List izlazi svakom subotom, a cijena ma je unaprijed za Dubrovnik: na so | Pretplata dinu for, 4, na po godine for. 2; Za Austro-Ugarsku, Bosnu i Hercegovinu : na cijela | dalja se Uredništva, godinu fior. 4: 50, na p6 godine for. 2: 25; sa inosemstvo flor. 4 i postarski troškovi. | U DUBROVNIKU 8. Jul 1898. na cijela go- 1 oglasi Pojedini broj stoji 10 novć. Ko ne vrati list kad mu pretplata mine, smatra se | tiskaju po pogodbi. da je predbrojea i za došasto polugodište. / Gundulićeva Svečanost. | (Svršetak) < Silna, impozantna povorka Dubrovčana iz o- kolnih sela i vacoši prolazaše Placom izmegj špa- lira zadivljena gragjanstva i stranoga svijeta, koji se ne mogaše dovoljno nagledati krasnih ko-tuma i junačk:h tipova u našega naroda. Nećemo pre: tjerati uko kažemo da je za 50 barjaka došlo taj čas u gral 2000 daša. U toliko vrijeme izmicalo. Valjalo se požuriti s vijencima da se uzmogue su- djelovati procesiji. Bizim riječkim parebrodom prispio je za- stupnik akademije Dr. Rački, presjednik ,Matice Hrvatske" prof. Suwičiklas, DD». Amruš, Dr. Miho Klaić i mnogi drugi da se pridruže veličajnoj slavi.) * * * U čitaonici navalila gospoda zastupnici i na- čelnici po svoje vijence. Teško je bilo sve urediti i svakome u onoj vrevi naći svoj, ali se nekako izišlo na kraj. U zlato obučeni seljaci stoje sprav- ni da pomognu nositi velike svilcue jastuke ili ku- tije na kojim su ležali srebrni vijenci a od lovor- nih svak uzeo svoj pak na Placu. Na Placi se poredasmo kako je koji bolje mogao. S nama su i hrvatska družtva i krasni »Sokolaši“. Najprvi od svih da nas vodi, prolije va se suncem svileni barjak spljetskoga ,Napret- ka“. Povorka se uputi put općine gdje se je ima. la rasporediti i prikljućiti ophodu. To je bio divan: prizor. Narod s jedne i dru« ge strane oduševljen gleda onu dugu, dugu po- aorku načelnika, zastupnika, društava i odličnja« ka sa: svih strana hrvatske domovine. Bliješte se na suncu krasne svilene vrpce lovor-vijenaca sa zlatoim natpisima, otsijeva srebro iz baršunastih kutija. Ne vidiš drugo već dragu trobojnicu hr- vatsku sad spletenu s lovorikom kojom će hrvat- ske općine i hrvatska društva ovjenčati Gunduli. ća, sad ra grudima rodoljuba Hrvata i milolike Hrvatice. U onoj povorci bilo je samo 200 najviše tri stotine ljudi. Ali oni prestavljahu cijeli jedan na- rod. Pred općinom nagjosmo Bokelje, poredane dva i dva_a debelijem čibucima u Yuci. Otvoriše nam prolaz i takvu se općinska dvorana napuni vijencima i narodom, izmed koga je Dr, Jero Pu- gliesi razregjivao vijence alfabetičkim redom op- ina kojim pripadaju, po programu, koji smo mi donijeli u pretprošlom broju. U toliko svršila je pjevana misa u stolnoj crkvi i ophod se mogao uputiti. o * s Ovidije smo mi na velikome čudu. Već vidimo naše čitatelje, kako im se radoznalost širi, kako zvatiželjnim očima nas pitaju da im mi.taj opbod kroz stari Dubrovnik potanko opišemo. Mi znamo kako bi oni rada, da im mi sve lijepo isbrojimo kako je to bilo, kako se je opbod Izmegju. Ručva- ra uputio, kako je prošao kros Malu Braću gdje se bladom osvježio, kako je Placom ponosno stu“ pio ismed gomile naroda i glavama načičkanijeh prozora lijepih palačica dubrovačkog Stradupa; wi već slušamo kako vas pitaju da im. kašemo čiji je onaj diva! barjak, ko je ona plemenita gospo dje koja. arobral vjamna poi, koj onj obijal Rukopisi se ne starac što onako dostojanstveno koraca. I ne sa mo to. Oni, od nas još traže da im kažemo otkle su oni divovi sa srebrnim