___ Gradska Kronika. si >! Swećanos so. Vluha. — čijom t sv. Sr- poe ba ova naša stara svetkovina nije ispala ovako sjajno "kao prošlih godina. Najbolji dio njezin uvi- _jek su sačinjali mnogobrojni, barjaci pod kojim bi došli u grad seljaci iz okolnih sela, i koji ovoga puta od 80 što ih dogje tije došlo nego 5-6. U : jutro je bilo krasno vrijeme, ali iza podne okre- pula kiša tako da se je tombula morala odgoditi |' = do druge nedjelje iza podne. Naredba. — Čitamo u ,Dubrovniku:“* ,Ovi- jeh dana ministarstvo prosvjete izdalo je naredbu, kojom talaše profesurima sviju zavoda u Srbiji, da mogu (čitaj: moraju, jer se ,naredbom* može gamo. ovo: ,naložiti*) prikupljati, priloga od 10 do 90, para od &vijeh učenika, te da se tim što više : skupi priloga: za podiguuće spomenika srpskom pjesniku ,Ivanu Gunduliću.“ ,;; Plesovi. — Na Svetog Vlaha bio je veliki “dječji (ples u našoj Č:taonici, na kome je bilo oko stotiđu djece, maoga' u krasdim kostimima. Trajao je do & sati, i svako dijete dobilo je po jedan prikladni dar. Poslije su plesali odrasli, a bila je "telika mavala gospode, da dvostruke: prostorije jedva bi dostajale: — .U Bačićevoj dvoraui bio je počki ples sa preko /700' ačesnika.:— U Teatru Veljun iznio je oko 300 ulaznica. Kako se iz ovoga vidi na sv. Vlaha dobro se zabavljalo. Srpski izpziti. — Gore smo kazali nješto o svečanosti sv, Vlaha. Ovdje možemo da koasta- tujemo nebrojnu množinu srpskih izaziva, kojim su Dubrovčani koliko iz grada, toliko iz obližnjih selija dostojno odgovorili, Od vajkada 3 februara - slaviše se u Dubrov- niku .bez ikakve političke primjese. Ali Srbima to nije bila poćadno, te htjedoše da ovu dubrovačku svečanost iarabe u svoje političke svrhe. Hrvati su imali da budu iz svega isključeni; sfe-hirvatske trobojnice općina je uništila. Hrvat- skoj glazbi nije bilo dopušteno da pogje dopratiti ni pričekati barjake, dok je srpska od jutra do turaka: kroz gradske ulice svirala gotovo same ve- _liko-srpske komade. To više nije bila narodna svečanost, kojom Dubrovčani slave svoga parca, već niska provoka- cija naprama svijem onijem te hrvatski ćute, to jest naprama velikoj većini grada i svim okolnim selima. Hrvatožderstvo bilo je dotle dopilo, da su preko noći obalili dva hrvatska grba koja su bili izvje- sili izmegju ostalih grbova kraljevina i zemalja naše monarkije, te su ih u jutro na osvit svetko- ; vine, zamijenili sa drugim. : Tadignacija bila je velika. Iz okolnih sela malo je ko došao sa svojim barjačima, a i- ono što je došlo, ne bi bilo, da je znalo, kO ostali, kakve se stvari dogagjaju. Tuko smo mi ha svetoga Vlaha doživjeli je- dnu od' iajvaćih. protustpakih demopstračija što ih pamti. Dubrovnik. S naše strane niko nije i- siti. Nikad se ne vigja, jer ne može saći na zem- “lju. Hrani se mirisom jabučije kore. ' $ toga se kaže, nevalja ložiti od jabuke kore u noći, jer se budi Anka, pa kune, Leže se ovako: snese jaja, pa leteći ta jaja izlegu se u Djima mladi; probiju jaja, izigju iz njih; lete, nara- stu im krila i postanu velike ptice, a ipak se ni izdaleka ne prikuče zemlji! Na tolikoj visini obrtava ! i Našla slika priliku. Istočna narodna priča; zabilježio O. Nuri. Negdje u Arabiji živio nekoč Šen, &esjek veoma pametan. Bio je neženja, te se je htio že- niti, ali je tražio ženu sebi primjerenu pametnu. Ne mogao takove naći u. svome rodnome mjestu, pogje da traži u kojoj drugoj varoši, upu- ti se s nekim trgovcem i kad krenuše, upita Seo trgovca ? — Ili ću ja tebe ili ti mene nositi putem ? Trgovac 808 osmjehne i-odbije mu na šalo. Idu , kad progju pokraj jednog jako proniklog čita, uputa trgovca: — Je li ovo žito :izjedeno ? m. Ti: i pri sedi 1 odvrati trgovac. > Kud dogja u varob susretne sprovod, našto VET — Da -l fo ovi Pa rina. , 4 i ME sz ogasivno, dapače naši ljudi dali su dosta novač« .da_svetkovina lijepo ispane,.niti ne sumujajući da će Srbi donle zaći, Na ojihova izazivanja naši od- govoriše mirno i dostojanstveno : svojim otsućem. Mokošica, Sustjepan. gornja Rijeka i ostala riječka sela, Šumet, Bosanka, Gruž, Postranje. Brgat i ostala Župa, Zaton veliki i mali, Orašac itd. nijesu došli sa svojim barjacima ili ako su do- šli, došli su sami, ili sa ljudima koji ne btjedoše pucati. Nije to bilo dogovoreno, ni naručeno, to je od jedne planulo, te samo prekratko. vrijeme osujetilo je potpunu abstinenciju. Općina je svim silama radila da je saprijeći, ali joj nije pošlo za rukom. Ovo nem je najsjajniji dokaz da Dubrovća- ni nijesu Srbi, da je srpstvo kod nas importi- rana heksotična biljka koju niko ne ljubi. Naša bratija do mile volje naslušali su se srpskijeh marša. U slast im ! Mi im se ma njima veselimo. One nijesu nego tješenje, a sva njihova skrajna naprezanja da sa maršama i sa listom podignu i prošire svoj tabor nijesu. nego zadnji zdvojni pokušaji stranke koja broji samo useljeue hrišćane i dio jedne samo generacije gradske ig- teligencije i koja će zajedno # njome i... . is- čeznuti kad podraste mlagje koljeno dubrovačko te osjeća hrvatski. Onda će &e Dubrovnik povra- titi na ono što je njegda bio. Mogao bi i prije. To bi bilo u slučaju kad se neki dubrovački gragjani i njeki naši seljaci ne bi dali zavagjati od ljudi, sposobnih jedino za ovake niske prkose. kojima se proslaviše na 3. Februara. Nek se oni ugledaju u svoju braću ko- ji ovom prigodom podaše onoj - šaci zanešenjaka zasluženu lekciju. Ostalo doći će od sebe. Pir. — Gosp. Vjekoslav Ć. Pardo vjenčao se u subotu sa gji.com Ankom V. Buzolić. Česti- tamo! Diskoras na Poljani. Vlaho. — Eh, sveti Vlaho, čast ti i slova i tebe će brzo posrbit. Čudim se kako mu još nijesu natakli kapi- cu. Da mi je nać one festanjule ..... Ivo. — Hajde jadan ne stucaj ! Moj dragi, ćela se je ka. kva malo viša srska glava, za da se učini onoliko aroganaca i tovarština a ne ona dva festanjulića, A valja rijet pravo, što se je moglo to se učinilo. Ko je fatigo oko luminacijoni? Vlaški fakins. Ko je stavljo arme po Placi ? Oni, ispod direcijons umilje- noga dolura Vlaha, Malo po malo, ko dožive vigje- će svega. Čaj što mi je pripovijedo kapetan Niko : susrio Taranu s kvadrom od Svetoga Vlaha, pa ga pita: kud ćeš šojim ?“ A Tarana njemu: ,ldem posrbit Svetoga Vlaha!“ 1 đeboto imo je zaslog, kad sa ga njemu dali u ruke. Vlaho. — Ja ce sve čudim koja je bila potreba učinit ovi bulikam, kad su se mogli pasat o manjemu. Jesi li vidio? Niko nije došo. Od sve one sile barjaka ni- jesu došli nego pet oli šest i ti na silu, 1vo. — Velike glave učiniće ti što hoćeš, Ko zna što se jima goa Učinili su čezgoriu i ono čokun fo- koga niko da pr nego ga u mu- ktice, pa mislu da je vas # Dabravnik njihov i da mo- gu činit što im šune. Najprvo su se af: pi na ban. dijerama Mrvatskijem, koje su O i i pričinili, A jeni li vidio, bili su stavili na Placu dvije steme —. — Ti si pravi luda! trgovac će grdito i tu se rastanu : trgovac svojoj kući, a Šen u han11) * = Trgovac je ima ženu i kćer Tabaku, te kad je kući došao sve im prepovjedi, veleći da se na- mjerio na luda putnika. — Varaš se oče! to nije lud, nego vrlo pa- metan čovjek. Dočeka Tubaka, njegova kćer, — Kako? otac će i imati u jedan glas. — Prvo pitanje: ko će koga nositi, znači hoće koga putem zabavljati ; drugim je mislio na seljaka, t. j. ili je seljak uzeo sjeme na veresiju ili za gotovo, a trećim pitanjem pitao te; je li umrli učinio kakvo dobro narodu, čijem će se spominjati, ili je živio kao životinja, te je zbilja sad umru! Ovo se trgovcu dopane, te odmah sjutra po- zove Šena na ručak. Poslje ručka sve mu +eprepo- vjedi. i posodi mu svoja kćer Tabaku. Šen pio ponudu, te se istog dana i vjenčaju, Od tada u Arapa o;ta potjerom Vafeka Šenu — Tubaska t. j. namjeri se Šen na Tabaku, a odgovara našoj: Našla slika priliku, » i &rapije je u tom smislu upotrebljnju. — 1) bao — hotel, heraske | audito su bi digli po noći, Biće smetalo komesaru u ono čake tudeške. Ma to je ništa; mu- šika je iritala svakoga. Ništa nego srake smarće »Bsdo ide“ i Vesela je Srbadija“ kako da je svet i Sava, & ne sveti Vlaho. Slušo sam ih na Luži kako pozdravljaju crkvu s ,Rado ido“ i uehote sam g gledo gori da vidim jeli mu još mitra na glavi. ljad su počela zviždat kako nuti što nije bilo u pri- positu. A sutra dan kad su došli na Pile ozet barja- ke, nijesu našli nikoga nego djetiće maloga Gračića i gospara Frana i takino is Gruža, koji nijesu dolazili a večer prije. kupili su hi po Gražu i pla- ćali im pit neka dogju. Ne, moj dragi Vlaho, ne; puk neće da mu se njegove stare feste obrau u sr- ske demostracijoni. Nijesmo mi Srbi, ne! Vlaho. — Došli su im Župljani i jedan barjak riječki. — Čekaj, neka ti ipriporidim kako je bilo. Is Rijeke su došli samo oni is Petrova sela, erbo nijesu zaali što su drugi bili dečidali ma nijesu sparaval, a Župljani su se pokajali što su došli. Ni oni nijesu sparavali nego samo njih desetak od jednoga barjaka, Gagre je a Postranjanima bio udrio na čudo: nijesu eli doć, nijesu ćeli pacćat, a nijesu ćeli dat prah, Dva puta na Gospu im je razmetnuo kolo, ma zaludu. Prijeti im da će im ga sasvijom zabra- nit ovijeh poklada, ma neka prova ako ga je majka rodila; ima još kogod na svijetu izvan popa Jova i Frana Gondule, Ne, moj dragi; Župljani sa otvorili oči, Župljani nijesu Srbi, niti će ti više slušat one, što ih Srbi sa nos vodu! Vlaho. — Da što ovi naši ćikaju? Ivo. — To sa njihovi posli. Još su kapaći, kako su be- zočni, tužit se, da smo im mi Irvati ištetili festu / / Ištetila je festu njihova srska sila, koja misli da se još može razmećat i zapredat puku. Živjeli nadi ju- nački Riječani, Zatonjani, Gružani i vaši Župljani i svi ostali ; oni su im pritegli uzde | Živjeli!,.. Bo- ga mi..,. baš sam jutros od volja1.... Vlaho. — A što govori Mato Šarić? lao. — Ja ne zoam ; biće jutra prodo sve ulje od rićine. Vidio sam ga za pročesijunom aveliskana, da mi je činio kompasijun. Ma ko me najviše jedi to je Bu- čiu š ujegovom četom. Je si li hi oservo u komplotima er im se jadnijem rovinala njihova stara dubrovačka svečanost Bože moj, ko da pam ometa 4 srskijem demostracijonima onda kad bi bilo pravo, da amo mi Dubrovčani u slogi i ljubavi, | još imaju ardimenta doć oko nas i pitat dinara, da im damo za festu/ Žalibože ova dva florina, što sam im do! Ma ko se nado da će ovsko bit? Ovako ti. mislu učinit i kad bude monumenat ; ma seka, neka ; neka se igraju! Flaho. — Ja te slušam a ne mogu ti ništa rijet, Lijepo me nešto ubitilo u grlo od jeda. A reci mi, je li ko iz grada avisavo, da se dogju barjaci? Ivo. — Nikol! niko! Bami sa sve učinili ; ja do u jutro uijesam ništa ni zoo. Kad su Riječani došli po prab, gospar Frano skočio na ojih, erbo su mu rekli da bi oni ćeli da ih naša mužika dogje uzet. A oni. njemu : slugavamse | € via = A _Župljani nijesu ćeli hodit za prečesijunom »ko ne bude i naša mužika udarat, Ži- vjeli obadvojica !.Žicjeli! Vlaho. — A kad se promisliš da je moglo sve proć mirno i skladno ! Ivo. — | bilo bi da ih nije vrag mašanćo miješat s svetijem Vlahom srstvo i politiku. Hvala autonomima koji ih sostenjaju. Neka vidim gospara Iva Jelića oli dotura Balda, pitaću bi malo što im se para, komu su dali ovoliku potolast, Ma nemam kad, idem na butigu, & ima vremena rasgovarać.mo 8e. Adio Visho i ako ti ko što reče drž se! Spomeni se da si ti ovgje doma. Plaho. — Non paura / Adio . sto si dočeko | + ++. Jadni Dubrovniće, Književnost. ,Matica Hrvatska“ — Primili smo njezi- ne divne darove, Oni nam još jednom zasvjedoči- še onu već i u stranom svijetu poznatu istinu da nema društva u Europi koji bi razmjerno prama srestvima i veličini naroda radilo koliko naša *Ma- tica.“ Mi smo već do sad nekoliko puta pisali 0 novim njezinim knjigama, ua što ćemo se opet povratiti. Za suda ne možemo učiniti smanje a da ne zahvalimo ,Matičinu* preajedniku gosp. Smi- čiklasu, i neumornow gosp. Iv, Kostrenčiću, ost- bornicima i svim onim čelicama koje pam sabra- še onoliko meda, da se snjim osladi i prodiči naš narod. U toliko imamo da javimo ovu: itvanredne vijest; ,Matica“ je svu svoju zalilu od 9:000 (Gli 9 knjiga 81.000) kom, Paspačala, te se po- čamši od 31 prošiog mjeseca pe primaju više čla- novi za god. 1892, a što dogje biće - upisano Sa g. 1898. — Zur Kenniniss des sogonnanicn Skerliovo Ž Dalmatien. Von Dr. B. Perićić Secundararst in Sebenico. U] des Landesepitales Prettompano uleme ila, Wegtannetri 1968-dr, 64. 1EM