“ i Bihać £ Bik krojina). Za vatali dio Bosne ne govorim, jer se oko njega koljemo. Govorit ću sa- mo o tom, što se apsolutno zanijekati ne može. Toga radi izostavljam i Dubrovnik, koji je bio litiBki slobodan sa svim da je stajao pod pokrovi: teljstvom hrvatskih kraljeva, pa nek oni sami od- luće ma koju će stranu.*) Govorit ću dakle samo o onim djelovim, za koje nepobitnim dokazima možemo dokazati du su prije provale Turaka i Venecije pripadali Hrvatskoj. Ne velim zato da X hrvatsko državno pravo na proteže i na usta- lu Bosnu jer već padskog roda, piše se 1103 ovako ,.... Hung. Dalm. Croat. Rameque rez“ (Kuk lad. dipl. II. 8), a onda opet Bela 1, 1138 a za njim ostali, pa i vojvode hrvat. roda arpaiskoga, zovu se ta- kod a dolavaju i često ,Chulantae* sto se prote- že na današnju Hercegovinu i prumorje ispod Neretve. No rekoh ostavimo sve ovo ua stranu, jer nam to Srbi nijeću (Ovi nam niječu i op- stanak. Po vjiuma svi smo Srbi, Hrvata nema. Ur.) pa uzmimo samo ono, što zanijekati ne swiju, da pripada: Hrvatskoj. Pitamo li se, dal bi Srbi 1 uz ovakovo sjedi. njenje prista? Nikako, jer im je nučelo na ruše- vinama Hrvatske sagradi Veliku Srbiju. Du li ća oni u tvin uspjeti veliko je pitanje, no budućnost će to već pokazati. Nego još je za nješto Srbima tra u oku oživotvorevje hrv. državnog prava, a to je jal i zavist, da ne vidi sretna brata. %). Dubrovnik je listom za sjedinjenje sa Hrvatskom. Deredeset i pet postotaka stanovništva stare republike naše pristaje za tu ideju u ime narodnog naćela. Nezuami ostatak to su Srbo-talijanuši, kojih nigdje nema nego u gradu Dubrovuiku i koji 12 zio- be ili neznauja protive se uatna aspiracijama. Ne valja zaboraviti da su dubrovačka vlastola bila prva koja su u Dalmaciji odlučuo ustala da zagovaraju aneksiju. — Ured, Srbija — Balkanski Pijemont? Ne navodimo najnovija junačka djela naše nesugjene braće, kojim su se pred svom Europow proslavili kao narod slobodouman 1 kao štovatelji uštava, već ćemo donijeti što. piše repuplikanski list »Estaphette,“ koji bijaše organom pokojuog presjednika senata, Ferry-a, da se vidi kako su i trijezni rodoljubi frvaceski priznali da Srbi nijesu sposobni da amo budu slavenskim P.jemontom i kako je pravo rekao naš zagrebački dopisnik da će jedini Hrvati i Bugari spasiti Slavenstvo na Bulkano: ,Estaphette“ piše dakle u broju od 9 Aprila ov. god. (No 5699) o4 rijeći do riječi ovako : »De Gorits d Sophia, par capitašne Piumodan, Pa- ris, Champion. — ,Par uue seuie remarque, des le dćbut, »M. de Pimodao, 6tabiit nettemeut ia siualivu de la Bul- sude dana la presqu' io baikanique: ggŠuphia 1 a vuwpor+ »t6 sur le Belgrade ““ En effet la Servie, contre 1 atten- već Koloman prvi hrvatski kralj ar- | »te de VP Europe ocidentale et cvutre les esperances | «de ses hommes politiques, n'a pas rempli le rdie »de Piemont balkanique Pius wodeste daus ses aspi arations, la Bulgame, se refermant daus le cadre da sa »propre nationaliić c'est &difiće avec mćthode et dans les »conditiona d' uue rćelle solidiić. 