»Odrpine,* sam si odrpina i naći ćeš još po koji komad struke, čibuka i Širokijeh gaća, koje ti krase kućni muzeum; ne osvrći se va crevljare; još ti nijegu došli torbom i štapinom va vrata, dati tražu solad, kao tvoji Srbi prokogorci ; ter “sko gu ovde došli, da zanatom preživu, i ti se Sa da se vočeš po avijetu, ne iz obijesti zanago, nego trbuhom za kruhom. Ne osvrći se na Glogovčane, koji divno pamte, kakvi su im prijatelji braća Srbi, koji ih poharaše i do koša- lje odriješe te ih sami prisiliše, da se u Perast presele, gdje njeki od njih postaše dan danas na ukras i diku mjesta, koje ih je primilo. Nastavljajući laž na laž po pravilu, dakako srpskog uzgoja, a i po pravcu ,Dubrovnika,* ko je bio, kažeš, na svečanosti, kad nijesu bile naju- glednije obitelji našega mjesta 2 Ne vidiš delijo, da ti je put u Šibenik, gdje bi, možda, našao, ko će ti udreni mozak liječiti, a kod mene putne troškove. Vežujte ga, ljudi, ako Boga zoate, jer su takvi kadri kazati, da je i Otočić pod more 0- naj dan podronuo, ili da je k večeru nebeski grom na nj udario. Ko je bio na svečanosti, kad nijesu bile najuglednije našega mjesta? Zar nijesu bile ? Bile su i u oči svečanosti i na svečanost istu, a njeke i voštanicama u ruci prisustvovali na S. Misi, a ti ih, ćoro, vidio nijesi, sasvim da 8 visine tornja gledaš, što se u Perastu dogagja. Bile su u opće sve peraške obitelji,a iz okolnijeh mjesta sila naroda, čemu je najbolji svjedok Bo- keška Plovitba, Tomo Baldić kafedžija, i vanred- na obilna milostinja, koja se taj dan ućerala u Gospinu blagajna. Zar nije dostojno tvog srpskog uvaženja i obzira _ ono veliko brojno mnoštvo od- ličnijeh, srednjijeh i siromaškijeh obitelji iz Koto- ra, Novoga, Dobrote, Mula, Pečanja, Stoliva, Ris- na, Morinja, Lepetana, Lastve, Tivta, Kostanjice, Gjurića i svijeh drugijeh bokeškijeh mjestija, koje se natjecahu svaka po svom položaju i pjetetu, kako će bolje svoju sinovsku ljubav premilostivoj Majci prikazati? Sve dakle, pa 1 najuglednije obi- telji bokeškog okružja po tvome srpskome uljud- niku bile bi ništa, bile bi neugledne, kad bi falilo na Otočiću peraškijeh najuglednijeh obitelji! Sra- mi se, tvoj bezobrazluk prelazi sve granice | Dočim molim, časnu publiku, da se ne osvr- će na tako gadnu neuljudnost, jer finijeg brašna vlaška vreća sipati ne može, želim ti, moja kra- sva ,Crvena,“ lijepo junačko zdravlje, a od kršvog Perašta primi hrvacko pozdravlje. — Do vigjenja, ako Bog da! Stari Peraštanin. Iz Konavala, 16 Septembra, Nešto su Vaši dopisnici zaboravili kad su o- pisivali svečano otvorenje novoga puta Gruda- Mrcine-Grab. Ja ću da to natuknem, da se zna kakvi su naši neprijatelji i kojijem se srestvima služe. Braća toljagaša i Čibukaša kušali na sve moguće načine da nam slavu zamute. Eto su u Cavtatu bili nabili maškule zemljom, da ne uzmo- gnemo pozdraviti namjesnika koji je kroz Cavtat došao da otvori novi put. Maškule je valjalo vr- ćeti i izasipati iz njih zemlju! Još su više ometali po Mrcinama. Tamo i- ma jedno čeljade, komu bi najbolje bilo da se za- bije u kakav kantunić pa da muči, jer ih je toli. ko učinio, da je čudo što ga ovaj puk megju so. bom trpi. Mrcivjani zoadu da mi istinu govorimo, a znadu da se neka moralna djela ne mogu ako- modat s fiorinima. Ali dosta! Preliće se čaša. O- namo neko je htio da izazivlje konavljane. Pop je za onaj dan bio dobavio is grada srpskih barjaka, uli Mrcinjani kad su to obazoali skočili avikolici. Juuački glavar Mrcina_Vuko Pulić i drugi skočili, da to oni neće nikako i nipošto trpjet, da oni Sr- bi nijesu, da su ovi što i ostali konavljani, a ne- ka stavi, ako mu basta, urpsku sastavu. Vidio po- po što se kuva, pak ih je lijepo uatrag vrnuo. Došao je megju nas da nas zavagja, a no stidi li so pe oja sijati razdor u svoje stado. Bo- da sdušnije vrši svoje dužnosti a u grada, Ne, neide ovaj opanak na onu nogu. Mi Konavljani bili