: hijesmo mogli očekivati. U ostalom. . . ovdje nam pada na um ona talijanska: ride dui chi ride P oultimo ... . E basta | us Ali zašto ne pobiju od nas opisani pokušaj irali, kad gu iz Gruža — gdje su se Hrvati uzorno zabavljali — dolećeli na Pile vičući: ,Ko je Bokelj na noge! pogiboše naši u Gružu!“ Za- što 8 dokaža da to nije bila istina ? o Dokazaće onda kad budu dokazati da su protuzakonito ivan programa uvršteni uophod čibu- kaši, koji su kroz naše crkve proti svakoj pristoj- nosti s čibucima prolazili, došli u Dubrovnik da se poklone pjesniku Gunduliću ; dokazaće kad ra- " gtumače, zašto i oni koji nikada zapušili nijesu i- mahu debele čibuke — bez lula. ' A dokazaće da se nijesu obručili tek onda, kada izvagju one pravoslavne popove, koji su iz . skladne dubrovačke kuće pobjegli, a da nikomu nijesu ni zahvalili, a kamo li platili konak ! Zaludu je izmišljati da je ponaj“ rekao ,kre- pali Srbi!“ a ,ovaj" »krepala Srbija!“ Kad bi o- ve laži istinom bile, za vjih bi bio odgovoran sa- mo pojedinac kog bi trebalo imenovati. Mi se ne- . ćemo gtibiti u ovake malenkosti. Mi bi mogli kad “bi htjeli nabrojiti sijaset pojedinih slučaja proti pjima. Eto na pr. nekoliko Srba što su parabro- “ dima došli, pljuvali su na hrvatske zastave, što su isjele u vrtu gosp. Vlaha DeGiulli. Neki Hrvati is jušne Boke otišli su za njima, da vile koji su i u Gružu ovi isti koji su to uradili, na njihovo pi- tanje nijekali su i kleli se da ovi vole Hrvate kao “ braću. Kukavičluk ! Ali, kako rekosmo, to su poje- * dini slučajevi! 1 koji su bili Srbi drugi dan svečanosti n “a * * Istina je: što je bilo popraviti se neda. Gundulićeva svečanost pokazala je kolika je . razlika izmegju Hrvata i Srba. Gundulićeva sve- ..čanost pokazala je da Dubrovnik nije srpski grad, - da Dubrovčani nijesu Srbi, Na Gundulićevoj sve- čanosti dvadeset i pet općina južne Dalmacije i- .izjaviše čisto i bistro da su hrvatske općine, da je dakle narod južne Dalmacije hrvatski narod. Mi znamo da to Srbe boli, ali sto ćemo im mi? Mi znamo da ih boli što su ih u Dubrovni- . ku hladno dočekali, što je 5000 Dubrovčana uz . barjake i hrvatske trobojnice ušlo u grad klicaju- ..6i ,Živjela Hrvatska“. Nu neka se tješe. Njima su za naknadu zadarski talijanaši vi- .kali gEvviva i Serbi !“ a to je dična naknada za moralni poraz u Dubrovniku. Mi im se radujemo. Naši Dopisi. Iz Općine _ Kunovske, 31 Jula Pomnjivo pratimo lijepe dopise, što ih o o- . vijem stranama pod siglom ,M:, pa mi“ u vašem cijenjenom listu pečatate. Na zasluženi način su se . tu stali da šibaju pioneri srpske propagande te su se na vaš poluostrov vjekako trbuhom za kruhom . dovukli. Za sve smo poštogod čuli, pa nas svi do- . sta zanimaju, no vnajviše num leži na srcu naš pre- dragi Monsieur le Jovica — kako ga ono naš do- pisnik krsti. .... Taj ih u istinu i svijeh natkri- ljuje. Drzovito je to i bijesno momče. Vas je vaš “dopisnik dosta o istom obavijestio, ali ipak nješto mu je izbjeglo (valjda nije bio ni on obaviješten) pa Das evo sada da nadopunimo. Čujte dakle, Taj nam čovo, činovnik u našoj čisto hrvatskoj Općini, ima obraza da govori, e nema Hrvata i da je tukac ko priznaje da opstoji hrvatsko državno pravo. Naše sveučilište u Zagre- ..bu, kaže, da je ništa; a mjesto kruna za medi- cinski fakultet da bi im on posl'o — konopa da se , objese (bolje bi bilo da se on sam objesi... . dok ma je na vrijeme |)! ' To je zbilja nečuveno. Takove drskosti na bliza pema! On hrani se našim kruhom, pa vri- Jegja naše najmilije svetinje i napose nas svijeh. Što misli na ovo naša ugledna općina ? hoće li trpjet ( u naprijed ovog tako fanatičnog šumadin- , 00? Boji li se časno opraviteljstvo da samo po se- “bi što uradi, neka zazove vijeće, a ono će svije ,, BBO vrsit.svoju dužnost — i on čas potpisat pa« | krački dekret toj ueijanoj glavi. — ć Ono ipak neka no smeta časnom Jovici, da isa "ujaka lok k'o i dosad a aamoatan valavsijednih otaca Franjevaca. Ako ništa; . < nagradiće ga 24 sada dajbudi sa —- smijehom a poslije kako bu- BE .