Matinći već se iskrcaše. Eno onamo & njima kum- panija nekakvih vojnika u crveno odjeveni sa še- čirima na glavi. Svak pita: ko su ono? Ono su spl «Sokolafi“, mladići iz otmenih obitelji reskika ui mladi pravnici, odvjetnički kandidati, tr- govći, posjednici koji će korporativno prisustvo- vati otkriću. Nećemo pretjerati ako kažemo da se pojava ,Sokolaša“ svakoga najugodnije dojmila, te se naš svijet tiskao da ih vidi. U toliko skupocijeni barjak ,Napretka* 0- kuplja glazbe, društva i ostale barjake da krenu u.grad. Tv je bilo nješto neopisiva, Narod navrvi za ovim junačkim sinovima kršne naše Dalmacije i toliko ga je bilo, da onim širokim putem koji u grad vodi, kočije ne mogahu prolaziti. U gradu su uz saučestvovanje nebrojena naroda marširali Pla- com pozdravljajuć Čitaonicu, Općinu itd. te se na- pokon svi sakupili pred našu Čitaonica, gdje spre- miše barjake i mnogobrojne vijence. ,5Sokolsši“ o- tidoše poslje da se presruku u civilno odijelo:7 ' * ? * Kako u ovom slabom opisu apsolutno nije nam moguće, da se držimo nekog reda, jer bi u isti mah morali mnogo toga bilježiti što se u isti čas dogagjalo na raznim stranama, to smo do sad zaboravili svrnuti pozornost na navalu koja je vladala u Čitaonici. Tu su bili izloženi hrvatski vi- jenci koli srebrni toli lovorni. Bila je ljepota po- gledat ih. Od jutra do mraka narod je ulazio i izlazio, tako da je stubama bilo nemoguće proći. One krasue darove koje je hrvatski narod spra- vio svome pjesniku spomenućemo malo kasnije. Sada smo morali dazabilježimo, da su oni, uz doček prijatelja, svakoga najviše zanimali koliko sa u- mjetničkog toliko sa moralnog gledišta. šk F “* U veče kad su počeli topovi s Minčete paliti planuše Pile ogojem rasvjete. Divan prizor koji je od toga nastao nemoguće je opisati. Pomislimo samo da su Pile najveličanstvenije od svih pred- giagja kojim se ponose gradovi na Jadranskom moru, pomislimo da se tu šetalo oko 2000 iza- brane gospode i gospogja u raskošnim ljetnim o- dijelima, začinimo sve to sa divnim melodijama glazba, zatim u našoj fantaziji rasvijetlimo svaki pedalj zidova, kuća, vrtova i terasa, i dobićemo nekakvu slabu sliku od onoga što je tamo bilo. Narod se već počeo kititi svojim znakovima. Hr- vatska trobojnica prevlagjuje va daleko, koliko na prsima puka, toliko na vrtovima i kućama uz gla- govitu cestu s Boninova na Pile. Kad se je dobrahno umračilo eto nam u grad i gospode iz Banovine, Nijesu mogli prije. Nijesu pozitivno znali hoće li njihova društva ono veče pjevati u kazalištu jer je program od vlade bio odobren tek dva dana prije, pa su izgubili toliko vremena dok su se pripravili. "Odbor im one večeri nije baš mnogo bio na ruku, ali to o- ni u avojoj uljudnosti nijesu opazili. Kad su do- šli u grad svak je ustao da ih vidi. Našemu gra- gjavstvu imponirao je onaj veliki broj ljudi, ne komudragovića nego fine gospode. Udivljenje je od njih prošlo i neopaženop ali to je naša kriv. nja. Valja razumjet Dubrovčanina, čiji entuzijazam u svemu se razlikuje od vatrenog i bučnog entu- zijazma vruće nam dalmatinske braće, Tako se biranim brojem pomnožala ona bu- jica svijeta koja je kolala po gradu, usprkos tomu što je ono veče bila svečanost isključivo na Pila- ma, Kavane i gostione ovog malog grada nijesu nikad primile toliko gostiju iz toli raznih predje- la, toli razna staleža, straoke, vjere i plemena, Oko 9 ura narod se zgrnuo u grad, Još ma- lo pak će početi teatar, £ \ <, Kazalište bijaše puno, udašeno, Ali nesno- snu vrućinu koja je vladala zaboravismo u nestrp. ljivu očekivavju. Lože bijahu načičkane gospogja- ma u sfarcoznim toaletama, i cvijetom gospode hr- vatske i srpske, 1 namjesnik je u kazali šte, Kad je na pozornicu stupio: Bšof. Zore pvak napeo uši da ga bolje čuje, Bistrim 'i avje- šim glasom isrekao je on avoj Prolog, zadabnut nogom i olovinstvom, Prolog je sadržao igvrstan Gundulićev životopis, ali nas je u očekivanju pre- vario, jer se nadasmo da se neće