aVilente. oroatismo,“ jer to oni ne mogu da budu,
*pokle gu ,troppo caritatevoli," Na dalje se tvrdi
da ima zbilja u gradu popova autonomaša, i ti svi
da.su gdistinti." Da se oni ni u šta ne pačaju,
dočim ,i preti croatofili“ prave najsmutljiviju
propagandu u Čitaonici i po placi (!) pomagani
od učitelja i profesura (Ovdje Uredništvo ,Dal-
mšte“ “upozoraje Stariju Vlast da vidi za ovaj po-
86), da svaki dan hrvatski popovi prave ,le com-
brieole*, a da to sve vide popovi autonomađi, vi-
di muče, išto im nipošto nije od dike, niti je
pokle je ovdje po srijedi interes ,vjere“,
da su zato “popovi autonomaši (,buoni sacerto.
ti“) dužni ustat ko jedan čovjek ,e riprovar ener-
igwamente“, jer. da: stranka nutovomaška che č,il
partito dell! ordine e della civilta“ (ha! ha!) ne
"iOŽU "se" zadovoljit platoničkim  pristajanjemi uz
njezina načela, kao što to ludo misle neki popovi
dubrovački (Alibranti et comp.), nego se od njih
ište ,la frauca parola“, jer drugčije ide posao na-
opako. Kake? Zar da hrvatski popovi slobodno
Šire hrvatstvo, a popovi autonomaši muče ko u-
+4kopljeni? To nikako ne ide, Hoće se od njih ,nu
asione energica ed efficace, da pokaže hrv. popo-
vima da su na zlu putu. A da su hrvatski sveće-
nici na krivom putu, dokazuje svečanost Gospe ed
Rozarija, prigodom koje mjestni Dominikanci da
su od dotičnog ophoda. htjeli napraviti strančarski
iskaz, a kako, su: ga napravili ? Evo kako : ,croatis-
gando per sorpresa, i canti che prima si tenevano
sempre in latino." Oh jada! A popovi autvnoma-
ši, što su, ophodu učestvovali, mučali su! Oh ja-
da i gorega! Imali su veli ,Dalmata“ ,impartire
ai frati fanatici (1) una buona lezione“, to jest i-
mali su se g fratrima pokarat u Procesiji, ter iz-
javit, veli »Dalmata“, da im više neće zavirit u
crkvu! Na taki način, ako niko, a ono bi bila o-
stala zadovoljna gospogja Vere iz Gabineta,

X Pitamo mi da li baš zbilja nije istina da su
ovake ,»predike“ smiješne, a savjeti još smiješni-
ji? Krivi su im oeki popovi za to jer su hrvati,
ter uz vjeru brane hrvatske svetinje. Kad bi i naj
gori bili, ter svoje vjerake dužnosti ne izvršivali,
samo kad bi bili autonomaši, njima bi bili najbo-
lji; jer se nije dalo dlučaja da je ,UDalmata“ po-
hulio nijednoga svoga  pristašu makar i najgori,
bio, valjda stoga što je on uvjeren da iz njegove
stranke kao no ti stranke ,dell' ordine e della ci-
Villa“, par ezcellence, ne može nijedna gljiva iz-
niknut..Što se pak kaže, da hrvatski popovi kri-
vo gledaju i mrze svakoga koji nije Hrvat, to ni-
je istina. ,»Dalmatov* dopisnik, ako nije izvjetrio,
može razumjeti da uza svu razliku u narodnosnim
osjećajim, može: postojati zamjenita ljubav  megju
gregjanima. Nego on sudi valjda po samome sebi;
kad onu mržoja: koju on goji proti hrvatskim ave-
Ćenicim, prenaša na ostale ,vjermike“, koje regbi
da drži svekolike za autonomaše. Obratno od 0-
noga što on kaže glede duhovnih potreba, moglo
bi se reći du njekoji »dobri“ katolici nemaju po-
uzdavja u njeke svećenike, ne za to što ga u du.
hovnim potrebam ne bi mogli imat, nego jer ga
od inada i mržuje proti hrvatskom imenu neće da
imaju pokje mrze onoga svećenika samo za to što
je Hrvat. ,