1 empereur Aexaudre Ii nde Russsi+ pla mise eu seile“ pur empivjer uu wol de »M. de Bismarck appliquć a | A lemague, eile a i0ut lair do pouvoir marcher seule sur sa mvuture,“ Ne prevagjamo jer će naw, kakvi su reći da smo iskrivili smisao. 1 ova čeljad za kuju iZubra: ženi Francezi kažu da se sva Europa u njima prevarila, hoće da nam nametou svoje ime 1 svo- ju »pohtiku*i Ovome franceskome suda ne mogaše doći bolja potvrda od brzojuva, koji smo prekosinoć primili iz Beća i koji glas: Noćas kralj Ale«sandar preko večere proglasio se puuoljetuim, zatvorio u tamuicu regente Ristića i Belumarkovića, otpustio li- beralce a sastavio radikalno ministarstvo sa Dokićem kao presjednikom; vojska podala zakletvu. Dakle što je bilo i malo sposabaijega u Sr- biji, to je ili satvoreno ili otjerano. Na upravu zamlje dolaze opet oni glasoviti pokovitelji ,8r- bobrana“ i nekijeh drugijeh arpskijeh listova u našoj monarhiji, oni veliki ljudi koji će učinit Ve. liku Srbiju od Triglava do šolana i Ornoga Mora, Smijaćemo se | imaćemo zašto. Sada se sama čudimo kako se u nas može nać ljudi koji od 0- nuda isčekivaju spas. Ako naw ima svanut zraka slobode, to će viti samo iz Hrvatske. Jest, Hrva- ti, mi ćemo spasiti južoo slavenstvo od tugjiuske poplave, jer wi radimo i napredujemo ; oni se bruće! o Naši Dopisi. Mostar, 10 Aprila. Ass polkai Uredviče! Podobro dana uazad Čitao sam u našem ,Gi. Herceg.“ proraćun 0 zad» ujem koncertu koji je bio priregjen u korist wmo- starskih siromaha kojeg je prošlih poklada obdr- žavalo uaše gNaroduo Pjev. Društvo.“ Pred malo vremena čitah opet upit uredništva ,Gl, Herceg.“ $to se je uradilo sa ćisim dobitkom onog kon- ćerta 1 komu je ovaj novac razdijeljena. Poslje to- ga pitanja osvanu u“,Gl. Her.“ izjava presjednika i tajuika spomenuto društva, gdje točuo izjaviše na upit uredušstva ,Gl. Herc.“ u svim tačkama. Ta pitanja 1 izjave pobudiše u meni znatiželjavst te ovamo-vnamo propitkivah što ima to Zuačiti. I zbilja mukom kao kroz prste nešto dozuah, Što bi bilo po prilici ovako: Naše vrijedno narodno pjev. društvo, koje je osnovano na temelju naro- dnom, a ue na kakovom vjerskom (kako bi uje- koji slijepci i odmetnici radi da jest) dalo je za- bavu prošlih poklada u sveopću dobrotvoruu svr- hu — dakle svima bez razlike vjere. Ovakoj po- Žrtovnosti pećemo tako brzo družice naći, ni u prosvijetljemjoj zemlji, a kamo li ovdje gdje vla- da sjerski separatizam. Dakle to društo je čist prohod Zabave dalo za siromahe u Mostaru 1 ulo- žilo u gradsku ubužuičku blagajnu (kako se tu vi- di 12 izjave presjednika i tajnika istog društvu) da prvi prednjače primjerom drugiwa, da se time barem poluči njekakova zajednica, koja bi sve vi- $e rasla u takovim plemenitim stvarima. Ovaj po- kušaj našeg dičoog društva može mu služiti samo Da ponoš a u drugim uzbuditi bolje. mnijenje o tom društvu — koje hoće da pokaže i djelom da je uarodno. To je time hvale vrijednije pošto to društvo sastoji većinom od katolika te nijesu na- mijeauli ovaj novsc samim katolicima. Znade se da su katolici u