Yowr Emperor has ihe_ hardest of governe- ment to conduct. He has more different people than any other. Jest g. Paliček, Hrvati u Chicagu su ogorče- ni, što ste ih vi tako ignorirao. Vi kao carski po- vjerenik morate znati, da je Hrvat bio uvjek lo- jalan svomu kralju; Vi ste u dužnosti zvati, da imade 4 do 3 hiljade Hrvata u Chicagu. Da, ali vi ste računao kad bi Hčvati u taj Austrijski op- hod došli, onda bi-se kazalo, da imade jo$ dru- gib naroda u Austriji, a ne samo Nijemaca i Ma- jara. — Cijel ophod -bio je crno žut i zelen, a za magjarsku zastavu ko će ju nositi, bili ste u neprilici, jer Magjara imade jako malo u Chicagu 'pa hajd po židove u Canal Btreet. I sam premilostivi kralj kada začuje za ovo kako ste Vi ovdje njegove vjerne narode prezirao, ukoriće Vas. Badava se Vi i svi sadašnji nesretni državnici trudite da pokažete da je Austrija Nje- mačka i Magjarska. Ne, ona je Slavenska država i samo kad bude se kao takova proglasila biti će jaka i moćna ....... »Austrijski ophod jučer po gradu bio je pot- puni fiasko, jer bijaše malo ljudi. Da ste Vi, go- spodine povjereniče, postupao, kako je bila vaša šveta dužnost, jučerašoji Austrijski ophod bio bi svojim sjajem natkrilio sve ophode do sele uči- njene u Chicagu. Nećemo pretjerivati, ako rečemo da u Chicagu imade 150 hiljada austrijskih Sla- vena. Jest, Vi da ste se po austrijski vladao, sla- vlje bilo bi jučer impozantno, a usuprot ovako bila je cijela svečanost ništa i uprav ništa pak za nesreću još ono b0 židova šta ja na konju i po nogama magjarsku zastavu nosilo, vikalo je baš kad ulazaše u Van Bureu Street: Eljen Lajoš Ko- Šut. Doistine, to se je slagalo: slaviti rogjen dan cara i kralja Franje Josipa i slaviti uz to najve- ćeg dušmana habsburške kuće poznatog governe- ta Košuta od god. 18481. ...... Šta ge je ju- čer dogodilo popraviti se neda, ali u buduće gle- dajte, gospodo, koga šaljete u inozemstvo, da Vas zastupa; ne Šaljite ljude, koji Vas ovako žestoko blamiraju“. Isti list piše o proslavi češkog dana, u ko- me su i Hrvati učestvovali : nProslava češkoga dana ostati će nezabora- vnom uspomenom velikoj hrvatskoj koloniji, veli- kom društvu Strossmayer, jer taj dan pokazao je Hrvat mnogome, da bez buke, vike, i mirno i hla- dno, dostojanstveno se znade popeti na vrhunac slavlja. — Soko leti nebu pod oblake, vrebac pako po krovovih «kaće. —. Pa da budemo iskreni, nam Hrvatom dužnost je bila učiniti nješto triumfalno- ga, jer Češki dan to je i Hrvatski dan. Rogjena smo braća — Slaveni, a uz to mi i oni borimo ue u domovini za naše sveto pravo asc U ophodu Češkoga dana, veliko Hrvatsko društvo Strossmayer“ bijaše sjajno zastupano. Oko 6 sati u jutro rano pred Hrvatskom Gostionom na Archer Av. sakupi se lijepi broj članova, a ma. lo za time došle su kočije i glazba, te zauzevši svaki svoje mjesto uputi se ta veličanstvena sa zastavama okićena povorka, do Češke braće. Red je bio slijedeći : 1) Glazba u velikom vozu takozvanom Band agon. *) Veliki ukusni, lijepi voz, pod njim četiri Vatrena vranca zaprežena, a na tom vozu bio je naš društveni odbor pod presjedništvom čestitog rodoljuba gosp. A. Vicića. Amerikansku zastavu držao je g. M. Maračić, društvenu g. Filip Šišul, a. Hrvatsku g. D. Kamalić. Čini se kao da je u. bilježeno za uvijek, da naš prijatelj Kamalić raz. naša našu Hrvatsku slavu. U sredini vosa bio je lijepi vijenac, a na istom bila je prikopčana lije. pa vrpca sa natpisom : America, Liberty, Croatia. Ispod natpisa ,Oroatia“ ajedila je ljepušna dje. vojčica. Josipa, pod aLiberty“ mali Franjo. a pod sAmerica*. drašestoo djevojče Lorica Polić. Od. mah u drugoj kočiji iza ovog krasnog voza vozio \oje g. predajednik Niko Polić i podpresjednik Pavešić, a satim ostali članovi i Hrvati u kočije. Na vozu društvenog odbora bio je nat- na obadvije strane ,Croatian Society Stros. sua kočiji, gdje se je vosio g. preaje- bio je natpis :. oŽivili braća Česi!