..* Rasojepkani u dvoje, mi bi se još više osla- bili, da odemo na treću stranu — u Bošnjake. ba nam se odlučiti, kuda ćemo: uz Srbe ili Hrvate. Uz Srbe ? Od ono doba, kad se je Srbija oslobodila, pa do danas, proteklo je mnogo vode Savom. Što smo za to vrijeme vidjeli ondje ? Vladsri se mijenjali što silom, što milom. Vidjesmo državne prevrate, nemire, trzanje ; za kulturni napredak radilo se veoma malo, na gospodarskom polju gotovo ništa, “a za sigurnost u zemlji upravo ništa. — Kad pro- mislim na Srbiju, dogie mi pred oči slika slabe . barke na uzburkanom moru, i čovjeka hvata neko “ Čuvstvo nesigurnosti, kano da stojiš na vulkanu. . Sto, dakle. da od vje naučimo mi, koji trebamo nauke u svakoj struci? “1 vjera je po srijedi. ,Nije Srbin, ko ne sla- vi krsno ime“, piše javno ,Glasnik sarajevske du- hovoe konzistorije“, koji zna i neku ,pravu srp- “ sku“ pobožnost. Poznati Gopčević poznao je Srbe u Macedoniji i Staroj Srbiji po tome, što slave, krsno ime. Možemo li dakle mi muhamedanci biti po narodnosti Srbi ? 1 da padnemo — kad bi to “ moguće bilo — pod upravu Srbije, ko nam jamči da ćemo biti u zakonodavnom tijelu, u javnom ži- i votu u opće, zastupani, kako bi trebali da bude- mo? Jauči li nam stara mržoja, koja je zalivena a pjihovom i našom krvlju? Ko nam jamči, da bi naše svetinje ostale mirne od svetogrdnih ruka ? Jamči li vama za to silovito pokrštenje muhame- “ danskih cigana, koje je izvedeno pretprošle godi- "ne u Srbiji ? Ili nam jamči pozoati dogagjaj u Li- vou, koji se zbio prošli mjesec ? Na Žalost doži- vjeli*smo već više ovakvih livaojskih dogagjsja, gdje su pravoslavni pogrdili naše svetinje. Ta k.d : gogj izagje u Srb ji kakva knjiga, koja se tiće mu- hamedanaca, evo odmah pogrde na nas i naše sve- tinje. (Vidi ,Almasiju*, ,Dahire“ i druge.) Pa onda su po srijedi krvave uspomene iz * vremena prije okupacije. Možda smo bili mi mu- * hamedanci tome nešto krivi, premda svagda ne -— al mižoja se onda širila megju vama, da danas “ muhamedanac ne može biti Srbinu prijatelj, a nekmo li se nazveti Srbinom. Al ostavimo ono vri- jeme prije okupacije, pa vidimo, kako je bilo po- “slije iste. Za vrijeme okupacije i poslije pokazaše “ge ovdješnji Srbi veoma podmuklim dušama. Ko- “liko je onda muhamedanaca na pravdi Boga po- strijeljano i bačeno u tamnice na denuncijaciju pravoslavnih, osobito takvih, koji su onima dugo- Vali novaca! Za tobužoji zločin muhamedanaca “ našlo se uvijek pravoslavnih svjedoka. Pa najzad, “ Bože moj, ko je za ono krvavo vrijeme i pitao “ mnogo za svjedoke | Al ta nevino prolivena naša krv, ta krv naših oteca, braće i rogjaka, ona je najveća zapreka, da se izmirimo, — da se — što * više — nazovemo Srbi. To su zamašitiji razlozi, koji nama muha- " medaocima ne dopuštaju nikakve sveze sa Srbima. Preosteju dakle Hrvati. U Hrvatima divimo ge narodu, koji usprkos svim progonima, svemu * potlačivavju napreduje, te okreće na sebe pozor- nost ostale Evrope. Što imade prosvjetnih zavo- da, narod je sebi