mora više okolišati amo i tamo, da se ukloni ne-
prilikama, koje joj se dizahu na mjestu gdje se
borila. — Tv uvidješe i seljaci, pak prisutni se-
ljak Cebin iz zagrebačke okolice reče posve logi-
čki: Do sad ne znagjasmo kako bi se snašli u
javnosti, i za obzoraše i pravaše se reklo, da su
prvi ljudi, a oni se ipak borahu megjusobno. Sad
je i u tom takše, sad se čovjek zva odlučiti kamo
bi. Koli jednostavno ali istinite misli 1

Hoćete li da vam kažem, kako se sjedinje-
nje opozicija dojmilo općinstva hrvatskog ? Odgo«

vot je lagan i kratak. — Ssaki valjani Hrvat bio |

je sit one vječne pravde. Mnogi postadoše apati-
čni, gledajući taj gragjanski rat, a svak je želio,
da toga jednom nestane. Hrvatska izložba i do-
gagjaji, koji ae tom prilikom zbiše, i posljedice
njihove, počeše bistriti pojmove. Hrvatsko držat-
no pravo i njegovo oživotvorenje bijaše svakome
na srcu i jeziku i bude visoko podignuto. Vidilo
ge, da je to najveća želja narođla hrvatskog. —-
Silni pokret i uspjeh hrvatstva u siromašnoj Istri,
rascjep stranaka: u Dalmaciji sve to držaše budnu
misao na državno pravo hrvatsko. Kad se uvidilo
koliki je uspjeh Mladočeha baš radi toga, što se
počeše boriti za češko državno pravo, obje hrvat-
ske stranke, kojima je donekle bio isti cilj, ali
različit put, sjediniše se u tom, da ga dostignu
istim putem, a tim ispuniše samo želju svakog
Hrvata i tvake razlike stranaka nesta na jednom.
Gjaci postaviše u svom društvu odmah sliku Stros-
majera do Starčevića, a gragjanstvo kao da je
odahnulo.

Ne zaboravimo ni na činovništvo. Uvjeravam
svakoga, da je ono silno veselo dočekalo sjedi-
njenje opozicija, jer se nada, da sviće nova zora,
koja će i njemu slobode donijeti, te ga izbaviti iz
gadavje sapetosti. Evo moje glave, ako s či-
novoištva hrvatskog ne osjeća plemenito za svoj
narod, ali okolnosti prisiliše ga da šuti i da se
pokorava. Nek se ne zanaša gospodin Hedervari na
sadanji muk činovništva. Neka samo dogje prigoda.

Evo odgovora na ono pitanje: kako je na
narod djelovalo to sjedinjenje. Ja to umišljam ta-
ko, kao kad čovjek odluči da što uradi, ali po-
mišlja na razne zapreke, pak razmišljava, bi li bi-
lo bolje ovako il onako, dok ne nagje srednji put
njime udari i ustraje dok ne postigne što je želio.

Hvala bogu u nas se našao taj sredoji put.
Poteškoće, koje se povalile na naš put velike su,
a i teško će se prevladati. No što ne može po-
stići odlučna volja? Ta ona kida verige i ruši
brijegove pred sobom. Prvi korak na tom putu
učinjen je, a vodiće nas njime: vjera, ljubav i
ufanje.

* *

*

Daleko sam zašao, pripovijedajući općenito
o sadašojem položaju, ali cijenio sam, da je to
nuždno, eda se i naj-južoiji Hrvati bolje upoznadu
sa najsjevernijim.

