Be. 18. , ORVENA HRVAT List izlazi svakom subotom, a cijena mu je unaprijed za Dubrovnik: na cijela go- | Pretplata i oglasi puaćaju se upravi ,Crvene Hrvatsko“ u Dubrovniku a dopis dinu for. 4, na po godine fior. 2; Za Austro-Ugarsku, Bosnu i Hercegovinu : na cijela godinu fior. 4: 50, na po godine Bor. 2: 25; za inozemstvo flor. 4 i postarski troškovi. Pojedini broj stoji 10 novč. Ko ne vrati list kad mu pretplata mine, smatra da je predbrojen i za došasto polugodište. Dva predloga. Sporazum hrvatskih opozicija objavljen narodu novom godinom sve to više isćezava, jer ostavlja svoje mjesto svome zakonitome čedu — ujedinje- nju stranaka. Danas možemo slobodno reći: u Ba novini opstoji jedna opozicijona stranka. Mi za ovo imamo sjajnih potvrda, potvrda arca. svijesti i oduševljenja ; tu su složni pozdra- vi dvojici prvaka Hrvatske, banketi i komersi, dom Starčevićev, izbor Amrušev. U svim ovim narod- nim emanscijama, naši prijatelji preko Velebita dokazaše da je njihovo djelo iskreno, da su oni danas jeini. Mi smo se tomu neizinijerno radovali, ali svaki put usudišmo se da im nješto preporučimo. Konstatujuć da je izmed njih avaka razlika po- bjegla, ni danas ne umijemo da se odučimo od ove navade. Bićemo što moguće kraći. Jest, opozicija je jedna ; jedna je progra- zom, mišlju, radom jedna je po svojim vogjama koji nadđopuniše prvašnje praznine. Ali to još nije dosta. Ona smora_ da imai samo jednog glav nog prestavnika pred narolom, samo jednog glav- nog odvjetnika koji je zvan da kod njega zagovara njezine načele i interese i onda kud njezini par- lamentarci ne inogu da“ vojnju u saboru. To bi bila njezina štampa, ili ti drugun riječima gla- s'lo stranke. Ujedinjena opozicija imade u našem ponos- "om Zigrebu dva dnevnika na hrvatskom jeziku, ,»Hrvatsku“ i Obzor.“ Mi dižimo da su danas ova dva uplivna lista posve suvišna, da ne reče- mo i opasna. Dnevnici se u ime stranke svaki dan izjavljuju, u godini je dosta dana i lako se može oći do nesuglasšja u kakvom pitanju, što bi nam samo stvaralo neprilika, jer se mi moramo sve to više kristalizovati. Ne govorimo pak o tom kako su dva opozicijonalna dnevnika, koji pišu u istom duhu, Za nas preveć, za naše općinstvo i naša društva preskupa, Zato mi izlazimo na dvor sa ovim konkretnim predlogom: da se redakcije i k.dministracije ov-h listova združe zajedno te da se »Obzor* i ,IIrvatska“ sliju u jedun sami veliki organ. Ovaj bi te zvao na pr. gIlrvatsko Obzorje.“ Veliku bi korist crpala ujedinjena oporba, kad bi se naš predlog u djelo proveo, hoćeš li u političkom, ja 1: kulturnom 1 literarnom pogledu, jer bi «ložna i vrsna pera svakim danom narodu zgotavljala obilno, raznovrsno i poučno štivo. — Zato mi se čvrsto nadamo, da će odlučni faktori uvažiti ovaj naš glas. Ako pak oni misle da Je ovo još rano, ili ako se spujenje ne bi moglo izvesti tako brzo ra- (di kakvih tehuićkih poteškoća, a onda neka se sa. la, i to što prije, stope u jedan ona dva pučka ilasila ujedinjene opozicije: ,Prijitelj Naroda“ i »Hevatski Narod". Ovo je zbilja veoma nužno. Prosti naš narod u Banovini čitaše iz njh do sa- la o velikom boju koji se vodio izmegju stranke prava i neodvisne stranke. Danas mu se naviješta sloga, te mu se piše kako su se stranke izmirile. On će to najbolje vjerovati kud mu se zornim pri- mjerom — ujedinjenjem ovih glasila — dokaže i. stina, Inače