podigao sam. Evo nam sveučili- “šta, »Matice Hrvatske“, akademije i drugih zavo- da! Narod je sam dosele sabrao za medicinski .. fakultet preko 100.000 fvr,, za novo kazalište pre- ko 300.000 f., mnogo za nar. dom ,Kola* i ,80- kola“, pa još se uvijek sabire u razve prosvjetne i dobrotvorne svrhe. Tude se vidi, da taj natod . imade uztrajnosti, života, žilavosti, budućuost. Sa- mostalna kraljevina Srbija ne može toga pokaziti. * Pa koliko krasnih djela tura svake godine u svi« jet Akademija znanosti i umjetnosti, koliko li za- “pimljivih knjiga daruje svomu narodu gMatica Hr- vatska“ svake godine za neznatan novac! Pa najtad, gdje gogj se mi sastajemo ovdje >» Hrvatima, mi vidimo, da nas oni iskreno vole, ..a da su vrijedni i naše ljubavi. Oni su zaboravili sa svijem, što je nekad megju nama bilo, upozna- * doše nas i prigrliše. Oni su glede vjere tolerantni, ne vrijegjaju nas, osim što njihovi fratri u preve- - likoj gorljivosti pokatoličiše onu jednu djevojku u Sarajevu, a sada opet jednu mubamedaosku cigan- gu u Stocu. Mubamedanci se ovdje radi toga ja- ko ugrojaše. Ali će vrijedni fratri uvidjeti, da vi ona djevojka ni ona žena ne služe na čast kato- ličkoj crkvi i vjeri, sjetiti će se onoga doba, kad su prijateljevali s našim djedovima i ocima, kad su u našim kućama bili ko kod kuće, dočim je pravoslavni pop bio bijela vrana u muhamedao- skoj kući ; promislit će sve to, pa će doći na o- nu : »Brat je mio, koje vjere bio.“ Evo to sam htio reći, što mislim kao muha- medanac i zaključujem : da nema muhamedancima kao i braći Slovencima leži budućnost u zajedni- ci sa Hrvatima, i da_ svi budemo Hrvati, pa mo- lim svoju muhamedansku braću, da o tom razmi- Sljaju i svoje mnijenje kažu. Ja sam uvjerne, da nijesam u tom osamljen. A sada braći muhame- dancima o Bosni i Hercegovini i Hrvatima moj bratski selam! U Sarajevu, svršetkom juna. Hrvat muhamedanac. Dubrovnik, 18 Avgusta. U prošlom broju ,Katoličke Dalmacije“ ima dopisić ,iz pokrajine“, koji prenosi ovu tačku iz uv. članka ,Crvene Hrvatske“ br. 30: nU Franceskoj ima većih katolika nego li je papa: nje li čudo što se u Hrvatskoj nalazi većih starčevićanaca pod Dr. Starčevića? Ali ti naši Cassagnacs in miniatura sneka dobro paze š o čine, jer Li se mogli kajati kad im »Y.še ne bude na vrijeme.“ Na ovo nadostavlja dopisnik ,Kat. Dal.“: pStaloi amo da svaki sluti komu je ovo, Casagnacs pin miniatura namijenjeno. A sad da mi upitamo pisca članka : Kakav epitet zaslužuje stvor, koji u parebrodu »pred daimatiuskim izleinicima u Zagrebu god. 1891 na pšvaki način hijeo je da prodre njegov predlog: da se po- shodi galerija slika u Zagrebu, eda tako Dalmatinci »pro- psvjeduju“ protiv gnjusnth napadaju ,Hrvatske“ (glasila »stranke prava u Zagrebu); pa u Zagrebu sa ,Ubzoraši- pma“ na dogovorim bio, a uapokon kad dalmatinci išli pStarome va poklon, pred ovima lulu nosw ? Barun Žw- pković sm miniatura | ne hi?“ Prije toga Zadarski list nekoliko puta pred- bacio je je »Crv. Hrv.