dalekih strana svijeta, nu jedan glavni uzrok sili
me da se k Vami obratim. Znam opet da je Vaš
list premalen za odveć duge dopise, premda, da
bih ja htio orisati sve ono što namjeravam, mo-
rao bi napuniti čitav Vaš list. Ali kad nije drug-
čije, evo me da Vam u kratko saopštim naka-
njenu misao.

“Mnogim je i u staroj domovini pozoato, da
je nazad dvije godine bio pokrenut u New-Jorku
list »Napredak,“ koji je uzeo za svoj program,
slogu izmed Hrvata i Srba, barem u ovim stra-
nama svijeta. Da vam pravo rečemo, ,Napredak*
nije imao protivnika čim je bio pokrenut, i u ma-
lo doba Hrvati većinom se odazvali i stavili ga
na noge. Nu naše se nade, kako sad vidimo sa-
svim izjaloviše. Što amo očekivali od ,Napretka*
to nijesmo u njem našli. U ovo zadnje doba ba-
cio se on u krilo njekoliko srpskih fanatika, i od
tada nastoji, da što veće zatajiva hrvatsko ime, a
u zvijezde kuje ono nebraće Srba. Ali tu ima još
nješto gorega : neučeniji uopće naš narod zasljep-
ljen od prevarskih obećanja ,Napretkovih“ još ga
podupire, i kako vidimo goji guju u vlastitim svo-
jim njedrima.

Kraj tog prošle godine bio je pokrenut i list
aChicago,* u gradu istog imena. I ovaj je list is-
prvice bio uzeo isti program kao i ,Napredak,“
misleći da će Srbima dobro biti ako budu živjeli
u miru s Hrvatima. Nu na žalost morao se je u-
vjeriti da su Srbi svuda isti, u domovini ili u tu-
gjini, koji ne pitaju ništa neg grob Hrvata. Dakle
list Chicago“ — taj jedini inteligentan list —
ostao je na čisto hrvatskom stanovištu, stupio u
redove opozicijonalne stranke u Hrvatskoj i de-
mokratske u Americi i udrio raditi iz svih sila a
da skupi rastrkane elemente hrvatske i daih nau-
či što zuači slatko ime majka Hrvatska; a kraj
svega toga nigda se nije dirav u Srbe.

Ali zvijedljivoj našoj braći to je bilo trn u
oku i pod obrazinom bratstva — recte nebrat-
stva — navalili na tu jediou dragocijenost hrvat-
sku kroz stupce licumjernog ,Napretka.“ Nepre-
stano udrili dopisima i pjesmama na ,Chicago,“
odalečujuć što više i same Hrvate od njega, a to
sve iz pukog jala, samo iz nenavidosti prama Hr-
vatima koji su se počeli buditi. Kako sam Vam
rekao, neučeni naš narod koji ne može još da
shvati kamo to vodi, poveo se za njima. Dakako,
sve što je svijesnijeg okupilo se oko ,Chicaga,“
ali podla dopisivavja nesugjene nam braće, pak i
sam »Napredak“ osujećuju nam posao — to jest
ne dopustiše da ,Chicagu“ bude osjeguran opsta-
nak. Vigjite dakle Hrvati u domovini kako je va-
še pleme od svakoga prognano i mrevareno.

