on dd Rt hak boats ji ma i isiijo s Dubromea na cijela go- dinu for. 4, na po godine flor. 2; Za Austro- Ugašsku, Bosnu i godisu fior. 4: 50, na po godine for. 2: 25; sa inozemstvo fior. 4 i poštarski troškovi, | U DUBROVNIKU 80. -Septembra 1898. ] Pretplata sam čije | dalja s Uredništva Pojedini broj. stoji 10 novč. Ko ne vrati list kad mu pretplata mine, smatra se | tiskaju po pogodbi. | Rukopisi se ne vraćaja. Listove nefrankirane ne prima ni uredništvo ni uprava da je predbrojen i za došasto polagodište. “Znamenita rasprava u Zagrebu, Prošle sedmice našlo se prvi put pred za- grebačkom porotom srpstvo i hrvatstvo. Rasprava koja se tamo vodila, zaslužuje specijalnu pažnju. Posnata je osvajačka ćud Srba. Sve što je boljeg kod nas, svojataju nam. Dubrovački i dal- matisaki klasici. posrbljeni su ; Despot, Prerado- vić, Martić, Kačić itd, takogjer: su Srbi, kao što su Bosna, Hercegovina, Hrvatska, Slavonija, Dal- wmacija srpske zemlje, u kojim stanuju Srbi -kato- lici, Srbi-muhamedorvci i Srbi-pravoslavni. Naš Še: noa je: vajprvi srpski romanopisac. 1 < Osobito im. rastu zazubice na divooga ,Čen- gić-agu", jer je ovo najljepši naš ep, usudićemo se ustvrditi, jedan od najljepših što ih pozua knji- ževnost avih naroda. Ali Mažuranić je siu hrvat- skog primorja; te im se nekako činilo preveć da njega izjave Srbinom. Domisliše se zato podlije- mu sredstvu: Ivan Mažuranić nije auktor ',Čen- gić-age"; njega je spjevao: pjesak ,Gorskog Vi- jenca“ Petar Petrović: Njeguš, a dhjediski gs je pjemu — ukrao! Evo ima nekoliko godina i mislušamo ovu bezobraznu: tvrdnju. Prvi je, u koliko se sjećamo, pustio 'u svijet Ljuba Nenadović, *: onomadne od srpskog kralja odlikovani ,književoik“. On se je kao ,vepristrani kritičar“, u ime ,istine* i ,pra- vice“ dao ba istraživanje uuktđtstva ,Čengić-age“, & 'vjema te pridružila čitava četa Srba, eda što- god za se usićare. Ban Ivan nije nikad sdviiesh ti sramote nim: podvalama. On je prezirao i njih i njihove začetnike: i oni su se na to još više junačili: ako ga unije prisvojio,“a zašto se ne brani? Ivan Mažu- ranić je umro i po tijegovom smrti: izašli su na vidik mnogobrojni očiti dokazi — našli su se do- napokon i rukopisi spjeva sa svim popravcima, 4 istodobno njegovi suvremenici izjaviše se o po- stanju: epa. Samoja je šve to više gubila zemlji. šta, te: ni sami kritičari" & la Nenadović nijesu se usudili, da je ponavljaju.: "Ali sa svim tim nije umukla prodana ona na- kaza, koja izlazi u Zagrebu pod imenom ,Srbo- brana", već je bezošno i bezobrazno nadalje po- ricala svktorstvo 1vana Mažuranića, te ga je zva- la prisvajačem Njeguševa Čengić-age | Mažuranićevu sinu Vlatku, savjetoiku hrvat- ske vlade, dodijalo je napokon slušati, da plaće- nik: Paja Jovanović sove njegova oca lupežom, te je; da obrani poštenje roditelja svoga, Sede": tužio sudu. Prošle sedmice bila je rasprava. Ona vas je razočarala. M: smo se padali da će Jotanović glavom stapiti pred sud, da.će tu gosp. Vlatku , Mažura. piću u lice, kazati: ono. što. je za njim o njegovu: ocu pisao, da ća useti n sebe svu odgovornost svojih Fijedi, te Ičalno " šuti da dokaže ono, što, je kroz godine drdio, * .