“ da je u istom broju, u istom retku klicala : Živio Borčić! Žvio Starče- vić | — Preko ove izmišljotine ja sam uvijek s pod- emjehom prelazio, ali pošto sam gorojim navodi- ma direkte izazvan, evo me da na sve odgovorim. Najprvo izjavljujem kako nije istiva da je .Orvena. Hrvatska“ ikad klicala : ,Žuvio. Borić! Živio Starčević I“ te pozivljem ,Kat. Dalm.“ da mi protivno dokaže. Nije nadalje istina da sam god. 1891 htio »da se pohodi galerija slika u Zagrebu, eda tako Dalmatinci ,prosvjeduju“ protiv gnjusnih napada- ja ,Hrvatske.“ — Ovdje se izmudrilo i meni pod- metaulo nešto, o čemu nikad mi suijevao nijesam. Prigodom dalo. izleta, na parobrodu, ispred 800 | izletnika, predložio sam, da, kad u Zagreb dogje- mo pozdravimo korporativno Dr. Antuna Starče- vića, a da is Akademije pošaljemo brsojavni pos- drav vladici Štrosmajeru. Zušto sam to učinio, da- pas, mislim, ne treba da tumačim. U ostalom 0- vaj predlog bio je s moje strane popraćen obraz. loženjem, kome se pridružiše mnogi udličoi rodo- ljubi, te je bio prihvaćen i u Zagrebu izveden, Sastavljeni brzojav vladici pročitao je u a- kademiji pok. gosp. Frano Marojević, a mene su go<poda izletuici vanredno odlikovali, kad su me izabrali da ih prevodim k Dru, Antunu Starčeviću i da ga pozdravim u ime vj hovo. U ime omladi- ne pak, on je iz mojih ruka primio jedan mali, grdučni poklon. : Ovo vije moglo biti udešeno protiv ,gujus+ n'h napadaja ,Hrvatske,“ o kojim nehotice mašta cijenjena ,Katolička Dalmacija,“ već zato da mi delmatioski izletnici slošno počastimo ona dva paša zaslužna velikana, a kroz njih i svo one koji rade za naše sjedinjenje sa materom semljom. Nije istina da sam se ja u Zagrebu onda donovarao s ,Obzorašima.* Ja sam bez ikakva utjecaja prisustvovao sastanku kod ,Obzora,* ali to je bilo tek slučajno. U br. 11. proš. god. ,Crv. Hrv." rečeno je kako se je to zbilo, te se ne mo- gu načuditi, kako je ovaj broj izbjegnuo inaće pomojivom zadarskom listu. A sada da pregjem na posnati israa: Cas. sagnacs in miniatura. Ovaj je a mog gledišta posve opravdan, Na+ gad tri mjeseca razgovarao sam se u Zagrebu na samo sa Dr, Btarčevićem i znam kako je on mi« slio 6 vjediojenoj oporbi još onda kad se nije bio izmirio sa djakovačkim biskupom. Ko dakle gleda kako neki starčevićanci kopsju temelj sjedi. njenju patrijotičeih hrvatskih stranaka, tome i nehotice bježi misao na Cassagnaca i njegovu ultremontansku stranku u Fraaceskoj, koja se bo- ri za katolicizam, a ne sluša ni samoga papu. pOrvena Hrvatska“ uvijek je ispovljedala pravaška načela, ali je uvijek zagovarala sjedinje- nje izmegju pravaša i obzoraša na temelju jednog programa, pa i onda kad su njeki moji politički sumišljenici držali da bi to bio zločin. ,Crv. Hrv.