+ 4 <. Društvo sa Destilaciju. Gruda u Konavlima, 5 Avgusla. Skoro dogje ovdje u mene jedan moj prija- telj iz parokije Mrcina, te mi se istuži na neke nepodopštine koje su se tamo zgagjale, kad su Konavljani sebi obraz osvjetlali prigodom otkrića Gundulićeva spomenika. 1z pučetka župnik s Mrcina protivio se da ge Mrcinjani s njihovim barjakom u slozi sa osta- lim Konavljanima prikažu pred spomenik. Istina, poslije morao je da popusti, ali Mrcinjanima osta- de uvijek žalosno srce što se nijesu mogli prika- Zuti u slozi i dogovoru sa ostalom braćom. I- pak na veliku muku župnika Mrciojani pokazaše da su i om Hrvati i da hrvatski osjećaju. U Du- brovaiku Mrcinjani staviše ko svikolici hrvatske znakove na prsi, a župnik im na to pucao 0 ije da. »Žalosno je da mi imamo pastijera Srba, re- če mi prijatelj. Ne možemo ostat od Zupčana ko- ji su se za njim pomamili, pa hoće da nam ga otmu. Neka im ga tamo vjima, bolje nego da mu se gdjegod dogodi kao ono ua Petrov dau kad je bježao iz krčme Puljićeve kući.“ Mrcinjani su doista svi Hrvati, nema tamo Srba. Neka dakle taj pop lijepo mući i ne zava- gja puk, jer ovo je prvi put da ga izaosimo, ali vjera i bog ako ne bude stati s mirom, čut će što još nije čuo. U toliko njemu i njegovu drugu u Cavtatu, pisaru Bratiću, šaljem hrvatski pozdrav. Obojica, nadam se — razumjeće me. Grugjanin. Trpanj, 7 Agusta. Čitamo u zadnjoj ,Crvenoj Hrvatskoj“ u do- pisu s Pelješca od 1 tek. dva važna predloga vri- jednog dopisnika. Obaziruć se prije na drugi pred- log koji svim trgovcima našeg poluostrva, Bogu hvala Hrvatima, preporuča odluku trpanjskih tr- govaca, da u svom poslovanju služe se isključivo hrvatskim jezikom, te oibiju agente trgovačkih kuća iz Trsta i Beća koji ga ne poznaju, imamo opaziti i nadodati da tim će se koristiti mnogim vrijednim mladićima iz Dalmacije i Hrvatske koji gu izučeni u školama trgovačkim, i mogli bi vri- jedno zastupati kojugod ditiu, te koje bi uslijed te odluke trgovaca i dosljednog pjihovog držanja, rečene trgovačke kuće: iz Trsta i Beča, dozvali i odabrali svojim agentima ragje od onih koji nije- su vješti hrvatskom jeziku. Na dušu dakle ovo svim trgovcima našeg poluostrva, neka stvar za tvrdo uzmu i izvedu, pamteći onu ; il volere 2 potere. Oduosno prvog predloga pak, koji se bavi velikosrpstvom šior Nikoleta, i govori da ne pot- pomagamo protivnika, koji će se pak našim nove cem služiti proti nami, ima znat g. dopisnik da se je o tom već ovamo smislilo i govorilo, i da na pr. debeli Mato, koji odavna ovamo polazi dernek sv. Mihajla, čamit će na dvoru pred po- znatim magazinom, a da u nj neće moć uljesti, osim ako sobom ne donese u kašunu butigu iz grada ; a to će ma biti da se sjeti srpskog šila, koji mu je zataknuo srpsku kokardu prigodom Gundulićeve svečanosti. Paće mu savjetujemo da i pe dohodi, ako mu nije drago vratiti na se koliko i donese, jer mu dajemo na znanje da ne muli- mo na naše hrvatske noge obuvati srpske papuće. Orebić, 8 Avgusta. Due 29 prošlog mjeseca bijasmo na Korčuli za ovećanost Sv. Todora. Akoprem je bilo loše vrijeme ipak smo se nauživali lijepe narodne bor- be aMoreške,“ koja svakoga začara. Nego što nas je najviše obradovalo, to je da se u onom gradu razbudila čista hrvatska svijest, Nijesi čuo nego svestrane poklike: živjela Hrvatska! živio Star- čević! živio Strosajer itd, Na 80 pak stigla nam bršojavka, da će u našu ubavu varoš stići mladi umjetnik gosp. Ju+ raj Dević, da priredi deklamatornu zabavu. On nam je došao is Korčule a š njime hrvatska korćulan+ ska glasba udarajuć ,0) Banovoil“ Ba naše obale orilo, se jer Živjela Hlevanska! Gosti kliča divio češće sjetit naše varoši sa novoustrojenom. glaz- hrvatski Orebić, a pučanastro neprestano: živio Starčević! živio Strosmajer | itd. Glazba se upu. ćuje prva, za njom pučanstvo i gosti u ,Narodnu Slogu.