* ' e pošteni ljadi, ljudi koji imadu ha- raktera | m “A šta a uradio Paja. Jovanović? On se je tan ren mo Koo Prod sud je isašao odgovorni urednik ,Sr- bebraga*, nekakav ologar u srpskoj štampariji, ko- jje iajavo da je va aapinao vađaa: članka Vi) djelo se da ih on ni pročitao nije, nego je svo- jom obranom kod svakoga izazvao smilovanje, jer je taj radnik, radi komada krnba, postao žrtvom laži, podvale i bezobražluka. Saslušani su i drugi slagari štamparije, koji izjaviše, da ne mogu oda- ti ništa, jer bi bili otpušteni, a neki propali gla- mac, sada srpski književnik“, izjavi takogjer da o ćlancima proti Mažuraniću ništa ne zna, jer je ou ,feljetonista“ ,Srbobranov“!! Paja Jovanović, protjerani austrijski činovnik, magjaronski zastupnik i plaćenik Srbije (da u Za- grebu napada i grdi sve što je hrvatsko) krozgo- dine i godine najgadnijim osvadama nabaca se na hrvatskog narodnog bana, zovuć ga lopovom, a kad su tuga Jovanovića pred sud potegli, da svoje rijeći i dokaže — on se sakriva iza legja prostog slagara! Pa da nema pravo Stražičić kad piše: Srbi podvale, pa pobjegnu ? Gosp. Vlatko Mažaranić miroim i ozbiljuim govorom bacio je sve srpske podvale u blato, iz koga su i mkoule. On je dokazao da je njegov otac i niko drugi spjevao Smail-agu, te samo lju. bav i uspomena napram svome roditelju sklonula ga je na ovaj korak: Qn se je, reče, nadao vidje- | £ ha opteževičkoj: klupi interesantniju ličnost. Veliko-Srbin Medaković branio je optuženi Srbobran“. Njegova “je obrana tako nespretna, da smo joj«se od srča smijali. Oo je govorio o va- ljanosti i pravorijeku porote, o borbi srpstva, 0 slogi ša Hrvatima za kojom on vapi i uzdiše. Pri- znao je da je Mažuranić spjevao Smail-agu, te da je to takova pjesma za koju se mora i bratu za- vidjeti, ali Crnogorci o kojim se tu pjeva Srbi su. Prisvajač, kaže ne znači lopov (valjda kod Srba?) Mažaranić je pjevajuć Čengić-agu prisvojio jezik duh i obićaje Crnogoraca. Mi mu se ne čudimo. Medaković, Živković, Jovanović, “Begović, Gjurković, pa donapokon i Šumanović, Crnkovićevo miljenče, to su jedna du- ša u više tjelesa. Kad se radi protiva hrvatstvu, izmegju Srba-radikala i Srba-magjarona nema ni- kakve razlike. ' Stvar gosp. Vlatka Mužurauića divno je za. govarao dr. M. Derenčin, koji je branio pok. bana i njegovu školsku osnovu, na koju Srbi danas viču a onda su je odobravali, Napokon je porota na sva pitanja dvora je- dnoglasno odgovorila proti optuženiku, te je ovaj radi uvrede poštenja osugjen ua kasan strogoga gatvora od 4 mjeseca, pooštrena postom svakih 7 dana, a Srbobran“ na gubitak jamčevine od 200 fior, te da osudu u cjelosti priopći na čelu svoga lista. To ojemu ne smeta. Ta on je samo u jednu godinu primio 81.000 dinara, a ove je godine, bes pripomoći, po svim hrvatskim zemljama u ime pro- psgande proti nama tazdijelio avoj ludi kalendar | “Ali gubitak novaca nije svakolika kazna. Ova osuda više je moralaog značuja, jer je još jednom otkrila narodu, kakvih poganih stvorova u svojim ojedrima goji Hrvatska, potporom zavedenog, is- kvarenog pravoslavnog sveštonstva i tobožnje na- rodne stranke! m: Biskup Strossmayer o povijesti. Pokojti akidemik Rade Lopašić ostavio je bogatu i rovima sdacau atike isprava, Ko u ma: i oglasi paćaju se upravi »Crvene Hrvatske“ e Bekapesika a segini Za oglase, zahvale i ost. plaća se 10 novč, po retka, a oglasi