tokama i hrvatskim crven kapama, u koje svak zablenut gleda, oni žele zna- ti ko je onaj sluga istočne crkve, posut srebrnom bradom do pojasa, ko je onaj starčić kavonik oko kojega svak se klanja ovim poklonom koji samo štovanje inspirira. Oni bi nas pitali da im reče- mo koliko je tu zastupano gradova i varoši, kako Be zovu ovi sretnici.kojim je ta čast dosugjena ; ne pitaju vas da im ukažemo mnogoljrojna dru- Štva i slikovite glazbe, jer su ih juče zapamtili, ali.se ljute zašto im ne opišemo ene junačke si- nove u crnoj čohi zlatom izvezenom, sa kalpaci- ma staroga našega kroja i prekrasnim Ćordawa, koji ponosito koraču iza zastupstva Kotora grada? Pak dok nas za to pitaju, u grlu im stotina dru- | gih gotovih upita čeka, kad će doći njihov red. Ali, ruku na prei, pa neka reknu: je li moguće da mi odgovorimo ? Je li moguće da mi opišemo ono što se opisati ne da? Neka reknu ne bi li to bila šteta, da. mi suhim nabrajanjem pokvarimo neizbrisivi utisak onog velebnog prizora koji je natkrilio sve dosadašnje “svečane manifestacije na- šega parodnoga života ? X Dan je bio da ne može ljepši. Ulicama na- $eg grada stupao je cvijet hrvatstva i grpstva u svečanoj odori: Povorka koja se brojila na hiljade bila je preduga za mali Dubrovnik. Ona se nije izvila jer nije mogla; oko stega grada nije joj bilo mjesta. Prvi su došli na Poljanu a zadnji se nijesu bili ni uputili ; narod je zasuo i ulice i ši- roke pločnike, i kutnja vrata i visoke prozore. Ništa nije ostalo prazno, poštegjeno ni isti kro- vovi kuća. Nadodajte k tomu hiljade zastava ko- jim se okitila ova negdašnja Atena naša, i čarobni zvuk divnih glazba pak dalje umišljajte kako je bilo. Mi smo preslabi da vam sve opišemo. > Ovako smo došli na Poljanu, U inače široku ogradu oko spomenika natiskaše se pozvanici i odličojaci, dolje pred kipom poredali se ,Sokola- Bi,“ gore straga smjestilo se hrvatsko ,Kolo“ sa ostalim pjevačkim društvima i ,Jedinstvo* a 'ma- lo dalje glazbe. Narodu je malo mjesta ostalo jer ge je ophod svio na Poljanu i napunio je. Gospo- gje nakrcaše prozore. Na svakom prozoru virilo je po 10.15 krasnih glavica. A gore na visokim krovovima kuća navrvilo ljudstvo da te strah oba- gje. Ali zaludu | Svak hoće da vidi. * še * S Nasta tišina kad pred spomenik stupi ave- štenstvo, presjednik odbora i načelnik grada, Pre- sjednik g. Marinica pl. Giorgi izreče ovaj govor, Velemožni gospodine Načelniće! > Pošto je spomenik, koji narod namjeni Gjivu Frana Guodulića za vladanja omiljelog nam Cara i Kralja Frana Josipa, vastojanjem dotićnog odbora svršen i uzdiguut, čast mi je predati ga Tebi gosp. Načelniče, kao zastu; niku grada Dubrovnika sa preporukom, da ga Ti i tvoji naslje- dnici budete do vijeka sačavali va ureg i diku našega gra. da pa na izgled i pouku cjelokupnog našega roda, Tebi o- sobito čestitam dičnome potomku velikoga Pjesvika, što si došivio u naj, oglavitijoj gragjanskoj časti prisustvovati da- tašnjoj proslavi prvaka naše kojiševnosti kojega imaš čast nositi ime, A sad imam areća prikazati T, G. glasovitog umjetnika kipara gosp. Rendića, čigovoj vještini i osobitvj revnovti dežoj smo sabvaliti da će se gdale Dubrovnik re. siti takovijem rijetkijem umot Jednako mi je čas uposnati T, (3. sa ovom kitom o: ja Vi prvi tatom U koji sa dapna solne j še upravi gOrvene Hrvotsko“ u Dubrovnika a dopis Za oglasa, sabvale UV plaća se 10 norč, po retka, a oglasi koji se više pata Listove nefrankirane ne prima ni uredništvo ni'uprava soijeh mjesta