Nu još Vam nješto hoću da rečem. ,Crvena
Hrvatska“ dopire na mnogo ruka hrvatskih, na si-
romašne, ali i imućvije. Svaki od vas koji bude
čitao ove doduše priproste crte svakomu bi srce
zatreplo kad bi dočuo da jedini list kojeg Hrvati
u Americi imaju, da je propao, podlegao samoj
još mutnoj nesvijesti hrvatskoj i rovarskoj nebra-
ći. S toga Hrvati vama kojima leži na srcu čast
svoga imena, umoljavamo vas, da svaki koji može
da ovom teškom narodnom poduzeću u daleku svi-
jetu priskoči u pomoć. Kod vas je barem narodna
svijest donjekle čista, a priskočite li nam u pomoć,
malo po malo i nam u ovim dalekim stranama,
poći će sa rukom da pročistimo mutno obsorje i
tad nećemo vaše milosti pitati. Sjetite se braćo
da sve ovo što radimo u Americi na upoznavanje
hrvatskog imena, da to činimo može se reći više
za vas neg li za nas. Vi znate koliko pomoći pru-
žaju svojoj domovini amerikanski Česi i Slovaci, a
navlastito Iroi. I mi hočemo da se amerikanski
Hrvati ugledaju u njih. A to je moguće samo on-
da, ako i u narodnoj svijesti ne budu za njima,
Nu bez glasila, bes glasa naroda ne može se
ništa postići,

Dakle braćo is domovine odazovite se našem
glasu, pretplatite se na jedini hrvatski list »Chi-
cago* u Americi ; isvršitićete jedno od velikih pa-
trijotičnih djela. (Pretplata se šalje na ovu adre-
sv. »Administration Journal ,Chicago“ 2181 Wevt-
worth Ave. — Chicago Ill." a cijena je 4 dollara
m. g.) Osobito se pako osvrćemo i na cijelokupno
hrvatsko novinstvo koje toli bladnokrvno Šuti na
mnoga pozivanja istoga lista. Munošina ne sva da
mi imamo noviau u Amorisi, a čovjek koji ne

zna, ne može bi izvršiti svoju dužnost. Nemojte
dakle o hrvatski novinari biti tako hladni. Vama
je opstanak osiguran, pak se nebrinete za vašeg
druga, koji i u stranim zemljama zastupa ono isto
načelo koje je i vami sveto. Ne treba reći, kad
sam ja sit ne marim da je ko drugi gladan. Va-
ša preporuka mnogo bi doprinijela.

Oprostite gospodine uredniče, da sam malko
odviše oduljio, al s ovim cijenim da sam izvršio
onu patrijotičnu dužnost, kojoj je dužan svaki
Hrvat.

Kraj tog se preporučam i vami i dičnoj ,Or-
venoj Hrvatskoj“ koja je uvijek štogod o nami
donijela da nas udaljene Hrvate ne zaboravi. (Ne-
ćemo nebojte se. Ur.)

Momče Dalmatinče.

P. $. — Dne 28 Aprila preminuo je ovdje
u New-Orleansu Frano Mazić rodom dubrovčanin
u 66 god. života. Pokojnik je bio imućan čovjek,
nu bez vlastitog svog poroda, te je sve imavje
razdijelio megju rodbinu. Sjetio se je svojih ta-
mošnjih osobito sestara od kojih tri žive.

Kraj tog darovao je ,Slovinskom Društvu“
ovog grada 1000 talijera. Laka mu bila slobodna
zemlja !

Trstenik, 23 Maja.

Svaki živući čovjek, od najvišeg dostojanstve -
nika, do prosta težaka i nadničara, upamti u ži-
votu, barem jednu zgodu, koja je neizbrisiva iz
njegova srca. Taku zgodu dočekah hvala Bogu ja,
i mislim mnogi sa mnom sinoć pri otvoru naše
»Čitaonice“. Nijesam nakan ja ovdje opisivat što
je naše srce oćutilo, jer od toga samo u duši mo-
že imat pojam oni koj kuša, ali opisat veke pri-
gode, to je nemoguće, čovjek za toga još nije do-
rastao. S toga puštam nemoguće na strauu, moleć
gosp. Urednika, da mi ustupi malo prostora, da
opišem kako prosti kronista, u kraće što je mo-
guće, ovu našu najprvu narodnu svečanost.