koji se više puta ticama, što u prepisima, koju je on krogš/sav svoj vijek marljivo i neumorno sakupljao. Već za svo- ga života izjavio je želju, da ta zbirka dogje u a- kademiju ; a njegova se je supruga rado ovoj že- lji odazvala. Pošto je akademijski odbor tu zbir- ku pregleduo, nagodio se glede cijene. Nu premda je cijena umjerena, ona bi u sadavjim novčanim okolvostima za akademiju dosta osjetljiva bila. Ali i tu priskoči akademiji u pomoć njezin u đarežlji- vosti neizerpivi pokrovitelj, kao što svjeduči ovo na prijatelja dra. Fr. Račkoga upravljeno ljepo pismo, koje zaslužuje, piše ,Obzvr“, da se.diljem objelodani ; a glasi : Presvietli i prečastni gospodine kanoniče, ljubezni prijatelju i brate u Isusu! Velite mi, da je u ostavštini čestitoga i za- služnoga pokojnika Lopašića mnoštvo skupocjenih spomenika i povjestničkih vrela, koje bi gospodja udova pokojnikova za hiljadu forinti odstupila na- šoj akademiji. Ja u tu plemenitu svihu-dajem dra- ge volje tu hiljadu forinti. Ovom prilikom opaziti mi je: da je naša a- kademija ne samo sjajno ogojište znanosti i pro- svjete, nego ujedno i sveta škrinja, u kojoj se spomenici i povjestsa vrela sabrati i sahraniti i- maju. Za to ovom sgedom molim liepo i zaklinjem sve svoje prijatelje, pak i starodrevne naše sama- stane i gradska vieća itd., da, ako im je štogod starih spomenika i povjestoičkih vrela pri ruci, to odstupe vašoj slavroj akademiji, u kojoj se ista Dajbolje sabrati, sačuvati i upotrebiti dadu. — Mnogo je već sličnoga blaga našim neznanjem, na- šom nebrigom i našim nehajstvom ili izginulo ili u tudjinske ruke dospjelo. Opetujem : akademija naša škrinja je zakona, a kojoj se sličoo narodno blago siguruo i uztrajno sačuvati dade. Povjest narodna jest zaista učiteljica života, jest ogledalo istine i pravde, jest vrelo mudrosti, iz kojega na- rod vauk crpi, kako mu je svakoj pogibelji izbje- ći, kako mu je sa. pravom prosvjetom i slobodu i pobjedu i slavnu budućnost postići i za na vitke uzčuvati. Ali da bude tako, narodna p vjest ima- de biti prava i istinita povjest, a to će reći: ima biti osnovana na temelju pravih i nedvojbemh hi- storičkih spomenika i vrela ; inače narodna povjest nije učiteljica, nego je savoditeljjca naroda ; vije ogledalo“i tina“ i pravde, nego je ogledalo leži i potvora ; pije vrelo mudrosti, nego vrelo taštine, lakoumoosti i nesviestoe zanesenosti ; ter «ko je narodna povjest u prvom slučaju zdrava hrana i tako rekav kruh svakdanji, koji narod kriepi, sna» ži i na svako važnije i spasonošnije poduzeće kri« jepi ; to je u drugom slučaju povjest narodna otrov i pošast, kojom se narod truje, slabi i ko avojoj propasti vodi. Ne mogu omučati, da je žalibože u najnovije doba jedna takva povjest u našem Za- grebu svjetlo ugledala, *) koja bez ikakovih. bi. storičkih spomenika i vrela, pače proti svemu, što je po pravoj povjesti već odavna. nedvojbavo, po+ stalo, ništa drugo vije, nego samo usijana mašta, taština, izprazuost, savodljivost, otrov i prava kli. ca razdora. Narod, u kom bi se mladež takim dl krahom svakdanjim hranila, dokasao bi, da nije za ovjetlost i život, da nije sa alobodu i Bapre.. dak. O tee: 9 ahm bi se pače reći moglo, da sacijurvo “SN, Preusvitegom alodia ov na posaata prpaku gd vor“ opa Rabi pK