

ma
i io dj ani
ita u ib U i, lie otud dei i
riti, ni Dalmać uuu i a ea
“Driži e j6 redi pd. trije!"

MH sra

a

bo njej.ne pripada. Po, urgvu i zakonu čest je“

M svakome je malo teski ri
“naciji. er nije sjeiuran za snježinu.

   
 
  

filskim uplivom O. Selaka suspendiran bio Zbor

uredništva besplatno slala.

ib zemlj lje pozvan je da

s ||postupanjem prama, bijednim klericima. Selak je“

i reforme, a "osobit 81 vo
+ | jezde kuje MANA, o

M uđičiok almacija je, dahas u "Mstri-

Hrvatsko, a s njom još spojena nije, Mi se tako
nalazimo u nekome prelaznom stanju, koje vrlo
dobro osjećamo i koje nam je svijem nesnosno.
Ko bi htio nošto učiniti za nas, onaj ne može jer
nijesmo s njime, a ko može, onome je muka, da

adi za nešto, za što nije sjeguran, da će i sutra

biti u njegovim rukama.

Eto ovaki je haš položaj. Položaj, po kim
bi u oštalom mogli preokrenuti sustavom monar-
kije — da u 'našem narodu s ove i s one strane

"Velebita imade onoliko ustrajnosti i žilavosti, ko-

liko su je pokazali Česi ili Talijani u Trentinu.
Zato našim ekonomskim nevoljam u glavnom

' krivo je ovo naše provizorno političko stanje. Ali

Beč nas ipak neda, sasvijem da se tuži da za 1

'|'iz svoga žepa troši. Možda ipak nešto vrijedimo ?
| A Pešta bi nas vrlo rado dočekala, jer misli da
smo“ njezini, a n& Hrvatske, pa kadgod se povede:

riječ o Dalmaciji, mrko na Beč gleda, koji hoće,
da, tobož njoj, digne biser Stjepanove krune.
= Koliko bi smo mogli tu izcrpsti, da imam“
s kijem — i da umijemo! /
"Nego uvijek je na vrijeme. Dobro je i lijepo
što 'se zauzimljemo za gospodarske interese, no

*| pitanje našeg“mrčđnog sjedinjenja teba isto ta-

ko i još više tžeti na srce'i gleđiti da se sto
prije riješi. Tičda će se riješi i i naša gospodar-
ska budućnost,

_ Idemo da' vidimo. Prigoda će se brzo pruži-
ti. A mi koji smo za sjedinjenje i neodvisnost
Hrvatske, znamo da izmed sjedinjenja i neodvi-
snosti opstoji velika razlika i da bi se moglo - po-
stepeno doći najprvo do prvoga, a onda do dru-
goga, kao što će se po svoj prilici i dogoditi.

Vapaji franjevačke mladeži iz Pečuha.

Dopisnik ,Crv. Hrv.“ imao je dobru namje-
ru, kad je (prije mjeset dana) upozorio preč. fra-
njevačko redodržavništvo: na pretjerano, pače i
nesnosljivo postupanje pečuhanskoga prefekta O.
Selaka napram ondašnjim fiiuijevačkim bogoslovi-
ima. Ali buduć da ono nije donijelo nikakovih po-
lakšica odnosno na žalosno stanje franjevačke o-

mladine u Pečuhu, to smo_ prisiljeni ponovno u
kratko. razbistriti- gotove činjenice, neka štovana '
publika sudi, da li se dade opravdati despotički po-
istupak, O. Selaka kao franjevačkog ravnatelja u

| Sjemeništu podvrgnute mu braće,

Već je poznato u javnosti, kako je magjaro-

redovničke mladeži, kroz koje vrijeme nijesu kle-
rici' čitali ni jednih novina, koje su im hrvatska

Ne možemo teći, da nije bilo kakva nezado-

voljstva od strane pojedinih klerika u, Pečuhu i.
odi prije.. ali sva t& nezadovoljstva bila su mllen-

“likošt napram Seti Mrenioveiicje “koje sveu:
diljno isvislvi 0

sktoz n tnim

gvojim

odma u početku stoje koti ,pr&iduzeo injčkakve,
kuje“ u tonr* sto I vi.

