*



\
KA!
e

< Bebi £ 11892 na sramni način varali narod. Ure-

2 dnika ,Brbobrana,“ kao tobož ,opozic'onara“ bi-
“raju vladinovci u Hrtkovcima. žHoćele li dokaze ?

Hoćete li dokaze da je ovaj urednik suzama go-
tovo ha očima molio bosansku vladu da ga primi
u službu, a ue kako se on nitkovski razmeće, da
je sam napustio službu?! Hoćete li dokaze da je
prof. Dimić, saradnik ,Srbobrana“ stipendista bo-
sanske vlade. ..? Pa još hoćete li, da vam re-
čem kako sam sve to doznao ? Zovnite me samo,
Zinućete od čuda i bruke.

III. Svetozar Miletić to je — div. Cijeli svoj
vijek borio se za svoj narod. Mogao je imati mi-
liona, a on grca u siromaštvu. Počeo je političku
karijeru tamnicom, svršio je ludnicom. Protiv o-
vog diva najviše se borio zloglasni Dr. Jovan Gru-
jić, koga je Miletić zvao ,wmagjarskim špionom,“
Pa dok niko ne mari, da ovome divu u nevolji u
pomoć priskoči — sad, kada je potamnio njegov
svijetli um, sad Miletićeva porodica prima od o-
vakog čovjeka — darove! Hoćete li dokaze? A
hoćete li dokaze, da je ovaj, Grujić, pisao na ,Za-
stavi“ i to ne samo znanjem Jovića, nego cijele
stranke, u licu odbora, i ja sam prvi htjeo da se
sa ,Zastave“ ukloni sramota, ja sam prvi uradio
da na ,Zastavu“ dogje Dr. Paču — a poslije?
Poslije Dr. Paču-a_ opet su pozvali one, koji su
Šurovali s Jotom i meni stvarali neprilika, jer ni-
jesam htjeo trpjeti, da na ,Zastavi“ rade ,ma-
gjarski špioni,“ dok sam ja glavni saradnik ,Za-
stave.“ Hoće li dokaza ?

IV. Hoćete li dokaza, da su Srbi u Mitrovi-
ci ustanovili onaj sramni, onaj bezbožai ,Mitro-
vitzer Zeituug“ i da ja nijesam smio napasti taj
list, koji govori da je Srijem — njemački ?!

Hoćete li dokaza, da su svi srpski prvaci od
Jovića do Jovanovića, od Dr. Mihajlovića do Dr.
Pavlovića, prljava političkog baraktera? Da im
nije do naroda, nego do interesa?! Ela momci
pozivite me, a svršiću vam prvim srpski: pje-
snikom, koji pjeva pjesme Nazarenima, ovim bez:
božnicima, jer mu za svaku pjesmu plaćaju samo
— forintu; i te se nevjerne, Šizmatične pjesme,
proti rimskoj i pravoslavnoj crkvi Stampaju u
štampariji Svetozara Miletića. Svršiću vam s ne-
kijem prvacima u fraku i cilindru, o kojima imam
podataka, da su prosti lopovi; da su zločinci i
da se kade nad disposicionijem fondovima neslo-
venskijeh policija! 1

V. Hoćete li da vam dokažem, kako Magja-
ri hoće da pomagjare Bunjevce — i tu im idu na
ruku Srbi, a na čelu im srpski patrijarh?

VL. Hoćete li da vam dokažetu, kako u Sr-
biji nema jednog čovjeka, koga nijeste u novina-
ma nazvali špijonom i lopovom i kako de facto
baš u Srbiji nema jednog, ama jednog pravog ro-
doljuba? Kako tamo jedni druge ubijaju, pale im
kuće, djecu bacaju u vrelu vodu, kradu, krivo se
Zaklinju — a sve ua račun nekog patriotizma,
a u stvari: hčnog interesa? Hoćete li da vam dv-
kažem, kako sam ja to javno žigosao; koliko sam
radio da se tome nitkovluku pa put stane — pa?
Pa dok su avi Sloveni odobravali, dok su te mvje
članke prenosili ruski, češki, hrvatski i poljski
listovi dotle njeki nitkovi iz Srbije, mi-
sleći da ih piše Dr. Paću, nagovarali su mene,
da ja upropaštim Dr. Paču-a. A ja? Vidjevši toli-
ku podlost rekao sam u sebi: uklonimo se,* ma
da je i on bio još prije sit.

