i . dnu misao. Puzavci pred mogućnicima samo na- -— "stoje kako da se prilagode prilikama bile one po- litičke ili lične, stajali oni visoko ili nisko — obo- žavajući jednako i korupcijuŽi neznanje svojih fa- natika, uvijek pripravni da se stanovitim konven- lies inim frazama razmeću liberalizmom i patri- Jotizmom. Njima je danas postala znanost deveta briga i ne znadu, ne vide da gdje se bani neznanje i glupost nema napretka, posljedice moraju da bu- du kobne. Današnje je srpstvo tako nisko spalo da se ne stidi dirati i oskvrnjivati, još nečuvenim cini- zmom, samu svoju povijest! Ali ni po jada da imaju još toliko stida da gvoju bruku i svoju nevolju skrivaju pred svije- tom. Ni naš pitomi Dubrovnik, ovaj Dubrovnik koji je vosio visoko luč prosvjete i onda kada je sve naokolo bila tmina, nije ostao poštegjen. Ovdje kod nas straga nekoliko dana nosioci prosvjete štampali su crno na bijelo, pod nos svim plemići- ma i gragjanima dubrovačkim, da su Ružičićeve sanjarije i ,Srbobranove“ gluposti istorijska i- stina | | Ako ovo nije bolest i uma i srca, onda na ovome bijelome svijetu bolesti i nema. Dubrovnik, 16 Novembra. Zadnji Dubrovnik“ u svom uvodnom članku, htio je da napadne hrvatsko državno pravo. Prili- ku za taj članak, našao je u Engelovu pismu, te iz- vrčući ono privatno pismo kako to samo srpski novinari ,Dubrovnikova“ kalibra znadu, izvodi iz onog pisma zaključaka, koji ne ovise o ničem ne- go samo o ovoj njihovoj ,i pljuske prevrni u hvalu, ako tim možeš što zabaviti Hrvatina.“ — Iz cijelog članka jasno izbija da mu pisac ne zna ni što znači državno pravo u opće, a kamo li da je kadar da podvrgne kritici češko i hrvatsko dr- žavno pravo i da ih prispodablja. Onaj članak ni- je nego rpa istrošenijeh frasa, koje srpski piska- rali uvijek u zalihi drže, va udivljenje svoje čita- lacK6 PUDIIKO, KOJU BV6 sreći prilia sto je ZVvucćno, jer joj mozak, istrešen u 10,000-ljetnoj kul- turi, nije podoban više da radi. pomisao da se upustimo u meritornu ocjenu tog članka i da ga pobijamo ; žalili bismo svoj trud i čitatelje svoje. Nu jedna nam je tačka u tom član- ku tako u oko zapela, da je ne možemo mukom mimoići. »Dubrovnik“ piše: Zlrvacko državno pravo služi najvećoj reakciji i najneslovenskoj težnji koje utvrgjuje most za širenje protivu slavenske politike, Puštamo samim čitateljima da se dive ljepoti perijoda, pa pitamo samo: koja je to reakcija, koja to težoja. Svakomu je poznato da je težnja hrvatskog državnog prava da se u okviru ove monarkije sastavi neodvisna skupina zemalja, koje po prirodi i po povijesti pripadaju jednom narodu: da se usposta- vi država hrvatska. Gdje je tu neslavenska težnja 2! Zar je ljudima oko ,Dubrovnika“ već nesla-| venska, dapače najueslavenskija i samo za to što 0-: granica. Ako je to, ami druge tumačeoje, pored šve muke, ne znamo da damo onim riječima, kako se > slaže, kad ti isti ljudi, u istom broju lista gdje to pišu, pane stupce drugim člankom gdje ističu svoju lojalavst prema vladi i prema vladaru ? Bisdntinci! Naši Dopisi. iz Omiškog dekanata na sv. Todora. Minole su tri godine, dla nas je naš presvi- jetli započeo uznemirivati zabranom staroslaven- štine ili glagoljice u sv. misi. Od tada do sada nepotrebno i zaludno dokazivalo se nepobitno na- še pravo na glagoljicu. Nepotrebno jer od godine 867 do danas svi sveti oci Pape upravno ili ne. upravno priznali su nam to pravo. Od slavnog Hadri- jana do velikana Lava XIII. neprekidno se u nas njegovala i cvala glagoljica, a središte joj, arce i duša uvijek bila župa Omiška sa svojim staroda- vnim sjemeništem Prikom, I danas, osim joj po- moćnika, ima dva fivuća glagoljala rogjena u ovoj Daleko od nas i) župi, a dekanat ih — Osimisočnih — broji 14.