Komera htjedoše prirediti gragjavi Zagreba
i hrvatskog sveučilišta, ali slavna policija zabrani
to sveučilištnim gragjanima, a onda joj dogje u
pomoć i slavni rektorat, Komers prirediše dakle
gragjeni Zagrebački, a »veučilištni gragjuni dogjo-
še ko privatni ljudi. Velika dvorana Streljane bi-
jaše puva puocata, tako da se izmed stolica je:
dva prolazilo, a mnogi i ne nagjoše mjesta, već
morahu stajati. — Glazbe i dva pjevačka druš-
tva zabavljabu društvo samim hrvatskim  pjesma-
ma, koje je općinstvo ob čao pjevanjem pratilo.
Prvaci opozicije ušli su zajedno u dvoranu, pra-
ćeni uruebesnim klicanjem i pljeskanjem. — Kad
se ovršije prve formalnosti stupi pred općinstvo
B. Kroic, sluš, fil. i pozdravi ga prigodnom dekla-
macijom, koju sastavi mladi pjesnik, pravnik S,
Špaoić. — Lijepim i odvažnim glasom, Ćuteći i
sam dojam (nih riječi, što ih prozbori, g. je Kr-
pic divno kragooslovio, mijenjajući svoj glas pre-
ma sadržaju i prateći ga držanjem svog tijela. —
Kad je svršio sve udari u radostan pljesak, a 0-
bim se mladićima srdačno čestitalo, Iza zgodne
riječi pravnika g. Marna d.že se pročelnik starac
g. Ornadak, da nasdravi, ujedinjenju  oposicija, —
I tako se redao govor sa govorom. Na žalost ne
mogu im ni sadržaj avima priopćiti, jer bi sve to
preopširno bilo sa »Ory. Hrv." Ko hoće da ih ći-,
ta gek pogleda walo aaše, dnevnike, pak će paći
govore opširoo navedene, Nasdravljalo se braći



Slovencima, što društvo: veselo primi, 4 glazba za.
svira: gNaprej zastava Slave“ što je općiostvo
pjevajući pratilo. Nazdravicu Česima popratila je
glazba sa: ,Gde je domuv moj?“ — Govorio je i
jedan seljak, kojega sam već prije spomenuo.
Misli su mu  jednostavae, ali tako logičke i
istinite da im se svak divio a kako je 2g0-
dno zaao uplesti seljačkog humora, društvo
je više put prašnulo u smijeh. Govorio je pri-
ličoo dobro štokavski, tek naglas kajkavski 0-
davale mu da je seljak iz zagrebačke okolice, što
potvrgjivaha i njegove široke platuene gaće, ko-
Šulja sa surkom i opanci. — Vrlo nas je razve-
selio, jer je došao da pokaže inteligentnost hrvat-
skog seljaka, njegov bistar sud i logičnost govv-
ra. — Folnegović poče nazdravljati Štrosmajeru
koji je arce Hrvatskog uaroda a Starčević da ma
je glava. Kao što tijelo ne može napredovati, ne-
go propada, dok mu srce i glava nijesu složui i
dok se ne nadopunjuju megjusobno, tako je to i
kod nas, Sad hvala Bogu nesporazumka nestade,
i oboje će zajeduički raditi. Kod imena Štrosma-
jer sve ustade, a glazba udari svirati. Dalje reće,
da Hrvatska sav glas što ga uživa u vanjskom
svijetu, i što je kulturao središte juga, ima da
zuhvali svom biskupu Štrosmajeru. Ako svaki nje.
gov vaum nije onako uspio, kako je želio, tome
on nije kriv, Veliko klicanje završi tu zdravicu, a
glazba zasvira himnu hrvatsku: ,Lijepa naša do-
movino“, koju je općinstvo takogjer stojeći pjeva-
lo. Bio je to momenat, koji je i mirnijeg čovjeka
morao ganuti.

Za tim se podiže dr. Amruš, da nazdravi dr.
Anti Starčeviću kao mužu zvačajnu i nesebićnu
koji je sav svoj život posvetio ideji svojoj : hrvat-
skom državnom pravu, a Za to je i bio kadar je-
dini on, da sabere oko sebe mladež hrvatsku. Dr.
Amruš izjavi da svi sada stoje oko zastave hrv.
drž. prava. Kad je spomenuo ime Starčević sve
ustade klićući živio“, a glazba zasvira. Poslije
svršeue zdravice ne bijaše klicanju kouca, a kad
glazba zasvira: ,Još Hrvatska nij' propala,“ ave
pjevaše ustavši na noge. Starčevićanac nazdravlja
Strosmajeru, Štrosmajerovac Starčeviću | Kud ćete
jačeg dokaza slozi i jedinstvu? Veseljem prihvati
općinstvo, da se sutra brzojavno pozdravi Stro-
sinajer a Starčeviću da se pošalje poslanstvo, koje
da ga pozdravi u ime sakupljenog društva.