Vii. Hoćete li da vam dokažem, keko i vi
srpski prvaci u Dubrovniku kuljučite onome koga
javno napadate? Pozovite me! ,Dubrovnikom“ u
ruci za 30 dana, od dana poziva, ja ću vam du-
kazati u ovome listu, gdje me pozuvete, kako ste
puzavci, neiskreni, vedosljedni . . . a vladinovci
— di cartel!o!

I...ovo je za davas dosta. Otkud sam i
kako sam dobavio dokaze pozovite me itu ću vam
biti s informacijama“ na usluzi. Ali ako sada
pretpostavite, da je sve ovo islinito, da igrate 0-
vako sramnu, podlu, nebratsku, neslovensku a nit-
kovsku politiku, ako ste ljudi, ako ste Sloveni, ru-
ku va prsi pa recite: može li, smije li, da vas i
jedan Sloven, ma kojeg plemena, slijedi? Zar s
vama dizati kapu Živkoviću, Cerukoviozu i dr.,
Zar s Vama pomagati negdje Njemce, oegdje Ma-
gjare, a negdje i Talijane a kako vam gdje bolje
sPasira“ ga trbuh, a uvijek proti svome bratu?
Izvolite vi ; ja, kako ja, ruke $rim a brata u li.
ce ljubim.

Ne bojim se vaših prijetoja, a još manje po-
dvala. Gledam vas u oči — pa kao što ja vama
u brk okrećem, krešite i vi meni, ako znate da
sam u politici ikad radio proti slovenskoj savije-
sti i uvjerenju. Ne plašite me ni time, da ćete me
zavaditi s g. Dr. Paču-om. Ne, &mokljani ! Jer ja
zoam unaprijed da ćete radi mene njega napada-
ti, pa sam mu stoga i javio, da s njime preki-
dam svaka svezu,

Nesretnici, vi oijeste, ne stojite na braniki
narodnih amaneta, vi se samo hvališete i razme-
ćete. Srca nemate, jezičinu imate i popeli ste se
pa vrh vrba političkog smetlišta. Ako je ovako,
kako rekoh kažite; jeste li se skoteljali vis pro-

valiju političkijeh opačina? Ako uije pozovite me

da dokažem. Za trideset dana biću vam na uslu-
zi. A dotle ćutite i ne čudite se, što sam se zga-
dio i okrenuo glavu od vaše plitice, uvjeren da
je u ojoj policajska čorba. Ločite je vi, hijene slo-
venske misli, kadite se wi na policajskum dimu
— ja neću.

Eto vam za sada u kratko moje izjave *). U
čemu sam sagriješio ? Je li u tome, što sam se u-
vjerio da mi je Hrvat brat i da ga moram ljubi.
ti? Da, da, to je moj grijeh. Da se oblizujem
oko slovenskih protivnika bio bi vam i moi
dragašan ...! Da kuljučim kao i vi magjaronima
i Magjarima, autonomašima i Talijanima onda bi
bio i ja ,patriota“ u spisku takih ,patriota.“

I svršio sam, pa vas molim da se ne bri-
nete i ne raspitujete toliko o meni: što ću i ka-
ko ću. To su već moji posli, ali vas uvjeravam,
gdje bio, i radio Što radio, nikad me nećete vi-
djeti ondje, gdje bi se mogao ogriješiti o slaven-
sku savijest. Nikad v taboru nijedne vlade! Doče-
kate li to osudite me — a pristajete li, da narod
osudi, piskaruli i vaše prvake, kada ja njima to
baš dokažem ?

Stid vas bilo1.. I još žamorite, još se hva-
lišete patriotizmom, kao da ste nješto !

Srpski piskarali, na gomilu smetlišta, tamo
je vaše mjesto! .

Dubrovnik Augusta 1893.
A. Stražičić.

