+. / Tako su Srbi šestoga stoljeća bili strah i # Ačepet kulturne Eorope. Ali osvem ovih još ih je ri "a4 % .Sttalo po drugim zemljama. Mi za njih ne znamo ništa, jer nam pisac ,Kratke povjesnice“ ništa ne kaže, sa svim da smo znatiželjni za one, što osta- doše u Africi i Sibiriji. Sve što poznamo jest to, da ,od onih preostalih Srba u Bijeloj Srbiji i o- nih sa Vrloge, Dona, Djepra, Dnjestra i Azovskog mora, postadoše Rusi i Poljaci“ ; drugi postadoše Slovaci i Slovenci ; treći Čeai i Moravci, a jedan mali dio naaeli se sa Karpata u današnju Srbiju i to je bila posljednja ili četvrta velika seoba Sr- ba. Zbilja! zaboravismo još jedne Srbe koji su se zvali — Prusi! Ali ovi au ,ponijemšteni, piše g. književnik, prije 200 godina.“ Mi smo u kratko iserpili velike seobe Srba. To je bilo nešto velićanstvena. Povijest slična ni- je zabilježila. Po. svemu starom poznatom svijetu nalazi se tragova srpstvu ,po svemu istoku i ju- gu sve do Indije, pa i na dalekom zapadu i sje- veru, čak u Španiji i Švajcarskoj, pa desnom oba- lom Rajne do Danske. Sve su to tragovi Srpstva i vječiti svjedoci onog dugog putovanja, a svi ovi puti i kažiputi svode se na balkansko tropolje.“ Veliki narod! . . Gosp. pisac kaža da su Srbi bili ajnnopibrojniji narod na svijetu.“ Ali su, jadnici, dosta i prepatili u svojim seobama. »Neizmijerni taj put, piše, sav je zasut kostima Srbinovim. Grob do groba 1 grob nad grob leži na tome dalekom puta i vapije za boljom srećom na- roda srpskog. Koli slavnih i velikih djela počiniše naši pravci za tolike hiljade godina! I koliko li junačkih muka pretrpješe oni na tako dalekom putovanju! Sve je to zaronilo groblje jedno ne- pregledno i zastrlo vječnim zaboravom.“ Šteta, vječna šteta! Ali to ne smije da bu- de. Mi se nadamo da će današnje srpstvo razumjet svoju misiju, da će nastojati neka se opet uskris! stara srpska slava, neka se opet povrate ono slav - vno i veliko doba. U tom naši dubrovački Srbi- katolici, ti potomci slavnoga kralja Strojila, osobi- to će se odlikovati. Još je Srbin junak! No slijedimo naprijed. Do malo izumre prva srpska dinastija Svevladovića na Balkanu. ,U isto doba živio je tamo negdje iza Karpata nezavisan srpski knez po imenu Dervan ili Drvan. Taj Dr. van posla svoga sina Zvonimira, da obnovi srpsko carstvo na Balkanu.“ — Naravno, ovaj je svoju zadaću sjajno izvršio i — ,tako postade nova — dotle po redu — jedanaesta Srbija.“ (Prva Srbija bijaše Sarbarska i Panovska Srbija u Indiji, pa onda se nizahu: Nova Sarbarska kod Male Azije, pa Srbanija kajspiska i Srbija Sibirska, pa Bijela, Baltička, Velika, Panonska i Solunska Srbija, pa Srbija Svevladovića i Drvanića). Ova današnja imala bi da bude frinaesta Srbija, jer je Nemaoje dvanaesta. Fatalni broj! Ovoj novoj dinastiji bijaše ratovati sa muo- gim neprijateljima. Najprije dogjoše Blgari. ,Bliga- ri bijahu narod muhamedovske vjere.“ Zatim eto i Magjara koji počeše desno i lijevo osvajati srp- ske zemlje. ,Tako se Magjari utvrde u dauašojoj gornjoj Ugarskoj i ostanu: tu do dana današnjega, te primivši od Srba prosvjetu i dršavno uregjenje, pa i sama ćirilska pismena nazovu se Ugri.“ Drvanići su i nadalje vladali u drugoj srp- skoj državi. ,Carska loza (u Srba su sve carevi) Drvanića dala je srpstvu nekih sedamnaest — ve- ćinom dobrih — vladalaca. Poslije Zvonimira i Bu- dimira najznamenitiji au ovi: Tomislav 1., Sebi- slav, Hrauimir, Tolimir, Krešimir, Vlastimir, Mu- timir i Česlav,“ Krasno je bilo to doba! ,Cvjetala je i vese- lila no sva srpska zemlja." Ah da se može opet povratiti * * * Mi nijesmo svršili. ,Kratka povjesnica Srba“ i dalje nabraja junačka djela različitih srpskih ca- reva i kraljeva, kojim sad po prvi put ime čuje- mo, Ali to je takova konfuzija, da iz nje nije mo- guće što ni izvaditi, van da je ne bi svu preštam- poli. Žao nam je, što, radi malena prostora, i 0- pako ne nogosmo donijeti već male odlomke ovog neumrlog djela. Čini nam se da je i ovo dosta. Mi smo pročitali dosta utopija, besmislica, suladih dokazivanja i pogriješoih nazora, ali ova. ko ogromnih ledosti, ovako kolosalnih laši mi još duli nijesmo, (U avoje vrijeme ljudi su pisalj go mile knjiga kako se' nalazi kamen mudraca koji pravi zlato. Prama srpskim budalastinama to su malenkosti. I zaista ovo bi bilo remek-djelo ljudskoga bezobrazluka i opsjenjivanja prostote, da nije sim- ptom duboke bolesti nama srodnoga naroda. Prije smo im samo mi Hrvati bili Srbi; po- slije su to postali Bugari u Bugarskoj i Mace- doniji. A danas?..... o omeo sa000as0+o Pak se još mi čudimo kad nam svojataju Dubrovniki Doista to je prava Bolest i mi se pitamo, što će bii od naroda, koji njegova inteligencija takim glupostima hrani, vjih širi i odobrava. Taj je narod osugjen. Reći će kogod da je to jedan čovjek. Nije istina. Mi smo u svoje doba vidjeli više sličnih pojava i kod samih ljudi koji upravljaju Srbijom, Gdje nam je pak episkop Nikanor Ružičić historičar rpski koji je nazad malo mjeseca napisao taku , S povijest,“ da se samo ova najnovija može # njo- me barabariti? On Srbe nalazi od Jadranskog | Egejskog mora do sjevernih granica Rusije i Ura- la. A on je ne koješta već biskup. Pa da li se i jedan Srbip našao, koji se oborio na njegove gla- posti ? Ne, dapače našlo se srpskih listova, ozbilj- nih književnih listova, koji su Ružičića djelo hva- lili i preporučili, a kraljevska srpska akademija znanosti (jadne znanosti!) broji ga kao svoga člana. Ovakova, samo ovakova djela nalaze megju Srbima odziva. Narod se sistematično zavagja, ob- manjuje orijaškim lažima, koje on slijepački čita i vjeruje im, jer ga je novinstvo na to izvježbalo. To je još žalosnije. Najžalosnije je pak da je Biogradska vlada sa svojim hiljadama dinara udarila temelj ovoj bu- dalastoj propagandi Srba. A ,Narodne Novine,* organ hrvatske vlade, oglasuju ovakove publika- cije i ne nalaze rijeći da ih pokude, samo zato što je njihovim urednikom — jedan Srbin! Pa još se ljute, ako ih mi rad njihova o- gavna rada napudamo! TA, ne vidite li za Boga, da ste vi sami najbolja satira srpstva, da ste Yi, srpski vogje, jasan dokaz Dazatka, neznanja, ne- sposobnosti i moralne pokvarenosti svog naroda, da ga vi isti u tom uzgajate | Otvoreno pismo. Uglednoj Gospodi! Marku Balabanu — Lesu Guzini — Petru Chiorco — Stijepu Popu Lučiću — Matu Braj. koviću — Andru Krivokapiću, Perastu. Gospodo | Pomaga Bog, braćo Peraštani. — Evo me, gospodo, da vam, ako umjedoh, odgovorim štogod onako na perašku na pismo koje ste mi upravili u 18 br. »Dub.“ A najprije da ne, braćo, ručimo i za junačko zdravije upitamo. Zar ne smijemo bi- ti prijatelji premda se u njekim stvarcama ne sla- žemo? Da bome, i u borbama treba se sjetiti vi. teštva, lojalnosti i gragjanske čestitosti. Zdrav- stvu) dakle, moj časvi subrate u svećenstvu Popo Lučiću! Zdravstvujte i ostala braćo potpisanici! — Mir s vama i blagodat od Gospoda. — Mislio sam vaistinu da ste, braćo, zadrijema- li, ali sam so prevario, Ipak radujem se Što se ostvorila ova Galileova: eppur si muove. Vi se, gospodo, čudite gkakvo sam pitanje na vas upra- vio.“ Na vas, ste rekli? Ja se čudim vašemu ču- du. A ko je, gospodo, o vama i sanjao? Ko je znao da ste vi oni stari peraštani auklori onog dopisa te je izišao u br, 14 ,Dub.?“ jer ako se sjećam, pozvao sam one stare peraštano koji su ondje bili potpisani, pošto sam jasno kazao da se neću isticati des isričnog posiva ...... tijeh starijeh poraštana, Je li tako, gospodo? Bome jest, jer ako ae vi ne sjećate što ste čutali, sje- ćam se ja što sam upisao. Sada je dakle mene red da se čudim ja vama (pardon, ne svijema ve: go trojici vas), Kojijem pravom mogaste se ozva- ti na poziv upravljen isključivo starijem perašta- nima? Ne prisvajajte, braćo, što nije vaše, ako hoćete da smo prijatelji, . > A sada, gospodo, da ge dobro rasumijemo i. porasgovorimo. Beavijem da sam pe aadag da au potpisanici pomenutog dopisa svi sbilja stari p8- raštani kao što se ističu ; sasvijem: da bih mogao spadaju kiti starijeh peraštana koje sam jedino pozvao, jer u konkretnosti ne vlada ona kanon. Ska: pars major trahić minorem ; ipak iz prosto- ga ćefa odobravam i njih, jerbo premda nijesu stari peraštani, a ono su barem moderni, a ono su mi bivši sudrugovi, a i zato što se i oni pot. puno slažu sa ,Dub.," te tako primaju na sebe odgovornost na sve što Onaj list i odnosno mene piše. A i da se ne bi hoćeli primiti te odgovor- nosti, primorani su, jer sam jasno u mojoj izjavi kazao da: ,ako je opaska ,Dubrovnika“ odnoseća se na moju osobu glasnik vašijeh čuvstva spram mene . pozovite me“ . Pozvaste me, gospodo, dakle ono su vaša čuvstva; izvolite dakle odgovoriti. Da bome, vi ae potpuno slažete sa ,Dub.,“ pa možda i onda kad je u br, 12 epo- menuo odrpine glogovačke!? Gue. M. Brajkoviću slažete li se i u tome sa »Dubrovvikom?“ Ako ste doslijedni, morate. U dobar čas vam bilć! — Naprijed. Ako se sjećate, ,Dub.“ je kazao da sam ja prelomio vjeru gragjanstva. Prelomiti vjeru gra- gjanstva znači isdati gragjanstvo, znači biti is- dajnik domovine. Slažete li se, gospodo, sa «Dub:*? Dokažite, ama jasno dokažite u čem sam taj sla- vni naslov zaslužio, u ćem sam svoju domovinu izdao na izgled Vuka Brankovića (pamtiće kogod od vas ona što se. odnosim), pa tek onda ću van odgovoriti zašto sam zapjevao hosanna kojijem sam dovikivao crucifige: onda ćete i silomice pri- znati koli teško razoćaravje prisilova me preći u neprijateljske tabore, dušmanina u čelo poljubiti, a vama, gospodo, legja okrenuti. A sada da vam odgovorim aa ojeko vaše pi- tanje, pa sam gotov za ovaj put. Vi me, gospodo, Pitate: zašto da mi budete harni? za koje zaslu- ge? Danu gledajte, s vašijem ću vas oružjem po- biti, s vašijem ću vam riječima odgovoriti. Zur ne kažete sami da sam ja bio vogja i branić vaš? Nije li »Dubrovnik“ u br. 14 to posvjedočio, onaj » Dub.“ sa kojijem s8 vi slažete? Zar-je- mala ta Zasluga? Per bacco mje sala. Ne daje mi se ra- zumjeti takva pojava, Brzo li, gospodo, zaboravi- ste usluge moje, dočim ih isti obožavani vam » Dub.“ predoćava! Ne budimo djeca ; budimo do- slijedni a ne protuslovni, da li ne, grdno ćemo se pobrkati, pa onda ne ćeme se već dopisivati. Za- to bih vas savjetovao da se progjete neiskusna pisara, u logičnoj struci nevjesta, koji će lako krivijem putem zalutati pa i drugoga sunovratiti. Što ćete! Žar mladosti i prirogjeni mu nagon na isticanje ćoravog pjekog junaštva ne daje mu vi- djeti dalje od nosa. » Valjda, opet pitate, da mi budete harvi za- to što ste mi pomogli u borbi proti onijema \jn: dima koji ne pripoznavahu pravo mojega glasa?“ Znam, gospodo, kud ide taj ironički izrasx vašeg reklute, ipak zato ništa vam hvala, jer sam se vavijek sam branio, a od vas nije mi bila potte- ba nikad, dočim vama od mene, možda, jest. Nije- ste mi pomogli ni onda, nit kad se ticalo kljuća Gospine blagajne, ako se sjećste, jer ćemo se drogom baš o toj točki, ako zapovijedate, poraz- govoriti, iz koje vodi porijeklo cijela naša razini. rica. A časni popo Lučić kom su erkovui zakoni dobro pozuati, on će najbolje suditi, kad stavi ru- ku na svećeničke prsi, jesam li se podmo kao svećenik kojemu naredbe ćrkovne vlasti moraju biti najsvetije: on će nama kazati, šćaše li se u ravnoj prilici kao svećenik drugojaće poduijeti. Dapaće # njim ću se, svećenik sa svećenikow, porazgovoriti, a vi ćete, gospodo, slušati. Nijeste me, rekob, pomogli u ničem, a slo- žao na mene zarežaste, jer sam dao ostavku. Ja- oh grozovita li bi ona moja ostavka! Veliku li štetu nanese vašim interesima! sasvijem da kad sam je položio, njeko je krenuo ramenom ; vjeko je rekao: manchi semo, mejo stemo, raćunujuć da jedanaest biva mavje uego deset: a ujeko treći; moše mu biti. I drugi su davali ostavku, pa se vijeste ugrujali. Zašto dakle na mene samoga re“ žito? Nije treba tajiti; zašto sto izgubili desnu ru- ko, sašto sam bio vogja i branić .vaa, kako kaše Dub“ ta kojijem 00 Vi slafeta, Vajen ljeve _-