ha iz povijesti. Za to nek se braća ne Varaju ako misle da je neko dobrom nakanom o “pet podigao ime ,bošvjak“ i kad ga kani učiniti narodnim imenom. Bosavski narod brojio bi tek po milijuna, a to narod nije. To nije n& pokus da se i još dalje raskomađa naš tužni hrvatski narod, a za to nek braća Muhamedanci po mo- gućnosti što više izbjegavaju to ime, jer je ono kadro da naškodi hrvatstvu. Tako brate evo Ti mog bratskog odziva na tvoje lijepo pismo, od boga ti zdravlje, a od _me- ne pozdravlje, a ostale Muhamedance molim i za- klinjem neka se kane tog imena ,bošnjak“ i nek ge ne boje stupe li s nama u zajednicu. U tom je naš spas u tom paša veličina. Neću da hvalim Hrvatstvo, no kolika razlika je med nama i Srbi- ma uvigjate i sami, Pišite češće u novine i jasno recite da ste Hrvati pak odgajajte sinove Hrvate, a budućnost je onda nefaljeno naša. Živjela Hrvatska! Dubrovnik, 1 Septembra. Nakon dvadeset dana ,Dubrovnik“ se požu- rio da nam odgovori na uvodni članak u 32 br, u kome smo donijeli poznato pismo neodvisne stravke Srbima, te smo ga popratili umjesnim 0- paskama. Nije ni mogao prije jer mu nijesu pri- spjele informacije iz Banovine. Da vidimo u koli- ko su istinite. da nije istina, je pismo upravljeno na sve vigjenije ro- jube: srpske, za tim navagja da ,Novo Vre- je ga je prvo priopćilo odbiloga je, jer da sia to samo riječi i ništa više, da je i ,Bra nik“ sumnjao o iskrenosti potpisanih, te napokon navagja jedan ,Obzorov“ uvodni članak o Štros- i“ majeru u komu je ovaj govorio o njegovoj ideji jugoslavenstva, po kojoj bi se naša plemena sto- pila zajedno. Zato on predbacuje dvoličnost stran- ci, koja je tajno jedno pisala a javno drugo. Valja priznati : Srbi znadu majstorki izvr- ati, kad spajaju ujodni članak o Strosmajerova m za jugoslavenstvo sa onako formalnom po- m mira ša strane Hrvata, te prvim hoće da se opravdaju, zašto drugu nijesu prihvatili ! Ada nije istina ni ostalo što tvrdi ,Dubro- vnik“ svak će se najbolje uvjeriti kad kažemo ka- ko je postala ona okružnica. Sam gosp. barun Živković uzeo je incijativu onog spisa, sastavio ga, te podnio odboru neod- visne stranke na pretres. Kad je raspravljen, po- pravljen te potpisan po svim onim ličnostima koji ge pod ojim nalaze, bio je izručen bar. Živkovi- ću da ga priopći najotmenijim Srbima u Bano- vini. Mi znamo izvjesno da je on to i učinio pri- općivši budi original budi prepis spisa i pozivlje- mo bar. Živkovića na svjedočanstvo, jer ne vjeru- jemo da bi on bio tako nepošteno djelo učinio, iznevjeriv se povjerenju stavljenom mu po klubu u njega, a pozivljemo se u isto vrijeme na sve potpisane ličnosti u onom spisu da nas u laž u- čeraju, ako «mo za dlaku odstupili od istine. Kad bi pak istina bilo što piše ,Dubrov- nik“ da naime pismo nije bilo upravljeno na vi- gjenije Srbe, kako je onda moglo izaći na 'jav- nost u ,N. Vremenu“? Kako su Srbi mogli sumnjati o iskrenosti pisma'koje je sastavio sam Srbin Živković ? Pa ipak nijedan nije se odazvao, što ne poriče ni sam Dubrovnik.