upuštati u bio- grafska raščinjanja, već da će uhvatit Gundulića kao cjelinu, bez detalja. Pljeskanjem zahvali op- Ćinstvo učenoj raspravi gosp. Zore. Zatim se prikazivala živa slika ,Ranjeni Cr- nozorac“ po umotvoru Čermakovu, u kojoj su su- djelovale domaće gospogje, gospogjice i gospoda. Slika, koju smo mi prije vidjeli, mnogo se dopala. Iza slike, iza odmora podigne se zastor a na pozornicu stupi za 40 ljudi u fraku i klaku, Bijahu to pjevači raznih gore spomenutih hrvat- skih društava a na čelu im poznati zborovogja hrvatskog »Kola“ gosp Faler. Sve u kazalištu za- muknulo, mogao si muhu ćuti kako leti. Faler da- de znak i pjevaći zaoriše hrabru, mušku davoriju Zajčevu »U boj! u boj!" punu vatre, zanosa, ži- vota. Općinstvo je stajalo kao elektrizovano. Mi nikad toga nijesmo čuli. Svaka žihica treptila je na nama, krv je stinula, srce igralo i htjelo zbi- ija da ide u boj, u boj prvti neprijateljima doma i naroda. — Jaki, lijepi glasovi uzor-pjevaća hrvat- skih zamukoše a kazalište se potrese gromkim aplausom. Pljeskalo se, lupalo, vikalo, zvalo ih se na dvor i vije se prestalo odobravanjem, dok se ovi ne odlučiše da utaže nezasitljivi puk i zapje- vaju božansku pjesmu: ,Buči buči more adrijatsko, negda bilo biti ćeš hrvatsko.“ Ali mješte zadovo- ljštine, slušaoci se još više oduševili. Naše kaza- lište nije niked čulo onakog pljeskanja. ,Živjeli pjevači!“ Živjela Hrvatska“ orilo se sa svih stra- pa i zborovi hrvatskog pjevačkog saveza morado- še ponovo ua pozornicu. Faler dade znak 1 eto iza veličanstvenog pjava pregjašnje pjesme prož- me zrakom brzi, odvažni zvuk divne Šenoine him- ne hrvatskoj pjesmi okoja se razlježe preko gora i dola do sinjega mora.“ ,Glasna, jasna!“ je posti- gla vrhunac entuzijazma. Kad su svršili, barem 5 minuta trajaše aplausi, usklici gŽivjeli!“ Živio Faleri“ Zaludu se zastor spustio: morao se ope- tovano podići a pjevači makar i umorni što s pje- vanja što s duga putovanja bijahu prisiljeni da nezasitnom narodu zagrme onu: , Ustaj rode!“ iza koje da zaglušiš od klicaoja : ,Živili Zagrebčanil* nŽivio Faler 1“ ,Žuvjelo Kolo I“ Jedva u neko do- ba mogahu da odu sa pozornice. Zagrebčani ove večeri proslaviše pravi triumf. Mi mislimo da se nijesu pokajali što dogjoše u Dubrovnik. Oni zbilja pokazaše da amo samo na- stavljaju svoju kulturnu misiju, o kojoj smo mi govorili u pretprošlom broju, oni su u gragjanstvu dubrovačkome i kao pjevači i kao gragjani pose- strime nam zemlje ostavili najljepši utisak, dapa- če isti naši autonomaši ne mogu a da ne prizna- ju koliko je Zagreb otišao naprijed vd vas, Iza pjevanja ,Kola“ prikazivala se poput prve druga živa slika: ,Sijelo kod Dubrovačkog kneza na koncu XVIII vijeka“. Gospogje i gospo- da, obučeni u sjajvo odijelo onoga vremena pre- stavljahu staru našu vlastelu i vladike. Slika je dobro ispala, te je bila srdačno odobrena. Zatim je pjevalo srpsko društvo ,Jedinstvo* iz Kotora dvije pjesme : ,Bogovi silni“ i ,Bran- kovo kolo“. U zboru sudjelovale su i 4 gospogje. Srbi su oduševljeno pljeskali. Naravno da o pri- spodobi prvog i drugog pjevanja ne može biti ni govora. Na koncu prestavljao se novi komad ,Gun- dulićev San“, pjesma u prozi naročito napisana za ovu prigodu od jednog darovitog hrvatskog spisa- telja koji krije svoje ime pod pseudoninom ,Du- brovčanina“. U komadu imaju 2 žive slike od ko- jih je prva uzeta po bas-reliefu Ivana Rendića aSlavlje Vladislava Poljekzga* a druga sadržaje »Gundulićevu apotezu*. Moguće je da se mi po- tanje zabavimo sa ovom lijepom radnjom, pošto nam je u ovom suhoparnom opisivanju teško oci- jeniti je kako treba. Sad ćemo samo istaknuti ka- ko je svak ostao zadovoljan. i & * "Teatar se svršio, svijet nahrupio k izlazu, Bilo je i vrijeme jer je vladala užasnij vručina. A dok se jedan premali dio općinstva naslagjivao pjevanjem i slikama pod kojima je treptio šivot i dražest, mnogi drugi sprovedoše večer u krugu prijatelja razgovarajuć 9 0 avemu, a