osuda. Glasi na 24 (dvadeset i čeliri ) sata 4a- tvora. Javljamo vam to bez komenta.“ “Bez komenta i mi priopćujemo. Ovakova ih “Vijest i ne treba. Upozorujemo na nju onoga, ko- ji je dužan da se zauzme, naime gosp. zastupni- ka dubrovačko-korčul&nskog kotara, kao i druge hrvatske zastupnike u Beču, Naši Dopisi. Dubrovnik, 6 Novembra. U nedjelju bijaše na Grudi velika svečanost, Kako je poznato, preč. dekan konavoski dm. Jo- zo Crnica bio je od vladara odlikovan zlatnim kr- stom za zasluge s krunom, a u nedjelju bi mu to odlikovanje prišiveno na prsi. Sastao se posebni odbor koji se je brinuo da što ljepše ispane ova proslava. Mnogobrojni pozvanici iz grada i iz Konavala dogjoše da se sa svečarom raduju nje- govu odlikovanju, osobito pohrliše Konavljani s džeferdarima pod barjacima i hrvatskim zastava- ma. Sva se Gruda okitila hrvatskim trobojnicama, & mužari iz rana jutra naviještahu veselje. Oko 10 & sati pred crkvom uz mnoštvo naroda sa svih strana Konavala. Kot. pogl. bar. Maroičić istak- navši zasluge našega dum Joza za napredak Ko- navala, javi mu, da ga je Nj. Vel. za to odliko- valo. Na to gosp. nadžupnik zahvali srdačnim go- vorom, te mu uz sviranje glazbe, pucanje pušaka i poklič puka bar. Maroičić pribode zlatni krst. Zatim se složila sv. misa, iza koje upute se po- Zvanici sa svečarom i prestavnicima vlasti na čelu a veliku i prostranu kuću gosp. Mašana Maguda, u kojoj su Konavljani pripravili gospodski sobet. Za trpezom sjedalo je brojem 170 osoba, pozva- nika i odličnijih Konavljana, a ostali narod raza- stro pred kućom pa blaguje. U pročelju stola sje- dio svečar, njemu ob desnu kot. poglavar ob lije- vu načelnik gosp. Marko Glavić pa dalje drugi odličnjaci redom, a okolo pdijatelji i pozvanici zajedno sa Konavljanima. mk bijahu okićene hrvatskim i carskim zastavašiš, a mlade Konavo- čice okićene hrvatskim trobojvicama služshu obil- nim objedom, koji sami Konavljani pripraviše i koji se ne bi stidio kneževsko sofre. Čast ovakom narodu, i odboru koji se toliko mučio da nas ova- ko gospodski iznenadi! Kad su počele zdravice prvi ustane Dr. Bendoni, da kao član odbora za svečanost nazove dobrodošlicu prijateljima i nazdravi svečaru, koji se zahvali ističuć, da će za stolom teći red po Konavoskom obićaju. Odmah zatim dogje pečeuka po Konavosku pripravljena, pri kojoj ustane mladi seoski glavar Vuković, te izreče dugu krasnu sdravicu Konavosku, punu mi- sli, nakita i začine. Mnogi od prisutnih, koji nije- su nikad ćuli našijeh zdravica ostadoše kao zapa- pjeni nad bogatim prolomom čisto narodnog go- vora i narodnih misli koje ona sadržaše. 1 zbilja naše zdravice su dragocijeno narodno blago. Kli- canju ne bijaše kraja ni konca, kad je ovaj juna- čki siu Konavala svršio svoj govor, u koji je na kraju vješto upleo zgodu, koja nas je sakupila. Pljeskanju ne bijaše avrhe. Pa dok se izvrsna Ko- navoska pečevina kvasila sa Konavnskim pečenim, zaredaše nazdravice, izmegju koji spominjemo onu kan, Pište u ime Dubrovačkog vikarijata, dra. Pe- ra Čingrije svečaru kao članu i spoborniku hrvat- ske stranke, zahvalnicu bar. Maroičića u ime vla- sti i prisutnih časnika, zdravicu uaćelnika Glavi. ća, tajnika Medini, župnika dum. Antuna Bačića, starca Konavljanina Desina itd. itd. Glazba je za svakom otavirala veselu koračnicu. Dm. Jozo sje- dao blažen i zadovoljan na ovakom iskazu ljubavi koji mu pripravi narod. U toliko od prijatelja ko- ji ne mogahu doći stizahu mu hrpe brzojava i po- zdrava sa svih strana. Napokon kad je gospodski objed dovršio zahvali se nadžupnik još jednom 0- vim evojim iskrenim prijateljima, kojim obeća da će on i nadalje posvetiti sve svoje sile svomu hr» vatskomu narodu. Burni pljesak pozdravi njegove riječi. Na dvoru se u toliko već bijaše uhvatilo ko- lo momaka i djevojaka, koji i ovako dadoše izra. Ba svome veselju. Sa svih strana narod dolazio i čestitao župniku. Vidjelo se da hrvatska načela što ih du, Joso Croica ispovijeda učinila su, da ga narod još više savoli, jer us: Živio a Joso! vije Nikad saostalo misla krdo iranska vatska! Napokon se počne amrkavati | prijatelji se srdačno oproste od naa svojim kućama. du < obranu, Exoer ljevićar trgovinu. Ovako je hrvatski narod u Konavlima poča- stio svog ljubimca, ovako je dostojanstveno odgovo- rio — klevetnicima. Kliševo, 6 Novembra. Izjava. — Molim to Slavno Uredništvo da bi izvoljelo u hator istine, uvrstit ovo nekoliko redaka u dojdućem broju svoga cijenjenoga lista. Skoro je godina dana da nekakav Mali Ra- dojica bavi se sa mnom u gDubrovniku“ krsteć me svakojakim imenima i izmišljajuć o meni sve- ga i svašta, darivajuć me svim onim što on naj- boljeg ima, a to samo za to, što ja nevjerujem u srpsko Credo. Na sva ta izmišljanja i podvale ja pazio nijesam, jer glede svega onoga moja je sa- vjest mirna. Eto ovih dana su četiri godine da sam od svojih starješina poslan kav dusobrižnik na Kliševo, kako sam živio1 kako vržio svoje dužno- sti svećeničke, mirne duše mogu čekat sud mojih milih parokijana, koji budi mimogred rečeno svi me ljube i časte, i za me bi sve učinili kako to zna vrlo dobro i Mali Radojica, i sve župe bli- žoje, a to sve oni rade jer sam im ugodio i jer 8 njima Živem pošteno i iskreno, ljubeć i ja njih kaonoti svoje stado, od Boga mi povjereno. — Nu zadoji broj ,Dubrovnika“ od 1 tek., no- si dopis iz Općine Zatonjske a potpisan od Ma- log Radojice. Taj dopis bavi se i sa mnom po svoj prilici, jer pisajuć lažljivo i izmišljeno neće da bistro imenuje ni mene ni Kliševo ni Crkvu. Evo što govori taj glasoviti dopis: »Nekomu Dobrovečeri došla lijepa misao u glavu. Početkom ovoga ljeta otišao po poznatoj parokiji kupit pšenicu za gradnju zvonika neka- kve Crkve. Skupio šest konja, i onda rekao da jo to malo za sagradit zvonik, i za to sve on (Do- brovečera) rekao jednu Misu.“ Pošto u okolici a ni u cijeloj biskupiji na- šoj neima nijedan župnik Dobrovečera, potpisani drži da je ta sramotna pisanija njega išla, radi ćesa javno pozivlje Malog Radojicu, da mu što prije odgovori, je li ciljao na njega onim pismom, te ako jest da javno imenuje njega, župu u kojoj je kupio, i crkru za koju je kupio pšenicu ove godine, te onda ćemo se razumjet. Ako je pošten Mali Radojica on je dužan ovo učinit. Niko pop Zlovećera dušobrižnik Kliševa Pogled po svijetu. — Kralj je u Budimpeštu pozvao bio grofa Thuna i grofa Badeni zajedno sa knezom Windi- schgritzom. Prva dvojica povratiše se natrag a Windisehgriitz primi nalog da sastavi novi kabinet. On se na to vratio u Beč, da se dogovara sa vo- gjama koalizanih stranaka. Drži se za sjegurno da će u novom ministarstvu sjedati po dva člana sva- ke stranke. Brzojavi. — Beč, 10 Novembra. Sinoć na- kon dugog vijećanja razišli se vogje bez spora- zumka. Umanjena nada u riješenje krize. Beč, 10 Novembra. Zadnja versija kaže da su se Poljaci i konservativci sporazumjeli da bu- de Windischgriitz presjednikom, Plener preuzme financije, Baquehem nutarnje poslove, Bobrzinsky nastavu, šchoabora pravdu, Javorski galičko mi- nistarstvo, Falkeuhsym poljodjelstvo, Welserheimb Liberalci neće podnipošto Poljaka Bobrzinskog na nastavu. Kola glas da će ostati Gautsch. 10 Novembra. Hrvati iz Hehenwartova kluba, Slovenci 1 Moravci kaue ustrojiti Slavski klub. Budimpešta, 10 Novembra. Kralj je odo: brio gragjauski brak. Domaće vijesti. Gimnasija u Mostaru. — Na 26 proš mj. svečano se otvorila novouatrojena velika gimnazi- ja u Mostaru, Tom zgodom mostarski ,Glas Her- cegovoa“ izašao je u svečanom ruhu ukrašen hrvat- skom trobojnicom. Okrušnik g. I. bar. Benko uz prigodni govor predao je gimnaziju upravitelju g. Bedjaniću. Sretno ! Kvekvićeva bruka: — Čitamo u ,Nar. Li. vtu:* Laž je najkrapnija da su Mladočeni dali Kve- kviću isjavu, koju čitamo u zadnjem broju ,8rp: skog Glasa." Mladočeški klub nije se bavio o toj javi, K0ni iaajakom aaijegu, iti ga u oju de kako klub ulazi. Mladočeski klub dao je izjavu proti Kvekviću, a u prilog hrvatskog državnog prava, onako, kako je tiskana u broju 85 ,Narq- dnoga Lista“, i već o tome predmetu nije primio uizakva zaključka. Ako je Dr. Eogel iz milosrgja ispustio ono pisamce Kvekviću — koji je amo ta- mo moljakao i plakao na sve strane, da ga kogod spasi od malheura, u koji je svojom šupljom gla- vom udario — ono je pismo privatva stvar do- broćudnog D,ra Engela i ništa drugo. Mladočeški klub niti je vijećao o njemu niti je vidio ono pi- smo, koje, u ostalom, u jergri, i ako pod drugom sasvim blagom formom, slaže se sa izjavom mla- dočeskog kluba tiskanom u broju 85 ,Narodnoga Lista." Sada sudite o ozbiljnosti ,Brpskog Glasa“ i njegovog zastupnika Kvekvića, koji u svoje stra- načke svrhe ne stide se izlagati na tvrdu vjeru D.ra Eagela, i sam mladočeski klub! Gradska Kronika. VJ Dubrovnik — Opatija? — Uslijed pisma Presjednika Lloyda bar. Kalckberga upravljena na- čelniku, u kome kaže da bi bilo dobro da se u Dubrovniku podigne jedan lijepi Hdtel, u čemu bi i Lloyd bio pri ruci, zazove načelnik nekoliko gragjana koji su sakupljeni izjavili, da bi to bilo od velike koristi, te izabrali odbor od 5 lica. U odbor su izabrali gg. B. Banca, Vlaha DeGiulli, Dr. M. pl. Giorgi, 1. Grgurevića i Dr. V. Matijevića. To bi bilo vrlo korisvo poduzeće za naš grad — samo sko uspije. Presjednik , Zvonimira“ u Beču. — Pišu nam iz Beča da je i ove godine hrv. ak, druš. ,Zvo- nimir“ u Beču izabralo svojim presjednikom jed- noga Dubrovčanina i to glavnom drnda. medicine gosp. Rudolfa Milovčića. Čestitamo mladom zemlja- ku koga njegovi sudrugovi tako lijepo počastiše, gjegurni da Će ovaki izmed druge hrv. mladeži prodič:ti hrvatsku dubrovačku omladinu, kojoj pri- pada. Živio! Parastos. — U vedjelju srpsko-pravoslavno opštestvo dalo je u mjesnoj srpsko-pravoslavnoj crkvi parastos za dušu K, Vučkovića, koji je re- čenom srpsko - pravoslavnom — opštestvu ostavio 160.000 fior. isplativih u 16 godina da utemelji »Maticu Srpsku.“ Srpsko-pravoslavni paroh Jovo Baćin držao je tom prigodom govor u komu je istaknuo srpsku književnost i srpsku prošlost ,,18- šijeh starijeh,“ zatim srpskog dobročinitelja, koji srpskom narodu ostavi ovaki dar prije nego se preselio u onu ,,srpsku paselbinu“ na nebesima. Pop Jovo radovao se srpstvu dubrovačkom na e- voj stečevini. ,,Ostavio je — rekao je od prilike — Dubrovniku (nije Dubrovniku nego doseljenom srpsko-pravoslavnom opštestvu) jer je znao (?) što je bio i koju je ulogu nekad igrao Dubrovnik, ta srpska Atina, u srpskoj književnosti i u srpskome svijetu, te je zadnjom svojom voljom omogućio, da Dubrovnik kako prije. bude i sada i u buduće aredi- šte srpske književnosti t.j. da se odovle širi po srpskom svijetu onuka i znanje od srpskih knji- ževnika, srpskom knjigom i srpskim pismom.“ Zatim je pozvao i ostale Srbe i srpske bogataše, da se u oj ugledaju. Tako je u srpsko-pravoslav- noj crkvi završila srpsko-pravoslavoa predika i srpako-pravoslavni parastos. Za Društvo Sv. Cirila i Metoda. — Primi- li smo od prijatelja iz Trstenika kr. 30 ga dru- štvo Cirila i Metoda u 1stri, sakupljenih u Grudi prigodom. pira Gosp. Mata Brainovića sa Gjicom. Aojezom Ša 6, na predlog Gosp. Visha Poljanića. — Pomozite svi Društvo! Osuda. — U srijedu (tjorgjo Drekalović mo- mak u dućanu g. Stjepa Bravačića bio je osvgjen na 15 dana zatvora promjesivo u 80 fior. globe, što se je neskladno ponašao naprama jednoj ugle- danoj gospogji is Dubrovnika. Tim će se osušiti skladnosti. Zakasnio parobrod. — Brzi Lloydov saka. snio je radi oluje sa ditav dan. Tako otpremsmu list bes jučerašaje pošte. ' Da završimo. — U zadajem broju »gDu- brovoika“ go:p, Dre, Aatua Pugliesi boće da po- muti doskočicam i isprisama onaj posao o dvije brum, koje bi tebaše O, Oslostia šlodović bio dao |