Tim je srce počelo u sporazumku s glavom
složno djelovati, a nadajmo se da će mir ostati od
sada nepomućen niti jednom sjenkom sumvje.

Sveučilišni profesor Brešćeuski govvraše o
samom činu sjedinjenja tib opozicija i razloži ka-
ko će sada za inoge ljude nestati nespretnog iz-
govora, da su protivnici vlade, al ne mogu se pri-
družiti nijednoj opoziciji, a to je dobro došlo i
poštenjacima, koji su iskreno Žalili razdor, te se
rudi toga podalje držuhu od javnog djelovanja.
Rački nazdravio je prvi. Govorio je trijezno i u-
micreno, kako to samo ućenjak može, Veselio se,
što i sveučilištoa omladina zuade procijeniti važnost
tog dogagjaja. No nije to dosta, mora ona da se
uči i oplemeni. Frank govoraše o našem položaju,
o sjedinjenju, i izjavi, da je opozicija sad jedin-
stvena i jedna. Tuškan nazdravi zdravom seljačtvu,
koje se ne može tako lako odroditi; ima inteli-
gencije kojoj je dosta nekoliko dekreta, nagrada i
darova pa medalja, i ona se je već zaboravila, ali
ovaj ostaje uvijek zdrav i korenit, pa dokle radimo
njemu po volji, uviek dobro radimo. Politeo paze
dravi istarskom i hrvatskom klubu u Zadru, Mazura
nazdravi Mladočesima u koje vam se je ugledati
u borbi za svoje pravo. Na koncu govoraše David
Starčević i progje s malo riječi ovo nekoliko go-
dina, naglasujući osobito kako je u Ilrvatskoj bi
lo svake godine gore, a tome smo krivi mi Hrva-
ti, koji emo gori Magjari no wami oni. Svaki go-
vornik bijaše uvijek burno pozdravljen a osobito oni
koji su što trpili sa svoj narod i za svoja načela,

Tako je prolazila zabava hitro, a punih pet
sati što je trajala, progje nam ko nekoliko časo-
va. Onog oduševljenja, koje je tamo trajalo nije-
sam već dugo vidio. Sjećam se takovog zanosa is
Dalmacije u Makarskoj, Spljetu i drugdje u vrije-
me Kaćićeve slave. Poslije nijesam vidio
ovako jednodušne i nepom ve. Na koncu
klicalo se imena gaslužnih & općiostro im









klicaše živio ili slava. — Kometa ovaj možemo
nazvati javnim izmirenjem obijvh stranaka hrvat-
ske opozicije. Bez razlike staraca i mladića, sve
se sjatilo amo da prisustvuje tom činu i da se
zavjeri, da će nastojati, e se svaki ma i vajmanji
mogući trak razmirice utiša, kad mam pred očima
lebde spas i dobrobit Hrvatske. Tim se komersoi
dokazalo, da od sada vemi više obgoraša i stekli-
Ša, nego da je to sad je stranka, pa zovi ja
kako hoćeš, ona se bori :ga hrv. državno prave,
te so već neće klanjati mi Beču. ni Pešti, noge
samo varodu hrvatskoma. — Tome nastoje nova
perijoda u povijesti hrvatskoj. — Prvi važan (o-
gagjaj jest taj, da nam i najumjereniji Srbi vavi-
jestiše rat, jer oni hrv. držav, prava ne zna -
vaju. Ostali su dogagjaji još u razvitku,

zrijeti u bližoj il dalojoj budućnosti. —

Osim toga imao je komers i drugu avrhu,
najime da prorešeta i ožigoše čine sadanje vlada-
vine. Svaki ma i najmanji govor, bijaše golema
tužba na sadanju vladu, pa govvrio to seljak ili
doktor prava, gjak ili profesor, svjetovnjak ili sve-
ćeuik.