“ Kad je veličanstvena povorka: došla u češki predjel bije bilo ni kraja vi konga ardačaim uskli. iri: i kom braće Čeha. U cijelom ophođu ime Stros- smayer je svuda bilo pozdravljeno, a osobito od one braće Čeha, što su tamo u domovini odgoje- ni. Na naš nadpis Živili braća Česi, odgovarali su : Živili braća Hrvati! Bez da se hvalisamo, to pre- puštamo drugim, — mi smo učinili u ophodu ve- liki i sjajan utisak“. Živjeli naša junačka braćo, koja se tako opo- šteniste u amfiteatru, gdje se mjere svi narodi o- voga svijeta 1 »Pabirci.“ U zadujem broju počeo je »Dubrovnik“ do- nositi po primjeru svojeg dičnog zadarskog dru- ga, u nestašici valjanih članaka nekakve ,pabirke“ ili bolje pljevu, koju hoće svojim neukim čitaoci- ma da prodava za pšenicu. U prvom se pabirku spominje njeki Trojan Guadulić, dubrovčanin ka- tolik, koji da je g. 1552 štampao o svom trošku neka četvero evangjelja namijenjena braći hrišća- nima i taj se fakat uzimije kao dokaz, kako su Dabrovčani uvijek ljubili svoju pravoslavnu ,srp sku“ braću, za razliku od Hrvata, koji su se us- tegli čak da dogju na Obodsku slavu u Crnoj Go- ri, tobož zato što su Crnogorci Srbi i hrišćani, Na to ćemo mi ,Dubrovaiku“ odgovoriti, da je požrtovnost Dubrovčanina Gundulića kao dokaz ujegova hrvatskog podrijetla, jer su Hrvati sve do najnovijih vremena kad ih je srpski šovinizam prinudio da promijene svoju politiku prama njima pravom bratskom ljubavi susretali Svoju braću hrišćanske vjere i sve Srbe, o ćem ima na tisuće dokaza. A što se tiče napose ponašanja Hrvata prama Crnoj Gori, to Hrvati mogu reći, da su 0- ui neumrlom pjesmom svoga Mažuranića, kud i kamo više proslavili Crau Gora nego li ono dvae- stak Srba, koji su samo od inada prisustvovali 0- bodskoj svečanosti. U drugomu pabirku iznosi se jedan komad iz oporuke nekog katoličkog svećenika u Dubrovniku god. 1601, koja je napisana ćirilicom, te se iz toga izvodi da je u ono vrijeme vladalo u našem gra- du ovo pismo, dok se nasuprot zna da su stari Dubrovčani zazirali od ćirilice, te ako je i onaj pop pisao oporuku ćirilicom, ima biti po svoj pri- lici samo zato, što će onaj Vlahuša, o kojem on kaže da za njega piše Ćiurilicom gda može bolje Znati što se u ovom testamentu sadrži,“ biti bio hrišćanin. Ali u tomu t, zv. pabirku najzanimlji- vije slijediti »Dubrovnik“ u izvrtanju rijeći popa Fiorovića. Ovaj paime veli ,ovo pišem u jezik naš“ (ali ne u jezik srpski) i pišu slovi srpski- jema ;“ a ,D.“ izvodi iz toga, da je on rekao da piše ,srpski“ i po tom naravno da je Srbin.“ Ovo je isto kao da bismo mi rekli: ,pišemo na- šijem jezikom“ i ,pišemo slovima gotičkim,“ pa bi kogod iz toga izveo da pišemo ,gotički“ i da smo ,Goti!“ U trećem napokon pabirku donosi ,D.“ triumfalao neku vijest iz kojige Jirečekove, da se je od god. 1687 nalazila u Dubrovoiku posada Hrvata, najmijenih iz Senja a izdržavanih od re- publike, i tvrdi da su to oni Hrvat: kvje je sin pjesnika Guudulića obećavao frauceskowe posla- niku Grenowilu, 0 čemu bijaše više puta rijeć u našem listu. Što ćemo sad? Na ovo mi ćemo samo upitati učenu gospo: du oko ,D.“, kako je to da je hrvatska posada došla u Dubrovnik istom god. 1687, a Gundulić htio je sakupiti Hrvate u Dubrovniku već g. 1670? Nadalje mi opažamo, (ako je u ostalom ta- čno prenesena vijest iz Jirečeka, jer je dobro poz. nato kako se gDubrovoik“ ne žaca krivo citirati vrela. Sjetite se Gefidrera a danas ovo1 ,Obzoro- va“ člankal) da je trudno vjerovati da je ta po- sada hrvatska bila zbilja tako mnogobrojna i da nam se ćini vjerojatao, da bi u tom slučaju (t. j. kad bi se bilo zbilja radilo o posadi a dvora) Guodulić bio bi rekao da će dovesti onu posadu Hrvata što je drži republika, a ne bi se bio isra. zio baš ovako; gd' alier lever e0 800 paye qui est Raguse un regiment de trois milles Crauates,“ Ali dato et non conoeano, da je najnovijim » Dubrovnikovim“ iznašašćem u istinu bila uništena vrijednost one bilješke o Gunduliću