“Cu započeti. Pravi epikurejski princip. I tako go- “voreć nikad ništa ne može se postignuti. Dočim kad bi svak onaj vrtlić što mu pred kućom obra- kjivao, svoj stan ko svoj čuvao, siguran; bi bio da kamogod krene svud će isto naći — ali dok se misli ne stope, dotle dobra nikakova. Nijedan du- šobriždik ne može reći da neima vremena, jer pol sata danas, pol sutra vrtao je gotov — gotovo u- živanje njegova srca. Reći će kogod da je teško potrošiti. Jest teško; ali trošak što se harči u knjige i za tjelovni odušak nije trošak nego čis- ta dobit. A kolika li nije po nas slast kad nas kadgod sreća zapane prošetati se gradskijem pe- rivojima? Slična uživanja uspregnemo li svi za jed- * dnim štapom, možemo i sami imati kroz njeke godine. Namjesništvo vavijek je sklono da nam pruži potrebita stabla, samo jače volje, pa eto i pred župuičkijem kućami ugodnijeh perivoja — eto oduška životu, ali ne docnimo jer vrijeme bježi. Putnik. Naši Dopisi. Dubrovnik, 30 Maja. (Zanimiva pripovijest. — Drugi dio). Že- ljeće znati čitatelji i onaj isti gospodin s peljeskog poluotoka kakav je kašnije bio razgovor onog ve- .likog Srbende s onijem franjevcima, Što su se u- krcali kad se je taj gospodin morao iskrcat. — Došla dakle nas tri na parobrod ,Clumetzky“ te ono jutro nagjemo gotovo sve puno ovijeb Magjara, sa profesarima, 21 na broju. Približi se nama jedau bez sumje onaj isti, koji je prije tolike nezgrap- nosti govorio, te ljepo i slatko pita: ,Znate li hrvatski?" (Čuo je od prijašnjeg gospodina da Dalmatinci ,srpski“ ne govore). A mi njemu: ,Da- kako, znamo“. »Lijepa je, odgovori, vaša haljina, “u koju se nema dirat“. — Govorio je to nješto blago nješto podrugljivo, te nijesmo znali šta od- govoriti takovoj mudroliji. On nastavi: ,Ja sam, zuate, Srbin pravoslavne vjere,“ i nama redovni- cima predloži za tijem odmah razgovor vrhu vjer- skog pitavja te reče: Mi pravoslavni jesmo »sta- rije vjere, vi ste se od nas otcijepili, te zabacili pravu vjeru“, Vidjeli da kina 11 Bam9, posla, & jećju: starijom vjerom ? Što to znači?“ — ,Šta to Pitaš ? odgovori. Naša srpska vjera starija je vje- ra, vi ste se od nas otcijepili“ — ,Nijesmo pi- tali ko se od koga otcijepio, nego što je starija vjera, Kad ste vi, možda nerazaorito i neuljudno stavili ovo pitavje, izvolite prije svega istumačiti svoje riječi. Historično pitanje doći će poslije. prije nek se stvar definira.“ Ali prijatelj naš svegj odgovara da smo se mi od njih otcijepili. Qoda ja: »Ovo možemo kašuje proučiti, ili ćete vi, koji to tvrdite, dokazati; ali kad ste spomenuli stariju vjeru, recite, šta to znači ? Biće, mislim, ona vjera koju su Isukrst i Apostoli propovijedali ?* Na to se ironično nasmije, ko da mu je vjera još starija, da u srpsku vjeru ni Krsta, ni Apostola pe ulazi. I slavodobitno zaključi : ,Starija vjera, jest srpska vjera:“ Lakše tvrditi, nego dokazati, a to naš delija i čini. Za tim pobjedonosno upi. ta: »Molim, biste li mi zoali kazati ko je bio vaš prvi papa ?* Ne zoam što bi ja odgovorio na to, nego sam se nješto predomislio, ter, vrativši upit molim ga: ,A znate li vi ko je bio vaš prvi Via. dika u Carigradu?