Mostaru prosjećno siromašniji od drugih — dva tri bogata trgovca te obrtnika a drugo sve kako tako. Što se imućnijim broji to su braća Muhamedanci pa hrišćani. Ove zime vladala je ovdje ljuta. nevolja. megju siromašnijim naro- dom, zato su sakupljali Muhamedanci za mvuha- medansku fikaru a hrišćani za svoju — a katoli- Ci Di psrića, ona dvojica trojica nijesu se odlučili du pomognu katoličkoj fukari, pa ipak zato od katolika ni ko pade ni rane dopade“ kako je zgodno bilo uspomenuto u ,Gl. Her.“ pod stav- kom = aMo-tarski berber“ koji se je toj stva- ri bavio. Dakle ovo uaroduo društvo avidilo je da ni- je druge, te om prvi (nakar 1 najsiromašniji) uči- ne korak, Kako bi 1 druge šklonuli na Zajednicu pa blo u takovim stvaruna, 1 zbilja kako već spo- meueh uosce je drustvo predalo gradskoj ubožui- Ckoj blagajni. Gradsko poglavarstvo kako se je pristojalo moralo je dati javnu zahvalu, kako se to u ovakim prilikam obično zbiva. Nu vidi belaja od toga vi čuha, Kad su obrtnici mostarski, koj h mije puna deseterica, bili dali Zabavu u korist uboške blagajne, odmah bi jahu napisane zahvale na sve četiri strane svije- ta. Kad au ovdašnji vojnički častoici dali zabavu u istu korist trkom se pobrzalo pisati zabvale od strane poglavarstva sa potpisom našeg vrijednog Ibre Ljubušaka, da se biva pokaže kako stranci za dobro domaćih rade. (Hoće se mora pulitika). Ali kad ovdašuje narodno pjev.-društvo pre- da ove novce poglavarstvu, spopade naše dobre oce domovine ojeka drhtavica, ali se brzo dosjete da nikom mšta o tom ne javljaju, pa mirna Bosna. Valja da gnate, da nekoj čeljadi amo u nas (a vas Mostar sna ko im je. na čelu) ne ima niš. ta gorega, nego da bi se kakova sloga uvukla me- gju ovdašnje pučanstvo, pak bojeć se da ovo druš- tvo ne pobudi u pučanstvu kakove simpatije, za- mučalo je o toj stvari. Ovo društvo je, tim ljudi. ma tako mrsko uo peu mačka. Ta drušina rado bi dala rasamjeti ostalom marodu, kao da društvo opstoji o kakvoj milosti njihovoj ili da ga možda čak i materijalno uzdržavaju, usprkos drugim stru- jama. Ali uzalud. Takove podvale i krivi glasovi bačeni u ostali narod neće uroditi željenim plo- dom, jer narod dobro poznaje ovo društvo. Za lo ne imam ništa više, da reknem o ovoj stvari, ne- go preporučam rodoljubnom društva, da i nadalje goji i vrši svetu rodoljubnu dužnost, a upravi društvenoj preporučujem da okuplja što može bo« lje mladež u društvo, pak svi matadori i despoti neće uspjeti sa svojom željom, a naš će rad uro- diti krasnim plodom. Još nješto ali o drugomu. Jedan moj m A prišapnu mi da se grali jedna nova cesta preko polja taman do: vinograda Ibre Ljubušaka. Bože moj! šta smo dočekali, da _ se novac troši gdje ne treba samo za ljubav jednog Ljubušaka a toliki glavni puti su zapušteni da čovjek ne može ni proći, kao u. p. va Carini Doljva Ulica koja vodi od Hotel ,Neretva* pravo dv u sjeverni logor. Tula prolazi hiljada duša a još se nije od oku- pacije ni krenulo a uju; pa druga u Predhumju koja vodi u katoličku crkvu i u narodno pjev. društvo za koju kako