Be Br. 52
jat iacmmajutmamaatatim=——m——
RVENA E
List zlazi svakom sabatnih, a cijena mu je ota za Dubrovnik: na cijelu |
* godimu fior. 4, na po godine fior. 2; Za Austro-Ugarsku, Bosnu i Hercegovinu: na cije- | šalju se Uredništvu.
lu, godinu fior. 4: 50, na po godine fior. 2: 25; za inozemstvo fior. 4 i poštarski troškovi, |
Pojedini broj stoji 10 novč;,Ko ne vrati list kad mu pretplata mine, smatra se da
je predbrojen i za došasto
Novim ljetom 1895 stupa Crvena Hr-
vatska“: u V. godinu svoga 3.
Ovom prilikom usugjuje se preporu-
čiti naš list svakome po!
nome Hrvatu, da: nas prep
ko bismo boljeZodgovoriii j
donekle već obradismo.
Kao nezavisan list, uzdržimo se ze
od pretplatnika. Ima listova*koji živu godi-
šnjim subvencijama ili bogatim darovima do-
tičnih prijatelja i stranaka. Mi toga ne po-
znamo. I zato cijena listu, razmjerno prama
troškovima, veoma je umjereua.
Uprava ,,Crvene Hrvatske.“
Protuslovja.
Biće zanago bili uvjereniji i iskreniji Srbi
oni, koji u prošlome broju glasila ponosne svoje
stranke usudiše se pokuditi ustrojstvo , Lege“ u
Dubrovniku. Ili ie to bila bizantinska makinacija,
koja ima svrhu. da naše Srbe moralno pridigne
pred slavenskijem svijetom? Jedno ili drugo, na-
ma je milo, što je izišla ova izjava.
I Srbi su dakle napokon uvidjeli, da , Lega
nazionale“ ima svrhom širenje talijanskoga jezika
ne kao kulturnog jezika, već kao nacijvi (udgo-
bilježja.“ S toga i drže da joj ovdje u Dubrovni-
ku ne bi imalo biti mjesta, jer ima posve malo
Dubrovčana, koji bi se po narodnosti smatrali ta-
lijancima.“ Nikud bolje ! A ne znadu li naša bra-
ća-nebraća, da su sa ova dva retka dali najgoru
osudu čitavoj svojoj nenarodnoj i izdajničkoj po-
litici? Ne znadu li da su: sami ustali na sve ono,
što su tolikijeh trudom i žrtvama u zadnje doba
proti nas pokušali? Ako talijanskom jeziku kao
narodnom u Dubrovnika mjesta nema, kako su se
onda mogli družiti sa mjesnom talijanskom stran-
kom? To združenje učinjeno je na podlozi uzaja-
mnoga podupiranja i Srbi :su talijanašima ućinili
onoliko koristi, koliko su umjeli i mogli. Nije li
to apsurdum sada ustajati proti nečemu, što su,
možemo slobodno reći, sami uzgojli, na što još i
danas polovinu svojih sila troše? Jer ako talijan-
skom jeziku kao narodnom kod nas ,mjesta ne-
ma“ onda je dubrovačka ,Zega,“ talij. glazba,
Gabinetto di lettura, u jednu riječ čitava talijan-
ska stranka u Dubrovniku jedan veliki nesmisao.
To će svaki pametan čovjek zaključiti iz gore ci-
tirane srpske izjave.
A čemu onda podupirati nesmisao? Čemu
sklapati saveze sa nekim, kome u nas mjesta ne-
ma? Zar se to ne zove zapaliti svoju vlastitu
kuću?
»Dubrovnik“ nadalje tvrdi da , Lega“ nije u
nas potrebita za širenje talijanskog jezika kao
kulturnoga, ,jer se u mas talijanski jezik, kao
jezik najbližeg nam kulturnoga naroda, uopće štu-
je i uči.“ Dobro. Ali ko je izrazio ovaj zaključak,
taj se ne smije i ne može na njemu zaustaviti,
taj mora ići i dalje, pak zaključiti, da kad zato nije
nužna ,Žega,“ još je manje za uzdržanje talijan-
skog kao kulturnog jezika potrebita jedna politi-
čka stranka. Mi znamo da se i kod drugih naro-
da osjeća potreba &nanja jednoga od raširenih je-
'U DUBROWNIK
= 7
| tiskaju po pogodbi.