Najbolnije tužbe bile su one Davida Starče-
vića i Tuškara, koji su ocrtali jadno stanje našeg
naroda pod današnjim sistemom. Da slika bude
potpunija reče Tuškan: proti našem narodu upo-
trebljuju se srestva, koja proti nijednom narodu
nikad upotrebljena bila nijesu, vaime da se kida
u raznovrsne narodnosti, po vjeri i predjelima. A
dok to uspjeva znak je, kaže, ropskog stanja u ko.
jem se nalazimo. Čim se njega izbavimo nestat
će i te nepodobštine. I Frank se tužio silno, go-
voreći, da amo dotle došli, da hrvatski sud Dal-
matinskog Hrvata tugjincem Bmatra, i izgoni ga
iz Hrvatske radi jedne ćuške dane sudskom pri-
stavu na javnom mjestu, odsadivši ga još na za-
tvor od 14 dana. No iz njegovog govora razabire
ge, koliko se on veseli, da se narod hrvatski po-
čeo politički osvješćivati, i da se to jasno opaža,
a to nam pokazuje nadu u bolju 1 sretniju bu-
dućnost. adostna je to vijest iz ustiju takvog
muža

Tako bi iz svakog govora mogao navesti si-
jaset tužaba na sadanji sustav koje će se diljem
naroda hrvatskog prosuti, da podignu u njem
duh, kojim će se moći osvetiti ta nedjela. Dao
bog stigio odlučni dan što prije. Ja sam tek htio,
da odsutne upozorim na taj smjer govora ; svaki
razborit Hrvat sam će pronaći cijeli niz tužabe
u tim govorima.

Tim dovršujem moj opis, moleći Svevišnjega,
da blagoslovi tu svezu hrvatskih srdaca, i da ue
ne oglasi molbama potištenog naroda. Prvi korak
je učinjen, a do nas je, da na tom ne ostane, ne-
go da svegjer napredujemo. U to ime i radimo i
mislimo samo u prilog sjedinjena i neodvisne Hr-
vatske | R. K.

Dubrovnik, 24 Marta.

Na članak o talijaoskom jeziku štampan u
pretprošlom broju našega lista odgovara ,l! Dal-
mata * Nećemo da pobijamo vjeke dšvallo kojim
ge on na nas tendencijozno nabacuje niti; odgova-
ramo na mnogobrojne pogrde, kojih ovaj članak
zaslužio nije: ozimljemo samo najvažniju tačka
e Dalmatova“ odgovora u pretres.

On piše : ,Or duoque stando alla carta scrit-
ta (t. j. po »Crv. Hrv.") si vorrebbe composto :l
diaeidio liaguistico cbe ci divide, ma sotto specia-
li condizioni. Ž il partito pid giovane e meno for-
nito di tradisioni (sic!) e di civilta (sic! sic!) cbe
i mette a dettar condisioni &l partito pid auntico
e solo (!) benefico di civilta alla Dalmazia. Ma non
importa. Le coudisioni sono, cosl umoristiche che
si possono discutere solo per isoberzo. Sono au-
che note sino alla sazieta. Noi dovremmo rinun-
Giare alla nostra caratteristica nazionale, ri-
conosciuta per obbligo dal governo austriaco ; ri* |
nunciare si vantaggi delle leggi fondamengali“ ece,

Ova ispovijest valja zlata. Nad članak bio je .
namijenjen na razmišljanje. ovim  autopomađime
kojim je program sačuvaje Ralijanskog jezika: na
ovim obalam, a »Dalmata* guvori da mi: trašivih
da se oni odreknu njihove narodnosti,

Koja je to narodnost, ar9. s Dalmata ?* Ne
gavoo talijanska,