“ Prostrana dvorana dupkom je puna, vrata prozori i ulica pred ,Slogom* sve je zapačano, Sve je pučanstvo tu okupljeno. U 9Ž počela zaba. va sa ,Dalmatinom“ od našeg Preradovića. pak drugi izabrani komadi što su bili svi pozdravlje. ni burnim pleskanjem i klicanjem, a osobito ,Ro- du o jeziku“ i ,Budi svoj.“ — Mladost sa otoka Korćule okićena je trobojnim vrpcama i crvenka. pama. Zabava je trajala do ponoći, a zatim glaz. ba i narod obigra Orebiće milozvučnim narodnim pjesmama i klicavjem. Osobiti je pozdrav imao mjesni vačelnik stari kremen hrvat Štuk, Mate. ljan i Nesanović koji u svakoj prigodi pokazaše i pokazuju svoj hrvatski značaj. Iza dvanaest biol je večera koja je trajala sve do 8 sata jutrom, a tekla živo i veselo. Nazdravicam ne bilo kraja, Peva je bila hrvatskoj domovini, jeziku, pak klu. bu šestorice, Starčeviću, Strosmajeru, Biankiniju, svešteništvu, učiteljstvu, Pelješeu i ostalim poje- diucima koje vije moguće nabrojiti. Možemo ka. Zati da je mladost korčulanska i Juraj Dević pro. budio u nama čhevatski duh. Želimo da svagdje| vaš mladi umjetnik poluči uspjeh kao što je kod nas. Mi mu vruće zahvaljujemo. Ovom prigodom izraziti nam je našu osob.tu zahvalu i Dr. Roku Arneru, koji se je zauzeo, doveo glazbu mezju nas i njom nas razveseli. Nadamo se da će se ou bom. Hvala takogjer mladeži korčulauskoj ! Živila Hrvatska ! Orebićka stražu. S Pelješca, 8 avgusta. Usljed nepredvidjenih zapreka nijesmo mogli da pogiemo u Janjinu — kako smo ono u po sljednjem broju bili obećali. Da se ipak eijenjenoj čitajućoj publici donjekle odužimo, obratišmo se na prijatelja, moleći: ga, da nas on _ vijerno o ta. mošnjoj stvari obavijesti. Danas primismo od istog odgovor, pa ga evo ovdje, uz male izostavke, do- slovno prepisujemo. — Glasi : »Je li Srb (govori o janjinskom opštinskom liječniku) — jest. No umjeren je i razložit. Nika- da se ne ističe svojim imenom —- dapače pu oje- mu sama ne bi se nigda ni doznalo bilo, da je ono, što po tugjem kaživanju doznasmo, da jest... Štuje naše hrvatstvo i kaže, da je to njegova du- žoošt — kao onoga, kojega hrvatski narod uzdrži i plaća. U njegovom nazoč,tvu govori sei rasptav- lja o hrvatstvu — sve u smislu čistog pravca, a on nikada do sad ma da se i najmanjoj stvarci usprotivio, — — — Što je uzrok takom njegovom ponašanju — ne zna se za stalno. Različito se tumači. Neki vele, da je to š njegove flegmatične naravi. — Neki da je taka tajna pogodba izme- gju njega i prvog opštinskog prisjednika, starog Hrvata — pravaša, A. kap. Kalafatovića ; — neki opet, da je to od straha pred načelaikom i naro- dni zastupnikom, S. Bjelovučićem, koji uza sve to, da je u narodnjučkom taboru, zazire (što mu je za pofalu — kad su oni onakovi) od Srba i srpstva ... . . No s česa bilo da bilo — fakt je da on miruje i skladno se vlada. — —* Prepisasmo ovo bez ikakovijeh komenata, o stavljajuć cijenjenim čitateljima da ovi... sine ira et studio stvar prosude. 1 mi ćemo u svoje vrijeme — dogje li do šta; sad nam je još .. .pre- rano. Vrli jaojinski Hrvati, neka su uz to sveisto na oprezu.... All! ertal.,, A za nas — mismo svegjer na biljezi — samo neka nam javel... -- Od istog prijatelja primismo ispravak na na- bu pogrešku o onoj trojici popovljava. Nijesu to nikakvi tugji vadničari, nego dapaće dobrostvjeći seljaci. Ono nam znanac bio kaa'o : težaci sa (ića be rijet: — poljodjelci, k'o sto ih tamo sove), s mi uhitismo jedno ga drugo. Sada evo ovljem to ispravljamo i javljamo ujedno, da su očevi svo one trojice pravi i kremeniti Hrvati i da im je saa rok daraa i bila onako zalu- — koju su odmab na pravu stesu prutićem I Radujemo im se stoga i stavljamo ih sa isgled i drugijema — kod kojih ista nevolja vla da. Za vi s o oj a PKI la raja poslan, Qi h