uvijek može dvojiti da li mu se prvi ljudi iskreno slošiše, kad i nadalje svaki napose sa oj dadaju svoje novina, (U DUBROVNIKU 6. Maja_1808. a dalju se Uredništvu. u tiskaju po pogodbi. (U Ovaj zadnji predlog proveo bi se veoma laš- pje. Narodu se motiviše promjena, združe pred- brojnici, uredništva i uprave a o uspjehu nema sumnje. Mogli bi smo da ova pitanja na dogo i ši: roko naciframo. Volimo ih predati na razmišlja nje našim rodoljubima ovako u kratko. Još samo napominjemo da bi Hrvatska tim putem dobila najpr- vo šiluo pučko glasilo, pred kojim bi drhtali naši protivnzici a atim veliki modern ižurnal poput on'h sa kojima vojuju veliki kulturni narodi zapadne Eu- rope. Zar Srbija Pijemont? Zagreb, 28 Aprila. Čitah u 15 br. vašeg cijenjenog lista ono nekoliko riječi iz franceskog jednog dnevnika, ko- ji veli, da je Srbija svakoga prevarila u nadi ko- ju u nja postavljahu. Pa i jest. Popratimo de ma- lo razvitak Srbije u novije doba. Ubiše svog kne- za, a i nu Milana počiniše nekoliko atentata. Kralj taj, još ko djećak, prokušao je sve zle strane fran+ ceskog društva; stanovitih žena- imao je uvijek 0- ko sebe, volio je kartati i piti nego da razmišlja 0 boljku svog naroda. Lakoumno zametnu rat ga B igarskom, u nadi da će ju u kritičkom Času u- n štiti i osujetiti njeno sjedinjenje. Njegov pusto- pašan život doliči više skitalici no kralju, na kon- cu raste vi se Škandaloznim načinom od Natalije, te se potipaše po Franceskoj prodavši svoju kra. ljevsku Čast i vlast za veliku svotu novaca, Kad je dvor ovakav život provodio, što da istom čini prosti puk i gragjanstvo, koje ue tako rekuć još turskog gospodstva sjeća, Mjesto umjerene ustav- nosti, koju bi znale vješte ruke paravnim putem voditi, dobiše slobodu, koja zadivi i same Eogle- ze. — Al pitanje je dal je to na mjestu za narod, koji se tek iskopao iz pandža najkrućeg ap- golutizma ? Narod našao se na jednom posve raz- vezanih ruka, pak slijedeći svoj okrutni nagon i primjer raskalašena dvora, propadaše sve više, Novinstvo razmahi se do divljačke polemike, po- litičke_ protivnike znalo se ubojstvom maknuti & puta, a svoje mnijenje mogao si batinama dru- gom u glavu usaditi, Opozicija nagovaraše narod, nek za nju glasuje, pak dogje li na vladu, opro- stiće ga poreza, Narod si je to zapamtio pak se gustezaše 1 novoj vladi plaćati. — Ova da dokaže ekspansivnu snagu mlade kraljevine započe van svojih granica agitaciju koli glupu toli i škodljivu za ge i za narod, umjesto da krpa svoju hiljinu, poderanu na sve strane. Umjesto da odgajaju svoj narod moralno i intelektu«lno, oni mu davaju o- gavne primjere, kako ćeš se pasiloo riješiti pro: tivnika, izganjajuć majku kraljevu i pobugjujuć u njenu strast peobuzdanim novinskim huckanjem. Umjesto da plaćaju i uregjuju svoju vojsku i svo- je ćinovnike, oni troše na tisuće, da naškode svom bratu, Umjesto da uzgajaju značajeva, oni ih po- tiskuju, pa vladaju nekadavji emigranti, o: kojima go raznose izdajničke vijesti a la Pašić. Sav narod ne zna uš koji program da pristane. Melo prije tužiše gragjani sami Pušića i i- sabraše liberala, a sad kad su ovi pali već Čine bakljade radikalima, Najjasnije svjedočan« tro 9 bisantinismu vauoijetog vrprtrai roje Rukopisi se ne vraćaju. | Za oglase, zahvale i ost. plaća se 10 norč. po retku, a oglasi koji se više puta Listove nefrankirane ne prima ni uredništvo