* kršitelja ove naredbe uzapti ma bio komu drago bez obzira na doba, spol i položaj dotičnjaka. Izvo- liti će nadalje preporučiti roditeljima da strogo DOZA va svoju djecu i da joj zabrane uplićati se - u -oVekove nerede. Kotor, 18 Julija. Za c. k. kot. Poglavara (Potpi3) Uglednom Općinskom Opravitelstvu u ...... *.. Gragjani Makarski zatražiše dozvolu za ob- državanje javne skupštine: Slavnomu C. K. Kotarskom Poglavarstvu u Makarskoj. Prijava Dr. Ivana Vranjicana, Stjepana kanonika Bo- rića, Nikole Alačevića, Josipa Ranćića, Klouimi- ra _Milete iz Makarske. Za držanje javne skupštine pod prostim nebom, u smislu Drž. tem. zakon 15/11 1867. (D. Z. L. br. 135) o sakupljanju. Evo im odgovora : Br. 6675. še Vraća se Gosp. Dr. Ivanu Vranjicanu, kao * prvopodpisanom ; Ovdi S izjavom da ovo C. K. Kotarsko Poglavar+ stvo na temelju $ 3, 6 i 16 Državnog temeljnog zakona o pravu sakupljanja od 15 Studenoga 1867. (D. Z. L. br. 185) i obzirom na javni red i sigur+ nost, nalazi, da ne podieli zapitanu dozvolu. Proti ovoj vdluei osteje prost utok na Vi- soko C. K. Namjesništvo Dalmatinsko kroz osam dana preko ovog C. K. Kotarskog Poglavarstva. : Makarska 23. VII. 1893. C, K. Kotarski Poglavar Blessich. Naši Dopisi. Cerro de. Pasco, dne 22 Juna. Gosp. Uredniče! Milo bi nam bilo, da štam- pate u toj našoj novini hrvatskoj ovu veliku na- Šu želju, da vam uredništvo nazovi-srpskog lista “ »Dabrovnika“ ne dodijeva više sa svojim nedubro- “ vačkim ruglom, jer ne ima, Bogu hvala, u ovoj zemlji nikakva čovjeka iz naših strana, koji bi bio Srbin, već smo svi Hrvati. Mi smo nekoliko puta javili onome uredništva da vam ne šalje list i tro- x ši uzalud novaca, al bogme ono neće da posluša. - Iz početka list vam je služio da u nj zamotava- “ mo našu prodaju, ali već nam je dogadio. Gdje- kad smo i čitali njegovo ludo natjecanje, da je Dubrovnik srpski grad. Od kad to? Mi, kad smo kod kuće bivali, znali smo samo za rišćane, kojim “ su naši djedovi gradska vrata! zatvorali, a vaš! ih | oci u ime sloge u grad pustili, da su Srbi, ali to : nijesu Dubrovčani. Za njima se povelo nekoliko . velikijeh glava, koji kad: reknu da su Srbi, misle da su rekli ko zna što. Ostali vas narod smijao se je toj vjihovoj ludosti. ' Ako su sad aklepali nekakav list, misle da je sve njihovo, što oni u njemu načrčkaju, Pak ga narodu šalju muktice, eda ae uvjeri. Šalju ga i nama u ove daleke strane. Nećemo wi taj izrod u našoj kući. Hvala im na njemu. Sad nešto o peruaoskim stvarima, Ima neko vrijeme, da se narod ove republike strašno uzru- jao, jer u mjesecu avgustu ima se imenovat novi presjednik. Jedna stranka hoće da bude general . Cesare, a drugi su.za Dra. Nikolu Pierolu, naj- mudrijeg ćovjeka u Perd, koji se nahodi sada u Panami, jer ne smije nogom na ovu semlju. U borbi se čini svakijeh, Cesaresu je nazad nekoli- ko dana opaljena kuća i tražena njegova smrt. |, Novac amo slabo. Za jednu englesku šterlinu plaća se 9 sola i tako je slabo prumetanje. Hrvati u Cerru de Pagco, Vitaljina, 28 Jula, > Onomadne otišao sam da obagjem vinograd > kako ove godine nosi. Putem susretem jednoga starca is sela, te, riječ po riječ, raspredemo , Dogje i na politiku, te mi on reće ;.dako;jo. pjegov. meput. bu skoro odlasla: u Ny» sli kako ga je ondje jedan gospar upitao je li on iz Vitaljine, a on mu odvrati da jest. Tad on njega saleti pričati kako su Vitaljani svi Srbi, na što moj neput, da Vitsljani nijesu Srbi, već Hrva- ti i da ih niko ne može kupiti za nikakve novce. Na to taj gospar ostane oparen kao vrelom vodom. »Evo ovako ge, reče mi starac, zavagja u Novome naša mladost. Ne mi nijesmo nigda Srbi bili, nama su oni učinili što nije niko nikomu učinio, pak sad hoće da nam truju podmladak, al neće vjera i bog, puna je Vutaljina_ momaka, koji će im u svako doba odgovoriti kao i moj neput.