“ Kk »Dubrovnik“ najprije kaže ž Naši Dopisi. Kuna, na Pelješcu, 16 Kolovoza. Ova varošica proslavila je i ove godine dan Velike Gospe uz učestvovanje mnogobrojna pučan- stva obližih sela i drugih općina. U oči istog da- ma poslje podne jur su bile izvješane po svuda Daše hrvatske trobojnice koje su navješćivale sve- čanost, u večer bila je rasvjeta mjesta, divota vi. djeti. Na isti dan Velike Gospe iza kako se je avršila orkovna svečanost u matici velikim sjajem uz nastojanje našeg velevrijednog župnika u koju Dije nit trećina pučanstva stati mogla, narod sa svojim gostima rasilao se svojim kućama, Malo kašnje obdržao se ples u dvorani takogjer okiće. Boj trobojnicam, tu je pak bilo milota vidjeti gdje nu gospogjice okitilo ve narodnom modajom u swo- je plave kosć ervenim kapicam i trobojnim kordu- nićem, a mužkarci svojim hrvatskim kokardam. Pošto je svršio ples opet se gosti sastali i tu na- zdravljali, pjevali, kličuć: ,Ž vila Hrvatska“, ,Ži- vio Starčević“, ,Živio Strosmajer*, »Živio Bian- kini“ itd. Nakon što su se gosti razišli i svršila ra- svjeta, većerom u plesu, jedan rodoljub istakne dru- štvu da se ovom prigodom sakupi ako i mala svo- tica za dom Starčevića, na što svaki dragovoljno pristane. Žalimo da je bilo kasno doba jer se na- rod približao k poćinku i tako sakupilo se je sa- mo ova svota od slijedeće gospode: Baldo Violić opć. tajnik kr. 8; Dum Niko Buntjelić župnik kr. 3; Niko Bobanović posjednix kr. 2; Ivo Piskulić trgovac kr. 2; Antun Škurla Stiepana kr. 2; Mar- ko Škurla Antuna kr. 1; Marko Skurla Nikolin kr. 2; Petar Lukuć kr. 1; Antun Tomelić kr. 1; Niko Hilić kr. 2 ; Jozo Jelaš kr. 1; Kristo Hilić kr. 2; Miho Tomelić kr. 1; Ante Palihnić kr. 1; Pero Paković kr. 1; Braća Medović kr. 1; Lovro Medović p. Jakova kr. 1; Mato Turić kr. 1; Jo- zo Medatr kr. 1; Niko Foškulo kr. 1; Ivan Mor- djan kr. 1; Jakov Kulašić kr. 1. U sve dakle kru. va 32. Dao Bog da se odazovemo kojom drugom prigodom bolje. Istaknuti nam je samo još to, da iza kako se obavilo otkriće Gundulićeva spowmeni- ka u Dubrovniku, kojem je učestvovalo 81 osoba iz ove Općine Kunovske, od kojih na broju 49 izletoika ukrealo se na parobrod ,lzeu“ u Trste- niku sa svojim općinskim zastupnikom koji je po- ložio vijenac na isti spomenik, i najmanja dječica sa svojim trobojnicam u ruci pjevaju ,Živila Hr- vatska“ Živio Starčević“ i potom ne može se su- diti kao _ neki dopisnik sljedećim izrazv:n: , Treba učiniti i udahnuti novog duha Kunskoj Općini a nezledat više ni na majstro ni na tramuntanu.