pted gosp. M. Pacićem, jer držim da su i oni to vidjeli, a ne za kukve druge izmišljotine. Nu o tom poslije. — Niti tu krenu Vi meni već ikad napomenu- ste, niti ge ja nje sjetih, prije nego stigoh u Du- sepa to biš u Rijeku, gdje mi je gosp. M. ipićkazao, da je vidio u ,8r. Glasu*, da sam ja “dao dvije krune za njegov fond, Ja mu naravno odgovorih da nijesam išta dao, pa pošto mi je začudno bilo Kako sam ,Sr. Gi.“ može da zapiše na čije ime, štoma niko nije dao, pade mi ta ugi prvom ona kruna. Dobivši poslije' pišno u kom me se je pitalo, jesam li ja dao dvije krune za »Sr. Gl.“, nijesam smio nego istina kazati pa to stih i učinio. ' . Gosp. Doktore ovako je stvar bila, što vi dobro znate, a znali ste i onda kad ste svoje pi- amo pisali, što najbolje dokazuje Vaše samo pi- smo. Jer kad bi istina bila, da sam Vas ja uobla- stio da na_moje ime pošaljete 2 krune ,Sr. GI.", što je služilo da vi dokazujete da sam ja tobože srpski osjećao ? Vama je bilo dosta iznijeti da sam Vas ja uoblastio, dapače jedino to moglo je Vama dd pomogne, a meni odmože. Osjećam li ja srpski, hrvatski ili drukčije to je sa svim podredna stvar u ovom pitanju, pošto mogao bih ja da budem i Kinez, Vi bi bili posve korektno radili, kad bih Vas ja bio uoblastio, a mogao biti ja najovejaniji Srbin, kad bi bili poslali bez moga priznanja, Vi bi bili radili nekorektno, Vi biste se jednako bili ogriješili. Eto gosp. Doktore, da ko hoće da ne- istinu kaže, sam se puti. Da svoje izmišljotine bolje potvrdite, dono- gite još druga dva pisma privatna, jedno moje, drugo gosp. S. Jelića. Zosjući da neka čeljad ne znadu da odluče lojalno od nelojalna, neću ni ja da Vas pitam jeli lojalno iznositi svako privatno pismo. Meni je pak drago da ste to uradili, pa zahvaljujući Vam za to, da vidimo što se u njima kaže: Izmegju ostalog ja Vam pišem: «Što se na svrhu one izjave u ,Cr. Hrvat. »Skoj“ tiče, niti si ti naopako pročitao, niti ja na- »Opako pisao. Odavna bio sam čuo da se govori »0 nekakvijem krunama, ali sam držao da su to »88mMo chiacchere, a kad sam se iz Rata vratio, »Primio sam jedno pismo u kome sam bio moljen »da rečem jeli istina da nam ja dao dvija krune »Za fond ,8rpskog Glasa“ etc. Za me je i danas «to jedan mister, ne mogu nikako razumjeti kako »je to ,Srpski Glas“ štampao kad ja nikakve kru- »ne nijesam dao, kako i ti vidiš nijesam mogao od »manje nego da izjavu učinim.“ Što ovo drugim riječima znači? Ja Vam u privatnom pismu, a to je kao u četiri oka kažem: ti najbolje znaš da izmišljaš kad, kažeš da sam ti ja dao krune za Sr. Glas, što se dakle čudiš da mam učinio izjavu? Svakomu je jasno da to zna- či, a Vi to donosite da poduptete svoja razlaga- nja. Čestitam. Ostalim mjestima moga pisma koja Vi velikijem slovima štampavate, Vi bi htjeli da kubitalnošću slova podate znamenitost koju za se nemađu. Ono što kažem ,a da ti pravo #fećem šao mi je, sašto se u politiku nigda nijesam prtio,“ nije nego istina nedužna, pošto se ja, nijesam nikada bavio niti sam se mogao baviti politikom, pa mi je bilo žao da ste me svojom indiskrecijom u sve ovo upleli. Ono ,nego oslavimo ove luđosti a progjimo na drugo," nije no prosta konvencijonalna fraza, te se u pismima upotrebljava. Ali ja nijesam pod lu- dosti razumijevao, kako Vi hoćete, biti Srbinom ili Hrvatom, ja sam pod onim kako je svakomu jasno razumijevao ovu aferu o krunama a tako i nasvao iz kurtoasije prama licu kome pisah, znu- jući da so radi o stvari koja mu je neugodna. Napokon zar je zločin što želim da idem glavom u Zagrebu da vidim očima o čem se radi i s vji- ma se na riječ razumijem ? A sad da se svrnemo na pismo g. 8. Jelića. Prije svega ja sam se posivao na svjedo- Čanstvo gosp. S. Jelića i onog go3p. Kotoranina kako prije spomenuh tvrdeći da i oni imaju bit vidjeli kad ste mi digli krunu, a da mi ništa ni. jeste rekli za svrhu za koju ste je uzeli. Govora pred Specchi nit je bilo o krunama nit je moglo da bude y ako je pak g. Jelić sam ono pismo pi« M40 ja ga šalim, Nu da se gosp. Doktura uvjerite "| opratčuno. Ja sam se uvijek osjeno: da ko neistinu: kafe sam: se poti, najbolji Vam je dokaž što se u onodi pismu spomije Aorin, | dok po riječima samijeh Vas, ja ne bih bio dao nego jedau. krunu,--a- Srp. GL" zabilježio je dsije. Na uvredljivi pak dio ojegova pisma, mimoilasim. Mislim da je ovim za svakoga jasno jesam li ja dao krune za fond ,Srp. GL.