da je predbrojea i sa došasto polagodilte. List izlazi svakom subotom, a cijena mu je unaprijed sa Dubrovnik: na cijelu go- ' inu Bor. 4, na p4 godine for. 2; Za Austro-Ugarakt !Bosnu i Horceqovimw: na čijelu godina for. 4; 50, na p0 godine for. 2: 25; sa inosemasteo flor. 4 i poštarski troškovi. Pojedini broj stoji 10 novč, Ko ne vrati list kad mu priipicta mine, smatra se | U DUBROVNIKU 6. Februara 1898, RVATO Pretplata i oglasi pisćaja se upravi ,Crvene Hrvatsko“ u Dubrovniku & dopisi šalju se Uredništvu. tiskaju po pogodbi. Za oglase, zahvale i ost, plaća se 10 novč, po retku, & oglasi koji se više puta Rukopisi se ne vraćaja. Listove nefrankirane ne prima ni uredništvo ni uprava, “ Čudne" pojave. Mi smo pomnjivo motrili, koji će utisak da učini glas o sporazumu hrvatskih opozicija, koli- ko onamo preko Velebita, toliko amo u nas, da- pače amo još više. - Možemo odmah kazati da je bio veoma po- voljan, jer je poslano dosta čestitaka i pozdrava, a po glasovima pašijeh prijatelja znamo da je svu- kud našao radosna odziva. Sa svim, tim u Dalmaciji, nije još bilo prigo- gode; -da sa javnog mjesta naši politički ljudi iz- reču svoju. Ali zato mi imamo, k0 i drugi još jednu instituciju, štampu, koja tumači njihovo mni- jenje, kad oni-ne mogu da! govore. Mi smo dakle napeto čekali kako će se našeg novinstva, dojmiti sporazum, a osobito,; kako će ga prihvatiti organ najveće parlamentarne stranke dalmatinske. Ostali smo razočarani. Onaj list nije rekao ništa | On je šamo sa njekoliko uljudnih riječi pro- veselio se dogagjaju i napravio obojici par kom- plimenata. Ali se nije upustio u nikakve detalje, kako mu je dužnost. nalagala, a nije rekao ni ri- ječi o držanju svoje stranke ! Zaista mi, a svi & nama, očekivali su toga više. lli misli naš spljetski drug, da zagrebačko izmirenje ne utječe direktno i na grupiranje hr- vatskih elemenata u Dalmaciji ? Zar se on još dr- ži onog stanovišta da se dalmatinske stranke ne smiju kalupiti po uzoru banovačkih stranaka, dru- gim riječima, zar je on još.,,prptiv toga a amo i onamo bude: jedna stranka Bi: | <: Moguće, A moguće da :j6' ot prihivatio još jedno novo stanovište, za ' nas! daleko pogodnije. Mučanje je veoma lijepa 'krepost, ali ima ča- sova kad čovjek mora da govori, te što više šuti, sve se više kompromituje. Od njekog vremena mi vidimo da naš spljetski drug muči o svim najva- žnijim pitanjima hrvatskim, izuzevši šibenske i starogradske razmirice, gdje pušta obilnu riječ &vo- jim dopisnicima, te stare satereotipne polemike sa autonomašima, koji &u.regbi za njega još i danas paši najpogibeljniji neprijatelji. Druga važuija na- rodna politička pitanja om je bacio na stranu, & počeo se baviti strogo gospodarskim pitanjima. Ta- ko svom političkom, osvrtu nasataru godinu, koja je preobrazila naše stranačke odnošaje, on nam pre- trega je li godine 1892 rodilo žita, je li se koliko usadilo duhana, pošto je bilo vino, buhač itd. Sve vrlo korisna pitanja, koja imadu tu jedinu manu, da se božanstveno slažu sa programom grofa Ta- affea i sa njegovom kartelnom većinom, o kojoj organ hrv. nar, stranke donosi opširnih izvještaja. Neka se niko ne usudi predbaciti nam, da mi zadirkivamo ! Dozlogrdilo wam je ono neko za- kopčano