Br. 29. List islasi svakom subotom, a cijena ma je unaprijed za Dušrovnik: na cijela go- dina for. 4, na po godine for. 2; Za Austro-Ugarsku, Bosnu i Hercegovinu : na cijelu | godigu fior. 4: 50, na _pć godine for. 2: 25; za inosemstvo flor. 4 i poštarski troškovi. Pojedini broj stoji 10 novč. Ko ne vrati list kad mu pretplata mine, smatra se da je preibrojen i za došasto polugodište. Mahamedovci »katolička Dalmacija“ Zagreb, 12 -Jula. Molim Vas, gospodine uredniče, da bez Va- še odgovornosti pošto znam, da morate, kao ure- dnik, imati kojekakvih obzira, uvrstite u Vaš vr- lo cijenjeni i mnogo čitani ša ovo nekoliko re- daka: Čitao sam u vašim novinama pravedan čla nak 0 gSisačkom slavlju“, — u ,Obzoru“ izvrsni članax o istoj stvari, — a u ,Vijencu“ prekrasnu pjesmu koja vrlo čuvstveno žali nad grobom kod Siska palih junaka, i muhamedovskih i kršćansk.h, te plače nad nesrećom hrvatskog naroda, što je i to doživjeti morao, da se braća iste krvi, istoga jezika, istoga roda i plemena poklaše iz vjerske mržoje, ili da upotrijebimo pravu riječ: — iz pu- kog fanatizma. Pokolj bijaše užasan nu od prolive- ne krvi tih tolikih poginulih junaka, na žalost na- šu nije imao nikakove koristi narod hrvatski. Ko- ristio se je samo tugjinac, koji nas je obojicu u- gnjetavao i koji nas još i danas gujete, razdražu- je jednog proti drugome i ruga se našoj kratko. vidnosti | Kraj sve nevolje i žalosti duša mi je ipak zadrhtala od radosti kada sam iz svega toga, iz tih članaka i iz te pjesme providio i! razumio da ima ju brvatskom narodu ljudi, pisaca, pjesnika, novinara i novina, koji osugjuju vjerski fanatizam, uvigjaju pogubnost bilo kakvog vjerskog stanovi- šta. u pušem narodnom pitanju, i zuadu se podići nad običuo uskogrudno shvaćanje nekulture pro- stote. To je zaista vrlo utješljivo |! Nu to zadovoljstvo i ta utjeha smućena je povešto neopravdanim prigovorima ,Katoličke- Dalmacije.“ Ona _je u jednom od pošljednjih bro- jeva osudila, sa svojeg katoličkog stanovišta, Vaše i »Obzorovo“ pisavje. Sreća što njezino mnijenje hrvatski narod ue dijeli ! Ako je u nas nekada i bilo vjerskog fauatizuwa, — sada ga zaista ne ima! Kultura ga je istrijebila! Ni prije ga u nas ne bijaše u onoj mjeri, kao u ostalih: naroda svijeta. Pisanje sKatoličke Dalmacije“ kao lista isključivo vjerskog moglo bise doduše razumjeti. Ali ona je i politički hrvatski ljst. Čema ona ruspiruje oganj wršžuje tamo. gdje treba da sije ljubav ? To je za- ista čudnovato. A još je čuduovatije da se pri to- ime povijest sasma iguorira. Historija nas uči, da je bilo: nepravda, ali da ib je bilo i na jednoj i na drugoj stravi. To je izvjesno! gKatolička Dal- wacija“ neće toga da prizna, nego veli da hrvat. ski listovi za ljubav gMuhawedovaca diraju u ue- ke kajde, koje davaju gorke i ueugodne glasove, jer vrijegjaju čuvstva avakog kršćauina." — Isti unu pisati, zuači dakle vrijegjati čuvstva svakog kršćanina. 