=, rem Ž poe = _ a * miše a knjigom samo vi nijesu zvali čitati već samo službu božju poja- ti, bijahu naši pravoslavni popovi valjani i čestiti Hrvati. Šada pak odgajani u Sr. Karlovcima pri- srpstvo, denuucijantstvo, prostotu i mržoju svega onoga što nije pravoslav- no i srpsko, ali nijesu dobili čistih pojmova o to- me da treba ljubiti svoju otačbinu, da treba što- vati svoga bližnjega, da se ne valja klanjati, po: koravati i valjati u prahu i pepelu pred dušma- ninom svoga vlastitoga naroda, koji te prezire i mrzi, oni se ne znadu popeti do shvaćanja uzvi- denih dužnošti, ne mogu da pojme, kako svaki pošten čovjek mora da brani zemlju u kojoj žive i koja ga je u velikoj nevolji kav gosta primila pod svoje okrilje i zaštitu, ako smatraju da su doseljenici Što aaravoo mjesu, osim uekih pojedi- Daca, potomaka negdašnjih grčkih i ciucarskih tr- govaca, Pa zar ne bi bolje bilo, da su naši popo- vi ostali priprosti i čestiti kuo nekada, da 1 danas imadu onu djevičansku narodnju dušu kao neka- da? Ova polu-kultura pak učinila je iz većiue njih zlotvore svog vlastitog naroda * * “ A sada nešto utješljiva za nas Hrvate! Upor- be stadoše sve više zbližavati! Bilo je već kraj- nje vrijeme. Moogi dobri elementi povukoše se ovih po- šljedojih godina u pasivnost, jer su vidjeli, da je način borbe biv štetan i pogubau za valjanu stvar, osobito otkad se stadoše oporbe megjusobuo ue- pravedno klevetati i napadati. Sada je nade, da će u skoro 1 ti pasivni elemeuti izaći iz svojih skrovišta 'i baciti se u odlučnu ozbiljuu borbu. Naravno da se to neće i ne može odmah dogodi- ti. U tom se pravcu svaki dan nešto ćim! Sasta- nak hrvatske omladine 1 zagrebačkog gragjaustva na Strjeljani, sao i proslava imeudana hrvatskog mecene Strosmajera, muogo doprinješe zbliženju. Ako se bude tako unaprijed radilo, ne ima su- mnje, da će oporbeni savez postati pravim jediu. gtvom. To je moguće, dapače vrlo vjerojatuo, po- što su svi oporbeni Hrvati danas u tome složni, da je hrvatsko-ugarska nagodba za nas ubitačna 1 pogubna te da imamo svi bez iZuumke raditi, da ge opet uskrisi brvatsko državno pravo, koje nam je nagodbom do duše donekle prizuato, ali ipak silno suženo i okljaštreno. Sjedinjenje Dalmacije i financijska samostal. post, ima da bude prvi glavni korak, koji će nau omogućiti daljoji narednji razvitak, Trebalo bi dakle ići ponajprije za tim ci- ljem, te kod idućih izbora za čeuri godine svu snagu uprijeti, sve učiniti i sve žrtvovati, da se financijska uagodba sa Ugarskom ueobnovi prije, nego što se Dalmacija ne sjedini. Zajedno sa Dal- macijom možemo urediti vaš državopravni vduo- Šaj na Ugarskom, ako se Magjari usvijeste, a ako ge De Osviješte, 6 .. . Onda se imorawo drugačije & njima porazgovoriti. — A Bosua ponosna ? Za gada bi se morali boriti, da dobijemo upravu Herceg-Bosne, pošto ne možemo iguorovati berliu- Bki ugovor. Ali da se može uspješno voditi borba protiv sistema i vladine stranke, vevphodno je nužna di- biplina, i to neograničena dišiplina sviju valjauih elemenata u Hrvatskoj, ako se huće što izvojevati postići. Vojska bez dišipline izgubiće bitku, ma bila kako mnogobrojna. Valjano organisovanje cijele oporbe sjajno bi uspjelo, pošto je naš cijeli brvatski narod u 0- porbi, dapače us male iznimke i samo Činoveištvo, koje je prisiljeno šutiti. Jedan stranac, koji je du- lje vremena boravio u Hrvatskoj, kazivao mi je: »Čudim ee, da ova vladavina može opstojati ! S kim sam god u Hrvatskoj razgovarao i općio, svaki je proti odnošaju ismegju Hrvatsko 1 Ugar- ske, svaki je proti vladi i sadašnjem sistemu. Ču. dim se, du ta vlada proti kojoj su avi ljudi, ima ipak ogromnu većinu.