činiti kraj dehašnjemu zaptu, u kojem, po tugjem nalogu, hsrodna stranka drži sapete hrvatske slo- boštine ; ili će veliki dogagjaji u monarkiji povu- ći za sobom .i Hrvate, koji danas nijesu u polo- žaju- da ih stvore, ali će im poslje kao žilav i kul- turan narod da prednjače ; ili će najpotlje zama- šui izvanjski prevrati isposlovati da se poboljša stanje austrijskih Slavena. oi j Jedno, drugo ili treće | Koje pak, to je te- ško reći, .Mi se uzdamo u sve troježako fali je« duo, neće drugo. Samo radimo, neprestano Fadimo da nas ibilo Koje od ovih 'trijuh slučajeva nagje spravne. Pripravljajmo narod sve jedno kO što učitelji pripravljaju svoje učenike na velike ispi- te: Mogaće: da (do brzo ta \sličde ispite i njega: pozovu; da ga zapitaju, neka kaže što zna, što hoće. Malo ih je koji misle na ovaki dan. A mo: gao bi lako doći, iznenada kao što iznenada bane: 1.nadzornik u seosku školu. Bruke li učitelju i djeci, ako se ne podnesu dobro ! Sto puta gore bruke narodnim vodićima i narodu, ako ovaj, u- pitan, ne zna što da kaže ili nsopako-odgovori !' Isprika je uzaludua, Sam je onda svoju osudu napisao. "Poziv na pretplatu. * Otvoramo pretplatu na treću godinu naše- ga lista: ; a Eta ETO Cijena je ,Crvenoj Hrvatskoj“ za Austro-U- garsku i Bosnu - Hercegovinu: na god. 44 fior. 8 kruna); a na po god. 2 fior. 25 novč (44 krune). Za ostale zemlje: 4 fior. (8 kruna) i pošt. troškovi. (Za Ameriku itd. 12 franakn). =. Ovom prilikom preporučamo rodoljubima, te nijesu predbrojeni nek. nas potpomognu tačnom pretplatom. Cijena listu, razmjerno naprama troš- kovima, vrlo je umjerena. / ' ART 3 Uprava » Crvene Hrvatske.“ Naši Dopisi. Uz Trebižat, u Januaru. Gospodine Uredničet Oprostite. što Vam sa dolje navedenim dopisom dosagjujem ; ali, kad vi- ustupiti mjesta u Vašem listu, koji nas uvijek za pravo i blago naše štiti i brani. Tu oskoro ovda- šnji jedao čelik Hrvat je poručio poznatom trgov- cu Petru Nikoliću u Zagreb, damu pošlje sve svoje cjenike, iz kojih ako. bi me se što svidjelo da može naručiti; Ne /progje malo dana, : dogje mu čitav poveći smot svakovrsnih cjenika uz po-. sebno pismo, koje potauko o pošiljci razjašnjuje, megju kojim 'takogjer navagja da on, t. j. g. Ni- kolić, nije žulio uložit truda i troška: a da što bo- lje i ljepše ukrasi srpske dvore sa srpskim iko- aama koje:su umjetnički izragjene i po svim kra- jevima na najboljem glasu, te mu nadalje osobitu pažnju obraća na ,naše' srpske narodne i histori- čke slike“, kao: ,8v. Sava :blagosilja srpčad*, sHercegovačko roblje“, , Bosanski begunci“*, »Ra-' njeni Crnogorac“ ,Deda i unuk“ i druge, koje ta- Idući putem sastane se sa tri: dervisa., Kao da dervišim ne bijaše po ćudi njihov suputnik, te su gledali da ga se riješe. Namjere se na jednu kujiju 1, ga koju su derviši znali, ko uljegue u nju, da se vraća bez glave. Nešto mu dolje odru- bi glavu, Swisle da njega otpruve dulje i go- tov posao.. :. 