U ostalom idemo da vidimo hoće h sada
gradski autonomaški popovi poslušat ,Dalmatova*
dopisnika, koji ih svećano pozivlje da u ime inte:
res vjere i crkve upotrebe ala franca parola i
waziove energica“ proti ,i toasuratu della Čutaoni-
ca.“ Mi bi ih svjetovali da se svi skupa sakupe u
Gabinet i da pod presjedništvom vele ućene go-
spogje Vere, te druge Ovijete -Zuzzerićeve, sasta-
Ve žestoki prosvjed, ter pošalju jednoga u Rim, a
drugoga u Beć. Ako im to ne upali, tad im ne o
staje nego ćekat onoga s Korčule, koji kad dodje,
ako Bog da, umjet će stavit. malo reda, i riabili.
Kać ih in sorvisio, X,





Naši Dopisi.:

New. Orieans, 20 Septembra 1883.




> Gospodine ureduiće! Evo me potlje toliko
vremeva da vd ieioja t javim. Što ćete, javljao
bi Vam se če di imam uikakovih samađitih
novosti koje o zanimati čitatelje dične ,Crv,
Hiva tima“ ne bi Vain rado dodija- | me



imate

vio, pošto isla WW" ,



en o pobija kim, pk

ri, kojim da punite i onako malen prostor lista,
-— < Otkad primam cijenjeni Vaš list opazio sam
kako Vam se braća Hrvati iz Južne Amerike če-
šće javljaju, što se doista mora pofaliti. U nj'ho-
vim dopisima diše pravi hrvatski duh, pa vas to
u velike veseli, jer bogme mora jednom da našta-
ne doba kad se Hrvat neće sramiti kazati da je
Hrvat, pa ma bio u najdaljim krajevima svijeta.

Al ipak ovdje imam nešto da prigovorim če-
stitoj braći, a stalan sam da mi neće zamjeriti,
nego primiti moj prigovor kao savjet, o kojem će
se na svrhi uvjeriti, da je posve opravdan.

U dopisu iz Cerra di Pasćo u 30 broju ,Crv.

Hrv.“ opažam kako tamo opstoji dobrovoljno dru-

: štvoy kojeg su dakako oni ,Zlrvati“ zasnovali. Isto

društvo da je izabralo svojim počasnim članovima
gg. Biankinia i prvaka stranke prava dičnog dr, A.
Starčevića. Ovo potonje zaslužuje pravu pohvalu,
ali prvo nemožemo odobriti, a to je ime kojim se
društvo nazivlje. Ako sa braća tako gorljivi Hrva-
ti, ne možemo pojmiti zašto ne krste svoja dru-
štva hrvatskim imenom.

Čemu zatajivati svoju pravu narodnost? Je-
dino ustrojavanjem društva pod imenom hrvatskim
krčimo put na upoznavanje našeg imepa u tugjem
svijetu; jer kad om gradu opstoji društvo





pod takovim im ad jih ima dostatan broj
koji istom pri ko ima ijole zdravu pa-
met, vjerova dje ta narodnost mora da

opstojig Da se z Južne Amerike malko bliže
nas d Sj. Državama t. j. da primaju naše hr-
metaka koje izdavamo, vidjeli bi keko mi
sasvim protivno od njih radimo. Mi ustrojivamo
povajprije ,slavjanska“ a u ovo zadnje doba hr-
vatska društva. — Za primjer: Hrvatsko društvo

nStrosmayer“, Hrv. društ. ,»Crv. Križa“, Hrv. pjev.
druš. ,Zvomimir“ u Chicaga, pak još Šentina njih
u Red Jackct-u, St. Louisu, Joilet-u, itd.

Evo ovako se braćo radi!

Kraj tog imamo četiri dobro uregjivane no-
vine, koje bi ate i vi braćo morali potpomagati,
jer svaki imućuiji može se predbrojiti, a putem o-
vih novina širi se glas našem hrvatskom imenu.
Eto vam dva izključivo hrvatska lista u Chicagu
što izlaze svakih osam dana naime ,Chicago* i
»Sloboda“ (adres 2131 Wentworth ave. Chicago,
Dil. cijena 2 doll. na god. svaki). Pak eto opet
druga dva jedan u New- -Yorku, a drugi u St. Fran-
čiscu. Ja bi Vam ove crte pisao kroz koji od a-
mošnjih hrvatskih listova, al dvojim da ijednog pri-
mate, a toga moram se obratiti na novinstvo u do-
movinu koje tamo k vami zalazi.

'Braćo iz Južne Amerike sbližite se malko
više knami u Sj. Americi, pretplaćujte se na pa.
še novine, dopišujte se kroza nje, a da se malko
bolje upoznamo. Mi bi smo mogli mnogo šta ple-
menita zasnovati, mogli bi smo se dogovarati da
kupimo «dobrovoljne prinose za dom Starčevića, za
medicinski fakultet, društvo Sv. Ćirila i Metoda,
itd. itd. Za sve ovo hoće se dakako sloge, bližeg
upoznanja. ,Više ruka može, više kad se slože“,
kaže ovjenčani naš  Prerad ; radimo dakle ta.
ko. Ne budimo kao što nas to uči i dična ,Crv.
Hrv.“ samo riječju Hrvati, dali i radimo kao Hr-
ti, a domovina će nam mila majka naša biti za to
Zabvaloa. Ja sam stalan da moj glas neće ostati
glas vapijućeg u pustinji, jer će dostatan broj vas
čitat ovuj članak, a o tom sam uvjeren, jer ,Crv.
Hrv.“ zalazi u dobranom broju u te strane, Svr-
šavam dakle nadujuć se skorom vašem odzivu i
Šaljuć. vam pozdrav svih sjevero-amerićkih Hrva-
ta. Vaše




Momče Dalmatinče.

P. 8. Spomenuh g. uredniče u dopisu kako
amo opstoji i pjevačko društvo »Zvonimir“ — pak
eto ću vam dvije riječi suviše o istom kazati Dru-
štvo se je ustrojilo okolo 25 dana nasad, a iza-
bralo je sa presjednika g. Vinka Polića. U Chica-
gu gdje se isto nalazi, ima množina dobrih hrvat:

| oskih pjevača, pak se više i ne dvoji o uspjehu.
(Bilo bi dobro i ako to nije za sad moguće, da i-

sto dobavi hrvatske tamburice, pak da raširi glas
tom našem narodnom  glasbilu i u vovom svijetu.
Takogjer bi bilo dobro kad bi vještija braća u do-
ea putem dopiša kros vaše novine dala pam
Ja, mislim da oni nebi iagubili glas
Ga 1 naki. od taga baja = dto bi

I



pisali kroz novine koje ne pišu ,usvišenim jezi.
kom.“ O ne braćo, ne budite takovi. Mi amo tek
počeli vi nas pomozite, vi nas uputite, sva društva
što su se amo stvorila i sve novine što su se po-
krenule sve je učinjeno od prostog radnika, dočim
se to u domovini drogčije stvara, Nađajuć se
odzivu kličem : gŽivjela hrvatska kolonija » Ame-
rici,“ gŽivjela slobodna ujedinjena Hrvatska!“ —

S Pelješca, 10 Oktobta.
Omela nas trgačina, pa zakasnismo sa obe
ćanijem izvještajem o trpanjskoj svečemosti. 1 sad
ugrabismo, k'o ismegja kapalja ovo malo časa —
a jedva jedvice i ovo. Poznamo vas, te smo više
no stalni, da nam nećete to u grijeh upisat.
Onamo pogjosmo s parobrodom. Bilo-je jod
jutro, lijepo septembarsko jutro. Nebo je bilo vet
dro, k'o čelo hrvatskog borioca; more mitno, k'o
ravijest hrvatske majke: vazduh svjež i čist, k'o
nevinost hrvatske djevojke, a dno od obzorja pla-
vo, k'o treća boja na hrvatskoj trobojnici. Divo-
tal... Promatrajući to, zaboravismo za ćas, gdje
smo ; zaboravismo i na vijek, u kome živemo; za-
boravismo sve, a duhom sagjosmo u prošlost; spo+
mivjasmo se slave i samostalnosti hrvatske — i
bijasmo sretni. No to potraja. malo. Poklik kape-
tanov nas prene i za čas osjetismo svu gorku sbi-
ljnost. Nješto nas žicne, pa, k'o i nehotice, pogle«
dasmo tužno k nebu... Poviše nas kružio ga-
leb; kružio nehajno i tromo — k'o da ga što ti-
šti. Čudna nam misao proleti glavom. — — Eli,
galebe lskokrili, zar i ti žališ za propalom slobo-
dom, zar i ti osjećaš duh vremena? Zar i tia.
Doček trpljanaca nam razbije tu melaoko-
piju . . . Uvijek oni isti — neustrašivi borioci za
parodnu stvar. Cijenjeva čitajuća publika ih već
dovoljao pozna, pa nećemo ovdje da im vrline i-
stičemo. Nećemo s istoga razloga ni da govorimo
za danas o znamenitoj okružnici, poslatoj na trgo-
vačke tvrtke Beča i Trijesta ni o gosparu Ma-
teju, koji je opet ponovno stek'o nješto fanfasije,
itd. itd. — ostavljemo sve za drugi put, kad bu.
demo dokoniji i slobodniji. Jedino ćemo da jednu
malu opasku učinimo . .. Bio je Miholjdan, naj-

veća svetkovina i najveći sajam u mjestu. Svijeta

ge nakupilo sa svijeh krajeva bližnje okolice —
a bilo ih i iz daljega; bilo ih zadahautijeh istijem
domorodnijem  čuvstvom, kojim bijasmo i mi za-
debnuti; bilo ih zadahnutijeh i protivnijem domo-
rodnijem čuvstvom ali malo. Čemu onda, za obra-
dovapnje prvijeh, a na ustuk drugijem, ne povesti
se za običajem, koji od Gundulićeva slavja vlada.
u općini kunovskoj — biva, ućinjet da djevojči-.
ce va ples dogju pod crvenijem kapicama a mat.
pisom: gŽmvjela Hrvatska?“ Takove kapice: naši-
jem milokrvnijem Hrvaticama veoma lijepo pri-:
staju — a to je opet, k'o neka počast jednom
dijelu prvobitoe naše nošoje. Ne hoćemo mi ovi-
jem da kažemo, e bi se imala da uvede opet ta
nošnja — ne, ali dajbudi neka se za ovake pri-
gode upotrebljava .... da se tijem, osim ista-,
knuta razloga, i malodušoici ohrabre, borioci na-
dare, a klevetnici ,.. stjeraju na forac. — k'o
što bi rek'o neki Popilo .,. — Da je dičnijem
trpljancima ova mala opaska na dušu. —

Iz Trpoja pogjosmo po suhu do Kane, I tamo
doznasmo za jednu nova . . . Neki čovo bio doš'o
u fraujevački samostan i htio da propagira za ve-
liku srpsku ideju, Svijet ga is početka podruglji-
vo i mirno sluš'o, al kad mu više dodijalo —
odlućio, da ga malo pameti nauči. Jedne večeri
mu pod prozorom priredio mačju deraču, e da se.
tamo ne pofali, e su kunovljani privoljeli na nje.
gove prodike. Kad u jutro — čuda golemoga ,..
Toga čova nema; nema ga u veče, nema ga su-
tra, Konašno se dozna, da je pobjeg'o, pobjeg'o
glavom bez obzira , ,. sObnoć poš'o, obnoć kući,
došo...“ Prip'o se poverekio od nevine šale!
Junak d la ovijeb ispod Slivaice i Gjunisa ... A.
što bi bilo od jadnika, da au Hrvati (Wo što bi,
Srbi u ovakom slučaju za. stalno. učinili bili ==,
svjedok Knin) pokazali čibuke i toljage! ++ Bilo»
bi svega, a najmanje — umicanja od strahš. . ..
che, g. Trojanoviću, Biaakinijev strah pred jumač-.
kijem pogledom Brba. -- — EO Guvakibe sic

Svragamo i ne Jonjivu vidjesme. tamo, 94v;

Ba den an jej ok gt pai