Bod pišem da uno sboććo di sangue a U altro, ali taki put kad bi pomislio na naše neoprane i ne- zgeeijano Srbe i nadrisrbe, tako bi mi se uzmuti- A Flg, da bi me obuzela tlapoja e sam u čamcu sred “strašne oluje od šiloka. Kroz ovo vrijeme nehoti- *uw./ mičnog muka i pokoja sjetio sam se simpatije sStaroga Grujice“ (recte Steva Vukova) za crvo- točne knjižurine, te stao i ja koješta listati i ra- bošiti, što će možda zanimati i razveseliti tvoje časne čitatelje, a činiti da opet prekipi žuč i bi- jesnilo našijeh Srba i nadrisrba. A sad da krenemo redomice. Ja sam vlasima i nadrisrbima jednoć natu- knuo onu latinsku: guem deus perdere vuli, de- mentat, i, uvjeren da oni razumijedu latinski ko- liko i krava Španjolski, preveo sam im klasičnu poslovicu, da »koga bogovi hoće da upropaste, to- ga tuknu po tikvetini“, pa gotov posao. Stevo Vu- kov čisto je pomahnitao, kad ono često brblja i bulazni o špijunstvu i svakojakijem špijunima, do- čim je mnogim poznato, da je pokojni Vuko Zu- ban spadao megju najopasnije špijune što ih je pod kapom nebeskom. Fra parentesi : mnogi su ga zva- li »Zubanom“, jer je imao dulje zube nego gjogin pok. Andra Gjurašića i svi dorati poznatog trkala Miće. Pripovijedali su mi, da neki naš slavni pje- snik, koji je negda u Bosni za spas raje a pro- past Turske anonimno ali divno pjevao, najveće se bojao, da mu vlasi nebi u trag ušli, jer je znao, da su oni po prirodi i po navadi špijuni. Svijesno je dakle rekao Dr. Pero Čingrija u poznatoj par- nici Medini-Gondola, da gu kući obješenjaka ne- valja govoriti o konopcu“, a Stevo Vukov, da je malo promozgao istinu one izreke, nebi nikad bio ni pisnuo o špijunstvu i Špijunima. Ali vlah hoće svegjer da bude lukav: mješte da je pomislio na latinsku poslovicu i Čingrijinu izreku, on se je ragje sjetio i držao one: ,reci joj majko, prije nego ti reće. Is ovijem smo na čistu.“ A sad da ti pripovidim iz mojijeh zapisaka vrlo pikantnu povjesničku epizodu: godine 1737 Pećski patrijar Arsenije Jovanović dogovarao se je i ugovarao je s Austrijom, kako bi se Hercegovi- na i sjeverna Arbanija podložile i predale monar- hiji AbzburgovacA. Dogovori su bili baš zanimivi, kako ćeš ti i časni čitatelji »Crvene Hrvatske“ iz mojijeh dojdućijeh pisama jasno razabrati. Ali je, mislim, najzanimivije i najpikantnije, da je u ovoj prigodi bio u Beču neki ,Gondola, vlastelin du- brovački“, i da je ovi Gondola po svijedočanstvu Alekse Miličevića (koji je po nalogu patrijara Ar- senije ugovarao s ondašnjijem hrvatskijem Banom, grofom Esterhazy-em) bio u sumnji da je turski špijun i da nadzira sve korake Hercegovaca, da ih javi Visokoj Porti ; ovo je pak Ban Esterhazy brže bolje javio dvorskome ratnome Vijeću u Beč. Ovako su dakle vlasi nazad 156 godina mislili i govorili o jednomu Gondoli, a današnji vlasi i nadrisrbi u Dubrovniku ližu noge i skuta našemu .Don magnifico*, gosparu Franu. Jeli ovo bizan- tinizam ili iskrena pokora radi starog grijeha pro- ti slavnijem starijem Guudulićima i proti Dubro- vaiku?1.. Moli za odgovor Tvoj Frano, Dubrovnik, 7 Decembra. Evo izjave hrvatskih slavenskih zastupnika koji istupiše iz Hohenwartova kluba: Izjava. Kad su početkom ovog zasjedanja podpisani zastupnici stupili u ,klub konservativaca“ zajedno # drugim zastupnicima hrvatskoga i slovenskoga naroda, složno su izjavili, da _pristupuju klubu, pri - držajući svoju tiesna medjusobnu zajednicu, tvrdo osvjedočeni, da će klub krepko podupirati njiho- va nastojanja, koja idu navlastito za tim, da Slo- venci i Hrvati postignu svoju narodnu ravno. pravnost. Suviše onom prigodom izjavili su hrvatski zastupnici, da stupajući u klub ne će: ma bilo u čem, da projudiciraju svojemu državnome pravu, nadodavši, da se veće držati obvezani disciplini klaba u pitanjima, koja bi se, bilo a koje strane, na to pro ra pak početkom god. 1892 pretresalo u kaba 9 upondkon ugovoru sa Ztalijom, isja- vili au isti, da si pridržaju slobodno glasovanja ob onom predmetu, te da će u svoje vrieme označi- svoje stanovište. Ako pak nijesu do posljednje odgode carevinskoga vieća ovo svojo stanovište izjavili, to je bilo jedino s razloga, što su se na- dali, da će ona vlada, koja je opetovano iztaknu- la, da stoji nad strankama, povoljno riešiti neka viseća narodna i ekonomična pitanja, podignuta u dalmatinskom saboru, na temelju pravice i pra- vednosti. S druge strane pak svi podpisani držali su, da će, ako ostanu u klabu, tim zapriečiti, da lje- vica dodje do vlasti, što je donekle i pošlo za rukom. Nego, pošto se sada predstavila carevinsko- mu vieću parlamentarna vlada, koja hoće da se nazivlje vladom koalicije, premda u njoj nije za- stupano 10 milijuna Slavena; pošto ova vlada valja da se osloni na koa- lirane stranke, a podpisani nemogu po svojemu političkomu osvjedočenju pristati ovoj koaliciji, jer vladin program nema nikakovih obzira na narod- ne težnje, a izriečito kaže, da valja da miruju sva velika politička pitanja, a time i ono o na- rodnoj ravnopravnosti ; pošto podpisani teže na to, da budu rieše- na po pravici sva narodna pitanja ; pošto su već odlučili, da glasuju protiva iz. nimnom stanju u kraljevini Českoj, koje nova vla- da hoće da uzdrži, jer ga smatraju naperenim proti českomu narodu, koji im je bratski narod ; pošto i glede drugih pitanja, iztaknutih u vladinom programu, valja da ostanu slobodnih ruku, podpisani došli su do zaključka da istupe iz kluba. Ovu su odluku izjavili klubu dne 23. tek. mj. iodmah ustanovili :posebnu hrvatsko-slovensku skupinu, te će bez ikakvih obzira, pomojivo pra- titi vladino djelovanje, i prema tomu udesiti svo- je držanje. Istodobno stupili su podpisani u dogovor sa ostalim hrvatskim i slovenskim zastupnicima, te ge nadaju, da će se vremenom ovoj skupini pri- družiti još drugih zastupnika, e da složno rade na parlamentarnom polju. Podpisani izstupaju iz parlamentarne većine kao naravska posljedica svojih zastupničkih du- žnosti, te će im & istog razloga biti poglavita za- daća, da štite i brane prava i koristi hrvatskoga i slovenskoga naroda, koje se, osobito u Primorju identificiraju sa državnom koristi. Oni će takodjer nastojati, da se što prije o- životvori združenje svih slavenakih zastupnika ne- pripadajućih koaliciji, svrhom zajedničkoga odlu- čooga rada za ravnopravnost i za prava svih sla- venskih plemena. Beč, 26. studenoga 1898. Dr. Klaić, dr. Ferjančić, dr. Bulat, Borčić. dr. Gregorčić, gro/ Alfred Coromini. dr. Gregorec, Šupuk, Kušar, Nabergoj. Naši Dopisi. S Pelješca, 4 decembra. Primamo anonimno s poluostrva : »Mi, pa mi u prvom svom dopisu obeć'o trijebit ljulj iz pšenice i ostranjivat pljesnivo od zdrava. Prvi dio toga obećanja je do sad jur po- falno izvršio, pa čemu već ne počme i a drugijem dijelom — biva odstranjivanjem pljesniva od sdrava....." Nijesmo još bili odlučili, da i u ovu jabuku zogrizemo, ali da se naš muk ne bi bog zva ka- ko tumačio, red nas je, da to učinimo. Javljamo ovijem s toga g. anonimu (i svijem ovijema, koji se iza njega kriju) da ćemo im dojdućijem brojem započet da želji udovoljavamo. Za ovaj broj nam je opomena kasno stigla, a opet i vrijeme nam kratko pa ne možemo. — Redovito listamo vaš papirnati , Dubrovnik“ ali se na vijesti iz drugijeh eva rijetko kad osvrćemo. Tako i ono nekidan. Čitali smo one nje- gove dsvodnjene članke, a nijesmo opazili, da u istome broju ima jedna vjestica, koja se i nas odnosi. Tvrdi se u njoj biva, da se je konačno dosnalo sa Bag — ga pravog auktora ovijeh gfa- moznijeh dopisa.“ To je neki A..... iz Janjina,“ što se poslije sa ,propagira po Orebiću“ razumi- da je to naš prijatelj g. Ivo Antićević. Zuamo, što bi htio ,Dubr.* Poluostrv pe- lješki nije velik, pa da se ne zna po prilici, ko bi mog'o nešto slična da napiše. Napomenuti valja 8 toga ovako u više navrata one, na koje se mo- že da sumnja: pa će odgovarat: ovaj nije, onaj nije — i doći će se konačno do onoga: ovaj jest, Mudar je taj vaš ,Dubr," tamo, ali se ovdje pre- vario. Kazasmo već u predzadnjom dopisu jednom sa vasda, ko smo i što smo. Nećemo s toga ov- dje da to isto ponavljamo. Jedino ćemo ,Dubr.“ da kažemo, da može slobodno tvrdit za nas, da smo mi ovo, ali ono Čeljade, jali ono čeljade, ali da mu nigda nećemo odgovorit: nije, — pa tra. žio on to čeljade i u osobi našega domoroca, na- stanjena u žarkoj Africi, k'o što čujemo, da ga ovamo neki traže... Rekosmo ovo ovoliko samo, da zna, kako mi o ovoj stvari mislimo. — Iz Trpnja nam javljaju, da je gospar Matej izjavio, da bi se on pokaj'o i stao opet da se is- povijeda Hrvatom, ali da ga trpaojci dobro po- znaju, pa da mu me vjeruju i neće da ga: prime definitivno u tamošnju hrvatsku čitaonicu, dok se ne podvrgne pogodišnjoj kušnji, provi. Javljaju nam to s reservom, pa želimo, da i vi to s reser- vom priopćite. — A propos... malo da ne zaboraviamo!.. Pi- šu nam s Orebića, da im je doš'o privremeno u pohode marquis le Luko. Ako vam nije muka, re- cite ,»Dubrovniku,“ neka njegov, marquisov, budu- ći dopisić datira otkle drugo, a ne s Korčule, pošto je Korćula blizu nas, pa znamo, da od ta- mo nema ko da u ,Dubr.“ piše, a otkle drugo — možda bismo bili tako nevini, pa i povjerovali. Mi, pa mi. Cerro de Paseo, 8 Oktobra. Gospodine Uredniče! Žudio bi da mi uvrsti- te ovo mojih nekoliko redaka u taj Vaš mili hr- vatski list. Nazad nekoliko vremena navijestismo u na- šoj ,Crvenoj Hrvatskoj“ samozvanom ,Dubrovni- ku“, da nam ne Šalje amo svoga lista, a oni kao za inad i dalje slijede. Zar misle da će nas pra- ve Hrvate prevrnut u Srbe? Ja evo, s moje strave, iznova molim ono U- redništvo da mi list ne šalje. Već je prošla godi- na da mi ga šalju, a nigda ga pitao. Čitao sam više puta u tamozvanom , Dubrovniku“, gdje umo- ljava gg. predbrojnike, da se požure s pretplatom i ko ne pisti svrhom godine, da mu neće slati list. Što ga meni šalje dakle? Ja nijesam Srb nego pravi Hrvat. U ovome mjestu nema nikakva Srba. Da ste mi zdravo gospodine Uredniče! Oata- jem do druge zgode Vaš vijerni Simo Zeo, Župljanin. Iz Spljetske biskupije, 6 Decembra. (Ispravak) ,K. D.“ br. 79. u neku zamje- ra mladomisnicima Dragoševiću i Francesku što su pitali dozvolu za glagoljanje mise, jer da je dozvola potrebva latinštini, a ne staroslovenštini, pošto je prva megju nama iznimka i gost, a dru- ga pravilo i domačica. Nego neumjesna je zamjer. ka. Drag. i Fran. nijesu prosili dopust, da_ mise staroslovenski, već obredničara za i«pit misnih obre- da u staroslovenštini. Doznav Presvijetli tu nakanu po sebi i svojim vjernicima svojski se zauzeo, da se promjeni, predočujuć mladomisnicinma ugodnu sadašnjost i bolju budućnost, ako se ,polatine.“ Kad to ne pomoglo, naredilo im se, da uz staro- slavenski, koje su tačno poznavali izuče ave obre- de i latinski. — Bilo teško al so podložili i tim mukam. Z» prvu miso treba celebret, dopust ; u tom se naglasilo, da moraju govorit misu jedino is slatiuskog“ misala. Ne treba dokaza, da taj Daziv ne upotrebljuje nijedna crkovna vlast, i da slatinski“ misal ne opstoji na cijelom avijetu, već rimsko-katolički, latinskim jezikom. No taj se vo- vi nasiv upotrobio, a ve grimski* jer je amo sta. roslovinski, Na prigovor mladomisnika, odvratilo im se, da jeto po nadahnuću (?) Božjem te da oda- beru ili stati bes mise ili ju govoriti latiaski. Kad mladomisnici odabrali prvo, osda ih se prisililo!