“ Da je zoao sa našu megjusobnu neslogu i sila, kojom se obavljaju izbori, ne bi se toliko ću» dio taj čestiti stranac. Krivnja je doduše i ta oama i na našim vo- jama, koji nijesu organizovali i dišiplinirali sve oporbene elementa u zemlji; u takovom slučaju ne bi mošda sila državno vlasti mogla tako uspješe mo proti nama vojevati, — Pismo iz Boke. Dobrota, 2. Aprila. «Srpski Glas* u broju 10 od 28 Marta do- nio je tiskano u velikim slovima ime našega sta. rine gosp. Pava Kamenarovića, ali to ime nije tiskano sa pogrđami i ruženjem, što je bio obi- čaj Srpskog Glasa,“ i kako su znali poštenjak »Starina_ Novak i družina“ najljepšim naslovima počastiti sve odličnije naše borce i samoga gosp. Pava, već je to poznato ime štampano uz njegovu izjavu, koju nam je namijenio aslijed poznatih ne-. reda te su se zbili prošlog ljeta u našem rodnom mjestu prigodom sada već vrbis et orbis razgla- šene svećanosti Sv. Ivana. Pustajući nepristranom općinstva da sudi o- vu promjenu starine Pava, prelazimo na samu iz- javu ua koju dužui smo odgovoriti u koliko se nas tiće. Najprije pitamo prošteuje u starine gosp. Pava, Što svoga potpisa ne stavljamo, proštenje koje će uaw ufaino se gosp. Pava dobrovoljuo udi- jeliti ako promisli na uaš položaj 1 na podložuost koju svaka wladež ima, a uastojaćemo da bude- imo uljudni, kako uam uzgoj nalaže 1 već uoapri- jed obećavamo wu, da u biranju rijeći nećemo se poslužiu ujegovim rjećaikom. O neredima koji su se zbili u uašemu mje- stu prošle godine suvišno je više pisati, kao što je suvišuo pisati o povodu tih nereda, 0 sumo- | voljuvum izvje šeuju srpske trobojuice itd. jer su 0 tome naši listovi opširuo i izerpivo pisali, 1 jer samo tvrdokoruost, saućestvovanje ili kućni obziri imogu opravdati povod onih nereda, a sjegurni amo da ih u sebi i poznati starina Pavo opravdao nije. (Gosp. Pavo u više spvinenutvj izjavi kaže: gObilježe srpske narodnosti u Dobroti pripozuaje veći dio mojih zemljaka“ (valjda mještana) koji ui- jesu voljui da se kuuu in verba magistri ;“ doćim wi uiješino od nikoga u Dobroti čuli, pak ni od njega istoga, da su naši Dobroćavi Srbi. latina je nepobitna gda se je od prije drža- lo da su Srbi 1 Hrvati jedan: te isti slavski narod, 1 da se je pod ovim imeaovm zagovarala narodna. uloga,“ 1 to se 1 daa dauas od naš drži i Čini, a- li “ueka nam oprosti starina Pavo što mu kazati mo- ramo, da istina nije da su se u ime te sloge vija- le sioboduo 1 bez ičijeg prigovora pred nijednom crkvom u Dubrou nikakve druge zastave do Au- utrijske 1 hrvatske kuja je posljeduja do nedavno 1 srpska bila, ćega se 1 sam gosp. Pavo premda je Ostariv ipak dobro sjeća, kao Što istina nije da se je razdor u Boki porodio, od kada je postanu - lo pitauje, da ii su Bokelji Šrbi, ja li Hrvati, jer je razuor postao istvu ouda, kada su se Srbi 0- urekli svog prvašujeg programa naime sjedivjena sa Hrvatskom, $to uuu je isti gosp. Pavo javuo u više prgoda pripovijedao. istina je da mije čuo od najstarijih Dobroća- pa da su nasi star iz Hrvatske, ali je istina da su se Iirvatima pripozuavali i da su hrvatski ću- Uli, Ovuje neka nam gosp. Paro dozvoli upitati gu: zar treba bti rogjen u proviaciji Hrvatskoj da budeš Hrvatom? Mi držimo da ue, jer iz ono- ga što sumo u povijesti učili, znamo da Elevati kao pleme, kad su iz svoje pradomovine dosli, nijesu samo uaselili provinciju Hrvatsku već i druge pre- dijele megju kojima 1 našu Boku, Isina je 1 mi mu sa zahvaluošću priznaje. mo, da ima preko trideset godina da se borio ne samo prouv autonoimašiua, već i proti Srbima, po- slije 1 proti svukome koji nije zagovarao sjedinje- pje sa Hrvatskom, a uzimamo na znanje da je i dun davas, u to ime vojnik u pričuvi i da se ne- ustručava boja, pa se on i ue riješio sa hrvatstvo, Ne vrijedi odgovora na ono što kaše da Dr, Kvekić oije govorio u parlamentu o kakvim faki- nima, jer uz toliko ludosti što ih je onda rekao, hijelo so još i to, . Na svrhu jedno nas najviše žeže, i koje sa- boraviti ne možemo, a to je, što čovjek koga smo svegjer sa čašću susretali, tekao vam je da je pohod kotorskih fakina izazvalo naše (dobrotske mladeži) urhikanje, svišdanje i bakanje prama 0. sobama koje vozeći se preko čarobnog kotorskog zalijeva pjevale su njeke srpske pjesme,“ Oitajući