kao dokasa u | prilog hrvatatru staroga Dubrovaika | aar sabora. vlja ,Dubrovnik“, da ima još lijepa kita“ drugih potvrda o imenu hrvatskom u staroga Dubrovnika i to takovih potvrda, od kojih bi neke i dan da- Das uz ovu razbugjenu hrvatsku svijest bile dovoljan dokaz u prilog hrvatstva našega grada, dok nasu- prot nema nijedne (velimo : nijedne, nijedne) po- tvrde o srpskom imenu u starih dubrovačkih pisaca. , Još jednu. Iz one vijesti vagjene iz Jireče- ka dognajemo dakle, da su stari Dabrovčani i svoju vojsku sastavljali od Hrvata. A zašto nijesu kao tobožni Brbi kupili Srbe u vojnike? A ksko to da su Seojani i Ličani, od kojih će ta posada biti bila sastavljena Hrvati? TA uskoci su, po ka- zivanju dubrovačke srpske jeunesse dorće, pravi Srbi! Naši Dopisi. Varcar Vakuf, svrhom Avgusta. Prije godinu dana došao je u Varcar Vakuf jedan liječnik koji je još i danas kod nas. O nje- govu ponašanju napram bolesnicima nećemo sada govoriti, ali ćemo se svemu čitateljstvu potužiti što on radi sa mesarima ovdašnjim. Gosp. doktor uzimlje od svakog malog ili velikog bravćeta koje se zakolje po 5 novć. a evo zašto. Kad je vrijeme klanju, g. doktor pošalje svoga momka Mustafu da cedulje razdijeli mesacima i noves pošuprava ili gdje sjedi ili šeće. Mi ne znamo da li je to pravo pregledanje ne praviti a novce kupiti, ali ne čudimo se što je tako kad je gospodio kod kuće. Čudimo se zašto i sada njegov momak kupi novce a doktora nema doma, jer je otišao na dopust na jedan mje- sec dana. Zar je Mustafa živiogrski doktor ? Imademo još mnogo toga“ da se potužimo, ali bi najbolje bilo da općina naša, kojoj ima biti sve poznato providi, da se ne raznose na daleko ružni glasovi. : Kasap. Gruda, na 4 Septembra. Bježi kugo i ismetu hudi, Dosta si nam braća trovd, varo 1 razvrgo tlogu i jedinstvo |! Konavoska pjesma. Baš se vidi da su Srbi svi i svuda isti. Kle- vetanje i bezobrazluk to im je prirogjena stvar. Kod ojih pravica i ljubav ne opstoji, tako da oz. biljni čovjek, »trogo sudeć, mora promisliti spada li ova pasmina slavenskom plemenu ili kakvim lju- dožderima. Nema kod njih onih nesebićnih vrlina, one poštovanosti, plemenitosti duha i srca, već tu- posti i pohlepe za tugjim u obilju. Veliki do od njih kao goliši, bježeći ispred turske sablje prigjo- še u hrvatsku zemlju, primljeni od brata Hrvata objeručke. A oni kako odgovoriše? Pogaziše na najnedostojniji način bratsku gostoljubivost. S pre- varom uvukoše se u naše kuće, istisnuo stare go- spodare koji su ih primili i najeli. Pod izlikom vjere, šire njihovo umišljeno kod nas nigda prije čuveno _,srpstvo,| čineći se tako najernji izdajice ovoj hrvatskoj zemlji koja ih je primila, koja ih | uzdrži, grabeći joj pravo iuneua 1 jezika ujezi« na. Ima li sličob prizora igdje u ikakvoj povije. sti ? Po svim hrvatskim zemljama rovare, mite i mute na nečuveni način navlastito po Bosni i Her- cegovini i po Dalmaciji. Eto šuškaju i oko naših vrata i ovdje u Konavlima. Svak se čudi i kruti slušajuć nesgrapne šale uaijanih nekih glava, Na-. ravno da se kod nas sva ova pantomina uzimlje za smijeh i šprdnju, jer srpska prepredanja i via. ško poštenje nami su potpuuo poznata, te im ja- vno pred cijelim svijetom poručuvjemo da nije tre- ba da se gosparići toliko muće i šuplju glavu ra- zbijaju oko naših posala, te njihovo tupo pero u- zalud lome. Znamo da bi se om drage volje umi- ješali mogju vas kako ono što i u dičnoj Boci u- : Činiše, naime na wiše mjesta istisnuv prijetarno | stare gospodare, ali će i to bit sa malo; jer i u našoj Boci teće brvatska krv. Ta ljudi bošji aije« smo li ovamo svi u Crvenoj. negda Hrvatskoj ?. | Nu lukavi su oni, neće da nišana upravno : Da nae oni isti, jer nemaju srca, nego potkupiše , i zaslijepiše ništa manje nego dvojicu u Konavli- .ma koji moraju ošivotveriti njihove sanjarije Du- čanova carstva ; te ih lijepo vasrediše. Jednoga i- | sabraše sa oijalom va Mroiaam a drugoga u Vita