1 ako mi lirvati Muhamedovce ljubimo i štujemo ipak pas ta ljubav upošto ne zavagja tako daleko da činimo nepravde krićanstvu. Jedi- uo nećemo i ue možemo satajivati istine! A isti- na je, da su kršćani isto tako, ako ne i veće ne+ pravde činili Muhamedovcima u upće, kao i Mu- hamedovei kršćanima, .oVDa vidimo razloge ,Katoličko Dalaacije:* piće Ko je, pita 58 ad dvojice, Turčin ili Hrvat, borio se is vjerskog fanatizma # Zar Hrvat napa. dout.ili Turčin napadač? Ili Hrvat koji je mirno ovoja -Njero, aveta, neporočau, nikomu štetau, is. povtedaa, ili Tartin koji mu je: jakaganom u rasi *“ U DUBROVNIKU 22. Jula 1898. VENA UMAR Pretplata i oglasi puaćaju se upravi ,Orvene Hrvatske“ a Dabrovniku a dopis . dalju se Urodništvu. tiskaju po pogodbi. krst gazio, crkve rušio, glave na kolac nabadao, kćeri i žene robio i otimao, dobra posvajao, silio ga da vjerom svojom prevrne...“ U tim riječima ima čitavo čudo neistine i nepravde. I Turčin (ili bolje Hrvat Muhamedovac) i Hrvat (kršćanin), borili su se iz vjerskog fana- tizma. Fanatizam je u ono vrijeme bio tako že- stok, da ni Muhamedovac ni kršćanin nije znao ni razumio, da je sin istog hrvatskog naroda. Na- rodnosti je tada nestalo. Ona se je rasplinula u vjeri. To se pobiti neda. Da su Hassan i Bakač imali pravog pojma o narodnosti, bili bi se za ci- jelo kod Siska izmirili, kao što ste rekli u ,Cr- venoj,“ bili bi oni iščerali iz Banovine Nijemce, a iz Bosne Osmanlije t. j. oni bi se bili složili proti našim Zajedničkim neprijateljima. A šta se je do- godilo? Vjerska mržnja i strast tako ih je zasli- jepila, da su se strašno pobili i da je u tom strašnom pokolju zaglavio cvijet hrvatskog naro- da, najbolji naši sinovi jedne i druge vjere. A za koga ? Ko je bio napadač, a ko napadnut? Kod Siska je istina Hassan napadao, ali za to su na drugim mjesuma, i prije i poslije, kršćani napa- dali kao što su opet napadali i Muhemedovci. Gdje je veća krivnja, — to se neda kazati, Tv je megjutijem sve jedno, — jer krivnja leži na obim stranama t. j. u vjerskom fanatizmu, koji je bio na obim stranama. Jedino bi to moglo govoriti nama u prilog, da smo htjeli osvojiti otete nam dijelove hrvatskog kraljevstva, da nije ,vjersko čuvstvo“ istisnulo u ouo vrijeme težnju za uzpo- stavom hrvatskog kraljestva. Istina je i to, da su Muhamedovci svoju vje- ru širili mačem u ruci i da su silili kršćane da svojom vjerom prevrnu. — Ali zašto ,Katolička Dalmacija* ne prizvade i tu istinu, da su i kršća- ni svoju vjera firili mačem u ruci i ,silili“* Mu. bamedovce a i druge da svojom vjerom prevrnu? Nije li na pr. nekoliko milijuna polabskih Slovje- na, silom kršćanskog oružja zbrišano sa lica svi- jeta? A na Muhamedance Hrvate i ne Hrvste? Nijesu li kršćani mačem u ruci na nje navaljivali ? Jedni smo va druge vapadal!, — jedni smo se od drugih branili. To baš i bijaše naša nesreća što smo se radi vjere krvavili, a imali smo pre- čega posla. Badimo pravedni i iskreni! Priznajmo, da bi- jasmo na obim stranama zavedeni. Prizasjmo i to, da su kršćani Muhamedovcima koji put i veće nepravde činili, uego li Muhamedosci kršćanima. To je istina, koju nas povijest uči. Mnogim će se ta tvrdoja čudnom pričiniti, a ipak je tako. Moogi će se čuditi i tome, ako kažemo, da su Muhamedovci bili tolerantniji od kršćana! To sto- ji takogjer! Evo dokaza, U nijednoj kršćanskoj državi, prosvijetljene Evrope, ue ma Muhamedovskih džamija. Kršćan- ska država nije dozvolila u svojim njedrima vjeru proroka Muhameda. A u Turskom carstvu, gdje: je: vjera Muha. medova bila vladajuća, historija vam, kaže, da je od vajkada bilo kršćauskih crkava, cvatućih bisku- ija, vladičija i patrisršija. — - Muhamedovoi dakle od vajkada bijahu