mora više okolišati amo i tamo, da se ukloni ne- prilikama, koje joj se dizahu na mjestu gdje se borila. — Tv uvidješe i seljaci, pak prisutni se- ljak Cebin iz zagrebačke okolice reče posve logi- čki: Do sad ne znagjasmo kako bi se snašli u javnosti, i za obzoraše i pravaše se reklo, da su prvi ljudi, a oni se ipak borahu megjusobno. Sad je i u tom takše, sad se čovjek zva odlučiti kamo bi. Koli jednostavno ali istinite misli 1 Hoćete li da vam kažem, kako se sjedinje- nje opozicija dojmilo općinstva hrvatskog ? Odgo« vot je lagan i kratak. — Ssaki valjani Hrvat bio | je sit one vječne pravde. Mnogi postadoše apati- čni, gledajući taj gragjanski rat, a svak je želio, da toga jednom nestane. Hrvatska izložba i do- gagjaji, koji ae tom prilikom zbiše, i posljedice njihove, počeše bistriti pojmove. Hrvatsko držat- no pravo i njegovo oživotvorenje bijaše svakome na srcu i jeziku i bude visoko podignuto. Vidilo ge, da je to najveća želja narođla hrvatskog. —- Silni pokret i uspjeh hrvatstva u siromašnoj Istri, rascjep stranaka: u Dalmaciji sve to držaše budnu misao na državno pravo hrvatsko. Kad se uvidilo koliki je uspjeh Mladočeha baš radi toga, što se počeše boriti za češko državno pravo, obje hrvat- ske stranke, kojima je donekle bio isti cilj, ali različit put, sjediniše se u tom, da ga dostignu istim putem, a tim ispuniše samo želju svakog Hrvata i tvake razlike stranaka nesta na jednom. Gjaci postaviše u svom društvu odmah sliku Stros- majera do Starčevića, a gragjanstvo kao da je odahnulo. Ne zaboravimo ni na činovništvo. Uvjeravam svakoga, da je ono silno veselo dočekalo sjedi- njenje opozicija, jer se nada, da sviće nova zora, koja će i njemu slobode donijeti, te ga izbaviti iz gadavje sapetosti. Evo moje glave, ako s či- novoištva hrvatskog ne osjeća plemenito za svoj narod, ali okolnosti prisiliše ga da šuti i da se pokorava. Nek se ne zanaša gospodin Hedervari na sadanji muk činovništva. Neka samo dogje prigoda. Evo odgovora na ono pitanje: kako je na narod djelovalo to sjedinjenje. Ja to umišljam ta- ko, kao kad čovjek odluči da što uradi, ali po- mišlja na razne zapreke, pak razmišljava, bi li bi- lo bolje ovako il onako, dok ne nagje srednji put njime udari i ustraje dok ne postigne što je želio. Hvala bogu u nas se našao taj sredoji put. Poteškoće, koje se povalile na naš put velike su, a i teško će se prevladati. No što ne može po- stići odlučna volja? Ta ona kida verige i ruši brijegove pred sobom. Prvi korak na tom putu učinjen je, a vodiće nas njime: vjera, ljubav i ufanje. * * * Daleko sam zašao, pripovijedajući općenito o sadašojem položaju, ali cijenio sam, da je to nuždno, eda se i naj-južoiji Hrvati bolje upoznadu sa najsjevernijim. Komera htjedoše prirediti gragjavi Zagreba i hrvatskog sveučilišta, ali slavna policija zabrani to sveučilištnim gragjanima, a onda joj dogje u pomoć i slavni rektorat, Komers prirediše dakle gragjeni Zagrebački, a »veučilištni gragjuni dogjo- še ko privatni ljudi. Velika dvorana Streljane bi- jaše puva puocata, tako da se izmed stolica je: dva prolazilo, a mnogi i ne nagjoše mjesta, već morahu stajati. — Glazbe i dva pjevačka druš- tva zabavljabu društvo samim hrvatskim pjesma- ma, koje je općinstvo ob čao pjevanjem pratilo. Prvaci opozicije ušli su zajedno u dvoranu, pra- ćeni uruebesnim klicanjem i pljeskanjem. — Kad se ovršije prve formalnosti stupi pred općinstvo B. Kroic, sluš, fil. i pozdravi ga prigodnom dekla- macijom, koju sastavi mladi pjesnik, pravnik S, Špaoić. — Lijepim i odvažnim glasom, Ćuteći i sam dojam (nih riječi, što ih prozbori, g. je Kr- pic divno kragooslovio, mijenjajući svoj glas pre- ma sadržaju i prateći ga držanjem svog tijela. — Kad je svršio sve udari u radostan pljesak, a 0- bim se mladićima srdačno čestitalo, Iza zgodne riječi pravnika g. Marna d.že se pročelnik starac g. Ornadak, da nasdravi, ujedinjenju oposicija, — I tako se redao govor sa govorom. Na žalost ne mogu im ni sadržaj avima priopćiti, jer bi sve to preopširno bilo sa »Ory. Hrv." Ko hoće da ih ći-, ta gek pogleda walo aaše, dnevnike, pak će paći govore opširoo navedene, Nasdravljalo se braći Slovencima, što društvo: veselo primi, 4 glazba za. svira: gNaprej zastava Slave“ što je općiostvo pjevajući pratilo. Nazdravicu Česima popratila je glazba sa: ,Gde je domuv moj?“ — Govorio je i jedan seljak, kojega sam već prije spomenuo. Misli su mu jednostavae, ali tako logičke i istinite da im se svak divio a kako je 2g0- dno zaao uplesti seljačkog humora, društvo je više put prašnulo u smijeh. Govorio je pri- ličoo dobro štokavski, tek naglas kajkavski 0- davale mu da je seljak iz zagrebačke okolice, što potvrgjivaha i njegove široke platuene gaće, ko- Šulja sa surkom i opanci. — Vrlo nas je razve- selio, jer je došao da pokaže inteligentnost hrvat- skog seljaka, njegov bistar sud i logičnost govv- ra. — Folnegović poče nazdravljati Štrosmajeru koji je arce Hrvatskog uaroda a Starčević da ma je glava. Kao što tijelo ne može napredovati, ne- go propada, dok mu srce i glava nijesu složui i dok se ne nadopunjuju megjusobno, tako je to i kod nas, Sad hvala Bogu nesporazumka nestade, i oboje će zajeduički raditi. Kod imena Štrosma- jer sve ustade, a glazba udari svirati. Dalje reće, da Hrvatska sav glas što ga uživa u vanjskom svijetu, i što je kulturao središte juga, ima da zuhvali svom biskupu Štrosmajeru. Ako svaki nje. gov vaum nije onako uspio, kako je želio, tome on nije kriv, Veliko klicanje završi tu zdravicu, a glazba zasvira himnu hrvatsku: ,Lijepa naša do- movino“, koju je općinstvo takogjer stojeći pjeva- lo. Bio je to momenat, koji je i mirnijeg čovjeka morao ganuti. Za tim se podiže dr. Amruš, da nazdravi dr. Anti Starčeviću kao mužu zvačajnu i nesebićnu koji je sav svoj život posvetio ideji svojoj : hrvat- skom državnom pravu, a Za to je i bio kadar je- dini on, da sabere oko sebe mladež hrvatsku. Dr. Amruš izjavi da svi sada stoje oko zastave hrv. drž. prava. Kad je spomenuo ime Starčević sve ustade klićući živio“, a glazba zasvira. Poslije svršeue zdravice ne bijaše klicanju kouca, a kad glazba zasvira: ,Još Hrvatska nij' propala,“ ave pjevaše ustavši na noge. Starčevićanac nazdravlja Strosmajeru, Štrosmajerovac Starčeviću | Kud ćete jačeg dokaza slozi i jedinstvu? Veseljem prihvati općinstvo, da se sutra brzojavno pozdravi Stro- sinajer a Starčeviću da se pošalje poslanstvo, koje da ga pozdravi u ime sakupljenog društva. Tim je srce počelo u sporazumku s glavom složno djelovati, a nadajmo se da će mir ostati od sada nepomućen niti jednom sjenkom sumvje. Sveučilišni profesor Brešćeuski govvraše o samom činu sjedinjenja tib opozicija i razloži ka- ko će sada za inoge ljude nestati nespretnog iz- govora, da su protivnici vlade, al ne mogu se pri- družiti nijednoj opoziciji, a to je dobro došlo i poštenjacima, koji su iskreno Žalili razdor, te se rudi toga podalje držuhu od javnog djelovanja. Rački nazdravio je prvi. Govorio je trijezno i u- micreno, kako to samo ućenjak može, Veselio se, što i sveučilištoa omladina zuade procijeniti važnost tog dogagjaja. No nije to dosta, mora ona da se uči i oplemeni. Frank govoraše o našem položaju, o sjedinjenju, i izjavi, da je opozicija sad jedin- stvena i jedna. Tuškan nazdravi zdravom seljačtvu, koje se ne može tako lako odroditi; ima inteli- gencije kojoj je dosta nekoliko dekreta, nagrada i darova pa medalja, i ona se je već zaboravila, ali ovaj ostaje uvijek zdrav i korenit, pa dokle radimo njemu po volji, uviek dobro radimo. Politeo paze dravi istarskom i hrvatskom klubu u Zadru, Mazura nazdravi Mladočesima u koje vam se je ugledati u borbi za svoje pravo. Na koncu govoraše David Starčević i progje s malo riječi ovo nekoliko go- dina, naglasujući osobito kako je u Ilrvatskoj bi lo svake godine gore, a tome smo krivi mi Hrva- ti, koji emo gori Magjari no wami oni. Svaki go- vornik bijaše uvijek burno pozdravljen a osobito oni koji su što trpili sa svoj narod i za svoja načela, Tako je prolazila zabava hitro, a punih pet sati što je trajala, progje nam ko nekoliko časo- va. Onog oduševljenja, koje je tamo trajalo nije- sam već dugo vidio. Sjećam se takovog zanosa is Dalmacije u