diplomatsko držanje našega druga ; dodi- jalo nam je ono ignoriranje žestoke borbe, koja muklo, ispod kore hara ismegju hrvatstva, & dobar dio i s njegova krivice. “< Sve se danas nješto nateže, koko bi se narod skrenuo sa staze kojom se je. uputio, kako bi malo pozaboravio. političke aspiracije, a bavio se isklju“ čivo čim drugim. Ne, ma tu nas udicu nećete ulo- vili. Sad je horu da se pripravinio; udatimo osto- vu, označimo pravac, podijelimo radnju i udesimo unačka akciju sa, narodne prava, Ovo nam je nej- preće ( ife - U to , . ite ; , Ostavimo politiku! bavimo se ekonomskim poslima ; kliče se danas po &voj Austriji, Žalosno je da je taj glas našao odjeka u Dalmaciji. Kao da se ekonomija i politika mogu odijeliti ! Toliko se evo viče na konkurenciju vina, a kad tamo ni- je gospodarstvo nego opet politika: kriva, da je Dalmacija ove godine štetna za dva milijuna fiorina. Neka se Nijemci i Poljaci bav6 samo gospo- darstvom ako.ih je volja. Oni imadu i odviše, oni gospoduju. Ali mi, Česi, Slovenci i Rusini ne smi- jemo da se tim varamo. Mi smo postavili na tapet narodno pitanje i mi ga moramo izvojštiti. Sloga hrvatskih opozicija jest pak eminen- tao politički čin koji ima velike važnosti u ovoj borbi slavenskih plemena monarkije, a najveću za nas u Dalmaciji, jer nam bistri ovu magluštinu u kojoj smo prije nje tumarali. Griješi dakle spljetski organ, ako prelazi preko nje. Vara se, ako misli što je Velebit vi- sok, da nas zato dijeli. Velebit može da bude ka- kva golema pregrada za materijalnu kulturu i za gospodarski napredak u nas i u Banovini. Ali u politici za nas Velebit ne opstoji; za nas je mno- go viši Velebit ono narkotizovanje, kojim se od njekog doba hoće da uspava one te se bude. Svetosavske besjede. Odmah da se ogradimo: načelno mi nema- mo ništa protiv slave uspomene ovog svetog dana pravoslavne. crkve. Mi poštujemo njezine velike crkovne svečanosti i nalazimo sasvim naravno da 'ih njezini vijerni svetkuju. Druga je nama sad na pameti. Ovih dana čitasmo po svijem srpskijem listovima kako jav- ljaju da su primili pozive na svetosavske besjede. Tih je poziva bilo sila: u svakom mjestu pa bilo .samo deset pratoslavnih proslavio se na ovaj na- čin dan svetoga Save. Na pozivima stalo je napi- sano: ,Srpsko-pravoslavna crkvena opština; ili; odbor za svetosavsku besjedu ; ili: srpska-pravosl. osnovna škola; ili; Srbi pravoslavni i &. d. prire- gjuju i pozivlju i &-d.* A na svrhu bilo je ista- kouto, kako je čist prihod namijenjen srpsko- pravoslavnoj osnovnoj školi u dotičnome mjestu, Da su ovi ljodi znali koliku štetu tim pra- ve ojekim prijateljima i sumišljenicima koji se hvale vjerskow snošljivosti i koji svaki čas ističu, kako se srpstvo ne služi vjerom za svoju propa- gandu, nikad toga ne bi napisali, Ali tako dali su nama potpuno pravo, kad smo kazali da je srp- stvo i pravoslavje jedno te isto, te da izvan pra- voslavja srpstvo nije moguće pomisliti, Kad se jedna crkvena svetkovina proglasu- je narodnim imenom, kad se ista crkva zove tim imenom, kad se do napokom i sama vjera njim nazivlje, sar nam to nije dosta da ustvedimo, ka- ko kod Srba vjera u narodnom pitanju odlučuje ? Ako ima jedna srpska crkva, srpska vjera, svaki koji se Srbinom ćuti, mora pripadati toj vjeri. Inače on nije pravi Srbin. Katolik, mu- hamedanac, židov ne može biti Srbinom, jer njihova vjera nije srpska..- Koga ovo ne može da uvjeri, onaj je slijep kod sdravih očiju. Istina je, danas kad su se ovako vjerom po- srbili malda ne avi pravoslavni Hrvati u Dalaaci+ ji o Hrvatskoj Slavoniji Bosni itd., kojih velika: ve- ćina i danas kaže hrvatski govori; promije- nula se taktika. Ostaju jošte katolici i :muhame- danci, a te će se posrbiti, ako se bude svaki dan | isticalo, kako je jedno narodnost a drugo vjera. Ali dokle to čine jedni, dogju dragi te im sve pokvare. Eto nam sveto-savskih besjeda, po kojima se jasno vidi da srpstvo, pravo fanatično srpstvo ne ide dalje od sjene srpske crkve.. Nama su dakle ove. besjede dobro došle, jer su potkrijepile našu tezu : nema srpstva bez pra- voslavja,“ koja dokazuje -da je na njihovoj a ne na našoj strani vjerski fanatizem i ća se sa srpske/a ne sa hrvatske strane sa srpskijeh oltara zajedno sa vjerom ulijeva narodu u duša srpstvo, ono srpstvo sa koje on inače ne bi nigda znao. Prošetajte se Bukovicom i Kotarima ravnim te zapitajte po redu svakog pravoslavnog: koje si vjere? i reći će vam: srpske; a upitajte ga: kako . govoriš? i odgovoriće vam : hrvatski. — Srpske je vjere zato što ga je pop to maučio,:a hrvatski govori zato što mu je to ime od djedova predano na amanet, I ovi su danas slijepo oružje u.rukama svo- jih popova protiv plemenu čije ume saw ixpv- vijedaju. Koliko možemo, mi protiv toga poijnjednji- mo. A mnogobrojnim pravoslavnim Hrvatima u Ba- novini namiće se sveta dužnost, da sve svoje sile upotrebe neka ime srpsko istisnu iz pravo- slavne erkve i pravoslavne vjere. Kad i Srbi to budu činili, onda ćemo im vjerovati, da ne miješaju vjeru sa narodnošću. Drugčije nikad. Naši Dopisi. Boka- Kotorska 29 januara. | Starina Novak ili bolje famozni Stevo Vi- kov, dok je još amo bio, nije puštao nikoga ' miru, Nije bilo broja ,Srpskog Glusa“ bez njego- va dopisa. Uvijek se držao načela : , psovati i na- padati, na srpsku, bokeške katolike u opće, a Hr- vate napose.“ Kad u zadnje doba, njeki pošteni katolici združiše se s Hrvatima, pošto dugotraj- nom kušnjom upoznaše te prepredene fanariote srpske, Stevu Vukovu vrag ne dao mira, Složi rad amošnjih hrvata i dobromislećih kotorskih ka- tolika njemu i svoj bratiji nije hodio u,glavu, s toga pošto je sve bizantinsko lukavstvo bilo u- zaludno, udri u psovanje, Po srpskom galateu ob- daruje svakoga epitetima kako bolje zua, Njemu je Giunio ,zloglasni rombolant,“ Dr. Pezzi ,čo- vjek skučena zoanja,* Dr. Gjivanović famozni jezuita,* Roko Vuković ,rogonja,* A. Li gkulo- nja“ itd. Mi, koji smo zaali tu trzavicu, mučali smo, zuajuć da se rgja zlata ne hvata, Iabori ko- torski dogjoše i svršiše na propast arpstva | Stevo Vukov s dopisima prestao. Nadošla met+inorfoza, podubrovčanio se, naprtio na se veliko breme, sa kvijelancu, pardon... za spas srpstva. E nije šala potpišivat se urednikom jednog, lista sličnog » Dubrovniku,“ hoće se humora malo, & laži je već puca vreća. Novom god, u šire gaće list obukao; i u to zaboravio Boku i pustio u miru nje staro- sjedioce hrvate-katolike. Ali za malo, već pred- sadnji broj ,Dubr.* ima njegov dopis (tujtel) la