najviša 0 sa+ jedničkom slavlju i zajednićkim pitanjima. Hrvati su se navadno okupili u gostionici ,Lacroma“ te tu Dalmatin, Bokelj, Hercegovac, Dubrovčanin, Ba- novac u povjerljivu razgovoru izljevahu ono što im je na srcu. Drugi opet bijahu u Čitaonici. O - naj dan mi imasmo vrlo radosnu vijest iz Bano- vine, koja je bila prijedmetom živa pretresanja, a ta je da su se dva velika Hrvata, do sad dva ve- lika protivnika, Štrosmajer i Starčević sastali u Krapinskim Toplicama i tu se bratski izmirili za dobrobit naroda. Ovaj velevažni. čin zanimao je svakoga, tako da je kolao od usta do usta i vije bilo Hrvata koji mu se ne bi iz srca radovao. “Nego evo i ponoća, a sutra valja rano usta- ti. Hrvati se Žure svome parobrodu u Gruž, a Spljećani se kupe na ,Zugreb“ koji je u toliko bio doplovio u gradsku luku. Ove večeri ,Bojana“ je dovela jedno 300 Bokelja i Crnogoraca koji su uljegli u grad pod zastavom praćeni od srbo-au- tonomaške glazbe. Tim je završila navala gostiju 8 dvora. Još su se samo čekali Dubrovčani iz o- kolice koji će sutra ranim jutrom u grad s nji- hovim barjacima i mnogi je otišao prije spavati, neka :h se uzmože što bolje nagledati. "Ž a m * U ponedjeljak u jutro počelo je pravo ve- ličanstveno narodno slavlje U 4 sata paša i srbo-aut. glazba obilaze svi- rajući grad i zovu gragane sa se dižu, a topovi grme s Minčete. Već u 5 sati na ulicama je sve živo. Ko još nije izvjesio zastave, taj je dan oki- tio i posljednji prozor. Svijet vrvi sa svijeh stra- na na Pile. kamo imaju doći barjaci kao ono o sv. Vlahu. Eto brzo i Šeste a glažbe su već na Pilama, pod murvama čekaju. Eto najprvih Župljana. Nema ih nego 8 bar- jaka a za ojima jedno 15 druga. Naši iz Župe ni- jesu došli jer se nijesu mogli pogodit sa onijem drugijem. Glazbe ih pozdravljaju, a u toliko čuje se s Boninova silna pucnjava pušaka. Bila je divota tamo pogledati. Da u ovoj ve- likoj svećanosti mi nijesmo imali ništa drugo da zabilježimo u rubriku naše stranke, nego ovaj do- lazak iz dubrovačke okolice, mi bi bili posvema zadovoljni. Mi smo tu pokazali jakost hrvatsku u Dubrovniku, ondje se je mogao svak uvjeriti čija je južva Dalmacija. Slušajte samo! Naprij»1 orijaš čovjek vas u zlatu koraca ponosito držeć veliku hrvatsku trobojnicu, na čijoj svilenoj vrpci piše zlatnim slovima ,Općiva Rije- čka.“ Uzanj je junački riječki načelnik kapetan Kisić ves u crnu, a za njime seoski barjaci i 800 ljudi, svikolici okićeni brvatskim kokardama, Pu- caju i kliku: gŽivjela Hrvatska“ Kad prestali Riječani eto vam 200 Zatonjana, Orašana, Trste- njana i Kliševljana. 1 pred njima se vije velika hrvatska zastava za kojom je vačeluik gatovjske općine, i ovi okitiše prsi svoje rodoljuboim zva: kom. Pak dogjoše Lopugjani i Šipanjani svikolici pod zastavama hrvatskim i sa narodnim hrvatskim znakovima, pak iza njih poredaše se Slavjani, pa napokon 200 Stonjana. I ovijem predojači troboj- nica. A kad su Stonjani završili, eno nam mlada Konavljanina sva u zlatu gdje se kdći sa zastavom općine cavtajske, sa milom trobojuicom Za njome je 8 seoskih barjuka pod kojim se okupilo 450 Konavljana, svaki okićen sa hrvatskom kokardom, Najzadnji su načelnik i općinske starješine, neko u crnu a neko posut suhijem zlatom. Iza naćel- nika brza velika četa mladijeh Kovavoka u. narod- nom odijelu bijelu kao bijeli snijeg, a svekolike nakićene trobojnim vrpcama da ih je bilo milota pogledati. Pucaju puške i kubure, kliče se ,Žu vjela Lirvatska !“ barjaci posdravljaju, glasbe avi. raju, a kokarde dršću na junačkim prsima du» brovčanina seljaka! Evo ovako je došao dubrovački puk da pro- Slavi Gundulićevu svečanost. Ondje je na Pilama bila otvorena živa knjiga o etnogrstiji jušon Dal. macije, u kojoj je svak mogao po volji da čita i nama je bilo veoma milo vidjeti, gdje mnogi stran Ci — koji su kros stanovite novine čuli 'o Dubro voiku monogo ismišljotina — is s“ bilja čitaju, Da li će se pak tim okoristiti, to M (a . Wadadank / ee