CRVENA HRVATS List izlazi svakom subotom, a cijena mu je unaprijed za Dudrovmik: na cijela go- | Pretplata i oglasi piaćaju se upravi Crvene Hrvatsko“ u Dubrovnika a dopisi dinu for. 4, na po godine flor. 2; Za Austro-Ugarsku, Bosnu i Herceqovsnu : na čijela | šalju flor. 4: 80, na po godine for, 2: 25; sa inozemstvo flor. 4 i postarski troškovi. || godinu U DUBROVNIKU 28. Januara 1898. se Uredništva. U Pojedini broj stoji 10 novč, Ko ne vrati list kad mu pretplata mine, smatra se tiskaju po pogodbi. da je predbrojea i za došasto polagodište. Kako je onamo preko Drine. Nema dana, a da iz Srbije ne dogje kakva, ne vele dićna vijest. Sad se javlja kako je vlada na čudu sa preostalim porezom, koji radikali ne htjedoše da utjeraju kod svojih pristaša, a ovi Le- će da ga plate ; sad o kakvom sporu izmegju dr- šavnog vijeća, regencije i vlade, ili o svagji izme- gju samijeh radikala; sad opet o kakvom nasilju, koje je vlada počinila tjerajuć : činovnike, te joi nijesu po ćeifu i namiještajuć druge ; ili kako ra- dikalima otimlje općine, uikojim oni imadu im- ponentoa većinu i toliko drugijeh aatolja, da ne govorimo o deficitu, dugu i «očmeuregjenty vojsci. Nego regbi sa neredima ištom:s4; počinje. Ovijeh dana došlo je do krvi: 'na :sanogo mjesta bijaše ustanaka, koji su ostavljali wbijenijeh i teš- ko ranjenijeh, jer :se narod nije hotio da pokori starijim naredbama. A da što će biti, kod došan- tih izbora! Sva aktivna vojska, računa se, biće preslaba da uzdrži red. Ovi: izbori biće velika srpska bruka, ali ne jedina. Ima i još njeki čin, koji se sad čini kao pra- va blagodat, a tamo na povijest srbijansku baca najgoru sjenu: izmirenje sa Milanom. : Poznati 'su zadnji škaudali izmegju oujega, Natalije i Srbijanaca. Milau se odrekao prijestolja i prodao za hiljade dinara svoje pravo očinsko, te se s tim novcima, koje je država jedva jedvice i- zažela' iz: siromašnog puka, kartao po velikim eu- ropskim igračnicama i provodio nadobudne dane sa paštenim ževama. Njegova supruga bila je na stamotu njezina stališa progaana iz :kraljevine kao kakva: skitačica, jer su je po ulicama silom pote- zali i silom ije odagnali. Od: onada: živjela je ona skromno; ne odrićuć se: ni: najmanje želje, da se opet vrati u Srbiju, A Milao_je megjutim i nada- lje pravio: dugove i nastavljao svoje uzorno pona- šanje, dok ga vjerovnici ne počeše da progone, Htio je da postane gragjaninom roskim ; ali Rasi- ja nije htjela da ga primi, te je on sad tamo sad amo provodio svoj burut život i svaki čas javljao, da će u Srbiju, Zar se je bio uželio svoga sina, jali svogii“isrođa 2... Ne, za njih nije toliko ha- jao: — trebalo ma je novaca. Kad, ovih dana, kao grom iz vedra neba pu- če glas, da se je Milan sastao u Bijaricu sa svo- jom odavna razdijeljenom ženom i da se je š njo- me pomirio ! Regoati čestitaše svojim bivšim vla- daocima, mitropolita ih iznova blagoslovi, a srpski junački narod, ganut, neopisivom radošću pozdra- vi ujitovo izmirenje ! Divna li naroda ! I još''to nije dosta, jer, ka- ko čujemo, spravlja se 'na vrat na nos i novi zakon, koji će ukinuti progonstvo Milana 'i Natalije, te im dopustiti da se prije punoljetnosti kraljeve po- vrate u Srbiju. Naša braća Srbi jedva: čekaju taj sretni. dao. i :. Konštatajući: fakte, mi nećemo sad da isva- gjamo ! velikih: komenata. Obični: uvodni : članak jednog: malog lista iza to: je premalen. Htjela bi se. odeblja kojiga i dubaka psihološka studija, da se dostojno prouči, izndse i ocijehi moralna visina onih, te su dovle došli. Milauovim izmirenjem sa Natelijom i sa srp- skim narodom Srbija samo nastavlja onu jadnu stranicu svojo povijesti, :u kojoj je sabilješena Glivaica i :davljenje po tamoigam,, i u koju su Rakopisi se ne vraćajo. takogjer radikali kalom bilježili svoja slavna djela, Moguće je da se mi i prevarimo. Ali tada morali bi da se u dvadeset i četiri sata preokre- ne život, odgoj, ćud, načelo, osjećaj cijelog srp- skog plemena i njegovih vogja, što bi bilo histo- ričao čudo. Čednost sad na stranu, ama ne možemo da premučimo, kako svaki čovjek, koji pomnjivo pra- ti srpski razvoj te ga usporegjuje sa hrvatskim, a navlastito ako uzme u račun nejedoakost položa- ja, ne može a da ne zapavi: Mili Božel što bi bili Hrvati na ovome mjestu ! Ovamo mi, željni smo zrake onoga sunca koje Srbiju punom svjetlošću grije, pritisnuti sa svih strana neprijateljima, koji nam zanijekaše i- me, prava i opstanak ; mi, ovako maleni, prisiljeni da prsi i prsi boj bijemo sa deset puta jačim ne- prijateljem! Kolike se tu samo sila hoće, koliko pajboljih sinova hrvatskoga naroda posvećuje sav svoj trud, samo da mu steču ono, što Srbija već ima. Pa ipak ovi trpeći narod ugrabi čas da što uradi i ža svoja piosvijetljenje i blagostanje ! Pa ipak — mi napredujemo ! A Srbija sa svim blagodatima slobodne i sa- mostalne države — nazaauje; nazavvjeru pure koj, književnoj, moralnoj, u gvakoj grami narod- nog života. A zašto?... Jedoa jedina: riječ dovoljaa je da . odgovori na ovo pitanje: kulćura ; jest, kultura je ono što iz Hrvata čini napredan europejski narod, što mu diže moral i čast. Kod naroda je kao i kod pojedi- naca, Odmah se raspozaaje fini i izobraženi čo- vjek, ma bio i lošije odjeven od surova i neukog prostaka, ma ga obukli i u velikaške haljiae. Istina je : dakle kulturan narod ne počinja ova- kih stvari, koje smo mi prisiljeni, da u češće iznaša- mo, neka se vidi ko su oni, koji kažu da nas nema. A da je ovako kako mi tvrdimo najboljim su nam dokazom sami Srbi. Jeste li kada vi koji proučavate i motrite naš ukopni narod, zamjetili razliku izmegju Srba koji živu pomiješani sa hr- vatskim elementom i onih Srba, koji su sami za sebe, kompaktna masa? A sko su pak sušta ple- menska svojina ona svojstva koja od nas razliku- ju Srbe u Srbiji, logičai zaključak bio bi da ovi atno nijesu pravi Srbi već... pravoslavni Hrvati, kako su se po Hrvatskoj, Slavoniji i Dalmaciji do jučer zvali. Ali ova pitanja ovdje ne spadaju. Pratimo mi sada komediju koja će da se odigra u Srbiji, u onoj Srbiji koja je rodila sinova, te kradu djela na- ših velikana. — Naša književna društva. — Narodne pjesme *). | Nakanio sam ko i lani, (da nješto reknem 0 Matici Hrv.