3 u — Trebalo bi nam klanjati, kad bi imali vo- de za abdest;. reći će jedan od derviša. — Pa dobro, ja znam u ovoj kujiji ima vo- de, pa da spušćamo našeg softu nek nam zahiti, on je najlakši! doda drugi. — :Navežu dva tri pojasa, softu svežu po pasu i spušću ga dolje za- jedno sa krbom 3) u kojoj će vode donijati, Softa se sustavi na jednom. opećku, U srediwi je bila:| | voda, & u okol opećka, poredano silesija ljudskih glava, On ništa ni znao nije, te se prigue, da za- hiti vode; a ueko ma doviknu ; — Ne tiči u vodu, jer ćeš zlo: proći | Softa se obazre i ugleda ua lijevoj;strani or=. nog arapina. Arapin cro; kao vrag, iscirio zube bi- jele kao snijeg a gubice mu debele i crvene. Sof- M:9M, Ca PA: ORALNI. \ 19 s ia o Trač a opet će Arapin,“ je li owa djevojka za mene?“ (Qa pogleda. iđe koja je stajala a one strane vode na: prama. Atapu. Bi- o oiiše: i ospičava, zakuštrana i krezuba. Softa ne-zna šta da odgovori, ali we sjetiv 1) Bosdao, — 3) krba, kasina, posuda sa vodu, , kogjet da po; našimi krhjevima najveće priznanje stiču i svakom Srbinu živo prošlost našeg srpsko- ga naroda predočuju, te iste već svaku ma i naj- manju i najskromniju srpsku kuću rese i da je on taki trgovac koji samo želi da svakom Srbinu svo- jom. robom i cijenom 1.agoditi može. — Poslje toga preporuča mu se i srpski ga po- zdravlja sa željom da iduće srpske blagdane u kru- gu sve braće srba lijepo sprovede, te ga (t j. ovog.hrvata) napokon opominje na prosvjetu ,0Y- gješnjeg srpskoga maroda.* ._Ne čini li vam se ovo kao njekakva veliko- srpska agitacija ? Mi baš ne poznamo gosp. Niko- lića, no rekli bismo da je taj trgovac rogjen u ' Hrvatskoj; koja je ima ne malu 'Zaslugu' da je nje- gova trgovina došla ina glas i on stekao svoj i- metak. Gosp. Nikolić ako je pravoslavni nije zato Srbin, jer vjera. i narodnost mije sve jedno. Mi bi dakle rado znali, kako on, pravi rogjeni Hrvat mo- že jednomu stolačkom čelik-Hrvatu da kadi sa srpstvom ? * Nas je amo ova ne bratska agitacija veoma ogorčila, tim više što dolazi direkte iz našeg bi- jelog Zagreba, na koji regbi Srbi sve svoje ma- laksale sile upriješe, da ga osvoje a pošto to ne mogu, bar odonud Srbima. na sva četiri kraja na- vještaju.. ,srpstvo“, eda:kogod pomisli e je i Za- greb njihov. ._.. S ovim, buduć više sada ne nalazim za sho- dno.o tomu govorit dok si prigodu ne pribavim, ravršujem, s molbom da ljubezni čitaoc ne nagje se uvrijegjeu. U Zadru, 10 januara 1893. Eto Bogu: hvala naše mlado Društvo Pučka naroda ustrojeno — dovršilo je prvu godinu dje- lovanja. Iz izvješća što je tajuk čitao u glavnoj skupštini 8. tek, kroz godinu 1892 upisalo se je 40. utemeljitelja i 743 pribrojnika ; a društvo je objelodanilo .4 lijepe pučke . knjige, a razdijelilo 31256 komada u narodu. Da kažem pravo uspjeh nije. baš sjajan, jer takovih knjižica po svim naro- kao kapljice. rose koje oživljuju .1 okrijepljuju i puusv i sruĆ s uusu. ske ov sacuva uo utomuciji« telj plaća jednom za uvjek 6 fior, a pribrojnik od godine do godine po 50. novčića, to se. je čuditi da nije bilo. više utemeljitelja i pribrojnika, Ali e- to nadati: se.je da drugom godinom povećaće. se broj, a da navlaš župnici i učitelji nastojaće da svak koji zna čitati .bude pribrojnikom. Tim