*) U opaski megju ostalim kaže:
»Ja imam dokaze, mnogo svjedoka, da je g.
1892 jedan srpski prvak a u ime najveće srpske stran -
ke impouovao da se Srbi oko Zastave“ i ,Brbobrana“
bore samo proti Hrvatima, a brane magjarone.
Kako se vidi ovo nije ništa opasno, jer na posljeiku do-
kazuje se, da Srbi ne brane srpsku, nego magjaronsku
ideju, samo — naravno — da se puca na Hrvate. A že-
lite li da vam imenujem svjedoke,pred kojima je taj prvak
to govorio i zašto je varočito doletio u N, Sad? Zovite me.
Ko piše gornju izjavu imao je prilike da ih
upozna i da obazva za svekolike srpske  ,tajne“.
— Ovako će pomisliti svak ko je bude pročitao.
Prelaziti preko nje s mukom, ne pomaže;
»šmatrati ispod svoga dostojaustva“ da se na nju
osvrnu i to je stara izrabljena fraza. Gore navede-
ne sramote i nepoštene činjenice valja da Srbi
pobiju, inače neka ne izlaze na božiji dan. Ali da
se odluče na tako odvažan čio, treba da im je sa-
vijest čista
M: ne komentiramo izjavu.
jasnije govori.

Ona sama naj.

Naši Dopisi.
S Pelješca, 18 Avgusta.

Izgleda na prvu, k'o kakav prekomorski do-
seljenik . . . Malašan, ćelav, sijed. itd. itd.

Da nas razumijete — govorimo v gosparu
Mateju. To o onom Mateju, što ga ono još neki-
dan napomenusmo i obećasmo . .. da ćemo mu
poći u pohode. I izvršiamo obećanje. . . Bijasmo,
vidjesmo ga i — — ismijasmo mu se... Baš
je s'o na ulici s jednim prijateljem, kad mi ta-
mo prispjesmo. Nogu prekrižio preko noge, legja
prislonio uza zid, rukama gestikulir'o silno, a gla-
vom, k'o nekako suludo zamahiv'o. Vidjelo se od-
mah... o nečem raspravlja. Ne htjedosmo s to-
ga da mu se približimo, no ga nešto iz daljega
promatrasmo. Kad ga se više do sita nagledasmo,
uklonisimo se malo i sjedosmo sa znaucima u jed-
nu kafanu. I tu čušimo ono, za što i dogjosmo u
Trpanj — biva potanki opis 1 životopis gospa-
ra Mateja.

Sad ga evo ovdje na javnost iznosimo. No
stavljamo sve na stranu — jedino ga u ,politi-
čkom djelovanju“ u pretres uzimljemo. I tu ćemo
bit kratki, jer nam prostor odmjeren. Počimamo
pak odmah.

Gospar Matej... To vam je čovjek bez
ikakva vlastita osvjedočenja; — ljepirica, koja le-
ti za svjetlom, a da vi sama nezna zašto...
Prevrtljiv je pak i promjenjiv gore no vlat one
trave, što se ono smotava i odmotava — kako
kad vrijeme zahtijeva. — — Najprije . . . iz po-
četka, bio je autonomaš ; poslije . . . Hrvat, ali
bez ikakva obzira na siranke. Kad se u Trpnja
ustanovila hrvatska čitaonica, bio joj je članom ;
pa, pošto su u istoj bili svi pravaši, to se je on,
samo da se razlikuje od drugijeh — izjavio, da
je obsoraš. Iza toga post'o opet autonomaš, a on-
da od jednom ,.. čorbine čorbe čorba — — erb

Na više se načina is početka tumačilo to

naglo njegovo prgodrašenje, dok we konačno ne



o.

ispipala istina i sve došlo na javnost. -= = Bio
ono gospar Mutej po svom poslu poš'o u Spljet.
Sist'o se tamo s' odvjetnikom Bakotićem i pred'o
u ruke ovomu neku parnicu. Koji su bili glavni
uvjeti za održavaoje te parnice — nećemo ovdje
da spominjemo ; jedino ćemo da kažemo, kako je
gospar Matej kad se taj put iz Spljeta povratio
— — malo pomalo počeo da govori, č je Srbin...