“ »Viću i protiva dum Antuua, nastavi stari, ama nek mi se pokaže ćovjek koji ima što reći 1 proti njemu. Onakoga sveštenika niti amo imal niti ćemo imati kad nam on pogje. Star sam ja, giuko, ja znam dvadeset i jednoga popa megju na- ma, ali ovaki uije dolazio. Neka se srame !“ Tako meni stari. Jedan drugomu zaželi do- bru sreću pa svojim putem. Ja u ložgje, a neda mi se na oj ni gledat već sve nešto mislim, kako ge može u nas naći jedan Čovjek izmegju 65 fa- milja koji se otugjio od sela 1 za inad posrbi se. Bolje bi mu bilo da gleda svoje kutuje posle, pak ga ne bi neki u Dubrovniku držali u vreći. Nek se progje vraga i srpstva i nek Žive sa selom u mira. Quda neće ui Novljani napastovati naše momke, a ovako misle da je uz njega sva Vitalji- ua srpska, a aema nikoga. Hrvat Vitaljanin. U Konavlima, na 28 Jula. (Odgovor srpskom podmetanju.) — Na od- govor pisavije ,Epidauritauus-a“ u broju 5 samo- zvanog , Dubrovnika“ 0. g. izuijet ću same takte, te ako mi dopisnik vlaškog lista i jednoga pobije, evo mu riječ da se više nikad neću latiu pera. Prijedmet o sudjelovaoju Gundulićevoj Slavi, bio je iznesen u općinsko vijeće, i vijeće ga je jednodušno primilo : odlučilo po 8 ljudi iz svake kaznačine, biva 240 ujedno, za općinsko izaslan - stvo. Za troškove ove delegacije, srebrai vijenac, puščani prah, općinsku zastavu i ostalo, uoblasti- lo se opraviteljstvo na potrošak od 500 fioriua iz zajedničkih sredstava i to na prijedlog vijećnika gosp. Vlaška Klaića. Svakomu se selu ostavilo na volju koga da odabere i pošalje u odaslanstvo. U gvrhu prijevoza unajmili su se dva parobroda; je- dan te će dovestit izaslanike iz Pločićkog okružja, drugi te će svih ujedno prenijeti u Gruž. U Ponedjenik 27. Juna u jutro, odasvuda je gavrvilo mnoštvo svijeta u Cavtat, sakuplja se pod barjake i čeka na odlazak u Hrvatsku Atenu. Svak je veseo, svak nestrpljivo očekiva odlazak, a mno- gi je pribo trobojni znak, Nije se parobrod još niti odmaknuo iz Cav- tajske luke, a na njemu gi mogao vidjet neki ži- vahni pokret: pet-šest rodoljuba donijeli sobom trobojnih vrpc4 i priboli ih sebi na prsa. Vidjela to nekoličina okolo ujih stojećih, te će vruće po- željeti da se i oni okite tim milim znakom, U čas je parobrod oživio, svak hoće da se okiti, svak traži, svak prosi, svak zahtijeva obilježje. U ma- nje neg + sata, nema muškića, nema ženskinje te im se na grudima ne vidi mila naša trobojnica ; osim 3 ili 4 (oeznam tačuo da li 3 ili 4) nazovi. srba, što nijesu postavili milog obilježja, ali koji ipak mogu svjedočiti da ih na to niko nije silovao, Naravno je, da svi Konavljani nijesu mogli biti na ručku u Franjevačkom Samostanu, pošto se objed bio pripravio za samo 240 ljudi, a ne za pjih 7-800, koliko ih je došlo. Usprkos srpskom neumornom radu, da osu- jete Kovavosko saučešće slavlju, strašeći puk sa velikim neredom koji će ne u Dubrovniku porodi- ti ; Konavljeni su ipak pristupili u tolikom broju, da su svakoga zadivili. 1 pošto Srbima nije pošlo za rukom da ih prepadu, uprli su Mo žešće eda bi poremetili red i mir megju Konavljavima. Oti- mali gu hrvatske zoakove sa juvačkih prsi, te se | na njih oborili sa svakom vopristojnom riječi, a vajposlje preko ručka poslali su u semostan i dra- goga. Gagru, da ih po, mogućnosti savadi. Zanago bi svi amutljivci bili slano platili. uvoju drzovitost, da se Konavljanio ne bio za- vjerio da će se mirno usdršati, pa bio i osoboo, uvrijegjen, jer da je došao da slavi Guodulića, a odličai Potomjanin u brk. odbranio: =»4. | Tonduli, morat da goli ia opa kuć, uju pe da mu muti slave, Fto iznegoh samo gole fskte, a neka ap4ni« stvo sudi, koliko je istine u» Dubrovnikovoj*. pi- saniji. Na ostalo što piše ,Epidauritanus“ ve osvr- ćem se ; toliko je podlosti, te bi pošten čovjek gubio od svoga, da bi na ono odgovarao. | Konavljanin. S Pelješca, 1 Avgusta. Imamo da učinimo na vrijeme dva važna predloga, pa za danas svrćemo & reda — kako smo ono bili obećali i zapoćeli. — Bez ikakva o- kolišanja — evo nas odmah ad rem. Ima tamo u Dubrovniku čeljade, koga u nas po poluostrva poznaju pod imenom djor,:Nikoleto ; u vas mo kažu, ako se ne varamo, gospar Niko, a on se sam psk piše... signor Nicold. Pozna- vaućete ga za stalno. Prestavnik je autonomaško- srpske koalicije, agitator i za jedno i za drugo — kako mu gdje može da bude i kako mu je gdje teren pogodan .. Putuje po svom poslu i voda ga donosi često k nama amo na poluostrv. Stranačko mu agitiravje, istina, (što je za pofalu našima) ovamo ne uspijeva ; — svijestan narod, pa se od srea smije i ruga, kad šjor Nikoleto štogogj u tom smislu hoće da govori. Nego ... to je veoma dobro i pofalno — ali to vije dosta. Ne prijauja ae, istina, uz načela i nauku tog mo- dernog proroka — ma ga se isto potpomaže.. Vas nakit što se po poluostrvu nosi, kupuje se gotovo samo u njega, te tako našeg narodnog protivnika potpomagamo, da on opet s tijem našijem krva- vijem novcem . .. uzdrži i potpomaže kojekakve novine, koje nastoje, da na svaki način ućuku mo- ralno i materijalno našu najbližu istvimenu braću — pai nas istijeh? ... Mislimo, da se do sad na ovo nije ozbiljno promišljalo, pa s toga je išlo sve ovako. Od sad — da ne bude... Vrijeme je, da se osvijesti- mo. Mi smo već odlučili i zakleli se, kako će so on najbolje uvjerit kad megju nas dogje. Ko je pravi Hrvat — razumjeće nas. — Ima i druga. Na poluostrvu su svi trgovci Hrvati, a svi se ipak u svom trgovačkom poslu —- — dopisuju talijanski i njemački ;... lzuzi- mlju se od toga vrijedni trpanjci. Oni su iza pro- slave Gundulićeve na večernjem komersu svečano odlučili, da se neće više služiti u dopisivanju no svojim materinskim hrvatskim jezikom, i da-ueće primati agente trgovačk:h kuća, koji ne budu po- znavali hrvatski jezik. Dobra odluka i služi im za čast! . . Naši trgovci ne živu s trgovačkim kuća- ma u Trijestu, ili u Beču, nego te trgovačke kuće — živu & našijem trgovcima. Neka se dakle one muče! — — I avi oaši trgovci, oni od. Orebića, Kune, Potomja, Trstenika i Janjine — ako su pravi Hrvati, treba da i ovi poprime tako odluku i da se tako vladaju. To će i njima istijema po- slove olakšat, a Hrvato-šderima, iredentama u Trijestu i veliko-nijemcima u Beču, pokazaće .tijem, s kim imaju da vole boj — upletu li se u isti... Stavljamo na dušu ova dva predloga pačijem glavnijem lićnostima. Nije dosta riječju biti, Hr- vat, no to i djelom dokaživat. Da je do potrebe — trebalo bi i žrtava doprinašat. Kad nije, toli- ko bolje i toliko lakše da se stvar obreče, Kao za ove, što mi danas predlažemo — dosta je , + . probugjene narodne svijesti i nješto dobre volje. A za to treba, da se kogogj savzme i ništa dru- go. Ko može dakle — na pos'ol — — > Kad amo dovle oduljili — još ćemo usput izvan predloga da vam nješto javimo, Sve o pa- bijem, a i vašijem dosadašojim posnanicima. Naj- prije ćemo o Tončuli, Taj vam je ovijeh dana do- gradio kuću i izvjesio na jednu strava iste. auatrijaku zastavu. Kašu mu tu vazočni, što i pa drugu stra: pu pe igvjesi što, a ou odgovori, da bi isvjesio, al da dema sastave srpske; — hrvatsku pak:da po bi stavio — — prije da bi kuću ragorio +,» U staro je vrijeme bilo proroka, koji «su pu- dućnost proricali, Bre se strašimo, da nije 1 go- spar Tonćuli jedan od takijeh,. pa da mu se na zbilj ve dogodi u protivnom smislu, (oov vijek, pa i novo tumaćenje modernih delfijskih prorođišta) | ono, što o» sad bulasni ; ili bolje, =a. 100,08; no obistine riječi, što mu ih je tom prigođem jedan