nači- nom, dočim (društvo u prvoj godini objelodanilo je daniti će 6 i više kojižica. Iačunalo se dakad bi u Hrvatskoj, Bosni, Istri i Dalmaciji bilo 76.000 pribrojnika, kao što surazmjerno slično društvo i- wa u Italiji, tad bi društvo moglo sa 50 novčića objelodanjivati svaki mjesec po jednu knjižicu, a još bi preticalo. Svakako nastojmo da se u našem hrvatskom narodu knjiga širi, jer knjigom dolazi nam pros- vjeta, a prosvjetom steći ćemo što želimo. drugog: savjeta hodžina, reče Arapu: vrlo lijepo, taman je ga tebe . — Aferim kliknu arap, — tako valja, ti ai pametan, . eto vidi& toliku silu ljudskih glava, a sve je to stradalo zbog nepromišljena odgovora; Arap se okrene i doda softi. jedan šipak. Zahiti vode i migoe konopom, da zategle. Derviši poteg- nu i na njihovo veliko čudo softa se pomoli zdrav i živ. — Abdest uzmu i klanjaju. Megjutim na- ljegne carski, tatar 1), koji je hrlio u Bagdat, te ga softa zamoli, da mu ponese šipak. suprugi. Tatar mu obeća, a om mu raskaže gdje po prilici stanuje, Tatar ode k istoku u Bagdat, a oui k zapadu. “ Tatar kad dogje .u Bagdat, raspita se za ku- ću softinu i njegovoj ženi uruči sipak, Sirota žena čekala je svoga muža, te da sa, | jedno pojedu šipak, nu. pošto. joj dodija glad, & ni,on za dugo me dogje, raskine šipak da jede. Na njeno čudo mjesto grna u šipku bijahu dragu- lji, Kolika radost za sirotu ženu |. o vezirska kćer zaala je vrije inost dragu- ljima, te se omota i ode. u varoš. Dragulje pro- mijeni za zlato. Za taj novac uzme zemljište na glavnoj ulici Bagdats i ssgradi veliko palače, kao u vezira, Prostre saraj i , namjesti sve što treba, Nakupuje robova i; robinja, te. se tu nastanji. — | Dvojica robova morali su uvjek pred vratima stra- | 9) dakoval tnjlgon<la, listonote.Md+ ,: Knjiga, za ćudorednu i gospodarstvenu prosvjetu dima: razdjele se ua milijune u narodu; a one su, samo 4 kojižice, bude li više pribrojnika, objelo-, Iz Vitaljine, na 16 Jangara.:; Vala po bogu brate a po rodu rogjaće niče, ne lih ti dodijevao, ni odgovorao na one lu- _doati_što su izašle u onome. listu koji ima obraza : da se nazove imenom staroga Dubrovnika. Amu tu neki dan:vraćasmo se kući iz Novoga, kad nas okupiše ujeki vlašići; da se hvale kako je anaj dopis iz Vitaljiue dokazao da smio imi Srbi, te &- vo me da se malo ogledam s neznanii EE Najprije da rečem, kako onaj dopis la ž Konavala ni vidio nije, nego ga je neko u grada skupusio, pa pomiješao našijeh riječi: seka izgle- da, da Konavljanin piše. Gdje bi brate za boga Konavljanin pisao o srpski list! A gdje bi Konav- ' ljanin došao s povjesnicom, da nam kaže: kako smo mi Srbi 1 Jednom za svegj: «w nas amo Srba neš ma ; a ako ima koji te se ujih drži, to je, vjetij; radi upliva ili što čovjek ima kakvijeh obveza, Ni, jesmo ni mi izvan svijeta, pa tako i u nas ima ljudi koji ne misle svojom glavom. Ali tijeh po ' malo je u Konavlima, a ono malo što ih jo, neka im dogje u grad kakav avokat iz Ioghitere jali ti ig Arapske, pa neka se u njega za svoje : posle služe i postaće odmah Iuglezi, jali Arapi samo a- ko im ou