one rijeći, sasramile su nas, ne to- | liko nag radi, već radi starine gosp. Pava, koji je svome rodnome mjestu a tim 1 sebi feđao fofu svjedočbu uzgoja. Svakome narodu, svakoj stranci pak i pojedinim uplivnim osobama dužnost nalaže, da u mladeži odgoje značajnih, rodoljubnih i za svako domoljubno pregouće spravnih vojnika, ko- jima kad prvi ostare i iznemognu, da predadu barjak za dalaju borbu. Takova dužnost oadleži i vojniku od preko trideset godina, pak bi za sta- rinu Pava malo dično a još manje časvo bilo, da je on puslije toliko godina u nami uzgojio samo djećurliju dostojnu kotorskih fakina. Neg mi do- brotska mladež kao takova, nijesmo nikada poz- dravili nikoga zviždom i nepristojnim usklicima, a još manje srpsku pjesmu, koju uz svoju hrvat- sku ućinimo i cijenimo, ali je istina da sa pjesmu hrvatsku od nas pjevanu na više mjesta Boke pozdravili raznim nepristojnim načinima, a svje- doci su nam stari kapetani koji su to svojim u- Šima ćuli i koji se ne kunu iu verba magistri, bua da smo im mi spravili ikakova pohoda fakina. Pak, dato e non coucess0, da smo mi i prouzro- kovali sve što nam gosp. Pavo prispisuje, pitamo ga, da li ou, pjesnik sloge, opravdava vnaj napa- da)? Suviše pitamo ga čemu je uapadaj kotor« skih fikina bio namijenjen Općini, Citaonici i Crkti ? Završujemo svećano obećajući starini Pavu uko nam Bog podijeli zdravlje, da ćemo do malo vreiwena izaći s našim imenima na javoost, a me- uju tun tvrdu mu vjeru zadajemo da ćemo obo- ružan naukom sa svim osšim mladenačkim žaroin brauiti naše stare hrvatske svetinje. A Bada pošto smo rekli svoju skromnu, po- koravamo se nepristranom sudu razboritih a ne strašću raspaljenih ljudi, neka sude ko ima pravo ili krivo, da li mi kvji slijedeć predaje naših sta- rih i istoga starine Pava gojimo domoljubne osje- ćaje, i koji počašćeni smo raznim neprikladnim na- slovima, ili onaj koji Hrvatima pjeva o slozi, n navaljuje na njih kad se prigoda pruži. Dobroiska mladež. Naši Dopisi. Varcar-Vakuf, 29 Marta. Velecijeajeni Gospodine Urednićče! Ne mogu da šutim gledajući štokakve bezposlice, koje se čine kod poreznog ureda. Visoka Zemaljska Vlada, odredi i pošalje svake godine po jednoga činovnika od Poreznog Ureda iz Jajca, da pokupi svu dohodarinu iz Var- car- Vakufa, i okolice koja spada pod; Varcar-Va- kuf. Jednom ovdašnjem trgovcu uzeli su više do- hodarine b fior. i 60 novć. nego ga ide. Onaj koji mu je uzeo kazao je da ih mora platiti, pa kad dogje u Jujce da će mu se stvar izvidjeti,, i da će mu se novci povratit, ako bude pravo, ili da će ostati za preplatu u dojduću godinu. Ovih dana isti je zbilja otišao u Jajce k poreznom uredu i pitao za svoju stvar, a jedan iz poreznog ureda odgovorio mu je, da je na to snijeg pao. Trgovac odgovori: a kako ne može snijeg pasti na ono kad go Što ostane dužao ? A ovaj isti kaže mu da je u njih golema kabanica. Ala ga je to vrlo pame- tno odgovorio ! Trgovac mu kaže da će stvar pri- javiti gosp. Prestojuiku, a drugi mu reće, ako prijavi da će ga kazniti. Ali po njihovoj ereći taj dau ne bijaše kod kuće, gospodina Prestojnika, I tako stvar stoji još do danas jednako. Pro- mislite čitaoci, što se radi od siromašnih težaka koji ne znaju pisati, kad se ovako radi sa trgov- cima. Mi ue kažemo da je trgovac pravo imao, moguće da je on i pogriješio. Ali zašto ga onda poresni Ginovnik nije uputio i kazao mu kato stvar stoji, a ne da ga tako ostavlja u sumnji, te uvijek misli da je preplatio, kako bi sei reklo da jest ? Ovo postupanje sa narodom nije ni malo li- jepo te želimo da prestane. Još bi vam se mogli štogod potušiti na naš malići sud, ali ostavljamo do sgode. Drogih no- vosti amo nema. Srbadija koja je pred jednu go- dinu kao pomamoa bijesnila sad se posve umirila. Žepče, u Martu *) Uzeamo slobodu da samolimo uredništvo nA- de ,Orvena Hrvatske“, da isvoli u svome glasilu *) Priepćajemo ovaj dopis sa regervom, jer nijesmo po- liče opođeni u tamolaje odnodaje. Ur, lu