Tendencija brosure nije da o tom raspravlja već samo da narodu kaže neka se ne seli. O tomu su mnogi listovi pisali, a i vaš nije zaostao za dru- dim issvi su pisali proti iseljenju, izuzev srpsk h koji vode veliku agitaciju neka se naš narod mu- hamedove vjere što prije iseli, misleći da će tako postići neka Bosna ne ostane pridružena našoj mo narkiji. Ali stanovište hrvatskog novinstva pusve je protivno stanovištu Mehmed bega. I meni je muka ba se naš narod iseljuje i da tako propa- da, al ja neću da se Zato dijelimo u toliko ogra- naka po provincijalaim imenima, već da svikolici zajedno pod jednim narodnim imenom radimo, ka- ko bi danas — sutra mi s nama upravljali, kako bi u našijem zemljama jedino mi vladali. Mehmed beg hoće na svaki način da osami muhamedance i mi veoma sumojamo, da li bi to i za vjih bilo korisuo, jer pć auilijuna duša nije tako velik broj a da se može othrvati strauomu elementu, koji u Bosnu nasrće. Lijepo je narodu iznositi pogubne posljedice selenja, al mu ne valja sve u zlato ko- vati što se. amo dogagja, jer on vidi da nije sve drago kamenje, pak se pravom boji da ga ne va- raju. Rad toga ostadoh iznenagjen da Mehmed beg nigdje niti jednom rijeći nije ućinio kakove pri- mjedbe, nigdje nije štogod prišapnuo što bi bilo dobro da se izvede. On u brošuri ništa ne pobija. Sve nam je dobro što se amo ćini. Ja, da sam na njegovu mjestu, bio bih se nješto malo dota- knuo desetine i drugih poteškoća koje narod tište — ako me ve bi bilo strah da se komu ne Zauwje- rim. A eto vidjećemo ga kako će sad kao naćelnik“ »Bošnjak“ je ovom prigodom promijenio vla- snika. Mehmed beg uručio je list Jusuf begu Fi- lipoviću sarajevskom udvokatu. Ali to je tek na papiru, jer i nadalje ostaje Mehmed beg inspira- tor lista zajedno sa svim ovim nemuhamedanci- ma koji vladaju kriuilom ,glasila muhamedovaca.“ »Bošnjaštvo“ i ,bosanska narodnost“ i ,bosauski jezik“ biće i u buduće načelo ovoga lista. - Dospjela je i do nas vijest da su onog Spahi- ća iz Mostara zatvorili i opet pustili. Srbima se to naravno ućinilo kad nekakav novi dokaz da se oni progone i odmah su u Spahiću uvidjeli ,srp- skog mučenika“ koji strada za ,srpsku ideju.“ A kad tamo sve drugo. Amo Srbe niko ne progoni, oni mirno živu i šire svoje agitacije kamo god za- laze. Njima je dapaće dopušteno isticati se za srpskim imenom. Jedino kad oni ili njihove vovi- ne pretjeraju u izmišljotinama i u sijanju mržnje na svešte:ne miriše ,srpstvom“, vlada ih malo pozove nagred i onda ih stade velika vika. Ko bi se mogao tužiti bili bi mi Hrvati, kojim se mno- go tega ne dozvoljava što Srbi slobodno uživaju. Ali o tom neću da govorim nego o Spahiću. Nje- ga dakle ve zatvoriše što je Srbin i što se kogod boji onijeh članaka koje mu hrišćani sastavljaju a on potpisuje, već kako čujem on je mamio narod na iseljenje. Po svoj prilici ,bratija“ ga na to na- vela. On je šnjome nokat i meso, a ova ga igaži- mlje u svoje svrhe kao limun, pak će šnjim zavi. tljat, kad ga bude posvema iscrpala. Mišljahu da će on posrbit sve muhamedance Bosne i Hercego- vine kao i oni u Beogradu što su pokušali bili sa Ljubovićem, dok on siromah samo je sebe blami. rao a sve se muhamedansko srpstvo osušilo na nje- mu i na nekoj trojici-četvorici zavedenih ljudi. — Naš sugragjanin i pravi prvak muhamedana- ca u Bosni i Hercegovini, plemeniti Esad efendija zahvalio se na Časti gradskoga zastupnika, koju je čast obnašao 10 godina dana zdušno i pošteno, Bvijet nagagja uzroke, ,Bošnjak“ kaže, da se za- hvalio radi svojih privatnih odnošaja, o čemu ja veoma sumojam. Ne sumnjam pak ni malo da će Esad efi. i nadalje biti dična perjanica neodvisnih muslima, Čija je srca, kao i naša, zoao za se pre- dobiti. Vigjelo se to najbolje prigodom njegova vjenčanja. Ouaj doček u Sarajevu pokazao je ka. ko naš narod snade ljubiti svoje odličnjake i kako mu sa to ne treba nikakvih neredba. I javno i tajno rovarilo se proti