reče. Kao što je ludi svijet I A komeje do istine i poštenja, znaće da se u staro,doba e- va zemlja naselila narodom hrvatskijem i da.su< više u staro doba.sve Konavle i dio Hercegovine i:sva Boka do Bara zvaše se Crvena Hrvatska, A paši stari bijahu najprije pogani, jer. kad su došk amo nijesu još krsta bili primili ; zatim se, pokr- stiše i bijahu: vijerni svojoj vjeri za nekoliko stoti« na godina. Nego kašnje, ja ne znam ;kako, okre. nuše vjerom i kad je Konavle šupila. republika dubrovačka, oni bijahu paćareni, koje je vjere: do- sta bilo u ono vrijeme po Bosui i po. .Hercegovi- ni i u Bugariji. Konavljani nijesu nigda bili hri- šćani. Republika dubrovačka hoćela je ua svaki načio da ih poketoliči i posla u Konavle crne fra« tre, koji se najprvo nastaniše u Pridvorju, gdje su i dauas. Njima pogje za rukom u malo vremena kouavljane privesti na staru. vjeru. Ovo ti je ovako moja: ladorijo, koji ai zai» mo pošteno Vitaljansko ime da ga: na bruku + sramotu roda i plemena. stavljaju po vlaškim li« stovima. Ja se mlogo knjigom ne bavim, ali zimi za hrgjava vremena otvorim.i ja; koju: staru :koji+ gu i ovo što ispričah u njima :se nalazi. Jedan stari pop dubrovački koji je nema dvyaes godina. umro, sve je ovo lijepo iskitio. A istina je.ds smo mi Konavljani bili kratko vrijeme ,pod oblnati.srp-; 'skijeh kraljeva, ali se zato nijesmo posrbili, Mo-. '\gli smo biti i pod Turčinom, pa ko bi pri zdravoj pameti rekao zato da smo, Tarcil A bili, smo je-; dno doba i pod Frančezom, kad je Frančez osvo-. jio Dubrovnik, .a Crnogorci palili Konavle, sma zato oijesmo da as ni Frančezi ni Crnogorci, ne« go Hrvati i junački sinovi naroda :hrvatskogs; a neka govori ko što hoće, a broj tri, sko mu je štu, neka ispod Žvioju zaviće u pomeć:popa Špira. na (tako se priča a ja mislim da.je istina), po ko- žiti, te svakog stra koji bi dolazio u Bagdat, uvratiti u soraj na Mac Tako je bilo svaku noć fakira i drugih putnika na konaku i većeri, . Softa je putovao dalje sa dervišima, U ne- koj se varoši rastadoše i softa ostane tu, pe, bi li našao kakove radnje. Na jednom se sjeti, da mu je činiti po hodžinu savjetu, što mu je i otac či- nio, S toga iste poći provali u kuću jednog trgov- ca. U sobi u kojoj uikog ne bijaše, namjeri se pa. ženski nakit. Sve skupi u jedan svežanj, i hotija- še poći, al se sjeti bodžina savjeta : ,U svačem bu- di umjeren,“ te svežanj spušće, Raadriješi te _po- razdijeliv, pa troje, uže samo jedan dio... Bio je taman na avliji, kad saću mozejina stvari i uzev abdest stade klanjati. Dok je on klanjao, ukućani se. probude i vide da su pokra- ideni. — Trgovac ustane, cijela se kuća _ uzbudi, "bilo huke i buke, a kad opaze softu, gdje klan F kod njega trndiane Ri su m sebe ; rsuz, pa klanja | Trgovac e do tata i upita ga; - Jes i ti okida. oja oću? " ia — Jesam ! šik pdđeli — Pa zašto klanjaš, što nijesi bjegeo,?. ,,, | Softa mu sve potanko pripovjedi, a trgovac ga uze sa ruku i odvede u svoju obi, Polo pe. y 8 Jutroja molitva, Još sam nešto zaboravio, Jedan dio Vitalja-. da kujiše sabah. 1) Morao je tu klanjat. Spušće ,