tole- rantniji od kršćana, jer su kraj? svoje vjere doz. voljavali, da i. sir opstoje. i ia to» ga o dovvoljavabu, Me Za oglase, zahvale i ost. plaća se 10 novč. po retku, a oglasi koji se više pata Rukopisi se ne vraćaju. Listove nefraukirane ne prima ni uredništvo nitaprava. Srbija na pr. tako je ;obuzeta svojim fana- tičnim pravosljavljem, da je još prije nekoliko go= . dina, najgadnijom silom i nasiljem uništila, isko- rijenila i išćerala sve Mohamedovce iz zemlje, a džamije pretvorila u kršćanske crkve ili ih je ra- zorila. Prije kratkog vremena i Cigane je prisilila, da prime pravoslavlje. Toga svega Muhamedovci činili nijesu ! Gdje je dakle veći fanatizam? Za cijelo ne u Muhamedovaca. Oni su takogjer mogli ove kr- šćane istrijebiti. Samo da su htjeli. Oni su baš obratno ponajviše lijepo živjeli sa kršćanima, 0so- bito u Bosni sa katolicima. A koje na koga napadao prije nekoliko stotina godina ? Nijesu li skoro sve kršćanske dr- žave poslale svoje vojske u Palestinu ? Ko je ou- da bio ,vapadač“ a ko ,napadaut“? Nijesu li ta- mo kršćani i te kako haračili, palili i sva mogu- ća varvarstva izvagjali ? Nije li kršćanin za kri- žarskih vojna džamije : rušio, glave na kolac na- badao, kćeri i žene robio i otimao, dobra posva- jao, silio ga (Muhamedovca) da vjerom svojom prevroe“? Nije li Sisačka bitka samo jedna karika u onom nizu strašnih nepravda, koje su bile iza- zvane križarskim vojnama # Ne zabadajmo.u to ruglo! Ne kopajmo po tom blatu! Ne stvarajmo novih pitanja i razdor jer ih imamo i odviše | Bacimo koprenu zaboravi na sve to, i budi- mo pravedni! Kultura, prava i čista kultura, svo će oprijeke izgladiti, sve će zlo pograviti, — ue- opazice i povremeno | Priznajmo samo to, da se je jadni naš hr- vatski narod pocijepao, da je jedan dio našeg na- roda došao u struju Muhamedovsku, a drugi u - Kršćunsku, da smo usljed toga bili do sadu jedan sprem drugog nepravedni. Čim to priznadeno i uvidimo, možemo se zavjeriti, da nećemo govoriti više o svemu tome što nekada bijaše, nego samo Zuto, da uvidimo kako oe smijemo tako u napri- jed Čuoiti, jer inaće propadosmo svi zajedno. Osvjedočeni smo, da ogromna većina brvat. skoga naroda ovako misli, Pogledom na sadašuje prilike, ističemo još i to, da nijedan pravi Hrvat ne može povlagjivati najnoviju propagaudu, koja ide za tim, da Muhawedovci ostave danas svoju vjeru. Nekoji o tome rade. Jalov je to i nepoire- ban posao, koji bi nam Hrvatima škod.ti mogao, koji bi nam mogao otugjiti Muhamedvvce, da oni . sami nijesu tako pametni i da sami neuvigjaju, kuko ti propagatori katolicizma nijesu orugje hr- Vatskog naroda, već nekog drugoga. Neka ragje Muhamedovci ostanu što jesu, To je bolje! Ker« šćanski popovi imadu dosta posla megju kršćaniua kod kojih bi trebalo propagirati moral. Moral je polje u naš još slabo obragjevo. Za taj bi posao mogli kršćavi muogu toga naučiti od dubam«do+ vaca! Muhamedovci u Bosni morali bi pak sa svo- kid strane uvigjati, da au isti narod a uama EHlrva- tima. Oni su baš najćišći Hrvati, kvji se nijesu od selitbe naroda micali sa svojih zeualja. Zu to bije opravdano, da teže, da rade, da imisle na pos vratak Osmanlijske vlasti. Svaki narod mora ra- diti na tome, da se ujedini i skupi u jedna drža« | sa Mi bijasmo oekada jedno tijelo 1 jedna tuka, Te ima da badomo i agaprijed,