Čim bi odlučeno da će slijedit otvor  ,Čita-
onice“, na svakom licu mogao si čitat neko _iz-
vanredno veselje, svak je bio u zanosu  čekajuć
nešto osobita, svak nastoji i radi da što  pristoj-
nije proslavi toli željno očekivanu prigodu. U osam
gati večer sakupi se društvo i pozvani gosti. Goz-
ba već bijaše  pripravna za stolom koji je zapre-
mao svu prostoriju ,Čitaonice“. Divno je to izgle-
dalo. Na vrhu stola sjedi dična starina, gosp. Pre-
sjednik, pred njim stoji krasna kita cvijeća, što mu
pokloniše naše  krasotice, uza nj zamjenik i taj-
nik, sa strane prije gospogje pak gospogjice, a s
druge redom odličniji starci i strani gosti. Omla-
dina se pak poredala za se pri drugom kraju. Pre-
ko gozbe i ako si mogao opazit va svakom licu ne-
ku radost, ipak je nešto falilo, što svak neustr-
pljeno čeka ; svak upire oči u presjednika, koji
kad ustavne zavlada grobni muk da se ni disanje
nije čulo. Krasnim i ganutljivim govorom, što je
svačijim srcem potreslo, zahvaljuje on družinarim
na podatoj mu časti, obećajuć da će svim silama
nastojat, da odgovori svojoj zadaći ; zafaljuje sva-
komu koj je ma i u čem  pastojao da se društvo
ustanovi, što je na zajedničku nam čast; raduje
se da se mjesto pokazuje naprednim i da goji si-
la što shvaćaju svoju patrijotičou dužnost ; pod
stare dane preporuča  bratsku slogu i rad za na-
predak društva; časti se i ponosi gdje baš njega
zapala ta rijetka čast da otvori ,Čitaonicu" koju
eto proglasujem otvorenom i pozivlje svakoga da
skupa  čojim usklikne, u znak poštovanja prama
premilostivom Njegovom Veličanstvu Franu Josipu
L, koji nam je zakonom zajamčio da se možemo u
društvu sakupljati i pod čijom je zaštitom ovo
naše društvo : Živio vaš premilostivi kralj Frano
Josip 1. — Gromki Živio“ zaori is svih grla, a 0-
mladina zapjeva ,Carevku“ koja se ostojke sluša«
la, kao i hrvatska himna ,Lijepa naša domovino"
koja uz opće odobravanje morala se opetovati;
zatim bi ispjevana ,Oj Hrvati“ i druge  pribrane
pjesme hrvatske. Zadnja pak ,Gdje ptičice*
pjevana od  krasotica pratnjom  omladise, us
živo odobravanje, morala se po tri puta opetovat.
Prizor koj je bio svrhom govora presjednika, kad
proglasi Čitaonicu otvorenom, to je bio onaj oče-
kivani čas što se opisat neda; pred  Čitaonicom



od jedvom plane bengalična rasvjeta, a u tom pla-
| net poe vje mio koji sapitoican i



oduševljenju nama kraja: pjesme 46 pjevaju plam
8 vani sudara se plamom vaših srdaca. Zora pu-
pukla | Evo dana! U 11 sati počne ples koji je
trajao dok se razdanilo. Kratka li bijaše ta svibanj
ska noć, kratka ali nezaboravna u našem srcu!
Harni smo omladini iz Pijavičina, Potomja i

Trpoja koji se pridružiše s nama skupa da prosla-
ve naš narodni pir. Hvala Vam braćo! da Bog da
opet se brzo sastali. Živjela Omladino | Živjela Hr-
vatska |

»Kad smo jednog oca sini

I jednu nam majku daj

Bože živi ti sjedini

A raspršsj mržnje val!“

“ši.

Mostar, 24 Maja.

Cijenjeni gospodine Uredniče !

