tlimo mi koji amo na licn mjesta slušamo naše ovce domovine. Ja bas ne znam kako bi sa manje riječi okrstio ovo saborsko zasijedanje ako ne bi : dvobojem izmegju dra. Franka i magjarona. Doista je velika eneržija o ovome čovjeku koji gotovo sam odbija mamelučke: napadaje na opoziciju, a i dokazi tako su ubitačni po megjarone, da . svi govornici njihovi i ne govore nego proti Fran- ku. Taj čovjek sila radi te kad bi ih mi. još je- dno dvadeset onakih imali, Hrvatska bi bila na drugome skoku. /-- : Najlošiju figuru isaogih olugljinecagi Ma- retić, Kršnjavi, Jagić (župuik) a nadasve naš ve- liki župan. Iz njega reć bi govori oholost silnika na vlasti. Kad ga sloćam,: pomišljam da je: ojemu | dati neograničenu vlast | Za dvadeset i čeliri sat. De bi na zeiblji bilo drugih stvorova osvem njego: vih, skutouoša. Župana . Kovačevića najviše srdi mnijenje protivao njegovu. Qu će sve dopustit, gli ne može da pomisli, kako se može naći ljudi koji mogu inačije misliti od negdašnjeg starčevićanca a sada presvijetlog zagrebačkog velikog župana. Svakoga pak čudi kako se usugjuje da govori Pa- “vla Jovanović iza ouijeh panamskijeh otkrića o '2Srbobranovoj* subvenciji. On se valjda ugleda u tom u Rouviera koji je, kad su ga okrivili da u Panamskom : poslu ima štogod na. savjesti, digao ge te izrekao o trg. ugovoru sa Svicarskom:jedaa od najljepših svojih govora. Ali svak će mi dopu-! stiti da opstoji njeka razlika izmegja Rouviera i Pavla Jovanovića. Prvi je primio panamskog nov: ca u državne svrhe i za se nije ništa sadržao, a drugi se sa dinarima banio po glećilistima* i ku- pljao se u našoj Opatiji. Aino ga šaljivo zovu BDi-. narčić* koji pridjevak za čudo lijepo dolikuje ne- kadašnjem austrijskom činovniku u Bosni, koji bi i danas to bio da ga htijahu iz Sarajeva malo če- šće goniti u više ,range.“ Združena opozicija slavi slavlje. Nije to ka- kva šala, ko što misle vladinovci, proti njima zdru- | žilo se sve što je opozicijalnoga u zemlji, dapaće i članovi staroga ceutruma, dakle oni koji su za čistoću nagodbe. Mi se nadamo dobru uspjehu sa- mo: bi trebalo da naš primjer naslijedi i Dalmaci- ja. ,Obzoraši“ kao da će;sad opet započeti par- lamentarno djelovaoje, jer, kako ćujem, na: mjesto pok. Lončarića t. j. u Illem kotaru zagrebačkom kandidovaće Dr. Amruš, nezaboravni junak za vri- jeme izložbe. U Srijemu .u Mitrovici. naši Ilrvati olja € da podnose nevolje koje i vi tamo u Dubrovaiku, U Mitrovici je većina Hrvata, ali ipak Srbi gospo- duju, U zadnje doba, megju mitrovačkim Hrvati- ma opata se življi pokret, koji su, ko i vaš du- brovački, probudili sami. Srbi: svojom nesnošlji-: vošću. Pa kako je prvih više, to je dičii srpski, prvak Milekić zamislio slobodoumnu osnovu, da se gdruži sa useljeacima Nijemcima, te u to ime po- čeo izdavati i njemačke. novine. U Dubrovniku we gdrušiše s talgonadima, a amo sa Prajizima | Uvijek isti. Nadbiskupska. stolica još uvijek prazna a ga. cijeio će za dogo prazna , i ostati. Magjari neće čestita Hrvata, & popa meće da dopusti da cr+ kvom u Hevatskoj vlada ko drugi. Jeste li vidjeli kako su Stadlera, čije imenovanje bijaše. mal da ne gotov Čin, potisnuli u Hiutergrund ?. Vi ne zna- te zašto. Stadler je uzoran svećenik i strog sta- rešina, mnogo toga ne bi on trpio, a njeki naši poštovani župnici i kanonici ne bi onda imali ra. šta da budu ,Članovi i pristaše narodne stranke.“ Nije naše svećenstvo kao dalmatinsko, amo se ve- ćinom ugodno žive, pa moogi u svojoj udobnosti sjeti se i na.ovaj svijet, a ne misli samo na onaj gore. Jednoga Frankla, uzorita i neporočna čovje- ka, makne se sa službe sko je starčevićanac, ali se zato na kojekakove slabosti oko zatvara, kad: Je dotičnik. ,na&.* Valjda po. onoj Iausovoj koja nalaže Petru da oprosti sedamdeset puta sedam. Pod uzornim pastirom neredi bi naravno. prestali, Naši Dopisi. z Ston, 6 Februara. U Stonjskoj općini imade, samo tri Srba. Je+ od ovijeh jest esbiljni i mudri pop katglički dum "Giulio, Onomadno bio u nekog Hrvata na: vederi, A te tu hvalio svoje &rpstvo govoreći da je pravo 0- vangjelje ono što*piše srpski ,Dubrovnik.