“ ili ne, i ako je 0- bjektivan čitalde mogao i iz samog Vašeg pisma: uvidjeti najbolje: da ih nijesam dao. A sada da Vai odgovoriti na ono Vaše pitanje nije li u Va- ma bilo opravđano osvjeločenje da osjećam: kao # Vi, pa da zaglavim. | Kakvo je u Vama bilo osvjedočenje, ja ne saam, nu ako je bilo ono tad za cijelo nije bilo i tome uvijek dosljedan ostao. Da ne ideti' na da. go spomenut ću samo, kako je Vijenac“ bio onaj list, koji je još 1885 moje radnje iznosio; u A- kademiji dvije su moje radaje, riječju uvijek sam. |. smatrao Zagreb svojim središtem. Priznavao sam ge Hrvatom kao što Vam može: izmegju ostaloga posvjedočit i spomenuto pismo gosp: Melku Qin. griji, ako' sam pak drugovao i Srbima, to je s to- ga što znam kako sam rekao: razlikovat čovjeka od strančara.. Napokon- možete se dobro sjećati, da sam kad sam ono pred 5 godina: amo: biv, poklo- nie Hrvatskoj Čitaonici ovdje u Dubrovniku svoju radnju Gundulića, i: te ne tajno, već je pismo: ko- jim sam svoj dar popratio bilo i u ,»Narodu“ ti- skano, Ako je dakle gosp. Doktore u Vama bilo. osvjedočenje da ogjećam kao i Vi, zašto me za račun nijeste pitali, jer mislim da Vi ne bi poklo- bili Dubrovačkoj Čitaonici ni truli vijenac koji ste neuoblašteni ponijeli na ime Dubrovačke Štio- vice na Ljubišin pogreb, kao što ste nedoblašteni sada poslali moju krunu ,Srpskom Glasu“, | A sada da zaglavim. Kad čovjek poklizne na sklizavom putu, strovalit će se nije li čvrstoj ruci na dohvatu da ga prihvati. Kad čovjek mo- ralno poklizne, ta čvrsta ruka jedivo je zdrav ra- zum. Nu ima ljudi kojim on manjka, pa kad po- klizau nema što da ih uzdrži, ali oni imađu nešto drugo što i ako nije bilo kadro da ih uzdrži, a ono se nadaju da će ih moći podići, a to je de. zočnost. S pokvarenosti svjetske a s ljudske: slabo- sti u tom često i uspije, pa tako je istinita ona naša da ,bezočni svijet uživaju“. Alf i sko im to polazi za rukom nije istina da im ima uvijek po- ći, mogu se strovalit i više se ne podići, daj pred očima poštenog svijeta. Ja sam svršio. Poštovanjem koje Vas ide U Dubrovniku, 23 NovemUra 1893 0. Celestin Medović. Ujedinjene opozicije. Na 15 ov. mjeseca u Zagrebu u velikoj dvo- rani streljane, sveučilišni profesor Dr. Š. Brešćen- ski otvorio je skupštiou od 500 hrvatskih opozi- cijonalaca sa raznih strana domovine. Malo prva obje stranke vijećale su odijeljeno i prihvatile punktacije kako su ih uglavili pouzdavici strana- ka na sastanku od 18 decembra prošle godine, te im naložili neka dalje nastave svoj rad, da se sve što iskreno osjeća hrvatski stopi u jednu veli. ku i dobro organixovanu stranku. Dr. Brešćenski naglasio je državnopravno i narodno stanovište oporbe, a za njim su gg. Dr. Amruš i Frano Folnegović izvjestili ukupnu oporbu o zaključcima svojih stranaka, što je bilo primljeno sa općim oduševljenjem. Na to se skup- ština razišla i ono 6:600 pozvanika krenuše svo- jim kućama, da započnu raditi onako kako se u Zagrebu utanažilo. I vo tačaka toga sporszumka izmegju obih opozicija, tačaka, koje ove dovode do ujeđinjenja : “ 1, Radiče gajednički za državooga ( ošivotvorenje prirodnoga prava naroda hrvatskoga u okvire Habsberško | 11. Radića najednićki oko ajedinjenja i nesavionosti II, Radiće sajednički oko uvedenfa parlamentarnih i liberalaih držitni život kraljevina Hrvatske, V, Djelovaće sajedniški, kada god nastane nešda sa Jedničkoga roda glede drugih stranaka u semlji ili mo. i samak odnose, bodi s vladom 1 s vladinim porjefššicnae, —bedi o inim straakama u- semlji ili monarkiji, neće ni do- govarati se ni ma što zaključivati ili odlučivati. VII. Proveđenje ovoga sporazumka povjerava se za- lovasje u tom rađa i drugim otačbenicima sko i niješu članovi uvodno spomenutih strasaka. Ovo je program hrvatske opozicija Nedanjo: što da nadovesujemo. = : aNarodne Novine“ origin m e atradi« ke rugaju s6 tome, a Poster Llogid" a. m& | gjarsko vladajuće strauk& piše dugi članak, a ko: “me sa svom dsbiljaviću hoće da: dokaše, | du Ho vati nemaju prava postavljati se na ovaka stano- višta. : Mi nećemo pobijati budinspeštanskoga lista. "od , | Naši drugovi u: Bafoviui to: st: već utinili Mr'ne: * imo odgovarati ,Naroduisi Novitama“: Mi ih ta- zumijemo. One se rugaju jer.cjene da au sjegur-, ni avoje pobjede. Zašto ne? U. narodnoj stranci i- made dosta desperata. Ogi će sve pokušati da se ne strovale. Oni će, ustreba li, hrvatsko: pleme ras- trovati srpstvom; nijemstvom, slavonstvom, ma- gjarskim nasiljem i magjarskom nemdralndštu, ali opozicija ne smije pobijediti! Kan da ,Narodne Novine“ pomišljaju na ota sredstva; , Kađ dum se ironički podsmjehuju? Noka idi; al nek njitiovi gospodari budu uvjereni, da su ova više ostarila. Na naroda je, da ini to pokaže, ia narodu i nje: govim: vogjama, koji će svoju zadaću ozbiljno shvatiti i vršiti. i, : Dubrovnik, 24 Novembra. Pod naslovom ,Mjeke šalome' pojave“ mt smo u br: 48 priopćili jedan dopis iz Bosne, u komu je pisac: prekorio većinu bosanskih franje- vaca, da ili ne osjećaju s nsrodom hrvatski ili ža hrvatstvo ništa ne rade. OVaj dopis pobudio je u Bosni veliko zanimanje. Mnogi bosanski franjevci poslaše ,Obzoru“ pisama i izjava, u kojima vele, da su oni vatreni Hrvati. ,Obzor“ je ta pisma ve- ćim dijelom priopćio. I mi smo priwmili cijelu hrpu pisama. Jedna pobijaju našeg dopisnika u br. 4% a druga njeke izjave bosanskih franjevaca u ,Obzoru.“ Obje stra- ne mole nas, da njihova pisma priopćimo. Mi to: nećemo i ne možemo učiniti. Nadamo se da će dotična gospoda pogoditi zašto, a niko radiji od nas, da se naš dopisnik bude u ovemu i po svemu pre-: | vario. k Naši Dopisi. j Bihać, 14 Novembra. U našem starodnevnom Bihaću novo 10 go- dina mnogo se toga promijenilo. Nestalo je onih grdobnih zidina, koje nas za'avoga opstanka sje- ćahu burne prošlosti naše, a sad se pokagiše su- " višnimi. One mnogobrojna potlenšice ustupilo su mjesta krasuim sidanicam, koje se svake godilo muožb, čemu se oprardano:'i u buduće “nadamd. | Ulice sa razbirene i posvada u gradi opažaš tu- kova užočna čistoću, da i nehote zamisliti morat, da se nahodi# a kojem boljem evropejskom gradu. Sve ovo imade se zahvaliti našemu vrljednomu ' gradonačelniku Mehimedbegu Alajtegoviću, koji je za svoje mnogobrojne zasluge ove godine odliko- Van željeznom krunom, kdo takogjer i njegovom: čestitomu pomoćništvu, gradskom zastupstvu. No uza sve gore spomenuto spomenut mi je ovdje i jednu veliku manjkavost, za koju želiti j€ da se čim prvo nadomjesti, Naš grad leli na va- lovitoj Uni, koja je jedan dijel grada pretvorila u otok u pravom smislu riječi, te koji je dotle sa ostalim gradom spojen bio sa dva drvena inosta, ed kojih je jedan pred tti gođine porušen, ushjed Otoka ostade uasvim isolirina i od onog tre. ona uestade ua istoj onog fivakmog prometa, k brdo ot ajde a : omota po tia pojidaito sa Oteti Veowi Hoi 6 ve ion | Maše, osobito kud we u obsir usina: da ua Otoki | imade 21 kuća, 26 magađina mogju koje ubrajam i one, koje su u rasvalinam, st kojs bi uupravilo oddnah, da se (oli roždni mošt sigra. i us to još i njekoliko dućasa omanjih Gra