kid namigra srce puno nade pred velikijem pro - mjenama u Hrvatskoj, u Austriji i Europi; da iz- | našamo na dvor njeke niske i opake pojeve, koji- ma u povijesti noma_ ;7ra, ' Sabor hrvatski donio uam je u jesen adresu stranke prava. Ovaj vrlo važni akt s pika bio je povoljno ociienjen, & isto tako on je pri- jatna pozdršva kod ostale inorodde i slobodoum- Kao dopunjak adrese služile su ta- one lijepe izjave aasijeh zastupnika u Beču, koje su probudile hrvatsko pi« hrvatsko stanovište u- svim izvanjskim poslovima * naše monar- kije. U Budimpešti pak naš delegat, zajedno sa češkijem naglasio je hrvatsko pravo na- Bosnu i Hercegovinu, a njegove riječi čula je cijela Europa. Odlučniji hrvatski zastupnici 'u Beču ustro- jili su prošle godine svoj vlastiti hrvatsko-sloven- ski klab, koji je solidaran sa mladočesima. | ovo je zdrava klica, iz koje nadamo se da će uzrasti -jako atablo, sa dobrim plodom. Uopće njihovi brat- aki odnošaji sa češkim zastupnicima i odziv koji nalaze u narodu ne mogu drugo ni donijeti. Pred samu svrhu prošle godine radošću či- -tasmo, kako se ra Cetinju :žali ono što se počet- kom godine puštilo u svijet proti Hrvatima. Croa “Gora se tom prigodom pokazala dostojna : glasa, | - koji je odavna uživala megju nama, a mi smo za- dobili ne malu potporu protiv našijem klevetnicima. Borbe je bilo dosta i:na sve: strane. Bili smo se u Banovini, u Istri, u Bosdi, u Hercegovi- ni, u Dalmaciji, bili smo se sa inorodnijem i sro- dnijem neprijateljima. Ali nemamo da zapamtimo nekakav veliki poraz, dapače dobili smo dosta ve- ćih ili manjih megdana. Svakako gavršili smo lijepo. Stara godina ili ti Silvestrovo donijela je hrvatskomu narodu lije- pi kolač, koji on jadan napokon i zaslužio. A što će unaprijed biti to Bog zna. Radimo i nadajmo se dobru | Ovako je bilo kod nas. Veliki narodi doži- vjeli su zamašitijih dogagjaja. Fraouceska pretrpje- -la je bombama, socijalizmom, Panamom ; Austrija neuregjenim narodnosnim pitanjem ; u Ugarskoj vjersko pitanje donijeo je kriza ; Engleska je pro- mijenila vladu Gladstonovom pobjelom ; Njemačka, Španjolska i Italija imale su svoje muke; Bugar- ska krvoprolića itd., a Rusija najprvo glad a po- slije koleru, koja nije poštedila ni ostalu Europu. Mi nijesmo imali koleru, ali mješte nje dobili smo -utakmicu talijanskoga vina, te smo tako u malu glede materijalnih šteta. Dvoje ipak ostaje nepobitno, što nas najviše i zanima : prvo da je hrvatstvo koraknulo napri- jed čvrstim korakom, a za hrvatstvom nije zao- stalo ni ostalo slavenstvo; osobito Česi, koji sa naša najiskrenija braća. Hrvatstvo u njima a oni -u hrvatstvu nalaze danas najizdašniju potporu za svoja državna prava, koja su svrhom godine kod jednih i kod drugih slavila pobjede: na osobiti ve- ličajni način. ta» Sloga opija ljučen u sjednicam obdržavim pod presjedništvom g. prof. dr. Bresstyenskoga, kojim su prisustvovali & strane pravaške gg. Foloegović, Dr. Frank, Ku- mičić i Dr. Bofoša, a sa strane neodvisne stranke gg. Dr. Rački prof. (Smičiklas, Dr. Amruš i Dr. Mazsura, ,Hrvatska* i ,Obzor* na staru godinu donose o tome lijepe prigodne članke. »Hrvatska* piše: ,Stranka prava i neodvis- na stranka imadu od sele samo jednu zastavu, je- dan program, onaj program, koji su i dosada vjerno i nepokolebivo ispunjivali svi otačbenici : ošivotvorenje dršavnoga i prirodnoga prava Hr- vatske, njesine sakonite nesavisnosti, slobode i cje- lokupnosti u Habsburškoj moadrhiji“ Sve da će ove stranke | nadalje obatojati, one su dvije čete pod jednim barjakom, težeć za istim ciljem ; one su sdružene, iskreno i istinito, čvrsto i nerasdruživo : sjedinjene svetošću stvari, a koju su se zavjerile domovini, na koju su po- ložile prisegu neprelomljivom mužetnom riječi, Kako je to došlo, tko li je to polučlo? Čim je | veća šrtva, tim je voće otačbeničtvo, pa svo sbva. titi, — snači svo oprostiti. Svi koji a u-tome sa- -djelovali;- bijahu: u: jednakoj mjeri isvršitelji više