“ Naš veleučeni gospodin mu. čaše a ja opet njemu: ,Da bi ste znali što njeki tvrde, i koga oni kažu prvim Vladikom u Carigra- du, ne biste sad mučali. Vidite, imam možda ja boljih dokaza za vašu vjeru. neg što vi znate.“ — sMolim, odgovori, ako imate boljijeh dokaza za moju vjeru, recite, biće mi drago". — , To ima. te vi znati, rečem, pitajte koga drugoga. N ećete, mislim, sanijekati da sv. Petar nije bio prvi papa“, Na to se on malko porugljivo nasmije ; sjetio se možda da je gdjekad što čuo ili čit& "proti borav- ku i biskupovanju sv, Petra u Rimu, ili Bog sna što drugo, ali kako da se nije snao israsiti, pak je mučao. Zato skoči s kruške na jabuku, poka- zojuć pelješko poluostrvje. ,Ovdje, reče, živo srp- ski narod, Nijesu li ovi pravoslavni?" Na što mi odrješito; ,Nema tu, gospodine, ni srpskog jesi. po EL Drvna Breda Peka ka, ni srpske Vjera." — ,Nijeste li dukle Srbi ?“ Na to će moj drug: ,Posve malo poznate nas i naše krajeve kad ovako sudite; ovdje, opetujem vama, nema srpske narodnosti, ni srpske vjere.“ »E pa tu žive srpski narod, i malo godina nazad bili su svi pravoslavni. A vaša katolička propa+ ganda odvratila je puk od svoje narodnosti, te ho- će da budu silom Horvati, šta nijesu!“ —,Što jesu, jesu, odgovori moj drug. Ja vama ne zamjeram da ste Srbin, jeste li se rodili u Srbiji, (tu se nješto smete naš Srbenda i porumeni na licu, jer po svoj prilici nije bio iz Srbije). Hoćemo li biti štovani valja da svakoga štujemo, ali vi, koji ne poznate Di naših krajeva, ni našega puka nećete nam dati razumijet jednu za drugu. U Srbiji i katolici tre- ba da budu Srbi, a ovdje rijet ću vam da ni pra- voslavni nijesu nego se tako zovu. Ali vi mješate stvari. Vama srpska narodnost i srpska vjera ista je stvar; ili mislite da vjera u narodnost ulazi ?* — >, DA, tako valja da bude : srpska vjera je pra- voslavna vjera“. — ,Znamo, odvrati moj drug, da tako mislite ali u to vjera ne ulazi. Naći ćete istu narodnost a različite vjere, i istu vjeru gdje ima različitih narodnosti.“ Ja pak primjerom na. dovežem : ,U Njemačkoj, vidite jedna narodnost, a vjeroispovjedi koliko tu ima ? Nasuprot u bližojoj Istri ima Hrvata, Talijanaca, Slovenaca i još mož- da ko drugi a svi su jedne vjere, katoličke.“ On se još ne uvjerava nego možemo rijet ludo na- stavlja : ,Pa što zato, vi morate biti Srbi; vi isto govorite srpski ko i ja. Kojijem jezikom ovdje govore?“ — Hrvatski, dragi moj, odgovorim ja, to sam od istog prostog puka čuo toliko puta, koji od davna hrvatskim nazivlje svoj jezik“. 1 pokazujuć sve naokolo divno primorje dalmatinsko i Hvar na daleko i Pelješac rečem: »Svi ovi pri- morci, i Spljećani (,koji su ti?“ prekida mi go- vor učeni srbenda. ,Oni od Spljeta, odgovorim, to jest Spalato, jeste li to kad čuli ?“)i oni s otoka Hvara (Lesina) i ovi Pelješćani, i oni okolo Ši- benika i Zadra, i tu dalje na sjever svi ovi hr- vatskim kažu svoj jezik. A ima i onijeh koji zovu svoj jezik naškim, ali to vidite malo znači. Uvje- rite se pak da nigdje u Dalmaciji puk ne kaže da rnaki onvariš _. Ston niakaka samičlian nak La o da se izbavi iz škripca pita: ,Je li ovo jezik ili narječje ?