zika, pak se i društva: ustrajaju, koja uzimlju na
se zadaću olakotiti obučavanje dotičnog jezika. To
na pr. vidimo u Češkoj za ruski i franceski .je-
zik, ili u Parizu za jezik ruski. U ta društva sfa-
daju ljudi različitih narodnih stranaka, i nije nF,
kome palo na pamet, da po tome, samo po tome
u | kriteriju osniva političke stranke. 'Bim manje je to ku svota.
potreba u ras, gdje se po riječima samoga ,
brovnika“ talijanski jezik .uopće ,štuje i uči.“
'Ako đaikla. autonomaška stranka drži svoj
piti ao obilježje, ovdje joj mjesta
; ako pak hoće da ga širi kao kulturni je-
zik, nije potrebita. Ona je dakle u oba dva sluča-
ja sasvijem izlišna. Ovo je logična posljedica ono-
ga što je ,Dubrovnik“ o ,Zegi“ napisao, jer ci-
ljevi , Lege“ ciljevi su i one stranke, koja je , Le-
gu“ utemeljila.
Zašto su onda Srbi s takom strankom kom-
promise sklopili ? Nije li njihova dužnost, da prvi
ustanu protiv onoga elementa, koji, po njihovu pri-
znanju, hoće da uvede u nas nešto, čemu“ mjesta
nema ? Pak jesu li to Srbi učinili? Ne, nipošto.
Oni su tome elementu pružili svaku pomoć, oni
su s njime u savezu išli protiv nas na izbore.Nji-
hov savez počiva dapače poglavito na tom teme-
lju, što su Srbi talijanski jezik u Dubrovniku pri-
znali ravnopravan svome. Kako se sve ovo (dade
rastumačiti ? Talijanski jezik, koji je od Srba iz-
vojštio pravo, da bude u svemu jednak sa onijem
jezikom, koji oni zovu srpskijem a mi hrvatskijem,
mora da ima kod nas neke druge valjanije naslo-
ne od kulturnoga jezika. Inače je silom nametnut
i gragjaustvu i općini. I mi talijanski jezik uva-
žujemo i štujemo, dok nam služi kulturnim jezi-
kom. Ali kad nam se on hoće da suprostavi kao
političko orugje, kao neprijatelj narodnog nam je-
zika, kad nam se on traži nekim pravom ili na
silu narinuti, onda ćemo mi tome jeziku kazati:
van iz naše kuće, gdje ti je čast bila, da budeš
rado vidjenim gostom, a ti nam je htjede osvojiti!
Ovako mi o njemu mislimo i ovako ćemo uvjek
raditi, a Srbi dok jedno pišu, drugo rade, te tako
upadaju u ona golema protuslovja, koja smo u
kratko istaknuli.
Ako bi pitali za uzroke te konfuzije. svega
toga političkog lakrdijaštva, mi ne bi našli drugo-
ga razloga nego: Hrvati. 'To mam je ovih dana
neki Srbin otvoreno priznao. Zato što mi nećemo
da radimo i mislimo kako Srbi hoće, oni će se
latiti još i gorih srestava. Njima nije stalo što od
toga ukupni naš narod trpi, samo eda im je uni-
štiti Hrvate, U koliko im je to amo kod nas, i
svukud, pošlo za rukom, znadu i sami a znaće
sve to bolje. Ali ne čudimo se. Stranka, koja je
svu svoju politiku osnovala na inadu i prkosu,
valja da se jednom nagje u ovakoj bruci.
==>
Upraviteljstvo Dubrovačke Općine.
Proti predračunu, glasovanu od srpsko-tali-
janske većine u sjednicam opć. vijeća 21 i 22 o.
m. učinjen je ovaj utok:
Visoki Zemaljski Odbore!
Potpisani općinari dubrovački nemogu da se
zadovolje sa proračunom koji je bio odobren od
Vijeća u sjednici od 21 i 22 prosinca 1894.
Razlozi, što daju povoda ovome utoku raz-
ne su naravi, >
O 29. Decembra; 1894.