— Zaludno, jer uza sva naša nepobitna prava, mol- be mladomisnika, svećenstva i pučanstva, naš pre- svijetli fino, prikrito, pod ovom ili onom izlikom, neumoljivo tamani glagoljicu. Ovih dana zabranio je Franceschiu i Dragoševiću ko pripadnicima tobo- žnje latinske župe Omiške, pa ko po običaju svi protudokazi mladomisnika, svećenstva, odaslanstva pučkog zastupstva bjehu utaman. Ipak ne čudi ge toj tvrdokornosti našega presvijetloga u tom pitanju, komu je poznato koliko je glagoljaša bilo pazad malo godišta u Zadarskoj Nadbiskupiji i či- jim su nastojanjem isčezli i kako se je to na. gradilo; nit se tom ćudi ko zna da i bivšem gla- goljačkom sjenieništu Priku zadala je smrtni ada- rav zadarska kurija, kojoj je bio duša bivši nje- zin tajnik, te Koji nastavlja amo započeto i dovr- šeno onamo. Z wrijeme svog boravka me- gju nama dvojicu je glagoljaša polatinio, četveri- ci mladomisnicim zabranio, a druge slabiće odvra tio. U samu gradu Splitu pod neumrlim Kalogje- rom bilo je 7 glagoljaša, a sada spalo na dvojicu ; obojica učeni i zaslužni te su obnašali prve časti u sjemeništu i na kuriji, ipak uza sve njihove vr- line i zasluge jedan ovih dana putuje na hladavje, a drugi u zatočje. Blažena li i mirna našeg Fili- pa očisti li Split od glagoljaša, te ne bude li vi- še glagoljske mise u Splitu na dan sv. Ćirilal1i Kotor, 9 Novembra. Štovani Gospodine Uredniče! Pošto Vam ni- ko ništa ne javlja o nadrisrpskom bezobragluku, prisiljen sam Vam ja javiti, nek vidu čitatelji ,Cr- vene Hrvatske“, kako se ovamo postupa prama nama Hrvatima. Poštovanoj publici dobro je po- znato, kako nam Kotarski Poglavar strogo zabra- ni milo hrvatsko pjevanje po ovom ubavom hrvat- skom kraju. Dok ne bi te zabrane, naša je omladina gotovo svaku veče? pjevala milozvučne hrvatske davorije, ali pošto nam iznenada bane ta zabrana, pokorismo se starijoj vlasti. Rek bi da ta zabra- na ne vrijedi za srbakoviće, jer je njima slobodno kupiti se u dućanu nekog Šarana koji je došć tr- buhom za kruliom, te tu gotovo svaku večer urli: kati i inazivati. nas mirne Hrvate. Osim pomenu- tog Šarana ima i drugih srbakovića koji tu uče- stvuju kao neki poziati Ačitelj Ilija, popo Mitar, Milorad, Ivo i Damjan brat pozoatog popa Jova, tog dičnog delije tamošnjih srbakovića, koji hoće da svojom šupljom povijesti dokaže kako je Du- brovnik srpski grad. Uzalud mu jadniku trud, nek pojede još koju peć “kruha, Ba tek ondar nek sta- ne pisati istoriju Dobrovčana, — Ovaj Dawjan u- či naše mirne hrvatske seljake da preziru sve što je hrvatsko, uz to im+još preporuča da nigda ni- šta ne kupuju u nušijeh.brvatskijeh trgovaca, no da im se uklanjaju -kao anateuinika ; jer da kod njih nema vjere ; afi jadniku zalud mu trud, jer naši seljaci uvija će kao i da aada: svoje potre- be kupovati kod ga «poštenih Hrvata. O+Damja- ne Šuplja srpska glavo, batali: taj svoj .trud jer ne ćeš srpska delijo vjim nikakvog kvara našim trgoveima nanifegi, no sam sebi. Gosparić Damjan nema mnogo što je počeo dačuči seljake. Bitće mu X li b čio, ; staje u granicama ove monarkije, što ne teži ke Tr mili, krao; praparašte, A ..4n 69. kogibro bai popa rado poslušao, da prezire. sve što je hr- vatsko i da odvraća naš narod od naših trgovaca. Ali naš hrvatski narod znat će da junački odbije tog naarisrbina i vladat će se kao i do sada. Još bi imao o ovom gospariću govoriti, o njegavom putovanju u njegovu patriju u Grbalj, no za sad ne ću, već nek me malo pričeka Za sada prepo- ručamo Šaranu, lliji, popu Mitru i ostalijem da prestanu sa. gvojim uvrijedljivim izaživavjem, jer ako neće uwjet ćemo im drukčije:i“ odgovoriti; fa- moznom pak grbakoviću Damjany preporučam da ostavi na miru naše hrvatske seljake i da se ma- Dje bavi sa svojim Kupljim srpatvom. Ovoliko Go- spodive Uredniće za danas a nadajte mi se do brzo. Omiadinac Hrvat. Pogled po svijetu. : — Kriza je u Beču privremeno svršila. Kne- zu je Wiudischgiitzu pošlo za rukom da sastavi novo ministarstvo. U dogovorima kosliranih stra. | maka, popeti Gi i konagevativci ajemačkia liberalcima, regbi posredovanjem krune;osobito gle- de na Bobrzinskoga, koga ljevičari nikako ne htje- doše za ministra rastave. Novo je ministarstvo ovako sastavljeno: Koez Windischgritz ministar presjednik; markiz Ba- quehem ministar za unutrašnje poslove; grof Wuarm- brand za trgovinu; Plener za financije ; Javorski mi- nistar bez lisniceza Galiclju; grof Schčaborn za prav- du ; grof Welserheimb za zemaljsku obranu; grof Falkenhayn za poljodjelstvo; Madeyski za nasta. vu. Novo ministarstvo prestavit će se 28. ov, mj. objema kućama carevinskog vijeća. Windisch- grštz će tom prigodom razviti program novog mi- nistarstva i službeno će ustegnuti Tasffeov pri- jedlog o izbornoj preinaci. — Gautsch je imeno- van kuratorom Theresianuma. Čar je u osobitom pismu zahvalio grofu Tasff-u za njegove zasluge ; jednako je iskazao svoje priznanje Zaleskome, Gautsachu i Steinbacha. — Ovršeni su izbori za pruski sabor. Pobje- dili su konservativci protiv liberalaca. — U teatru Liceo uBarceloni za pjevanja o- pere Willim Tell baciše anarhisti 8.0. m. dvije pra- skavice. Postradalo je70 osoba, od kojih 28 već je zaglavilo. U Barceloni je proglašeno opsadno stanje. — Umro je a Petrogradu 6 ov. mj. od _asi- jatske kolere čuveni ruski glazbotvorac Petar lljić Čajkovski. — Talijauski se parlamenat sastaje 23 ov. mj. — Umro je u Rimu oi apoplesije, 8 ov. mj. talijanski ministar Genala. — Marokanski je sultan izjavio u pismu na španjolskoga ministra u Tangeru svoje sažaljenje zbog rata Kabila, te nugja otštetu i obećaje da će kazniti Kabile, usprkos toga ratne se pripreme u Španjolskoj nastavljaju. — U Biogradu je otkrivena velika prevara, što se je tjerala više godina, biljegovkama i mar- kama. Kompromentirane su mnoge osobe, zatvo- reni mnogi činovnici. Državna je blagajna oštećena za svelike svote. — Petrogradski list ,Novoe Vremja“ javlja da su vijesti o bolesti generala Gurka puka izmi šljotina njemačkih novina, — Sumnjivo je hoće li se sastavit slavenska opozicija protiv novog ministarstva. — U Parizu su otvorene 14 ov. ij. obje ko- more. Presjednici su u svojim govorima spomenuli boravak ruske mornarice i savez s Rusijom. Brzojav: Zagreb, 16 novembra. Sinoć u prisuću od_preko 500 odaslanika Banovine sve- čano proklamirano sjedinjenje opozicija. Najve- će oduševljenje. Domaće vijesti. Sjedinjenje opozicija. Sretna žica dojavila nam je iz Zagreba, da je 15 ov. mj. svečano proglašeno ujedinje- nje opozicija na sastanku od preko 500 oda- slanika Banovine. Pred deset mjeseca mi za- nosno pozdravismo vijest da se opozicije pre- ko Velebita združiše, dvostrukim pak zano- som pozdravljamo danas vijest da se ujedi- niše. 15. Novembra 1893 ostat će znemonit dan u političkoj historiji našoj. Taj se je dan obistinilo ono što je pred godiuu dana bilo samo puka želja, san svakog pravog rodolju- ba. Taj dan propadoše u nepovrat, nafadost, sve one naše osobne zadjevice i nutrašnje mi- zerije, koje su nas tako dugo trovale, a pred Dama puče novo polje, polje teškog ali ozbi- ljnog i korisnog rada koji vodi do onog što je svakom Hrvatu najsvetije: do ujedinjene, slobodue Hrvatske. Ujedinjenje oporbe naj- bolji je dokaz što može volja, prijegor i ro- doljublje, naprijed dakle tako, pa kao što po- stigosmo srestvo postić ćemo i cijelj, “ Živjela Oposcija! Živjela. Hrvatska.