“ Mi dakle držimo da je bolja žrtva nego mašta. Općinar. Banjaluka, 18 kolovoza. S, Valahi opet kabajet u našem gradu i dabu- lana i galama zavladala. Svega dosta, a ljubavi, sloge i napredka malo. To je ona bolest koja pot- kopaje temelje naše budućnosti. Pa još zlo i nao- pako, kad se uplete u naše stvari i onaj na koga ne spadaju. Kamo nišanim, već me čitatelji ,Crv. Hrv." anlaišu. — I po našem gradu vijali se bar- jaci na rogjen dan našeg premilostivog cesara i kralja Franje Jozipa I., al ne naši. ZakrpA madžar- skih bilo i po stupovima brzojavnim i po akaci- jama i po letvama, kraj puta, i čok, čok! Naše gu brvatske trobojnice izvjesili jedino ujeki naši muhamedanci u ulici ,Aziji“ prozvanoj, a u ,Go- spodskoj ulici“ jedino plemenita duša Marjan Markezinović trgovac. Ostali su svi mirušali ma- džarskim paprikašom. Ma gragjani! Bog vam pa- met dao, ili i to malo oduzeo, zašto se ne osvi- jestite i primjerom drugih naprijed ne koračete ? Ta sud i zakon štititi mora svačija prava, pa i vaša, Imadoh sreću biti i na ,Carskom ručku“ 4 svratištu ,Bosna“, pa mi je za čudo, što pri o- bjedu ne spazih nijednog od mjesnih učitelja. Ka- bajet i opet kabajet, oni se zaboravljaju i zapo- stavljaju, koji nam sretniju budućnost kroje i na- bu djecu podučaju a fićfirići im se pretpostavlja- ju. Unapredak upozorvjemo odbor, da bude okati- ji i oprezniji, jer je sramota da se po novinam razbacujemo. Tevteredšija. Postranje, 20 Augusta, U nedjelju onaj Gagre što se ne može umi- riti, gdje mu nestaje srpski tajin, pripovijedao je u selu o dopisnici skovanoj u uredništvu ,Du- brovnika,“ te iskaže ves sadržaj kao da je na pa- met naučio. Jadan Gagre, mi te žalimo, jer «»vak gleda kako će preživjet, ali što ćeš puk je otvo. rio oči te se više neda varati, a ti možeš lasno prihvatiti kakav drugi zanat još si mlad! Uzjaši megarčića te preko graniče, Srbija ti nije daleky, tamo ako ništa dobićeš mjesto od kalugjera. A vi srpski plaćenici oko Dubrovnika“, smirite; se ne- mojte, za miloga [Boga tako bjesniti ni vrijegjati nas da nijesmo imali ni hrane na Gospu Veliku |! Umirite so, da li ste zaboravili ono nekoliko puta kada smo vas nasitili ? kada ste nas dolazili va- rat obećavajuć nam pute, liječnika, ljekarniou, 0- ulobogjenja od Laadmahra, od takse na cakiju i p drugijeh lakrdija 2 Ako ste žabofavili, eto vam #4 ka vam napomenu Matijevići, Ucovići, Culići, Pi- lati, Lukini, Poljizi kako smo vas lijepo gostili pestavljajuć se da nas bizaotinski varate. Zaludu vam je sada vijećati o putu, više vam ne vjeruje- jemo, jer da iskreno mislite, ne biste bili stavili u oglas za pogodbu, da koje uzme mora da čeka 6 mjeseca dok vijeće odobri. I ćoravi vide da je to 6 mjeseca stavljeno samo za formu dok pro- gja izbori pak onda.,... vijeće ne može da 6- dobri ogromni trošak | Nemojte se vi starati za uašu gospodu iz Dubrovnika! Kad su oni na Općini sjedali nijesu nas nigda prevarili, pak ako vam nijesu učinili put, oni su nam svegj iskreno kuzali, ne možemo vam ga učiniti jer je velik trošak ! Prosto bilota- kim poštenjacima_ S toga smo se mi opet k nji- ma vrsti te ih na Veliku Gospu pričekali kao svatove. Pogostili smo ih gospodski i pokazali im kako Hcvat Hrvate časti. Gospodske hrane je bi- lo izobilja te smo mogli nasititi i dobar dio onih jeh vašijeh čibukaša. Da, naš vrli Dr. Mišetić pra- vi je vojvoda ; njemu smo spravili, ne tovara jer u cijelom