> prourI
Pretplata i oglasi plaćaju se upravi ,Crvene Hrvatske 4%Dubrovniku a dopisi
Za oglase, zahvale i ost. plaća se 10 novč. po retku, a oglasi koji se više puta
| Rukopisi se ne vraćaju., Listove nefrankirane ne prima ni uredništvo ni uprava.
e
<.
Jedni se tišt, da se blago izrazimo, neko-
rektnog ponašanja lpćinskog Upraviteljstva — za
irijeme kad je predrtzbroj bio izložen na ogled, ta
dom vladajućih propisa_i u$rštenjem nepotre-
icima Božu Mičiću i Dr. Mandolfu bi-
jetnuto neopravdanih zaprijeka, kad su ho-
ćeli da predračun pregledaju i prepišu, te njiho-
va prava, kao članova vijeća bila su povrijegjena,
Vijećniku Mičiću, koji litio da prepiše pred-
račun i izvješće kojij X popraćen. kazao je bla-
gajnik da to mu ne smije dopustiti. A istome Mi-
čića i Dr. Mandolfu, kad dogjoše, dva dama prije
sjednice, da piredrazbroj pregiedaju, blagajnik od-
govori, da neinože da im požudi zadovolji, pošto
je rok od 14 dana predvidjen po $. 43. Op. pr.
istekao. rai
Da je ovaj radio po primljenim nafozima.se
može da bude razbojito sumnje, jer se neda ni
promisliti da gosp. Katić, inače umam i razuman
čovjek. koji zna dobro razlučiti ono što se'smije
od onuga sto. sene smije. bio bi taku nesmotre-
nost počinio.
Ako su slični nalozi potekli od općinskih u-
pravitelja, to znači da oni nemaju ni dalekog poj-
ma, ne samo od onoga, što je njima dopušteno,
dapače ni od onoga što su oni i od koga drže
svoju vlast. Ku iko. pesa vladajući zakon, zna
da je vijeće ono, koje odlučuje o općinskim po-
slovima ($. 52) dok Upraviteljstvo niješdrugo, neg
upravljajući organ ($. 34), od vijeća stvoreni i
podvrgnut vijeću ($. 51), što u ime njegovo vrši
svaku moć i naloge mu proizvagja.
Da su gosp. upravitelji na to pazili nebi za
stalno bili naložili Općinskome činovniku da od-
bije vijećnike, što dolaze da se obavijeste 0 pred-
metu, vrli koga su pozvani da razpravljaju.
Vidi se po tome, da oni imadu nek: čudnu
ideju 0 "M i o svojoj vlasti; pak postupaju
na način, kako da su od svojih birača ILog i Log
tijela uvi ii Dubrovnik i Općinu dobili u zakup.
Nećemo mi da pretresamo pitanje shodxosti, jer
to svak zna da nije delikatno stvarati oprjeka o-
nim. koji hoće da ti račune što točnije prouću,
Za istinivost onoga što je slijedilo su vijeć-
nicima Mičićem i Dr, Mandolfom, oni sanfi jamče
stavljajuć na ovaj utok svoj potpis.
\ Sa pojedinim točkama proračuna mućno nam
je da se bavimo potanko, pošto nam je bilo za-
priječeno da istog prepišemo.
Ipak ne možemo, da neopazimo kako napa-
dnuti predrazbroj nameće nam sa svim nepotre-
bitnih trošaka.
Tu jednoj maloj općini, kako je ova naša,
gdje već ima činovnika više nego treba, biva a)
tajnik, b) podtajnik, ec) blagajnik, d) redarstveni
povjerenik, e) pisar sada hoće se da se nametnu
dva nova t j. a) nekakva pisara očevidnosti sa
plaćom od fior. 500, što nije ni najmanje potrebi-
to, kako svjedoči okolnost, da toga u nijednoj dal-
matinskoj općini nema, premda ih ima mnogo
prostranijih od naše; b) podblagajnika, što je u-
prav čudno kad še promisli, da tu ni za sadašnjeg
blagajnika nema dovoljnog posla, jer je poznato
da on vas svoj posao može najrevnije obaviti, da
mnogo rečemo, sa dva sata radnje na dan; tako
oslije; drugi se odnose na sadržaj istog i na pro«' “
i oo mame način njegovog sastavka, obavljena po-
vr