lozvučni (! jezik. A sve rk je
zire i pogrgjuje. 'On je tako op

M se ne
Guć gola gj tt

fog NERON

 

iman Mt |tljćno g Mik rod. Zbog “Shlakova

'šy lina“ m pda |

ga naroda, nazivajući ga bezvjercem i heretikom
itd. O. Selak tako je bezobziran, da se ne žaca
napadati na čast i ugled i vele zasluženoga za vje-
ru i domovinu biskupa Strosmayera, predbacujući
mu: da nije. ništa dobra učinio za Bošnjake, pa-
če da je veliki protivnik Bošnjaka, pa za primjer
svoje tvrdnje navodi: da je Strosmayer ugrabio (!)
njeke bosanske starine: pa ih odpremio u Zagreb
itd. Ovako: brbljati pred redovničkom omladinom :
može li se opravdati u jednom starješini? Zar to
ne znači sijati sjeme: razdora i ogorčenja u omla;
dini, 0: kojoj: zavisi : budućnost srehreno-hosanske
redodržave i spas . našega ; naroda hxvatskoga: No. ,
ostavimo Dr. Antu. Starčevića ii njegovu jedinu n&- »:
rodnu stranku ,Stranku prava“; — ostavimo diku
i uzor vjere i domovine vladiku Strosmayera, pak:
se povratimo na našega 0. Selu. Uvjeren O. Ja-::
kov Selak da stari klerici ne mogu više podnositi
nestašice, zime, svagdanjeg bockanja kao i nepra- '
vednih kaznah po šest i deset dana in pane bi
aqua, lati se drvgih: sredstva: opanjka :siromašlie
bogoslove, da: su Starčevićanci -i Strosmayerovci;
optuži ih kod generalova komišara:Preč. O. Fer-:«
mendžina, da su skroz pokvareni; da se bave. po- :
litikom, : da dobro: ne uče itd.>A+ovako isto oerni: :
bijedne bogoslove: + kod novoga  redodržavnika
preč. O. Čička, moleći da sve stare bogoslove pre-
mjesti iz Pečuha u Bosnu, a u Pečuh da pošalje /
nove. Selakova: tražbina bi uslišana; njegovim u-
plivom bijaše premj.šteno pet najdarovitijih .bogo- :
slova u: Bosnu, a mjesto njih i drugi veterana,
dogjoše u Pečuh skoro svi. novaci, Sad hajde da
vidimo jesu li ti blaženi novaci zadovoljni: pod Se-
lakovom upravom? Hoćeš ja! Postupanje O. Sela-
ka dotle je dotjeralo franjevačke bogoslovce u Pe-
čuhu: da. je jedan:od novih quartianita hotjeo se
iskorporirati iz bosanske redodržave, da nije odmah
premješten u Bosnu, dočim ih još deseterica za- ;
tražiše uprav ovih dana najprije ustmeno, pa onda
i pismeno ili otpust.iz Reda, .ili primje ćenje u :
'Bosuu, Onaj premješćeni klerik u Posnu spašen je, ,
a šta će biti od onih deset, koji -ostašo: i na dalje >

= pod upravom 0. Selaka? Viderint consules!

Moguće je da se O. Selak uzda i protekciju
jednog redodržavnog člana, kao što se je uzilad i“!
O. Kotromanović u vrijeme prošloga franjevačkog «-
kapitula itd. Ali kad me bi bio inoralno -zaslije-
pljen O. Selak, mogao bi ;ga opametiti upray udes
O. Kotromanovića, koji je morao ostaviti -Banju- ',
luku pokraj sve protekcije odozgora. — Mi se ne
čudimo ni Seli, ni: Kotromanoviću, već se čudimo
nadležnoj oblasti, da zaboravlja na onu pastoralnu >
posve opravdanu rečenicu: koga većina puka za- '
mrzi, treba da ustupi svoje mjesto drugom duho- :
vniku. Iz ove rečenice dosljedno se nameće mad- ;
ležnom starješinstvu, d& kamen smutnje u svakom +
slučaja na vrijeme 'odstrani, jer post: factum nul-
him 'consilium. Zar nije bilo “bolje! za: opće dobro,
O. Kotromanovića odstvaniti iz -Binjeluke 0 tredo-
vitoj promjeni rare franjevacn, već čekati do.
 skrajnoga 'ogorčenja sgragjana? "Zav-me .
| bi bosansko- tv6 dobri; korisno iraž+o
i borito učinilo, da O. selaka odmah digne iz Peču-

i. tuž AČA Kare "oi o Me do

nstva ostavio. je red najdavovitiji i
ee koga kao 'alsoliranog. bogoslova .poslaše u

uljni samostan; ako se ze bi domsio, da osa

u vo UI