Nije mi namjera koga napadati a niti koga
braniti, već za ljubav istine da i ja progovorim
koju o našoj općini i njezinoj upravi, koju sara-
jevski ,Vatan“ u zvijezde okiva. — U jednom od
od zadnjih brojeva čitamo u ,Vatanu“ kako naši
gradski oci neumorno rade na poljepšanje Mosta-
ra, a na čelu im bezbeli naš načelnik — Ibrahim
beg Ljubušak !

Čudimo se ,Vatanu", kako može šta takova
pisati. Ne zoamo, u čem sastoji djelatnost naših
gradskih otaca, jer kako je nama dobro poznato
cijelom općinom vlada i upravlja mjernik  Koma-
dina. Nije ni čudo, da jedan stranac s općinom
radi što je njega volja. Dosta nam je zaviriti u
njegovu baštu kod kolodvora, pokraj njegove na
novo sagragjene kuće. Pa i to ništa ne čini, nego
zavirimo u ulicu, gdje se nalazi zavod za moralnu
(?)  ,naobrazovanost,“ (gdje kao nm. pr. Spahić
bratija i drugi ,Gigerli“ polaze moralne ispite ;)
zavod kog imamo istom od vremena okupacije, da
nam se mladež što više truje. Pa za taj sokak.
kog su uredili, da se sa raznih strava može u nj
ući potrošilo se je 4000 for. iz gradske blagajne.
Je li to napredak grada? Isti sokak ne služi u
ničem javnom životu — izim čuvenom zavodu. Pa
zar nijesmo sretni mi Mostarci ?

Ima njekoliko vremena, da mjernik Komadi-
na brine se dosta dobro za pravilnu gragju ulica
i to bome kako komu, kao na pr. u Zahumu, gdje
se baš najbolje pazi za liniju. Za dokaz tomu može
služiti slijedeći slučaj. Salihagi Cročaninv, ima to-
mu već godina dana, upijeli su kuću cijeli metar
natrag, jer će tobož ondje voditi linija. Odmah
pokraj njega stoji drugi dućao, kojeg se gragja
već gotov srušila i koji je gragjevna komisija o-
dredila, da se sruši i isto kao ona Cročanina u-
nese za 1 metar natrag. Nu bilo je nekoga kome
je Komadina dozvolio, da se može  pokrpiti ona
stara podrtina a da je ni najmanje ne unaša, I
zbilja, ta podrtina bi pokrpana po načinu, kako
to umje gosp. Komadina. Ne znam, što će na ovo
naši gradski oci, koji su u gragjevooj komisiji.

U jednom od nedavnih dopisa is Mostara
bio je govor o cesti u Predbumju koja se ima spo-
jiti sa Zahumom. Tu se viče na naše gradske oce
kao da su oni krivi, da se to ne gradi, Ta sirota-
ni naredili su Komadini već pred dvije godine, da
taj put izgradi, kako mi sam jedan od gradskih
otaca reče. Nu Komadini je svejedno, ta on znade:
da ne smije niko ništa, pa ni upitat ga se veima
nijedan od gradskih otaca smjelosti. A da je na
tom putu Komadinova kuća, bio bi već odavna taj
put gotov i još kako lijep, kao o. pr. onaj pokraj
njegove kuće,

Nu Komadina je još za nešto dobar u na«
demu gradu, kao na pr. za doček Švaba u naš
grad. Gragjevinske radnje ne dobivaju domaći lju-
di, već magjarski čivuti. Njegova je volja samo
strancima da posao daje a domaći gragjani neka
gladujulli Što će na to reći gospoda oko ,Bošaja«
ka* gBosanske Pošte“ i , Vatana“, koja tako do-
bro umiju hvaliti sve nopodobštine samovoljnih lju-
di? U ostalom, mi se obraćamo na visoku semalj-
sku vladu, da ovim neredim na put stane, pa će
se manje muslimana seliti, kad vide, da se pravo
radi, te se svakako nadamo, da će visoka vlada
ovoga diktatora s našeg vrata odstraniti i smin!

Posdrav od Vi
. : Iakrenovića,

4: f