“pok: Merkovićem sudrugom kao bogoslov ..- ni ugled tegju učenim odnosno srpskom-čibukaš- kim svijetom. Najpre valja znati da g. Raič kada je sa prve god dolezio u Mostar, ne bijaše posrbljen, a to- thu je dokaz, da sam ja onda kao jednomišljeni- ku slao neka pisma u Zadar preko njega za g. Biankinia. Ta su se pisma ticala obrane hrvatstva u Hercegovini, a ta je pisma i sam Raič poprav- ljao kako je bolje znao. Takovih ujegovih pisama ja imam i sad iz Zadra. Dakle kao zreli bogoslov bio je drugog osvjedočenja a danas drugoga. Ne- ka, to se njega ne tiče i jest bolje nego ševrdati tamo amo. Još da može i nas uvjeriti o tomu srpstvu neka pokupi biserje povjesničko srpsko, ali samo ono što nije do nogu potučeno, pa da i mi vidimo. Toga sam ja uvjerenja, moj Dum Ivo, tvoj zemljak, pa ded gajret ako ćeš koristiti srp- stvu, o tome se ti bavi, a ne onako bez ikakva izazivanja po očitom slavohleplju isticati se, da kod drugih stečeš ono što kod nas nijesi mogao kao vjetrogonja imati nikad. U trom pismu zamjeraš nama zemljacima što smo okićeni hrvatskim trobojnicam došli u Dubrovnik, biva da smo mogli i bez toga u Du- brovnik, a ne čudiš se što dogje sva okolica du- brovačka okićena hrv. trobojnicam. Čudne li pus- te dosljednosti! Srbijanci se tu baš uvjeriše da Dubrovnik nije srpski grad kako ga razvikala ša. ka nedonoščadi. A šta bi ti kad bi ti se dokazalo da je od nekoga amo bio prosut glas, da će pri svečanosti u Dubrovniku biti zabranjena hrv. ko- karda, pa nas sve to nije pomelo, a kamoli će nas ikad pomesti, pri ovakovim svečanostima tvoje "jadno nabadanje? Dakle, što je bio prosut glas u Trebinji da se neće smjet nositi na prsima hrv. kokarde, sad vidimo čije je maslo jer se eto na to i javno po tebi viče! Vrlo lijepo ali bez us- pjeha. Eto ti dakle moga i mojih sudrugova koji idosmo u Dubrovnik i ostalih uvjerenja. Vidjeli smo u Dubrovniku čisto slavlje hrvatsko, znadosmo zašto smo došli, našli smo odziva hrvatskog svug- «dje kud prolazismo a najskoli u dubrovačkih Hr- vata, kojim ee imenom i mi ponosimo i ponosićemo dok kude kršne Hercegovine, ne srpske nego hr- vatske Toskane, jer Srbi ni danas neće da pišu “kako mi govorimo. Marko Šešelj, S Pelješca, 27 Novembra, Vi se ijedite tamo, što neki vaši Dubrovča- ni vjeruju u ono, te Srbi pišu o bivstvovanju svog velikog plemena. Nemate pravo. To je njiho- va sveta dužnost, da vjeruju. Nije li istoriju o bivstvovanju napiso episkog Ružičić, nije li onaj koledar iziš'o š njegovijem dopuštenjem 1 pod nje- govijem pokroviteljstvom? A nije li episkop Ru- žičić vidljiva glava crkve Hristove, pa kao takav . . . nepogrešiv? Nije li zar za njih sve ono, što on piše, ako ne vjerska, a ono istorijska i politi- čka dogma? ... Znamo, što biste vi na ovo odgovorili, al ne biste ni u tom imali pravo — navlašte ne vi, k'o Latini. Nije li zar_kod vas isto? Ne prepirete li se vi, ne izjavljujete li svoja mnijenja — pa papa progovori i sve svrši? Roma locuta est, causa fi- nita est... Kad je tako kod vas, čemu da i njima, kao njima, zamjeravate u tome? Pa čemu i njemu to- liko? Oprostite, da vam kažem — al činite to je- dino iz nenavisti, da ne rečemo iz mržoje i iz zlobe. Ž'o vam je, što nije koji od vas pronaš'o ono, što je pronaš'o on... Srbi su opstojali de- get tisuća godišta prije Hrista. To je više istori- ka istina. Sad vi i svi ti vaši nadrifilozofi i na. driučenjaci, koji se toliko prepiru i muče, da do- kažu, č nema no pet, najviše devet tisuća godi. šta, da svijet opstoji — sad vi gubite sve. Za to i vičete. Kula, koja se je toliko gradila — od sa- ma poteza pera jednog Ružičića ,.. u prah je obraćena ,.. Ružičić je odgovorio, pravda je tvršila. To 0 bivsivovanju. A 0 seobi? — pitaćete vi. 1 o seobi isto .,, Srbi gu se selili i poplav- ljivali cijeli svijet; Srbi će se velit | poplavljivat cijeli svijet; Srbi se sele, — — Da su go oolili e istorija ovjedočij da 60 na oolit — prevare. Šteni je rek'o (quindi . . . nepogrešivo proročan- stvo) ; da se i sad sele — dokaza vam na vreće. Dajbudi ovamo kod nas na poluostrvu. Preosve- šteni nije valjada za to zn'o, pa je tu stavku mi- moiš'o i izostavio. Naša je sveta dužnost s toga, da je mi nadopunimo. Pa i hoćemo. Za to uprav i pišemo ovo par riječi. : Srbi se dakle sele i sad. U svoje vrijeme javismo vam, kako su od vas otselili parun Mato i nobile Luko ; javismo vam, kako je i ritter von Jovo najavio već svoje oiselenje — no znamo, to za ovu stvar nije moglo da koristi, niti da preo- sveštenom pruži temeljitih dokaza. Svi su se tiot- selili iz jednog čistog srpskog gnesda u drugo či- slo srpsko gnesdo. A to nije toliko znamenito, pi za jednu svjecku istoriju pobodno. Al ovo, što sad imamo da kažemo — to je, eh, to je da ne mo- že bit snamenitije i podobnije. Jamačno da će za drugo izdanje istorije moć da potvrdi i stavku o seobi u sadanjem vremenu. Stvar stoji ovako: Risto (to onaj Risto, što je ono izumio novo šilo za pribadanje) otselio a' Orebića. ,Trbuhom za kruhom“ — rijećete vi. Vaša obična zloba i nenavist | Ne sele Srbi za to. On — okladili bismo se da ne znate ni gdje je ge otselio? Da ne dangubimo — kazaćemo vam mi. Oteelio je na... Korčulu. To na onu Kor- čulu, gdje bi po nekom srpskom renegatu Miklo- šiću, opstojali neki Hrvati, jer su Korčulani ba- jagi čakavci. O, embustero! — rek'o bi Španjolac. Lažac, prve vrsti lažac. Kakov: Hrvati sad na svijet dohode? Sreća, da je otselio tamo Risto... A znate, za što je otselio? Uprav za to — biva, da pojede te Hrvate. No ne, da ih pojede, kako vi mislite valjada. I ako je Srb, nije to ljudožder. Ma da ih pojede u prenesenom smislu. U to ime treba da javi preosveštenom istoričaru, kako je on, Risto,-iz čisto srpskog gnezda iselio i doš'o na Korčulu. Preosvešteni će to zabilježit u svoju rukopisnu istoriju, te od jednog Rista učinit na hiljade Srba (to mu je jedina mala, mala mana, da tako povećava — al ta_ kod onoliko drugijeh vrlina, otpada sasvijem) i onda će se... posle pekoli stoleća naći valjada opet kakav preosve- šteni episkop srpski, istorik dabome, — koji će kod nove seobe Srba ovako pisat: ,I dogodilo se to u mesecu novembru 1893 godišta posle poroda velikog proroka Hrista, 11893 godišta posle prvog istoričnog dokaza o opstojnosti velikog našeg ple- mena. Sto iljada junačkih Srba, iz čisto srpskog goezda, s vilovitog poluostrva peleškog, otselilo na bližnje ostrvo Korčulu i osnovalo tu čisto srp- sku koloniju, poput one (in miniature dakako), što ju je ono — po nauci vašega popa Jova — osno- vo na planetu Marsu veliki srpski dobrotvor, Kosta Vučković... Vasiono će srpstvo to prošdirat 8' udivlje- njem, k'o što prošdire sadanju Ružičićevu istoriju i pseudo — Ružičićev koledar ; ćudiće se tolikim originalnostima, dimće se tolikom gradivu — i pljeskaće majmunski. Vaši našljednici (ako ih uz- bude) pucaće od ijeda, k'o što sad pucato vi, a oni će im se smiješit zlorado smiješit i onda, oji- ma za inat, Rista proglasit narodnijem mučenikom i patronom otoka Korčule, te srpske preadamiti- čke Korcire Nigre. — = I bog je stvorio samo neke četveronožne ži- votinje s velikijem ušima .... Velik je bog i sveto je ime njegovo — ali je ovdje pogriješio, pogriješio jako .... Mi, pa mi. Pogled po svijetu. — Iza kako se prestavilo novo ministarstvo, nije u Beču bilo drugih predloga, vego novi za: kon o trgovačkoj mornarici koji je primljen. Tu je Borčić govorio. Na mjesto drugog potpresjedni- ka zastupničke kuće kandidovala je njemačka koa- licija Poljaka Abrshamovića, a slavenska dra. Klai- ća. Naravno Abrahamović bijaše izabran velikom većinom glasova. Disidenti is Hohenwartova kluba isdadolše isjavu, u kojoj navagjeju razloge rad kojih su i- stupili i obećaju uzajamni rad sa ostalim slavenima, — Od sada će car austrijski kao kralj ugar- ski Imati svoj drugi dvor u Budimpešti, oko koga če so sakupljati magjarski dostojanstvenici. Ma- gjari uvijek nešto dobiju — U ftal'ji ovih dana oligra, se najžalozul« ji prizor što se može pomisliti u jednoj državi. Na dan otvora sabora kralj na povratku u Rim bio je izviždao. Kad se parlamenat otvorio zasta- pnici od opozicije udariše na vladu najvećim 0- svadama zahtijevajuć, da se pročita izvješće gla- sovitog odbora sedmerice, koji je bio sastavljen da istraži o bankovnim škandalima. Vlada nije mo- gla niti smjela tome se odapirati ,i izvješće bude pročitano. Tu je izišlo na dvor takovih čina, koji su moralno satarisali ministra Giolitti, njeke nje- gove drugove i dobar dio političara talijanskih.Za čitanja s galerija vikalo se: lupeži! lupeži! Mini- star presjednik je odmah demisionirao. Kralj je pozvao Zanardelli da sastavi ministarstvo. - — [ u Franceskoj je kriza. Ona je bila po- trebita, da se iz kabineta otstrane njeki radikalci, koji sada, uz ogromnu većinu republikanskih kon- gervativaca u komori, postaju suvišai. — Hartenau je pokopan u Bugarskoj. — Jadno stanje u Srbiji, Pišu ,Kčloische Zeitung-u“ : Vojnici ne dobivaju plaće već nekoliko mjeseci, dobavljači kruha obustavljaju dobavu kru- ha za vojsku, časnici i činovnici ne vidješe plaće već dva mjeseca u Beogradu, a u nutrini zemlje, već 4 mjeseca. Sudbeni stolovi nijesu iz državne blagajnice čitavu godinu i po ništa dobili. Odijelo i naoružanje stojne vojske u najjadnijem i najsa- žalnijem je stanju. Iz sreza timočkoga i zajčar- skoga narod seli hrpimice u Bugarsku.“ Ali ima dinara za propagandu proti braći Hrvatima ! Brzojavi, Beč, 1 Decembra. Vodi se rasprava 0 no- vom domobranskom zakonu. Klaić i Biankini go- vore proti njemu, osobito ovaj zadnji oštro erta hrvatsko stanje, te uz silni aplaus Mladočeha, za- govara ustrojenje Češke i Hrvatske države u mo- narhiji. Poslije u hodnika....(brzojavka je ovdje ne- razumljiva, al mi-limo da se i ovo odnosi na Bian. kina) razgovarao se je s Bulatom. Srbin Kvekvić približi se te napadne na nj pestima, ali ga na vrijeme zapriječiše, da ne izvede što je namislio. Slavenska koalicija može se smatrati goto- vim činom. ' Rim, 1 Decembra. Zanardelli-u povjeren 8a- stav vovog ministarstva ali do danas ne učinio ni- šta. Kola glas da će Crispi preuzeti unutarnje poslove. Credito Mobiliare zaustavio je plaćanje. Na bursi je zbog toga velika uzrujanost. Pariz, 1 Decembra. Novo se ministarstvo napokon sastavilo. Spuller se vraće na vladu kao presjednik i minittar nutarojih posala ; Casimir Pe- vier preuzeo je izvanjske poslove, a bivši ministar mornarice, Burdeau finaucije. - Domaće vijesti. Novi Reis-el Ulema. — Pretprošlog pone- djeljka svečano je instaliran novi reis-el ulema za Bosnu i Hercegovinu, biva duhovni poglavica naše braće muhamedanaca. Stari reisel Ulema Hadži Mustafa Hilmi ef. Omerović radi visoke starosti povukao se u mir, a na njegovo mjesto došao je direktor šerijatske škole Hadži Mebmed Teofik ef. Azabagić. lustalacija bila je obavljena svečanin načinom u presuću mnogo brojne Muha- medanske inteligencije. Već kad se stari reis«el Ulema povukao u miru, mi smo govorili o presv. gosp, Azabagiću kao mogućem njegovom nasljedniku. To se je eto i obistinilo i muhamedanci Bosne i Hercegovine dobiše za duhovnog vogju mudra i uvašeno gla- vu, čiji je glas odavna prekoračio granice okupi- ranih pokrajina. Mi im se radojemo va ovake va- žnoj stećevini! 1 Na mjesto gosp. Asabagića imenovan je di- rektorom šerijatsko škole prof. Šarac. To je čo- vjek u najboljoj muževnoj snasi, veoma naobražen, koji će nastaviti stope svog visokog prešatoika, | Hrvati u Mostaru. — Oitamo u Glasa Her- cegovoa,“ da je onemadng posatvavabo 6 gtagji«