Od toga se dana datira njegovo preobraže-
nje — vrst hedžre u paraboli. I, treba priznat,
od tad se nije više mijenj'o. K'o kristalizov'o se
Za neko vrijeme zbilja. Jediao ono o Gandiliće-
vom slavju bio prišio hrvatska kokardu — od
straha, da mu Hrvati ne ostave parobrod, koji je
00 za izlet predlag'o. Kad mu je stvar opalila —
stavio je onda kokardu srpsku. U Zadoje ju je
vrijeme pak opet skinuo . . . od straha (k'o što
se sam izrazio), da ga oni gjavolji dopisnici (biva
mi) pod sablju ne uzmu... .1 sad je dobar,
dobar, k'o kruh. Svakome se klanja i umiljava —
da s jedne strane ćini milo. — —

Neki vele, da bi se on sad i preobrazio, iz-
javio se biva, da je Hrvat, ali da ne smije... Ton-
ćuli bi mu odmah ostavio agenciju, a parun Ma-
to bi ga, kad bi poš'o Dubrovnik — jamaćoo iz
štamparije metlom oklapio. — Neki opet, da »i-
je m to, no da je tu posrijedi nova poruka i pre-
poruka odvjetnika iz Spljeta, koji da mu u po-
šljeduje vrijeme u pismu opisao način borbe, bo-
drio ga na ustrajaost i zanosno mu dovikuuo onu
Virgilijevu : »sic itur ad astral*.... To da je na
vj najviše djelovalo. (Nećeš — begeniše mu latin-
ski). Bez kruha može da ostane, ali (kaže u pota-
jion)... slava je njegova svakako — -- —

Neka ga, neka, na takoj mu slavi ne zavidi-
mo. A ne zavidiuno ni srpstvu, što ima u svom
kolu tog velikana. Mi ga u naše kolo ne bismo
ni primili — dok bi bio taki. Hoće nam se Hrva-
ta, istina, ali pravih Hrvata 1 pravih haraktera,
Prevrtljivaca, kao što je gospar Matej, volimo da
nemamo.

A ouda — zaepitaće nas ko — čemu napisa-
smo ovo? Odgovaramo odmah. Napisasmo za vi-
še razloga — od kojih sad samo neke navodimo
..., Napisasmo da  poluostrvljani vide, koga i-
maju sad da uzmu na brlinu; napisasmo da ga
preporučimo hrvatskoj kući Rismondo — koju on
sad zistupa ; napisasmo za razlog (glavni razlog)
— koji ovdje nije potreba da spominjemo .... On
će ga pogodit sveisto. A za druge — i ne treba
da ga potpuno znaju. Dosta im je da pročitaju
završni usklik (razumivajući ga u modernom vo-
lapiku. dakako) :

Strepi, izraele, jer te čeka gnjev gospodnjil..

Ko zna — njemu dva; a ko ne zna — nje-
mu.... wmekiša mjendela... Jeli tako, gosparu
Maleju ? Mi, pa mi.



Otvoreno pismo P. N. gospodi uredni-
cima pokrajinskih novina.

Doćim se sa borbama političkih stranaka!
koje traju ima tomu 30 godina danu, bavi ciela
pokrajina, i dočim su po tom razdiraženi duhovi,
u ovo zadnje doba ipak sva pokrajinska štampa
jedaodušuo žali nesretne gospodarske prilike koje
obstoje u Dalwaciji, i pripozoaje golemu potrebu
da se udari bolji pokret javooj upravi za gospo-
darske interese ove zemlje.

Činjenica da je Dalmacija pasivna, dočim je
susjedna Bosna u malo godina zpatno napredovala
va gospodarskom polju, podpunim je pravom kos-
vula pokrajinsku stampu, koja ispitujuć usroke i
naznačujuć ljekove, bez  predtečaih dogovora, na-
dla se je sporazumna u tom, da probudi sanimi.
vih gospodarskih pitanja, pripoznatih dandanas,
od svakoga, od životne koristi sa budućnost Dal-
macije.

Pokrajinska je štampa dakle stavila, sa 0-
pravdanom časti, gospodarsko pitanje nad politi.
čue stranke, te je dokazala, da i ako stranke drže
pučanstvo razcjepkano, ipak bi se ljudi mogli elo-
žiti u pitaujima obćenite koristi, te složenim sila-
ma raditi za domovinu i za najveće potrebe ove
pokrajine.

Ovaj je čin, skroz  patriotični naša odsiva u



Gialoj pokrajini, it ća ua sada  Gigloga sadi koji