njemu, u čemu seo nu ža« lost najbolje istaknuše ,Narodne Novine“ i njihov dopisnik, al tim mu se samo proširio krvg stova- telja i prijatelja, jer se odavna reklo da se hrgja Blata ne hvata. N Vi. Naši Dopisi. U Hercegovini, 30 Aprila. *) Stara je riječ: ,kad se čovjek topi i za slamku hvata“, — pa i ja gospodine uredniče ; jer je zbilja velika nužda, da se moram moliti je- dnom gjaurinu, radi stvari koja je potresla ćuv- stvom svakog muslima, a o kojoj ste i vi pisali. — To je pokrštenje one ciganke u Stocu. — O samoj onoj ženi nije vrijedno vi govoriti, ali o izvagjanju t. j. pokrštenju mora se nešto re- ći, jer premda je ona još odavno vini batilka, to ipak njezinim prelazom na kršćanstvo, potrešeno je čuvstvo svakog muhamedovca, jer je time dir- nuto u islam, Istina Bog wi nijesmo ništa izgubili 8 onom ogaukom, jer da je bila prava musliman- ka ne bi ni napuštala svoju vjeru; a vala ni krš- Čanluk nije šujom ništa učario ; jer kako je goj ona ostavila svoju prvotnu vjeru. tako bi lako i ovu, kad bi je ko htio primiti. — Nu ipak je ne- što tu, što nas pobundalo, naime izvedenje gamo- ga čina. Polag naredbe zemaljske vlade, to se mo- ralo obiviti tako, da kad se ona ponudila da pre- gje va kršćanluk, trebao je fratar pop ili ko dru- gi prejaviti sudu, a ovaj bi je poslao na hodžu koji bi je smećao s toga, probajući da li je zave- dena ili iz osvjedočenja ; te poslje toga probanja ako bi i nadalje ostala pri svojoj namieri, moralo bi joj se dozvoliti. — Tako bi isto kadija ili muftija mo- rao činiti, kad bi mu koja došla da pregje na islam. Za djecu je naredba, da oui nikako ue smiju se prevagjati ni na jednu vjeru, dok nijesu punoljetni. — Nu dotični franjevac koji je to izveo u Stocu, nije se držao ni najmaoje te vladine naredbe, te ne učiniv nikakva postupka izvršio je krštenje na ujojzi, a takogjer i na njenoj djeci, koje ma ni pod jedan način nije smio krstiti. Dakle on kao fra- ujevac, pogriješio je u dva prava: jeduo mimoi- Šav vladinu naredbu, a drugo što je učivio i pro- tiv naravnog zakona naime što je nejaku djecu po- krstio. To je time Žalosnije što se čin dogodio pod ustavnom državom i pod konac liberalnog sto- lječa ! Ako se uopće može odobriti vjerska pro- paganda i misije u ovom vijeku, to se podnipo- što ne smije protezati na prosvijetljenu Evropu i megju narode koji imaju čistu vjeru, ma kojeg ob- reda. — To je tek dozvoljeno tamo negje u du- bokom Kitaju megju poganima. Ali ovgje megju muslime slati i sijati vjersku propagandu, to se odobriti ne može nikako. Znadu li, ili bi morali znati ti misijoneri, da je islam čista monoteistička vjera, koja je puna morala, koja je usko skopća- na s ljudskom civilizacijom ; pa dakle na taku vje- ru udarati i propagirati, mislim da se ne bi smje- lo osobito kad bi to činila jednokrvna braća, u ća- su kad smo se počeli sve bolje i bolje jedan dru- gomu približavati. — S toga seenajstrožije mora osuditi postupak takih ljudi, kao što je onaj koji je tu stvar izveo. — Dakle nek je ovim svršeno, a mi ako ćemo da živimo kako se u opće braći pristoji, treba da se lijepo pazimo da štujemo vjerske svetinje jedan drugom, pa ćemo tako na- predovati, inače se moramo jedni od drugih odi- jeliti a to će biti nama na štetu, protivuiku u ko- rist. — Glede same ove stvari na prvom mjestu pozvan je ,Ulema medžlis“, da se za to pobrine a vlada je tu da učini stroge zakonite mjere pro- tiv toga. Mujo. Rosario de Santa-F& (R. A.) Na Uskrs 1893, Časni gospodine Uredniće! Nakon nekoliko vremena evo Vam se opet javljam ig ovijeh strana, moleći Vas da date mje- sta u dičnoj ,OCrv. Hrvatskoj“ ovo melo redaka, stalan da će zanimati naše domaće čitaoce. Ov- dje opstoji podružnica našeg društva uzajemne pomoći iz Buenos-Ayres » Sociedad Austro-Ungara de Socoros mutuos" i broji sa dobrim dijelom čla- nova nastanjenih u ovoj okolini, Na 26 proš. Fe- braara bi sabrana skupština da se odabere novi