* Takvo pitanje po mojem mnenju ni- je bilo koristno ni štetno ni nami ni njemu; nu da bolje poznam šta hoće tim rijet pitam ga: ,ls- tumačite bolje, šta tu ulazi jezik, šta narječje ?“ I padne ovo pitanje, k& i ono o starijoj vjeri, moglo bi se reći: ,colle pive in sacco*. -- Nje- što stade razmišljat pak eto ti ga: ,Je li Gundu- lić bio katolik ?“ I potsmijehom čeka naš odgovor. Nijesmo se vadali takog neznanstva! Vidiš ti mu- drijeh glava_u Srba! Kad ču da je bio katolik ostane malko zabeknut pak veseo nasta rlja: ,E pa vidite, on je bio katolik a ipak Srbin.“ To je bi. lo posve protuslovno s enijem što je prije rekao, ali nije htio još dattere ritirata completa. Nije pravoslavan, neka barem bude Srbin! ,Dokažite“ govorimo. — ,Vidjeo sam u Beću ujegov rukopis gdje se on potpisao ćirilicom“. — Da biste i tu gada iznašli odgovorim, ne mogu vam rijet da ni- jeste vidjeli, jer s vami nijesam bio, nego ću vam reći da na karti može se svašta pisat i prepisat. Ta, i sada djela drugijeh hrvatskijeh pjesnika pre- pisali su Srbi ćirilicom, i Kačića, i Preradovića, i Šenov, i htjeli rijet da su bili Srbi. Tako će bi. ti i Gunduliću učinili. Htjeli su neki da je i naš Grgo Martić Srbin, s kojim sam ge ja, nazad godinu dana, razgovaro, i znam kakav je, Ne bi se toliko čudio kad biste rekli da ste našli Gundulićev potpis talijaoski ili latinski. To se barem obića. Valo, ali ćirilicu Dubrovčani nijesu rabili. Jeste li pok čitali Gundulićeva djela?" — ,Jesam dakako, i znam sve što je pisao, šta ti misliš?" — Ja da. lje: »Znate li na pr. što se u Osmanu“ sadrži; je li to sve Gundulić pisao i svršio ili ko drugi ? Ima li tu traga Guodulićeve Srbadije, gdje se on kaže Srbinom?“ — ,Šta to pitaš!“ uvrijegjen i oštro odgovori, Ali se njegova srpska grčba brso utaži, Preusme nješto drugo, ter, k& da se nije o tom prije ni govorilo upita: ,A obraćaju li se mnogi sa ovog Pelješkog poluotoka ova katoličku vjeru ? Velika i uspješna biće vaša katolička pro. poganda |" Nijesmo se oi u snu nadali da će naa Wo pitati te mi njema u amijehni > alKakva kato lička propaganda, kakvo obraćanje | Niko se, čo. vječe, ovdje ne obraća na katoličku vjeru, niko, Svi su ovdje na Pelješcu, i tamo na Hvarv, na Braču, ina Visu, na Korčuli, na Lastovu, na Mlje. tu, svi su ovi katolici, i to od više stoljeća“. — »A prije što su bili ?* — ,Pogani, to se zna, da. pače vjeki predjeli zvali su se ,Poganijom* jer su se tu stanovnici najkašnije obratili*. — Napo. kon upita za Dubrovnik: ,Ima li u Dubrovniku pravoslavnijeh ?“ — ,Ima da, ali neće bit deseti dio grada“. — ,A obrati li se koji va katoličku vjeru ?