zapovjedi, koja ravna procesom nastajanja nevid- ljivom ali čvrstom rukom, tako da se jeduako po- 'javljuje ovkraj i onkraj Velebita, u Dalmaciji i Jetri; tako, đa državno pravo Hrvatske svoja kri- la već razširuje nad svimi hrvatskim zemljami. To je veliki triumf uztrajnosti, borbe, čiste ideje hevatstva. Sada su posvada pozoati zatočnici hr- vatskoga državnoga i priro laoga prava, sada ivi svijest njegove organizacije, pa ako dnevna povieast silaim svojim korakom gvozdene nužde smatra, da je nadošlo vrijeme, da otvori vrata promjeni su- stava — tada će i ovdje naći čvrsto jediostvo, «gvjdatuo si svoga cilja, jedinstvo, koje će znati vršiti svoje velike i tefke zadaće. »Veliki se je čin dogodio ! Veliko je djelo prozedeno, ali ge još veće imade provesti. Sa samim jedinstvom ne bi još bilo ništa polučeno.“ .Ohzor* pak izrazuje se ovako : u jedna :i druga stranka, neosvrćuć se na ono što ih može dieliti, sklopiše : sporazvmak na na osaovi patriotičkaga cilja, koji ja jednoj i dru- goj stranci jednak, i onih dodirnih točaka, koje su "zajedničke u programima jedae i druge stranke. pl štranci prava i hrvatskoj neodvisnoj stran- ci zedun je cilj: da se u -Hrbsburžkoj monarkiji ujedine u jednu političku tinostelno skupinu sve hrvatske zemlje. »1 jedna i druga strauka idu za tim ciljem na temelju hrvatskoga državnoga prava i priro- dnoga načela. 1 jedna i druga stranka, bilo za to, što su po programu u političkom smislu liberalne, te ho- će, da i za Hrvatsku vindiciraju velike slobodo- umne stečevine prosvjetljene Europe — bilo za to što smatraju velikom zapriekom oživotvorenju na- rodnih idejala, sve ono, što nije u suglasju sa du- -hom slobode i ustavnosti — zajednički idu Zatim, da se parlamentarne i slobodne uredbe uvedu u javni život Hrvatske. al jednoj i dragoj straoci zajednički je pro- ttivnik; i jednu i drugu na _ isti način tišti da- uašnji mjerodavni 'susis + | jedna i droga "'najdu blje su uvjerene da taj sustav ne samo ne vodi k oživotvorenju njihova zajedničkoga cilja, nego ide za tim, da Hrvatsku od njega odvrati, pa su s toga proniknute sviešću i dužnošću da im se je zajednički proti tom sustavu boriti. Jest, osobito im je napeti sile proti sustavu, koji nas ne samo u političkome smislu tišti, nego bi sa tugjom rie- či htio prokrčiti put tudjoj misli i tudjem duha. S toga obe stranke shvaćaju nuždu zajedničkoga rada, da se u svim granama javooga šivot« rabi isključivo hrvatski jezik.“ Govori zatim o starim nevoljama, te zaklju - doje: »Odsada toga neće biti. Uslied sklopljenoga sporazumka ne saino da prestaje nutarnje trvenje, koje je bilo povodom tolikoj boli rodoljubinih sr- daca, nego :će mas navale na hrvatsku misao, i na hrvatsko pravo naći kompaktne, složne i končen- trirane, da ih odbijemo ; kao kompaktna falanga odabranih vojnika dizat ćemo ustavna koplja, da ' se korak po korak: primakneuto oživotvorenju hr- vatskoga prava, da pedalj po pedalj iztisnemo protivnika iz pozicija, koje je zauzeo; a, što je takodjer važno, ostali javni faktori, naša braća Slaveni u monarkiji, neće imati pred sobom raz- trovanu hrvatsko opoziciju, slabu i usdrmanu, na koju nije računati, na koju se uije obratiti, nego će imati pred sobom jak opozicijonalni organizam, složan, kompaktan, koji će sa svojim zajedničkim radom imponirati, koji će nešto vriediti, na koji treba računati. 1 tako ć& unapred dvie stranke — stranka (prava i hrvatska neodvisna stranka — sačinjavati će jedan opozicijonalni organizam, a nođa javna, i “— ako se u Hrvatskoj može reći — ustavna bor- ba svesti će se na borbu dviju “imisli: hrvatske, *koju zastupa koalirana oposicija, magjarske, ko- je zastupa vladina stranka. Jer, kad bismo sa jednom samom rieči htje- k sintetizirati onu glavnu misao, koja je kumova- la sporazumku dviju opozicijalnih stranaka, koja ; Je mad sporazumkom bdfla, to le Brratska_ gajuoo. osnovi otioga, što ih spaja i što im je zajedničko: » slumanski S toga se sporatumak može