upravljajući odbor za nastalu godinu 1803, te bi odabran i potvrgjen jedooglasno kako slijedi : Začasni presjednik gosp. Deodato Maldini C, i k, austro-ugarski Vice-kosu! u Rosariu, Pre- %) Donosimo ovaj dopis da se čuje kako naša braća mu. hamedanci misle ostolačkom degagjaju. Propoltamo ga cije. | proda oo odvajam ptanjem, [ri maciji imponovalo je maogia noprijateljima hrvate sjednik gosp. fvan Gjivoje, Tajnik Nikola Grubi bić, Blagajnik Ivan Bigović, Savjetnici gg. Antoy Velčić, Špiro Petković, Petar Požar, Anton Vuče. tić, Oktavio Cliole, Juraj Brkanović. Oibor_ nije mogao biti bolje pogogjen jer je sastavljen od velih domorodaca, te se je nadati još većemu. na. pretku društva, ; | Povodom skorog imenovanja Gosp. Deodata Maldini, rodom dubrovčanina, ovdešnjim Vice-kon. sulom bi izabran comitć sastavljen od gospode: Gjivoje, Grubišić, Sigović i Velčić sa valogom dull preda gospodinu Maldini diplomu začasnog pre. sjednika i u isto doba izrazi počast i pripožnanje u ime društva i cijele austro-ugarske kolonije, Gosp. Maldin: pričeka u svom privatnom stanu rečeni odbor vrlo prijazno Zahvaljajuć ujedno ma lijepim počastima svojih sunarodnjaka. — Opažio sam da iu ovekrajeve dopire po gdjekcji ,Dubrov. nik“ ali ne da ima predbrojnikA_ili sumišljenika, već u ime propagande primaju ga mnogi mukte da ne zaadu ko ni otkle im ga Šalju, a kamo liš da su se predbrojili na njega. Još jedino je za ću. do gdje ne donosi po koji put koji sakovani (iz. mišljeni) dopis i iz ove republike! *) Megju na. ma nema do sada modernih nadri-srba i ne zna se Za stravačke razmirice, toliko pogubne narod. nomu pokretu u moralnom swislu, Za danas dosla sa vvim a u brzo će Vam se opet javiti dubrovački primorac. +) Donio je u prošlom broju, Ur. Pogled po svijetu. — Vojna osnova je propala i njemački je sabor raspušten. Slobodoumna stranka rascijepila se u dvoje. Caprivi je rekao da će njihova parola kod izbvra biu povišenje vojske. Alsačani su glu- sovali proti povišenju, čemu se u Parizu raduju, Izborna borba već je započela. — Kralj se je povratio iz Budimpešte o Beč. Pri odlasku kao i pri dolasku bijaše demonstra- tivno pozdravljen od maste naroda. — U Beču se onomadne prestavljao jedan češki komad. Radi toga njemački bursevi napra- više izgreda. Ruske novine pišu da Beč nije vje- mački grad jer u ujemu imade 300.000 Čeha. — ,Novoje Vremja“ javlja daje u Srbiji va- stao sukob izmegju kralja i ministara, Radikali neće u kabinetu naprednjaka Franasovića. — Papa spravlja encikliku na europske vla- dare u kojoj kaže da nesnosni vojnički tereti mo- gu dati povoda mnogim katastrofama, te im sa- vjetuje politiku mira, kojom će jedino uč niti kraj bijedi radničkoga svijeta. Kuko ,Gaulois“ uvjerava papa će š pjume postignuti stvarnih uspjeha, — Zastupnici južnog Tirola, koji ne poleze sabor izgubiše svoje mandate. — Ministarstvo Trikupisovo u Grčkoj podni- jelo je ostavku jer komora neće novog zsjma. Domaće vijesti. Otvorenje Spljetskog kazališta. — Osa velika narodna slava ispala je u svakom smislu prekrasno. Gostova je došlo iz cijele Dalmacije navlastito sa otoka. Dr Bulat prigodnim govorom otvorio je kazalište, a prof. Borčić na ime općin- skog vijeća zahvalio je Bulatu za njegov trud, Poslije je započela prestava. Kazalište je bilo dup- kom puno (1100 ulaznica) vajotmevijeg gragjuun: stva i gospogja. Ravnatelj dramatskog društva gosp. Maudrović prvslovio je krasnu prigodnu pje+ omu što ju je sastavio g. Kapić, a za tim je po- čela Teuta." | Brzojavnih pozdrava stiglo je u Spljet na gosp. Dra, Bulata sa svih strana naše domovine, Talijanaši da puknu od jada na ovu veliku hr- vatsku slavu, te prosipahu svakojakih ležnib vije- ati a da svečanost ometu, ali uzalud. U kasalištu je koncertovao i glasoviti češki violinista Oadri: ček, koga ćemo i mi brzo čuti u Dubrovniku. | Otvorenje spljetskog kazališta i ona impo: santoa demostracija hrvatske inteligooclje u Dal.