naše domovine u stari Dubrovnik, da se sv skupa pred sjenom velikoga pjesnika Slovinstra zavjetuju narodnoj ideji i razvitku narodne kulture uz štovanjć na- rodaijeh tradicija i domaćijeh svetinja, \ sah je jamstvo za bolju i veseliju budućnost, Ta su braća iz Srbije koji mlad tno dolazili, počamši od nsjuglednijih lica is davnijeh vre- | meoa do umooga Dositeja i glasovitog Karadžića: su i zemljaci Preradovića i Štrosmaj vojna braća iz Hrvatske, o kojijem Prost | smije zabo viti kako su oni uskrsli iz pepela vjegovu kujiščvnost po nesreći vremena skoro zanemarena; ta sai naše kitne Boke i posestrime nam Dalmacije, vna i u volji i u nevolji drage; tu sa susjedne nam Hercegovine, te naše kolijevke, stari Dubrovčani iscrpili bogastvo milog nam koji . je postao dika m narodu; ta su sinovi Orse Gore, ie jed uačke zatočnice. Ovi svi sa braćom iz Vojvodine. i svom ostalom da su nam u dobri čas došli i opet se povraćali. s Načelnik g; Frano bar. Ghetaldi Gondola od. vrati ovako: 7“ Rado i zahvalno primamo Vaše riječi i pridrožajući 2 4 se Vašijem osjećajima prema premilostivom Viadaru, po- | : zivljem Narod da sa mnom klikne: Živio naš Vitešici | Car i kralj Frano Josip I. Živio! x (Kad se je klicanje sleglo načelnik nastavi :) Vame, Gospodo, srdačno zahvaljujem što ste plemenitu. misao e Spomeniku, po nalogu Općiuskog Vijeća, ovako sjajno iz- vršili i zahvaljujem svijem onijem koji su na koji god va« “— čin tomu izvršenju doprinijeli 1 U ime Dubrovnika pak, koga imam čast zastupati, pozdravljam svu ovu odabranu Gospodu bez razlike pie+ menske, jer su ovo grane jednog stabla, dične grane »slo- viuskog naroda, — Dao Bog, da pred ovijem Spomedikom izčeznu sve razmirice, 'jer se jedino iu slosi i ljubavi mo+ žemo u.dati boljoj budućnosti. U to ime (reće sveštenstvu) molim da Vagoesvite. o vaj Spomenik a Velikomu Dubrovčaniao, neumriom Pje+ sniku Slava! \ Zastor spane, i ukazi nam se velikan 4 perom u ruci u divnoj pozi nadahnuća. Slava! Slava ! zaori narod sa svih strana. S jedne strane začu se: Sla- va srpskom pjesniku! Na to odgovori klik: Slava hrvatskom pjesniku Gunduliću! Živio Rendić! ko- ji pribvati devet desetina okolo stojećeg mnoštva. Dok dum Stijepo Bazdan blsgosiva genijalno dje- lo Rendićevo sviraju naša i srb. aut. glazba pri. godnu himnu i koračnicu ,Gunduliću.“ Narod sve- udilj kliče ,Slava* i maše klobucima pozdravlja- juć uspomenu čovjeka čiji doh još žive te nas je sve ovdje sakupio. Zatim počinje polaganje vije- neca uz sviranje gluzba. Srpsko društvo ,Jedin- stro“ pjeva ,Sokoli“ od Topalovića. Svak napeto čeka kako će Hrvati pozdraviti ovaj nezaboravni čas. Zapjeva ,Kolo“ sa ostalim hrv. društvima. Svak umukao pa sluša! Pjeva se *h'mna hrvat“ skih pjevača“ što je u slavu Ivana Gundulića sastavio Harambašić, uglazbio Vilhar: ,U kolo da“ pas, braćo Hrvati, naše je slave svanuo dan* — tako počinje krasan spjev. Čim su svršili, jedna od odbora dade glazbi znak da tušira, Ali zanos i ufiebesno povlagjivanje nadmašilo ja i izvrsnu makaransku moziku. Živjeli Hrvati! Ž vjeli pje- vači 1 Živjelo , Kolo |“ or; se sa ovih strana. Ne može mo poreći, da se je Čin'otkrića obavio uskako odviše bladno, službenim tonom. Trebalo je da jekne gromki glas hrvatskih pjevača (a se u one hiljade i hiljade garoda probudi žilica poleta i entuzijazma. U toliko polagahu se vijenci. Najprvo je po: ložen vijenao grada Dubrovnika (srebrni) sutim pok kralja: svegjer are- v ke S loi pamjesnikov rr ovijeća), slo) vj nje ovoj >