“ — ,To, moj gospodine, moji posli nijesu posle ja, kako rekoh, Dubrovčanin nijesam, nit znadem što se tu radi više neg što možete vi 3sa- mi znati. Ali se vele čudim što vami ovo stoji to- liko na srcu, i puno veće ge čudim da hoćete si- lom da bude ovdje vaše srpstvo*. Sada taj mladi gospodin počae nam pripo- vijedati da spada Orijetalnoj akademiji, te ds pu. tuje, jesmo li dobro čuli, u Carigrad na vladine troškove. Ime svoje nit je on kazo, nit smo ga mi za nj pitali. Rekao je da će pisati u listove naš razgovor — to se uprav njemu dogodilo — i da će nas ne znam sad ili pohvaliti ili tužiti ma- gjarskom ministru bogoštovja, što smo takvi u- vjereni katolici. Nadodao je da će se dati u di. plomaciju i da će raditi za srpstvo. Hoće li mu sve uspijeti kao ova srpska predika, neće puno postići. Napokon reče da mu se Dalmacija ne d6- pada, da ne bi htjeo tu živjeti. — ,Koliko ste mjeseca, ako ne koju godinu, bili megju nama, rečem ja podrugljivo, da vam je već dosadno ?2* — »Jutros sam s Metkovića dosao ovijem parobro- dom“. ,Da tako! Hrala vam! Nijeste Dalmacije ni vidjeli, ne poznate joj vi povijesti, ni zemljo. pisa, ni književnosti, a još manje što se tu radi čime puk žive, pak prezirete ovu lijepu našu ze- mlju, a imate obraz suditi krivo i slijepo, i nama ko da smo se jučer rodili, držati srpske predike, što se tiče narodnosti i vjere Il“ On se nama ne kloni, mi njemu, te više s njim nijesmo ni riječi govorili. To bi prije neg dogjemo na Mali Ston. Malom razlikom ovo je ono isto što je na istome parobrodu doživio neznati nam vaš dopi- vuni. — OVjeuledanito i vvu; pa ueka svijet vidi kakva je ta blaženv Srbadija, koja se odlikuje, kb vaš prijašnji dopisnik dobro kaže, ,toli nadutim i mahnitim srpstvom, u kome drugo nema, nego zlobe i neznanja“. Jedan od one trojice. Dubrovnik, 5 Juna. (Domaći obrt.) Drago vam je uvijek kada rijetki pokusi obrta u našoj domovini nalaze pri- znanja u tugjinstvu ili kod poznatijeh kapaciteta. Naša je zemlja tako siromašna u poduzeći- ma, tako se malo radi za širevje obrta i toli ma- lo potpore imademo od razuijeh odlučujućijeh fak- tora, da vam je dužnost barem putem našijeh gla- sila pomagati domaće teške prilike našijeh obrt. nika. Eto nam glasa da tvornica krpa:i opeka grofa Brnje Caboga zgragjenja usred Župe na starinskome tlu stoljetnijeh Kupar& postizava sve to ljepši glas i daje prilike našemu siromašnomu pučanstvu da radi i da ne ide u Ameriku, Prije malo vremena obratio se sadašnji vlasnik trorni- cena cik. Militir-Comando. u Zadra, da mu dade menje o materijalu njegove tvornice. Kako doznajemo uspjeh bi potpun. U nadi da će naša riječ pripomoći širenju domaćega obrta i uputiti naše ljude da se odstrane od tugjijeh talijanskijeh tvornica te da pomognu radnju koja će biti od velike koristi našemu puku, priopćujemo doslovce dopis €. i k, tekničkog Administrativnog Vojnoga Comitć-a u Beču upravljen 0. i k. Milušee«Com- mandu u Zadru, koji izvatku glasi: Beć 27 Aprila 1898. ' Primjerci opeka is tvoroice grofa Oaboge u Kuparima kroj Dubrovnika (prije grof Caboga i Sriučić) priposlani tamošnjim dopisom ed 11 fo. bruara 1893, br, 806 bjehu ustupljeni tehnologiš« kom Obrtnomu Museju u Beču pošto vojni komi« (6 nije imao sprave za to potrebite. Rečeni muzej isveo je žugjena istraživanja sa vrijeme od 4 marta do 10 aprila t. g. Ob uspjehu tijeh pokusa, isdao *pome- Buti savod prilošeni Ooritkat. . ris Kako so može odatle uvidjeti is preduse+ Uijeh pokuaa priMlaka protalani da primjerci ata. ko.