čujem još pred tri godine odregjevo je 3000 fivr. to sve spava a gdje ue treba tu se radi. Ta gdje su naši gradski oci, šta barem koju oni o tom ne progovore, nije cijelo općinsko vijeće sastavljeno od one trojice. Ako su ova kao činovnici podregjeni F—u nijesu ostali. Jedan iz Mostara. Ston, 12 Aprila Molim Vas velecijenjeni gosp. Uredniće, da biste umni ustupili malo redaka u Vašem dičnom listu. Sto bi rukom o ruku lapio_ raznije se glas po cijelom Stonu o nenadnom dolasku gosp. ba- runa Marvjčića, koji pobudi veselje u srcima svi- jeh gragjana, te ovi, sakupivši je na brza ruka u jedno jato, predvogjeni vijanjem mile trobojnice, uz gruvanje maškula i mužara, urnebesnim »Živio“ otpratiše visokorogjenog do parobroda. Gosp. ba« run bijaše došao sa komisijom u novaćenje do- mobranaca, a megju ojima bijaše i gosp. Zore, ža- libože zastupnik hrvatskoga naroda, kojemu sude- ći po licu, ne bijaše vele milo vidjeti kako hrvat- ski narod pozdravlja ovog poglavara svoje krvi. Radosno zaigrabu srca Stonjana u onaj ćas, kad su, gledali milu zastava Hrvatske, gdje pozdravlja baruna svojim vijanjem, te i oni puni oduševlje- nja pozdravljahu ga neprestanim ,Živio.“ Prolazeći gosp. barun mimo c. k. Seline, imao je prigodu da se osvjedoči da je ovaj brzojav iz Stona u 27 br. Nar. Lista“, glede c. k. Solina, posve istinit. I on je uvidio da su močvare c. k, solima jedini izvor kužnih bolesti, koje često kod nas vladaju, a zašto se njeka naša gosp. zastupnici malo brinu. Dok su sakapljeni čekali gosp. baruna, da izagje iz općine, i dok su veživali staru već za- stavu Hrvatske da ju podigau na hastu, njeko će megju ostalim šeljivo reći: Jamačno se je doktor Toni sakrio u oficij da vidi kako se pozdravljaju ljudi našeg kova. Ali da pravo rečemo ne bijaše tako ; jer ne progje malo časaka a evo ti doktu- ra puna tona niz Placu, nu kad ugleda što se pri- pravlja, kako da nije njegov posao vrati se na- trag. Ta uvjeren je svaki Stonjanin, da njemu i vjekim pridošlicama, nije bila ta čast i pošta po čudi, č vila se trobojnica s grbom : trn u oku go- spodi pridošlicam | Možda bi bilo bolje da je bi- la šumadinska, je li ? ili kakva pretila a bezazle. na kokoš, da se može izsisat, pa se zatim bezo- čno hvalisat, da je Ston mjesto gdje se može do- bro živjet. Ioteligenti panca. Nu nek gnadu taki, da veliki komadi uvjek prisjedu, pa i u Štonu mogu skočit na grlo, sasvim što smo nokat i me- wo. Stonjani nijesu gučeni“ Dokturi, ali nijesu ćo- ravi. Biće i tamo možda javna tajna o nekakvim pravdawa klijentA ovdjeu Stonu, a kod vas se toliko govori, da kad bi suwo po nesreći stavili fonografe po ulicama da bilježe neke melo utje- dljive preporuke za gosp. Duktura, isti bi se kri. vili dani noč te mu ne bi dali mirno spati. Ston je malašan, poznamo se dobro, a gosp. Mato Ma- škarić iz Malog Stona lupa sad glavom od mir — zašto ? resta tempo, doći će sve na vidjelo. Nenadaa vijest čula se je ovih dana po Sto- no, biva da če do malo Dr, Toni poći is Stona na dopust sa tri mjeseca, Ako je istina, ntonjeki mn