koji bili, bili s Grudom ili proti Grudi, zvali se naši prijatelji Klaići ili Glavići, mi smo svegjer jedni, a nikad Srbi biti nećemo, jer nijesmo nigda bili. Zaludu su sve laži, sva obeći vavja, prijetnje i zavade, ako smo se megju sobom svadili, mi ćemo se i pomiriti, ali uećemo da se našom neslogom treći koristi koji ucka selo na selo a kuću na kuću, kako bi se mi razdijelili, ne- ka nam sutra zajuhsju na vrat Srbi i Autonoma- ši. Jok vala! Toga Konavle dočekati neće. Ali popo nije sam. On je našao ,u Dolojoj strani Konavala“ dostojnoga druga. To je oneka- kav ,Srbin Vitaljanin“ koji neprestano podmeće našim junačkim Vitaljanima, da su oni čelik-Srbi. Nama je ovdje izjaviti, da Vitaljavi Srbi n'jesu, da nema Vitaljanioa ni Konavljanina koji bi potpisao one dopise i da_ih čini neki Mirko K. iz Novoga ali mu je Zaludu, jer Vitaljane nije lako prevariti, I g. uredniče da ste mi zdravo i veselo! Pravi Konavljanin. Bilješka Uredništva. — Ko su i što su Konavljani, to smo mi znali odavna, jer svoje ze- mljake dobro poznamo. Mi smo se pak slatko smi- jali čitajući tobožnje dopise iz Vitaljine, koji su srpskome svijetu pripovijedali o srpstvu ovih na- ših krajišvika. Vitaljani su te ioginuacije trpjeli. ali su im dodijale, te su bili prisiljeni, da ih odbiju sa svojim vlastoručoim potpisima i križima. Evo dakle što nam šalje srpska Vitaljina : Izjava. Mi doli zabilježeni domaćini sela Vitaljine o- čitujemo, da sva podla napadanja i lažna kleve- tavja, tiskana u listu ,Dabrovnik“ br. 10 i prije proti našem opće ljubljenom i dobrom župniku dum Aotunu Bačiću i proti nekim našim sumje- Šćanima i svim nama zovući nas Srbima, zgadiše pa3 do skrajnosti te ovim jedan put za vazda pred cijelim svijetom izjavljujemo: da mi svi nigda nijesmo bil, niti smo sada, mt ćemo igda biti Srbi, a pisali o nama ko što hoće, to odjek naše- ga srcu nije, nego smo mi s braćom Konavljanima jedni te isti, kako smo Vazda bili. Ne obziruć se na izmišljene laži proti našem župniku i nama bilježimo se svečano prosvjedujuć Viteljina 10 septembra 1893 Mato Spremić, seoski glavar. Božo Npremić, 8. pristav — Pero Luić, harambaša. Niko Mladošević, —. Mato Pasković. — Luka Županović. — Vlaho Županović. — Pero Župa. nović. — Niko Županović. — Marko Saulan. — Pero Perović. — Ivo Perović. — Niko Marić. — Pero Tripković p. Stijepa. — Vlaho Tripković p. Iva. — Vlaho Tripković p. Mata. — Ivo Trip- ković. — Pero Tripković p. Andra. — Luka Tripko- vić. — Antun Bratićević. — Vuko Gjović. — Bal- do Gjangradović (-i Srb vi Hrvat). — Bošo Žu- panović (ni Srb ni Hrvat). — Pero Tomušić, — Cvijetu Dučić. — Nikola Bratičević. — Ivo Bra- tičević, — Mato Peruško. — Miho Peruško. — Stijepo Peruško. — Mato Gjuratović. — Luka Spremić. — Mato Pršić. — Vlaho Radonić. — Ivo Nadonić, — Andro Gjangradović p. Nika. — Stijepo Gjangradović, — Niko Gjangradović. Ži. vjela Hrvatska! — Mato Mladošević, Živjela mi- la nam Hrvatska domovina! — Trebinje, 19 Septembra. Već u dva, tri broja lažnog nazovi »Dubrov- nika“ i druga mu ,Vršačkog Glasnika“ čitao sam dopisa iz Trebinja, te sam htio odmah na njih odgovoriti, ipak se predomislih jer ao skoro u svim takozvanim srpskim novinam mnogo i mnogo pre- vrća i izmišlja. Ali pošto su neki trebinjski Srbi uši podigli, te misle da oni dokažuju našu slabost i da smo se mi Hrvati va ojihove izmišljotine uzbunili, to hoću, da ih čitateljima ,Crvene Hrvatsko“ prika- šem i lišce im osvjetlam. Prije svega napadaju ti tako zvani nazovi Srbi naše mlado pjevačko društvo ,Slavulj,“ koje naravski hrvatski ćuti i kome su bez isoimke avi članovi Hrvati, — Hrvati koji nežale ni truda ni va da tom mladom društvu u pomoć priskoče i dto bolji mu oi udaru. Naši dušmani nas neprestano šigosaju, da su članovi tog društva sa- (mo sanaklija i 04 gtuwtori, doajdori i korodi" Štovani čitaoce! što se može suditi o tako- vim ljudima, koji zanatlijski stal:š grde, ponizuju i napadaju? Oni ne znadu cijeniti onog koga cije- li drugi svijet cijeni; oni ne znadu što je politi. ka oni ne znadu da se danas takorekuć sva civi- lizacija k zavatlijskim društvovima utječe. A mi se pak dičimo — što imamo zanatlija u tom dru- štvu, jer oni znadu svakom zgodom osvijetlati li- ce i pokazati, dai u njima ima naobrazbe, kako to pokazaše na raznim zabavam koje to mlado dru- Štvo svake godine dava. Eto na 7. i 8. 0. mj. je takogjer to naše društvo priredilo zabavu i to slijedeću: Deklamacije Domovina od Gjura Arnol. da i Kameni Svatovi od A. Šenoe, sa nekoliko odabranih hrvatskih pjesama i sa đaljivim igro- kazom ,Seljaci u gradu* od M. Kosa. Zabava sjajnije izpasti nije mogla to se punim pravom niože kazati, jer se članovima neprestano aplau- diralo. Dakle vidite da ti vaši Šusteri i kovači“ mogu nešto užvišena i vrijedna izvesti. Nek se srbi i srpska omladina ugleda u naše vrijedne mladiće, koji za narodnu stvar gube radne satove i koji sami prinose za svaku domovinsku korist i hrvatsku svijest. Na zabavi se vidjelo, da se naša braća mu- hamedauci za nas zauzimaju i nas podupiru kao svoju jednokrvou braću; jer su u lijepom broju zabavu posjetili i to ne komudrago neg baš ov- dašnji prvaci, kao begovi Resulbegović, Šehovići, Defterdarovići i drugi. Pravoslavnih na zabavi vije bilo nijednoga, sasvim da su bili pozvani na prvu večer, jer u nas budu zabave u tolikom broju posjećene, da se moraju u dvije večeri dijeliti. To je žalostno i sramotno! Kad nazovi — Srbi davaju kakvu za- bavu naše gragjanstvo je uvijek iste posjetilo, No ovi se zato hvastaju, da nijesu došli. Oh! posto naobraženije srpsko, koli se vrijedno! Što pako «pomenuti dopisnici vele, da su u našem društvu samo zanatlije, to je podla laž; jer u društvu ima članvva trgovaca, učenih ljudi, po- gjednika i veleposjednika, koji se mogu mjeriti sa tm prvim trebinjskim srpskim bogatašima, jer su oni u mnogo prilika te velike srbe iz trgovačkih neprilika izbavili i opstanak im usčuvali. Ne vje- rujete li, da ima takovih članova u tom vašem društvu izvolite zatražiti — Ja sam vam gotov Šnjihovijem dopustom na javnost iznijeti njihova imena i onih Srba, koji i dan danas žive o njiho- voj pomoći a tamo se bruje u velike trgovce. Da je naše pjevačko društvo neizkazano bla- go i sreća za mladež to se ne može poreći, jer je to naše društvo stjecište mlaieži — koje ima dvije svrhe i to: gojiti i buditi u mladeži volju za hrvatskom pjesmom i obraćati ih sa raznih zlih namjera. Dakle ti Srbi ovakova društva na- padaju i njihovo djelovanje propagandom zovu! Ali nije čudo: mi smo u 19 vijeku a braća — nebraća srbi u 120m te im treba još 7 vijekova, da na stignu. “ Pa časni dopisnici, a možda i gospari oko ib » Dubrovnike* u jednom članku vele, kakvi Hrvati? kad do okupacije nije bilo u Trebinju niti jednog Hrvata. Razumije pod ovim katolike. Mora čovjek da misli, da taj dopis nije ni vidio Trebinja, jer da ga je kakav trebinjac pisao, on bi sigurno znao, da u trebinjakom kotaru ima je- dno 40 kuća starosjedioca katolika, koji vele, da su Hrvati i svoj jezik Hrvatskim sovu. U Trebi- nju je stanovao i katolički biskup! Ne samo da naši seljaci katolici svoj jezik hrvatskim zovu nego bi Vam mogao moogo i mnogo dokaza navesti, koji bi Vas uvjerili da i naš se-. ljak pravoslavne vjere avoj jesik hrvatskim naziv. lje. Eto pred 1 mjesec dana dogje jedan seljak rišćanin u vatrenog Srbima JA ...... to za traži hrvatski bukvar na što ga pošteni 4.4. na još pošteniji način izpsuje i posla ga u dru- gog dičnog srbina J. O... + Du besasboni 60- ljak zabraži opet hrvatski bukvar. Na to ga Ć.... ispsaje i nauči ga, da na svijetu nema hrvatskih bukvara nego srpskih, samo da su latisicom dk oda orobe daje igo bo jA idi ojihovih popova i kalagjera budite uvjereni, da bi seljaci pravoslavne vjere drugom stasom idli i ora krvoki jn droga ri a