Makarskoj, Spljetu i drugdje u vrije- me Kaćićeve slave. Poslije nijesam vidio ovako jednodušne i nepom ve. Na koncu klicalo se imena gaslužnih & općiostro im klicaše živio ili slava. — Kometa ovaj možemo nazvati javnim izmirenjem obijvh stranaka hrvat- ske opozicije. Bez razlike staraca i mladića, sve se sjatilo amo da prisustvuje tom činu i da se zavjeri, da će nastojati, e se svaki ma i vajmanji mogući trak razmirice utiša, kad mam pred očima lebde spas i dobrobit Hrvatske. Tim se komersoi dokazalo, da od sada vemi više obgoraša i stekli- Ša, nego da je to sad je stranka, pa zovi ja kako hoćeš, ona se bori :ga hrv. državno prave, te so već neće klanjati mi Beču. ni Pešti, noge samo varodu hrvatskoma. — Tome nastoje nova perijoda u povijesti hrvatskoj. — Prvi važan (o- gagjaj jest taj, da nam i najumjereniji Srbi vavi- jestiše rat, jer oni hrv. držav, prava ne zna - vaju. Ostali su dogagjaji još u razvitku, zrijeti u bližoj il dalojoj budućnosti. — Osim toga imao je komers i drugu avrhu, najime da prorešeta i ožigoše čine sadanje vlada- vine. Svaki ma i najmanji govor, bijaše golema tužba na sadanju vladu, pa govvrio to seljak ili doktor prava, gjak ili profesor, svjetovnjak ili sve- ćeuik. Najbolnije tužbe bile su one Davida Starče- vića i Tuškara, koji su ocrtali jadno stanje našeg naroda pod današnjim sistemom. Da slika bude potpunija reče Tuškan: proti našem narodu upo- trebljuju se srestva, koja proti nijednom narodu nikad upotrebljena bila nijesu, vaime da se kida u raznovrsne narodnosti, po vjeri i predjelima. A dok to uspjeva znak je, kaže, ropskog stanja u ko. jem se nalazimo. Čim se njega izbavimo nestat će i te nepodobštine. I Frank se tužio silno, go- voreći, da amo dotle došli, da hrvatski sud Dal- matinskog Hrvata tugjincem Bmatra, i izgoni ga iz Hrvatske radi jedne ćuške dane sudskom pri- stavu na javnom mjestu, odsadivši ga još na za- tvor od 14 dana. No iz njegovog govora razabire ge, koliko se on veseli, da se narod hrvatski po- čeo politički osvješćivati, i da se to jasno opaža, a to nam pokazuje nadu u bolju 1 sretniju bu- dućnost. adostna je to vijest iz ustiju takvog muža Tako bi iz svakog govora mogao navesti si- jaset tužaba na sadanji sustav koje će se diljem naroda hrvatskog prosuti, da podignu u njem duh, kojim će se moći osvetiti ta nedjela. Dao bog stigio odlučni dan što prije. Ja sam tek htio, da odsutne upozorim na taj smjer govora ; svaki razborit Hrvat sam će pronaći cijeli niz tužabe u tim govorima. Tim dovršujem moj opis, moleći Svevišnjega, da blagoslovi tu svezu hrvatskih srdaca, i da ue ne oglasi molbama potištenog naroda. Prvi korak je učinjen, a do nas je, da na tom ne ostane, ne- go da svegjer napredujemo. U to ime i radimo i mislimo samo u prilog sjedinjena i neodvisne Hr- vatske | R. K. Dubrovnik, 24 Marta. Na članak o talijaoskom jeziku štampan u pretprošlom broju našega lista odgovara ,l! Dal- mata * Nećemo da pobijamo vjeke dšvallo kojim ge on na nas tendencijozno nabacuje niti; odgova- ramo na mnogobrojne pogrde, kojih ovaj članak zaslužio nije: ozimljemo samo najvažniju tačka e Dalmatova“ odgovora u pretres. On piše : ,Or duoque stando alla carta scrit- ta (t. j. po »Crv. Hrv.") si vorrebbe composto :l diaeidio liaguistico cbe ci divide, ma sotto specia- li condizioni. Ž il partito pid giovane e meno for- nito di tradisioni (sic!) e di civilta (sic! sic!) cbe i mette a dettar condisioni &l partito pid auntico e solo (!) benefico di civilta alla Dalmazia. Ma non importa. Le coudisioni sono, cosl umoristiche che si possono discutere solo per isoberzo. Sono au- che note sino alla sazieta. Noi dovremmo rinun- Giare alla nostra caratteristica nazionale, ri- conosciuta per obbligo dal governo austriaco ; ri* | nunciare si vantaggi delle leggi fondamengali“ ece, Ova ispovijest valja zlata. Nad članak bio je . namijenjen na razmišljanje. ovim autopomađime kojim je program sačuvaje Ralijanskog jezika: na ovim obalam, a »Dalmata* guvori da mi: trašivih da se oni odreknu njihove narodnosti, Koja je to narodnost, ar9. s Dalmata ?* Ne gavoo talijanska,