selu nemamo nego jednoga samoga ko- ga vama ostavljamo, već vojvodskog i ponositog konja našeg vrlog Hrvata Kisića kojeg starz a di- čna i poštena oca dogje Dr. Mišetić pohoditi. Da, Dr. Mišetić je naš vojvoda uz prave poštenja- ke gospara Vlaha i gospara Pera ; za njima ćemo svi, oni će nas do pobjede povesti koja će povra- : titi Dubrovniku prijašnji ugled i dostojanstvo. A ; vaše podvale, vaša bizavtinska nasšrtanja i vaše laži ne čine već povisiti vgled, ime i ponos naši- jeh dičatjeh prvaka. — Do vigjenja. Postranjanin. Boka Kotorska, 20 Avrgusta. Na 16 tek. bila je ljepa svečanost u Do- njoj Lastvi, buduć Sv. Rok, zaštitnik općine. Svije- ta je nadošlo po običaju iz sve Boke. Pred cr- kvom uz Austrijske vijale su se i naše hrvatske trobojn ce. Jutarnje i večernje bogomolje bilo je lijepo. Iza podne po običaju, pred crkvom igralo se je staro hrvatsko kolo uz pjevanje milozvučnih, hrvatskih pjesama. U večer bila je pak krasna rasvjeta, a mladež, koli lastovska toli i bokeška, zabavljala se je pjevajući svoje rodoljub+ ue hrvatske pjesme, što je bilo milota i divota. gledati. Potpuni pak red svukud je vladao što je na čast mještanima a i bvijem izletnicima. Treba nam istaknuti, da je prije svečanosti Sv. Roka u Donjoj Lastvi, moglo lako doći do gustijeh, a to krivojom dotičoe crkvene vlasti. Svake godine naime, u Donjoj Lastvi, izvješale su se hrvaiske trobojnice, bez prigovora, pače pri- volom erkvene vlasti; nu ove godine, ne zva se za što, crkvena vlast našla je bila za shodno za- braniti hrvatske trobojnice. Ova novotarija i ovo nerodoljubno, protunarodno ponašanje dotičnika uznemirilo je duhove mirnih i skladnih rodoljuba općine Lastve, i oni zahtjevahu da i ove godine budu hrv. trobojnice vijati kao i prošlih, nu bilo je u prve azalad. Ali rodoljublje ćestitih naših Lastovljana nije popuštalo. Našao se čelik — zna. Čaj, vrli rodoljub, Hrvat g. Mato Ivović, prvi op- Ginski prisjednik, koji u ime svijuh otigje glavom do biskupa Marčelića, | pripovidjev mu kako stvar stoji i predočiv mu nelijepe posljediće ako uo ustraje pri zabrani, isposlova od biskupa, da naredi, da se bude vršio stari običaj, naime da budu vijati hrvatske trobojnice, kako je uprav i bilo, vu istini na Čast, treba nam spomenuti, da ih je bilo zabranjeno izvjesiti na zvoniku ili crkvi dočim su prosle godine lijepo vijale. Okrnut ipak astari običaj." Mili čitaoci, evo ovako se u Boki postupa a Hrvatima! Ug vladu rek bi da se sad i crkvene vlasti natječu, da ugase svako hrvatsko Čuvstvo, ovog starog hrvatskog pučanstva drevne Boke, dočim došljacima — protivničima svak je pri ruci. Dokle će ovako biti? — Nu pomoću bo- šjom ne klonimo duhom, sinovi bokeški, već ra- dimo kako sa svetu vašu stvar, a doći će vrijeme će istina i pravica pobijediti. Za danas u toliko kličemo: živio dični rodoljub gosp. Mato Ivović i avi avijesn! Lastovljani, koji se 'i ovom prigodom kao uvijek pokasaše, da ve š vji- ma moše psi hrvatska su. mdonodai: < ebi iokonkićć: