aVilente. oroatismo,“ jer to oni ne mogu da budu, *pokle gu ,troppo caritatevoli," Na dalje se tvrdi da ima zbilja u gradu popova autonomaša, i ti svi da.su gdistinti." Da se oni ni u šta ne pačaju, dočim ,i preti croatofili“ prave najsmutljiviju propagandu u Čitaonici i po placi (!) pomagani od učitelja i profesura (Ovdje Uredništvo ,Dal- mšte“ “upozoraje Stariju Vlast da vidi za ovaj po- 86), da svaki dan hrvatski popovi prave ,le com- brieole*, a da to sve vide popovi autonomađi, vi- di muče, išto im nipošto nije od dike, niti je pokle je ovdje po srijedi interes ,vjere“, da su zato “popovi autonomaši (,buoni sacerto. ti“) dužni ustat ko jedan čovjek ,e riprovar ener- igwamente“, jer. da: stranka nutovomaška che č,il partito dell! ordine e della civilta“ (ha! ha!) ne "iOŽU "se" zadovoljit platoničkim pristajanjemi uz njezina načela, kao što to ludo misle neki popovi dubrovački (Alibranti et comp.), nego se od njih ište ,la frauca parola“, jer drugčije ide posao na- opako. Kake? Zar da hrvatski popovi slobodno Šire hrvatstvo, a popovi autonomaši muče ko u- +4kopljeni? To nikako ne ide, Hoće se od njih ,nu asione energica ed efficace, da pokaže hrv. popo- vima da su na zlu putu. A da su hrvatski sveće- nici na krivom putu, dokazuje svečanost Gospe ed Rozarija, prigodom koje mjestni Dominikanci da su od dotičnog ophoda. htjeli napraviti strančarski iskaz, a kako, su: ga napravili ? Evo kako : ,croatis- gando per sorpresa, i canti che prima si tenevano sempre in latino." Oh jada! A popovi autvnoma- ši, što su, ophodu učestvovali, mučali su! Oh ja- da i gorega! Imali su veli ,Dalmata“ ,impartire ai frati fanatici (1) una buona lezione“, to jest i- mali su se g fratrima pokarat u Procesiji, ter iz- javit, veli »Dalmata“, da im više neće zavirit u crkvu! Na taki način, ako niko, a ono bi bila o- stala zadovoljna gospogja Vere iz Gabineta, X Pitamo mi da li baš zbilja nije istina da su ovake ,»predike“ smiješne, a savjeti još smiješni- ji? Krivi su im oeki popovi za to jer su hrvati, ter uz vjeru brane hrvatske svetinje. Kad bi i naj gori bili, ter svoje vjerake dužnosti ne izvršivali, samo kad bi bili autonomaši, njima bi bili najbo- lji; jer se nije dalo dlučaja da je ,UDalmata“ po- hulio nijednoga svoga pristašu makar i najgori, bio, valjda stoga što je on uvjeren da iz njegove stranke kao no ti stranke ,dell' ordine e della ci- Villa“, par ezcellence, ne može nijedna gljiva iz- niknut..Što se pak kaže, da hrvatski popovi kri- vo gledaju i mrze svakoga koji nije Hrvat, to ni- je istina. ,»Dalmatov* dopisnik, ako nije izvjetrio, može razumjeti da uza svu razliku u narodnosnim osjećajim, može: postojati zamjenita ljubav megju gregjanima. Nego on sudi valjda po samome sebi; kad onu mržoja: koju on goji proti hrvatskim ave- Ćenicim, prenaša na ostale ,vjermike“, koje regbi da drži svekolike za autonomaše. Obratno od 0- noga što on kaže glede duhovnih potreba, moglo bi se reći du njekoji »dobri“ katolici nemaju po- uzdavja u njeke svećenike, ne za to što ga u du. hovnim potrebam ne bi mogli imat, nego jer ga od inada i mržuje proti hrvatskom imenu neće da imaju pokje mrze onoga svećenika samo za to što je Hrvat. , U ostalom idemo da vidimo hoće h sada gradski autonomaški popovi poslušat ,Dalmatova* dopisnika, koji ih svećano pozivlje da u ime inte: res vjere i crkve upotrebe ala franca parola i waziove energica“ proti ,i toasuratu della Čutaoni- ca.“ Mi bi ih svjetovali da se svi skupa sakupe u Gabinet i da pod presjedništvom vele ućene go- spogje Vere, te druge Ovijete -Zuzzerićeve, sasta- Ve žestoki prosvjed, ter pošalju jednoga u Rim, a drugoga u Beć. Ako im to ne upali, tad im ne o staje nego ćekat onoga s Korčule, koji kad dodje, ako Bog da, umjet će stavit. malo reda, i riabili. Kać ih in sorvisio, X, Naši Dopisi.: New. Orieans, 20 Septembra 1883. > Gospodine ureduiće! Evo me potlje toliko vremeva da vd ieioja t javim. Što ćete, javljao bi Vam se če di imam uikakovih samađitih novosti koje o zanimati čitatelje dične ,Crv, Hiva tima“ ne bi Vain rado dodija- | me imate vio, pošto isla WW" , en o pobija kim, pk ri, kojim da punite i onako malen prostor lista, -— < Otkad primam cijenjeni Vaš list opazio sam kako Vam se braća Hrvati iz Južne Amerike če- šće javljaju, što se doista mora pofaliti. U nj'ho- vim dopisima diše pravi hrvatski duh, pa vas to u velike veseli, jer bogme mora jednom da našta- ne doba kad se Hrvat neće sramiti kazati da je Hrvat, pa ma bio u najdaljim krajevima svijeta. Al ipak ovdje imam nešto da prigovorim če- stitoj braći, a stalan sam da mi neće zamjeriti, nego primiti moj prigovor kao savjet, o kojem će se na svrhi uvjeriti, da je posve opravdan. U dopisu iz Cerra di Pasćo u 30 broju ,Crv. Hrv.“ opažam kako tamo opstoji dobrovoljno dru- : štvoy kojeg su dakako oni ,Zlrvati“ zasnovali. Isto društvo da je izabralo svojim počasnim članovima gg. Biankinia i prvaka stranke prava dičnog dr, A. Starčevića. Ovo potonje zaslužuje pravu pohvalu, ali prvo nemožemo odobriti, a to je ime kojim se društvo nazivlje. Ako sa braća tako gorljivi Hrva- ti, ne možemo pojmiti zašto ne krste svoja dru- štva hrvatskim imenom. Čemu zatajivati svoju pravu narodnost? Je- dino ustrojavanjem društva pod imenom hrvatskim krčimo put na upoznavanje našeg imepa u tugjem svijetu; jer kad om gradu opstoji društvo pod takovim im ad jih ima dostatan broj koji istom pri ko ima ijole zdravu pa- met, vjerova dje ta narodnost mora da opstojig Da se z Južne Amerike malko bliže nas d Sj. Državama t. j. da primaju naše hr- metaka koje izdavamo, vidjeli bi keko mi sasvim protivno od njih radimo. Mi ustrojivamo povajprije ,slavjanska“ a u ovo zadnje doba hr- vatska društva. — Za primjer: Hrvatsko društvo nStrosmayer“, Hrv. društ. ,»Crv. Križa“, Hrv. pjev. druš. ,Zvomimir“ u Chicaga, pak još Šentina njih u Red Jackct-u, St. Louisu, Joilet-u, itd. Evo ovako se braćo radi! Kraj tog imamo četiri dobro uregjivane no- vine, koje bi ate i vi braćo morali potpomagati, jer svaki imućuiji može se predbrojiti, a putem o- vih novina širi se glas našem hrvatskom imenu. Eto vam dva izključivo hrvatska lista u Chicagu što izlaze svakih osam dana naime ,Chicago* i »Sloboda“ (adres 2131 Wentworth ave. Chicago, Dil. cijena 2 doll. na god. svaki). Pak eto opet druga dva jedan u New- -Yorku, a drugi u St. Fran- čiscu. Ja bi Vam ove crte pisao kroz koji od a- mošnjih hrvatskih listova, al dvojim da ijednog pri- mate, a toga moram se obratiti na novinstvo u do- movinu koje tamo k vami zalazi. 'Braćo iz Južne Amerike sbližite se malko više knami u Sj. Americi, pretplaćujte se na pa. še novine, dopišujte se kroza nje, a da se malko bolje upoznamo. Mi bi smo mogli mnogo šta ple- menita zasnovati, mogli bi smo se dogovarati da kupimo «dobrovoljne prinose za dom Starčevića, za medicinski fakultet, društvo Sv. Ćirila i Metoda, itd. itd. Za sve ovo hoće se dakako sloge, bližeg upoznanja. ,Više ruka može, više kad se slože“, kaže ovjenčani naš Prerad ; radimo dakle ta. ko. Ne budimo kao što nas to uči i dična ,Crv. Hrv.“ samo riječju Hrvati, dali i radimo kao Hr- ti, a domovina će nam mila majka naša biti za to Zabvaloa. Ja sam stalan da moj glas neće ostati glas vapijućeg u pustinji, jer će dostatan broj vas čitat ovuj članak, a o tom sam uvjeren, jer ,Crv. Hrv.“ zalazi u dobranom broju u te strane, Svr- šavam dakle nadujuć se skorom vašem odzivu i Šaljuć. vam pozdrav svih sjevero-amerićkih Hrva- ta. Vaše Momče Dalmatinče. P. 8. Spomenuh g. uredniče u dopisu kako amo opstoji i pjevačko društvo »Zvonimir“ — pak eto ću vam dvije riječi suviše o istom kazati Dru- štvo se je ustrojilo okolo 25 dana nasad, a iza- bralo je sa presjednika g. Vinka Polića. U Chica- gu gdje se isto nalazi, ima množina dobrih hrvat: | oskih pjevača, pak se više i ne dvoji o uspjehu. (Bilo bi dobro i ako to nije za sad moguće, da i- sto dobavi hrvatske tamburice, pak da raširi glas tom našem narodnom glasbilu i u vovom svijetu. Takogjer bi bilo dobro kad bi vještija braća u do- ea putem dopiša kros vaše novine dala pam Ja, mislim da oni nebi iagubili glas Ga 1 naki. od taga baja = dto bi I pisali kroz novine koje ne pišu ,usvišenim jezi. kom.“ O ne braćo, ne budite takovi. Mi amo tek počeli vi nas pomozite, vi nas uputite, sva društva što su se amo stvorila i sve novine što su se po- krenule sve je učinjeno od prostog radnika, dočim se to u domovini drogčije stvara, Nađajuć se odzivu kličem : gŽivjela hrvatska kolonija » Ame- rici,“ gŽivjela slobodna ujedinjena Hrvatska!“ — S Pelješca, 10 Oktobta. Omela nas trgačina, pa zakasnismo sa obe ćanijem izvještajem o trpanjskoj svečemosti. 1 sad ugrabismo, k'o ismegja kapalja ovo malo časa — a jedva jedvice i ovo. Poznamo vas, te smo više no stalni, da nam nećete to u grijeh upisat. Onamo pogjosmo s parobrodom. Bilo-je jod jutro, lijepo septembarsko jutro. Nebo je bilo vet dro, k'o čelo hrvatskog borioca; more mitno, k'o ravijest hrvatske majke: vazduh svjež i čist, k'o nevinost hrvatske djevojke, a dno od obzorja pla- vo, k'o treća boja na hrvatskoj trobojnici. Divo- tal... Promatrajući to, zaboravismo za ćas, gdje smo ; zaboravismo i na vijek, u kome živemo; za- boravismo sve, a duhom sagjosmo u prošlost; spo+ mivjasmo se slave i samostalnosti hrvatske — i bijasmo sretni. No to potraja. malo. Poklik kape- tanov nas prene i za čas osjetismo svu gorku sbi- ljnost. Nješto nas žicne, pa, k'o i nehotice, pogle« dasmo tužno k nebu... Poviše nas kružio ga- leb; kružio nehajno i tromo — k'o da ga što ti- šti. Čudna nam misao proleti glavom. — — Eli, galebe lskokrili, zar i ti žališ za propalom slobo- dom, zar i ti osjećaš duh vremena? Zar i tia. Doček trpljanaca nam razbije tu melaoko- piju . . . Uvijek oni isti — neustrašivi borioci za parodnu stvar. Cijenjeva čitajuća publika ih već dovoljao pozna, pa nećemo ovdje da im vrline i- stičemo. Nećemo s istoga razloga ni da govorimo za danas o znamenitoj okružnici, poslatoj na trgo- vačke tvrtke Beča i Trijesta ni o gosparu Ma- teju, koji je opet ponovno stek'o nješto fanfasije, itd. itd. — ostavljemo sve za drugi put, kad bu. demo dokoniji i slobodniji. Jedino ćemo da jednu malu opasku učinimo . .. Bio je Miholjdan, naj- veća svetkovina i najveći sajam u mjestu. Svijeta ge nakupilo sa svijeh krajeva bližnje okolice — a bilo ih i iz daljega; bilo ih zadahautijeh istijem domorodnijem čuvstvom, kojim bijasmo i mi za- debnuti; bilo ih zadahnutijeh i protivnijem domo- rodnijem čuvstvom ali malo. Čemu onda, za obra- dovapnje prvijeh, a na ustuk drugijem, ne povesti se za običajem, koji od Gundulićeva slavja vlada. u općini kunovskoj — biva, ućinjet da djevojči-. ce va ples dogju pod crvenijem kapicama a mat. pisom: gŽmvjela Hrvatska?“ Takove kapice: naši- jem milokrvnijem Hrvaticama veoma lijepo pri-: staju — a to je opet, k'o neka počast jednom dijelu prvobitoe naše nošoje. Ne hoćemo mi ovi- jem da kažemo, e bi se imala da uvede opet ta nošnja — ne, ali dajbudi neka se za ovake pri- gode upotrebljava .... da se tijem, osim ista-, knuta razloga, i malodušoici ohrabre, borioci na- dare, a klevetnici ,.. stjeraju na forac. — k'o što bi rek'o neki Popilo .,. — Da je dičnijem trpljancima ova mala opaska na dušu. — Iz Trpoja pogjosmo po suhu do Kane, I tamo doznasmo za jednu nova . . . Neki čovo bio doš'o u fraujevački samostan i htio da propagira za ve- liku srpsku ideju, Svijet ga is početka podruglji- vo i mirno sluš'o, al kad mu više dodijalo — odlućio, da ga malo pameti nauči. Jedne večeri mu pod prozorom priredio mačju deraču, e da se. tamo ne pofali, e su kunovljani privoljeli na nje. gove prodike. Kad u jutro — čuda golemoga ,.. Toga čova nema; nema ga u veče, nema ga su- tra, Konašno se dozna, da je pobjeg'o, pobjeg'o glavom bez obzira , ,. sObnoć poš'o, obnoć kući, došo...“ Prip'o se poverekio od nevine šale! Junak d la ovijeb ispod Slivaice i Gjunisa ... A. što bi bilo od jadnika, da au Hrvati (Wo što bi, Srbi u ovakom slučaju za. stalno. učinili bili ==, svjedok Knin) pokazali čibuke i toljage! ++ Bilo» bi svega, a najmanje — umicanja od strahš. . .. che, g. Trojanoviću, Biaakinijev strah pred jumač-. kijem pogledom Brba. -- — EO Guvakibe sic Svragamo i ne Jonjivu vidjesme. tamo, 94v; Ba den an jej ok gt pai