“ je radi toga štogod i pretrpjela. Danas su opozicije združene te se nalaze na onom stanovištu, koje im je nazad dvije godine predlagao ovaj hst Je li od rodoljuba, du, iza onoliko muke i teških kušnja, kad smo počeli da koprenom zaboravi zastiremo crne tačke našeg stranačkog života, da se velju vagje neko koji cjepidlačenjem, citiravjem izvrnuth i osamljenih riječi, izna$avjem starih uvrijeda, pustim besmi- slenim frazama i niskim, ničim neopravdanim sumnjičenjem rastače ovo teškim Žrtvama zapo- četo djelo hrvatske sloge? Taj posao prepustimo našijem protivnicima! Neću tražiti razloge rad koji se ,K. D.“ hrva proti ujedinjevoj oporbi, jer ne bi htio da budu privatne naravi. Ali neka zna da će se «Crvena Hrvatka* uvijek boriti proti ovom vje- nom — radu,“ pa ako sam zato što zagovarah i zagovaram +logu u očima ,K. D.* barun Živ- ković in miniatura, ja sažaljujem i nja i one koji šujom jednako misle, Frano Saupilo. Pisma sa Zvonika.*) X. Dragi Frano! Evo ti me ovdi, ko ,bubrega u loju;* počivom ti i gostim se baš po gosposku, i to a conto dekreta, što od dana na dan ćekam, toj. imenovanja hofvatom ili kakvijem drugijem pesso grosso. Ti se smiješ? Ta nijesi li pročitao u predzadnjemu broju vedubrovačkog ,Dubrovni- ka“ obavljenje onega ,jednoga od omladine?“ Po njemu mnogi ,ušljed vjihovog poslije prihvsćenog nhrvatstva i, razumije se, čvrstog haraktera, dobi- še masne plate i bogate službe, pak se dobro »namješteni, neki izvan a neki u dvoru, smiju o- »mladioi i rugaju starijem drogovima, koji još i pianas misle, da nijesu baš samo najhrabrije one .prsi, koje kojekakvi ordeni krase.“ Istinabog »glag iz omladine“ nišavi na tobožoje omladinske renegate, koji poslavši omladinu i nadrisrpstvo a carte quarantanove, okrenuše ,stazom, koja će im na ovom svijetu donijeti svakog dobra tijelu a va drugom duši spasenje.“ Dakle ja mislim, kad to- božnji nadrisrpski renegati a novoskovani Hrvati dobivaju »masne plate, bogate službe i kojekakve ordene,“ kolika se cornucopia svake milosti bo- žije i vladine mora istresti na nas stare, svegjer+ ne Hrvate ? S toga gorirečeni dekret ne može da mi izostane. Ali ostavimo Šale i vragolije, porazgovorit ćemo se, ako Bog dade zdravlja, 1,8 omjem od omladine“ i još s kijem. Danas, pošto sam proči- tao evo baš sad izašli broj 6. vlaškog , Dubrovni- ka,“ baš se »gražam jer mislim: kad bi Dubrov- nikove laži bile barut, a Stevove klevete bile ta- neta, kad bi nadrisrpsko prostaštvo i surovost, bjesnilo i žuč bile dinamita, kuku nami | tad ne ostode ni jednog ciglog Hrevata na lica ove naše matere zemlje. Nego, Bogu hvala, sve to nije nam opesno iako je veoma žalosno; a još žalosnije jest da ček i polusložbena Bečka ,Presse“ na- drisrbe pomaže i podupire o vjihovijem nedični- jem jurišima na Hrvate. U denašnjemu broja ,Du- brovnik* ako i nešto kasno donosi članak, koji u prijevodu vadi is rečeno ,Presse,“ organa N. P. Ministra unutrašojijeh posala. Ovaj članak, kaže » Dubrovnik,“ najbolje harakteriše tobožaju hrvac- ku pobjedu pri otkriću Gundulićeva spomenika itd. Mi Dubrovnika“ dragovoljno prisnajemo i potvrgjujemo da nijesmo nipošto u milosti vi «Presve,* ni njesinijeh gospodara i vadshoivate- lje, a nojmanje glavnog joj suradnika, ovejanog *) Zanetalo rad obilja materijala. Ur,