ni uprava mlade ljude šalju na prve universe ovog svijeta, da vajuć im ogromne potpore i daju im tim priliku da se tamo propiju i dolaze kući razmjerno s malo znanja al divnom vještinom u svjetskom ponašanju jer kako sam i sam vidio, oni cijeli dan provode u kavanama i gostionama, a cijeneć da ih viko ne razumije govore tako sramotne riječi i začinjeju svoj govor takovim frazama, da bi svaki majmun morao poerveniti. Malo se miješaju s mladeži o- nog naroda u čiju sredivu dogju, pa tako se obi« čno vrate kući a da nijesu ni polovinu onoga vau- čili, što bi po danoj prilici mogli i morali. Živeć u onakoj opsjeni i misleći da će sve biti onako kako se njima rači, oni i pišu onako ka- ko bi htjeli da bude. I eto ti onda belaja, jer se moraju počupati sa svakim susjedom, dok misle, prema onom ,što je moje, samo je moje, a što tyo: je, i moje je i tvoje." Većinom živu u presuda- ma kako i naša prekodravska braća, koja misle, ako smo sad gospodari situacije, nam je i u bu- duće sve osigurano, pak su jadni tvrdo uvjereni, da je hrvatski sabor pokrajinski, kao recimo dal- matinski prema bečkom a Hrvatska da sastoji od nekoliko magjarsk'h županija. Takvo nezvanje u premvogim stvarima vodi i Srbe. Nije to ni čudo, dok već u školskim knjigama protežu Srbiju sve do sniježnih Alpa. Popovi njihovi stvaraju od A- zijata i Afrikanaca srpske svece, uče o srpskom bogu itd. — Promotrimo li bolje, moramo se u- vjeriti da je to neka vrst šovinizma, koji: svaki Srbin već u krvi na svijet donese, bar u sadanje vrijeme. Nema već hrvatskog junaka, pisca, pje« snika, umnika, predjela i mora, koga ne bi Srbi prozvali svojim, al ne grude oni na tom hrvatskom temelju dalje srpsku zgradu i slavu, nego ostavlja- ju Hrvatima, nek oni sami dalje rade a oni će svo to samo arpštinom oličiti, neka svaki bude uvje- rep kako je to najsrpskije. Ima li što u našoj knji- Ževnosti, što nam već ne otimahu i svojim vazi- vah1? Ajde de, da su :e tim okoristili, da su se tim mučili i o tom raspravljali ; hoćeš da! preti+ skali: su Gondulića, Kačića, Šenou, Mažuranića, *) i tim je stvar svišena, jer su prisiljeni avascijelu 8rp-ku literaturu“ Čitati iz hrvatskih knj:ga Kakav im je značaj koji odgovara ovom svo- jatanju ? Baš srpski, bolje rekuć prožet bizantinis« mom, Nek me niko ne prekori da strašću pišem, jer mrzim Srbe. Bog i duša ne mrzim :h_ nego gažaljujem Što su tako zalutali, a žao mi je kad moram pisati, da med Slovenima imade takvih ne- gnačajnih ljudi, te čine iznimku prema ostalim mir. > nim ćudima svih Slavena, Hoćeš li moralou ćudo». rednost: gdje veće pučke iskvarenosti moralne 20 med ono doseljenih Srba u Srijemu i južnoj Ugar- skoj, tako da danomice propadaju. Hoćeš li polis tički značaj istražiti: evo ti ga najjasnije izražena: u kraljevini Srbiji, gdje su jučer naprednjaci, da-, nas liberali, sutra radikali, paopet liberali, pa ra-: dikali na vladi, gdje -jedan- mjearo- sav Beograd: usteje protiv svog načelnika, jer je druga 'vlada do vlasti došla, akad opet druga dogje, prave joj *) Najgadniji su se pokazali s Mažuracićew. Naiprro, &0, bezobrazno sumnjičili velikana i lagali da je. om.ukrao sČengić-agu“ srpskom pjesniku Njeguša, A kad im se, bjelodano dokazalo da lašu, kad se je našao i rukopis, Mažuranićev... . onda mješte da se posrame.i otadoto vikati da je 1 Mašuranić — Brbla 1 LOvija poma u povijevi para Dragi irr