smatrati njesi- nom pobjedom. Bes obsira na stranačke interese, hrvatska je misao vodila one, koji su sklapali i sklopili sporazumak ; iz njihovih duša hrvatski je osjećaj progovarao, hrvatska ih je ljabav jedino ua- dahojivala. Svi su sedrugotai obsiri i iateresi svegli s uma, a jedan je cilj pred duhom lebdio : Hrvatska. oMi se nadamo, mi smo uvjereni da će spo- rasumak osokoliti ode, koji su mlitavi, probuditi one koji su u nekoj vrati letargije spavali, \ošivit nade onih, koji su bili postali-apatačai, dati _po- leta onim, u kojim je marodna mata. sala. Apatiji, koju svi žalimo, nije razdor opozici- je kriv, ali joj je i on nešto doprinašao. Mnogi su tažili svoju saviest tim, da bi svaki aktivniji i 0- +| diješitiji rad bio bezuspješan, “dok je opozicija razdieljena. Unapred nestaje toga razloga, ili, alb " ćemo inače reći, te izlike, te isprike.* +. Ako se nijesmo nikad rasrdili na neuredne i kasne dolaske. naše pošte, jesmo sada. Mi da- nas ne možemo nego da zabilježimo ove radosne retke, te da izrazimo. a maše strane najsrdačniju zahvalu našijem zagrebačkijem otačbenicima :ma njihovu uprav požrtvovnom nastojanja oko fuzije. Mi ćemo se u došastomu broju osvrnuti po- tanje na ovaj ža nas prezlameniti dogagjaj. U to- liko drago nam je čitati, da. Hryatima.. protivno noviustvo, kad o ovoj stvari piše, pokazuje sjelo nsstdtvcljstvo 3 neradost. Ko da nas vodi!! Mostar, o novoj godini“ Moj dragi Uredniče! Dosta se po svijetu, a i u nas, piše o politici i 0 političkom životo, pa dabome i o političkijem ljudima. I ja nekud ći- tam novine i pazljivo mozgam sve ono sto one pišu, te ih dosta puta nalazim i pametnijeh, ali mi jedno ne ide uikako u glavu. Sa njeke strane odviše se, kako bih rekao, liberalizuje, odviše se politika odjeljuje od privatnoga života te se go- vori i piše; ,ne.gledaj ti kakav je taj i taj čo- jek u svome privatnome životu, jer (o nijesu tvo- ji posli ni naroda ; gledaj ga kakav je u javnosti — dakle kao politićka ličnost.“ A ovo da vi pra- vo kažem, pe mogu da razdijelim, te ja baš mis- lim, da čovjeku, koji se je bacio u javnost,. mora se pajprije i najviše paziti njegovo privatno živ- ljenje. Kad mi se ko nameće patriotizmom i lju- bavi za domovinu, ja ti ga najprije opipam kakav je on sam i kako stoji doma, te ako magjem da je on beskućnik i Mhulja, e ouda mu pe vjerujem ni njegovu patrijotizmu. Da ja zapovijedam ja bi stavio u politici ovaj veliki moralni zakon: ke nije dobar brat, poslušan sio, uzorao otac. i ko pije čestit gragjanin, onaj ne može. da. bude, dobar ro- doljub, Ovako je, sko se ne varam, govorio oni veliki čovjek, što se je zvao Silvije Pellico, a :0- vako se daoas misli i u Eogleskoj, gdje kako smo vidjeli, propada jedan od najvećih političkih vogja u ovome vijeku, Parnell samo zato što je prevario svoga prijatelja obljubivši njegovu ženu ! Po onome što sam do sad ovdje rekao, u Mostaru nema čovjeka koji nije pogodio što hoću da kažem. Ali drugi svijet .to.ne zna, pa ne soa- du ni oni koji su malo podalje od Mostara. Evo vidite što je. Megju našijem muhamedangima ua- šla su se dvojica koji se odvojiše od ostale svoje braće, te skrenuše u tugje kolo. Ko su ta dvojica, ja ovdje neću da kažem ali svak ih amo pozoaje. Jedan je tamo u Beogradu, a dragi se šepiri po Mostaru i pjeva pjesme, koje mu naš kelneriko aStarina* sastavlja. Evala ,starini“ kad je teko valjan | Pa ni za njih ue bi me glava boljela, al' | se ljudi posiliše pa boće ništa manje nega. da po- vedu za sobom ave Mostarce i ave Hereegovce i ave Bošnjake | Oni da nas vode, a mi da ih. sli- jedimo, — da nas privedu. k srpstvo. , Istina je, obojica su hodže, te zato. one, može im se reći da nemadu nikakve nsobrasbe, jer mu- a navlai, ovaj is grada nije ko što se kove jer ou je naobražen na istognu. Ali nije dostasda čovjek okrene. (1% tri knjige e. da odmah postane velika i, glava, jer je. po. svijeta, & ima, , danas 1) učenih ljedi, bj nijesu linali ul malo. Zata +