* i ,Društvu sv. Jeronima. — Oba su društva izdala 'svoje knjige. Već su drugi hr- vatski listovi koja rekli'o njima, a ja hoću da naj- južaiji dio naroda hrvatskoga s ojima malo bolje upoznam, — a Za oglase, zahvale i ost. plaća se 10 novč. po retka, a oglasi koji se više puta Listove nefrankirane ne prima ni uredništvo ni uprava, Prošle su godine 8 hrvatska društva slavila svoje jubileje i to Akademija 26 godišnjicu, isto tako društvo sv. Jeronima, a Matica Hrvatska 50 godišnjicu. Govorit ća samo o izdanjima ovih dviju zadnjih društava, no prije ću reći nješto o resul- tatima tih jubileja. Akademija izdala je preko 240 knjiga. Po- gjeduje kuću vrijednu 170,000. for. a glavnica ia- nosi 418,000 for. — Matica Hrvatska, najstari- je književno društvo hrvatsko, do 1874 zvala se M. Ilirska. Promijenivši ime, pravila i odbor, do- spije u mlagje ruke, i razvi se do nečuvene u D48s visine. Starci, osnivači njeni, nijesu htjeli vjero- vati u okretnost novog odbora i odvraćahu se od društva, dok ih sjajan uspjeh ne uvjeri 0, proti- vnom. Od rečene gedine do 1892 izda Matica 130 kojiga u 700,000 otisaka, troškom od blizu 300 000 fiorina. Glavnica je u :to vrijeme narasla od 32.640 fior. na 140;000: £. a članovi od 1.290-na, 8.100. U slavu svog 20 stoljetnog opstanka učini ,Matica“ mnogo, a glavno ; odluči da prenese kosti dičnog Janka Draškovića svog začetnika u hrvatski pan- teou na Mirogoju u Zagrebu i utemelji Zakladu od 10,000 ME e potpomaganje književnika _hr- sti darovima. Uz to ima Matica kuću vrijednu 90,000 (to je uračumano u glavnicu). — Društvo sv. Jeronima jostoji:25 godinu, čedo je Matice Hrv.“ i dostiglo: ju u svem, Ima hjepu..kuću . vrj- jedau 80,000 f. glavnicu od 127,000 f. (& kućom), izda u to 25 godina 92 knjige u nakladi od 1,024.10 otisaka, a članova ima 9,813. — Tako. nacrtah u kratko samo napredak ovih društava ;; vrijedaojt se može tek vremenom i ne u malo ;riječi opisati, a to i prepuštam drugima. Htjedoh samo pokaza- ti tim brojevima, da je i naša književnost znatna, da u razmjeru ne zaostajemo za druguu narodi. ma, a osobito nipošto za našim okolnim susjedi- ma s ma kojegod strane. Dičimo se, hraćo Hrva- ti, tim našim društvima, al ne ostanimo samo pri riječima, pomažimo ih novcem, učlanjivajući se što više i nagovarajući »usjede i prijatelje, da 'se u što većem broju opišu-u ta društva, a ne: prestaj- mo slaviti osnivače plemenite, koji : posijaše sje- me, a ne dočekaše željena ploda, osobito kod Matice Hrvatske.“ Društva ta, naša su uzdanica; «dok ih bude, ne bojmo se sa svijest našu, a njih -će biti, do- kle god nas bude. Zato ja .i ne: imogu da rezumi- jem svijesna Hrvata, koji nije članom ,Matice Hir. vatske“ ili društva sv. Jerolima, ili obi zajedno. Pomažimo ih dakle što članarinom, što darovima, jer i najmanji dar dobro je došo! = * “a A sad o najnovijim knjigama naših društava. 1). Društvo sv. Jerolima izdalo je za narod 4 knjige : koledar ,Danicu“. u 38,000 komada, ze- tim jedou poveću pripovijest, poveću knjigu ću- doredno nabožnog sadržeja i jednu gospodarsku o :pčelarenju, Svak će priznati, da. je, izbor valjan i aretan. To četiri knjige izable.su..u 68,000 isLisa- ka i na 935,000. tiskanih .uraka. Sam; tisak ,(rena- isnnca) i papir baš su krasni, & nemojmo gabora- viti: da član ove knjige (4 na. broju. na 54 arka) dobiva .sa ciglih .14. novčića. To je zaista pečuvo- no! Ko bi bio tako slijep: us ,Bdravo oči, & da me sidi kako se te kojige u: Denajtoje davaju, &8 4: