List islazi svakom subotom, a cijena mu je unaprijed za Dubrovnik: na cijela go- dinu for. 4, na po godine fior. 2; Za Austro-Ugarsku, Bosnu i Hercegovinu : na cijelu godinu fior. 4: 50, na pb godine for. 2: 25; sa inosemstvo Bor. 4 i poštarski troškovi. Pojedini broj stoji 10 novč. Ko ne vrati list kad mu pretplata _ mine, smatra se da je predbrojea i za došasto polagodište. Zloba i neznanje. Jedna repa svega ljeta _1 ta jedna crvljiva. Nar. Riječ. Silao srpstvo na ovom srpskom primorju ša- lje u Beć ciglog jednog zastupnika. Da su izbor- ni kotari. pravednije razdijeljeni ne bi ni taj je- dan parlamenta vidio. Boka, čiji hrišćani (i zato Srbi) biraju tog Srbina, ne broji po zadnjoj stati- stici nego 32,448 duša, ima pravo na jednog zastupnika, dočim okružje Sioj, Imotski, Metko- vić; Makarska sa 112,066 st. zatim okružje Spljet - Hvar sa 126,659 duša, dakle uprav četiri puta više od Boke, pa nemaju nego samo po jednoga kao i ona. I ćoravi vide kako je ovo tačno po- dijeljeno. *) Srpski zastupnik u Beču do sada dva puta je otvorio usta i oba dva proti Hrvatima, tako da se mi pitamo, da li je dr. Kvekvić i sposoban da o čemu drugome govori. On je htio da u carevin- skom. vijeću iznese naše domaće razmirice, da 0- vasid, jopred_ Nijemaca i svih Slovena napada na “H te je Žuto lani skladnim i fioim navalama ua n8$i državno pravo izjavio, da je Srbima pra- vo mjesto u Beću, a onomadne je izjavio da će u ime slavenske solidarnosti glasovati proti iznim- vim tnjerama za Prag i okolicu, jer, kaže, češko državno pravo nije šuplja fraza kao neko drugo pravo. Da je s tim riječima Kvekvić nišanio na hrvatsko pravo to razumiju i mala dijeca. * Ova slavenska izjava za Čehe sa strane bu- koškog zastupnika neće u ostalom nikoga začuditi, jer kad su Česi tužili ministra Schinborna, Kve- kvić je onda, u ime slavenske solidarnosti, glaso- vao proti vjima zajedno sa njemačkim liberalci- ma kao pravo čedo srpsko-talijanaške lige, kao Boudin sudrug, dok danas, kad će i njemački li- Veralči glasovati protiv iznimnog stanja, danas i Kvekvić, u imo slavenske solidarnosti, glasuje protiv njega! I Hrvati će glasovati proti, ali koja razlika ismegju ljudi koje vodi ideja, naćelo i onih kojim je sav program zloća i perfidijal Biaokini je na ime drugova prekrasnim govorom žigosao postu- penje vlade ; izrazio je simpatije Hrvata za borbu Čeha i za jibevo aspiracije; kazao kako nas i Djih muče isti jadi, kako je naša borba nalična jer se 1 mi kao oni oslanjamo na državno pravo, te isjavio da će glasovati proti mjerama vlade, kojim ova hoće du češkom pokretu stane na put. Da je i OKvekvić kao Srbin izjavio Čusima svoju pomoć, mi ne bismo imali ništa protiv toga. Ali je valjalo ujesti Hrvate, U svom važuom guvoru od 50 orta — koji mje uego par lakardija — on je imau obraza da, uspuregjujuć ga sa čedkim, nu- zove brvatsko' pravo šupijom kacaš togaoli owo Id op vlada u sina pone kotarima, se pokrajia« ski sabor, osobito u ovim vanjskih o Boka bira dva U DUBROVNIKU 28. Oktobra 1898. Očito je da Kvekvić ne zna ni češke ni hr- vatske povijesti, da ne zna značenje državnog pra- va jednog naroda, jer zacijelo ne bi bio onaku ludost izvalio. Hrvatsko državno pravo imade da- leko jačih oslona nego i.samo češko. Česi su na Bijeloj Gori bili potučeni i od Austrije osvojeni; Hrvati nijesu nikad od Austrije bili svladani, Hr- Vati su god. 1526 na cetinjskom saboru svojevolj: no, ponapose od Ugarske izabrali svojim kra. ljem Ferdinanda L. te su iza tog čina hrvat. ski stališi upravili na kralja ove historičke ri. ječi: Veličanstvo! Još nikada niko nije oružjem pogjarmio hrvatski narod, koji se je prije svoje- voljuo pridružio ugarskoj kruni, a sada opet svo- jevoljno izabrao Vaše Veličanstvo svojim kraljem.“ Hrvatska je ostala kao država, pa i danas ugovo: rom izmegju nje i Ugarske mora da bude pri- znata državom. Kvekvić će nam možda predbaciti, da mi ni- jesmo u zemlji sami jer tu ima i Srba koji neće da znadu za hrvatsko državno pravo. Po našem sudu, u našim zemljaLa nema pravih plemenskih Srba, već samo vjerom posrbljenih Hrvata. Ali a- ko u uas ima koja hiljada tih Srba,-imade-u Češ- koj dva milijuna Nijemaca, fugjega naroda, koji su s Česima ispremiješani, koji za kakvo češko državno pravo neće da znadu, pa ipak je za Kve- kvića češko državno pravo valjaso, a hrvatsko prasna fragsa. Ala pameti u gospodina zastupnika! U neku, mi nijesmo ni mogli zahtijevati ne- pristranosti od srpskog zastupnika. Glasojuć za Čehe, protivnik hrvatskog prava, morao je da o- pravda svoju aprovaciju češkom državnom pravu. Njegova je prispodoba izraz zlobe i neznavja. Če- ško državno pravo za Kvekvića i za sve Srbe ni- je prasna frasa, samo zato što su Česi od Srba daleko, ali da oni poput nas švjima graniče, onda bi i ćeško pravo postalo praznom frazom. To su vidjeli i sami > Česi, to su zato, pri- majuć isjave simpatija za češko državno pravo, protestom o kome javljamo va drugomu mjesta odbili Kvekvićeve insiouacije na hrvatsko pravo. Tako su braća Srbi doživjeli jednu blamažu više. Njeke žalosne pojave. Vrhbosna, mjeseca Oktobra. *) Srpski listovi trube na sve strane, da se hr- vatstvo u Bosni odozgor štiti, a srpstvo progoni, dto istina nije, jer ovamo stanovite osobe ništa toliko ne zamjeravaju, koliko hrvatstvu, dočim je za njih srpstvo njeka povlastica. Hrvatstvo u Bo- wni njeki drže za zločin, te ga kazne i progone, drugi ga smatraju novatorijom jer da pred okupa- cijom za ojega znali nijesu, (!) treći pak cijene da je hrvatstvo moralno pomanjkanje, pogreška, koje se skroman savršen čovjek čuvati treba. U: vrst ovih trečih opadaja mnogi (kažemo 'mnogt, jer ima i iznimaka) stariji bosanski franjevci, Oni vije- gu srbi, a ni hrvati, oni su bez boje, bes ua- rodnosti, bez poleta i oduševljenja za narodni na. predak ; fivu samo za red i samostan kome pri. Pretplata i oglasi puaćaju se upravi »Orvene Hrvatske“ u Dubrovnika & dopisi dalju . Uredništvu. Za oglase, zahvale i ost, plaća se 10 novč, po retku, a oglasi koji se više puta tiskaju po pogodbi. Rukopisi se ne vraćaju. Listove nefraukirane ne prima ni uredništvo ni uprava padaju, te sebe nazivlju: fojeičanin, kreševljak, li- vojak, sutjesčanin, tolišanin, itd. imenom svoga samostana. Povjerljivo opće samo se članovima svoga samostana štite i promiču interese svoga sa- mostana te zastupaju osobne koristi članova svo- ga samostana, dočim već braću drugih samostana smatraju za togjince. Prosvjeta, blagostanje naro- da njima je deveta briga, samo ako su zaslužni za svoj samostan i njegove članove. Taj lokalni patriotizam je uzrok da mnogi nevrijedni dočepa- ju se časti, te prosvjetom i naukom daleko za dru- gim zaostali, progone -inteligentoe mladiće, koji volju imaju da narod do samosvijesti probude, da ga poduče da nije bez imena, da mu je ime llrvat a prezime Bošnjak, da brvatskim jezikom govori, te da preko Save i Dinare naseljena su srodna braća, istoga imena i jezika. Mladi bosanski franjevci fra Bono Božić, fra R:fael Barišić, fra Stjepan Gubić, te mnogi drugi mladi učeni franjevci progone se jer su vatreni hrvati. Ovo su sve inteligentni, čedni mladići, pra. vi svećenici, da im se ni kolik trun u oku pred- baciti ne može, a oni godine ne nalaze mira u do» movini svojoj, koju svim srcem i dušom ljube. Kamo su god od starešinstva poslani vršili su svu- da uzornu svoju službu, te im s toga gledišta ni- je moglo biti prigovora, ali stolice ni ne ugrijaše nego se primještsju radi gvemira“, koje svojim hr- vatstvom u narodu prouzrokuju! Božića i Bariši- ća poslaše u Albaniju, brzo ih odtole pozvaše, te ih sada turaju iz samostana u samostan sa župe na župu kao jednostavne kapelane, dočim neki vji- hovi kolege koji obnašaju časti u reduili su župa'ci imadu jedino tu prednost što nijesu dobri Hrvati. Srce puca kada čovjek i misli o tome. Svemu slu koje ovi mladići trpe povod je njihova brvatska svijest, ojihovo domoljublje. U Guščijoj gori kod Travnika za bos. franjev- ce opstoji njeka vrst niže gimnazije u kojoj se hrvatsko ime ni vespominje, Tamo učitelji govore: s'Di bošojaci, naš jezik, naška slovnica“ itd! I u bogosloviji ne ide bolje, jer se ućeni i vrijedni franjevci kao dr. Ban, dr. Miljanowć, de. Nedić, Šestić, te drugi vrijedni šalju: na gela kao župnici i kapelani. Niti franjevački bogoslovci u Pečuhu ne prolaze bolje. I tamo se ubija duh i polet mladića. Sadaoji upravitelj konvikta bos. bo- goslovaca u Pećuhu, dršao je samostansku kojiši. cu 8 mjeseci zatvorenu, niti je bogoslovcem na čitanje pripustio hrvatske vovine, iz uzroka što su bos. pitomci ,postali“ previše Hrvati. Pa da ni. jesmo u srednjem vijeku | Poletni i daroviti mla- di bogoslovci koji bi se bavili kojiževnošću, kao Begac, Ćorić te još vjeki drugi, radi svojega odu« devljenja sa hrvatstvo tra su u oku starih franjes vaca. Lokalni patriotizam je kriv što se dosta pus ta štite nesposobne osobe. S ooadaja se pak me goni hrvatstvo, - Da ojeki franjevol samo is nesnanja progo- ne hrvatstvo svjedoče slijedeći slućajevi. Župnik u Brčkoj vjeki Pavlović za dolaska nadbiskupa isvjesio je magjarsku zastavu. Nadbi« skapu se poslije ispričao da ne pozna hrvatske boje! Župnik u Banjojlvci, njeki Kotromanović pri- | jateljuje sa Lagom i drugim neprijateljima hrvat. stva, njima sa volja skida brvatsku zastavu sa cr- kvenoga tornja, te i onako progonjenog fra B. B, Vadi radi bevatatra, Wi Go mu ulja dosta, Banjala