“ Ko je bio tu — u Ošljemu — smijao se našemu dum Gjuliu, te ga u brzo .zamukli razlozima. Ali, kad je bilo na napitnici, on da-:se neće kucnuti, kad se napija hrvatstvu nego ako će da napiju srpstvu. [Hrvati naravno ne pristaše na taj šokavi, predlog, a tvoj ti se Srbin stane mamiti kao bijesao, na- zivljuć Hrvate svakakvijem: imenima. Pu ijeda stavi kapu na glava i pobježo niz stube, 'ali ja- dim: saboravi kabanicu, :na što jedan ia družine vikae : Stani Srbine ! ostade ti kabanica,“ Qu še ograu sa kabanicom, ali naopako a Hrvati ga do- pratiše do svoga stana velikim smijehom 1 haba- lukoim gledajući: ga kako jedri ogrudt s kabam- osin naopako. Mi. amnslimo da će ovome Srdinu ostat u pameti oua većera. 'U toliko javljamo cijelome puku oce we 04 Slona do Sutorine, a Navlastito svjjem o- nijem koji poznaju i ne poznaju našega dragoga dum Gjulia, da se je on posrbio. Prima dapače i aDubrovnik,* ali uvjereni smo muktice, jer on ni- je čovjek, da u te stvari troši. Živio naš dum Gju- lio srpski sine i kad god Srbi počau napadati na Hrvate i govoriti, da su Hrvate stvorili popovi, a ti junače. skoči ua obranu srpske popovske časti pa protestuj. Ne boj se nezahvalaosti | Tvoje ime za vijeke će sjati: u hronikama Ostjega: kao veli- kog. genija koji posrbi Ston. Živio dokole'!" Dubrovnik, 8 'Februara: (Ispravak). — Nekakav X-iu zadnjemu bro- ju ovoga lista stane se baviti mojom skromnom osobom, ali sa klevetama i lažima. Zato se sma- tram dužnim onu pišsaniju isprašiti ovako. — Ni- je istina da sam ja desna ruka Steva Vukova i družine, s kojima niti sam dijelio niti dijelim ni |, srbi ponove na Pilam i ove godine ko prošle svo- bijela ni crae bilo u kojekakvim političkim poslo- vima. Nije istina da.su moje propovijedi srpstvom protkane, što može svjedočiti vas bijeli Dubrov- 'nik koji me je često slušao. Nije istina da je kod mene srpska nadutost i intolerantnost, pošto mi' svak i ćud i način poznaje, bez da se falim sam. Nije istina da ja hivatima i opstanak niječem, jer se ja u takove posiove ne uplićem kako i vaš svijet zna. Nije istina da je bilo srpstva u mojoj zadnjoj propovijedi, jer ja tridnevlje S. Vlaha ni- jesam propovijedao. A sto idem u Rab, od sta- rješine sam naaujenjen, kako što 1 prije bijahu - drugi od našijeh, koji su isto. propošijedali, Rao ću i ja, sko Bog da, ovoga puta. — Dakle ta) X-i bio. civili čovjek, pop. fratar Dalwatipac, "Dubrovčanin ja mu dovikujeu : prevatio , si se. *): Ako pak želi zvati moje težnje, uvjerenje, stran- ku, velim mu: ja sar Franjevac. O. 4. Pavlić. . Rijeka. Dubrovačka, 9 Februara. - Čitao sam u zadnjoj Crvenoj Hrvatskoj* nje- što o srpstvu fratra Pavlića, ali jučer bio sam u gradu te ražgovarsjuć se o temu, reklo mi je. je dno čeljade; da će Pavlić dati ispravak da og ni- Srb. Odmah sam pomislio da bi bilo dobro javiti, da u nas u Rijeci ima jedan fratar Srb, koji to :ne može pobiti kako O. Pavlić, jer bi mu se svi |. smijali. To je fratar Marković, koji od fratra no- si samo mantiju. Ovdje u Rijeci ima u sve tri Sr. ba a Marković bio bi četvrti, ali se. oni ne usu- gjuju širiti srpstvo, pokle vide i sami da bi im bio uzaludan posao. Marković se još uzda u svoju filosofiju, da će moć zavesti koga neukoga, te me- gju ostalim čuo sam ga, kako brani Srbe koji da da su usilovani branit se od Hrvata, jer: da ovi ištu Srbima oteti vjeru, Ova tvrdnja u sebi je lu- da, ali u ustima fratra Markovića jest izreka pa- kosa. Ali Riječani mu se rugaju i prigodom pro- šasto svetkovine sv. Vlaha svečano su pokazali ko. liko kod njih moše njegova sma filozofija, rvat is Rijeke. | Rijeka, Rožat, 9 Februara. (Dulrovačko srpstvo. -— Lakardije. —) Već svakomu pa i Semojedim posaat je Dubrovnik ra. eniinogovo riskoj koju brišćaoske novine Im Mom je lin peta zeivszen edit (6/1. Mi. T da čine što ih volja. importantnom prikazuju svijeta; ali-ođeto si1d04, sko izuzmeš onu šaku madošlih hrišćana, cijela ta srpska sila u Dubrovniku spada na nekoliko vru- ćih glava i na desetak tobože liberaloih ex-gja- čića d la Castrapelli. — Da je Dubrovičko srp- stvo niklo u Č.K. velikoj Gimaaziji pozasto je, a najskoli «pod poznatim hrvatskim odrodem pok. Castrapelli, koji je nastojao utuviti u glavu mla- gjem naraštaju spasonosme ideje —; tpske i:Bato «baš nad& je, da će naše srpstvo: re vide. ' tificijozno od: jednog fanatičara (i roka s Blata od Korćule) stroreno, bro čuti ivoje: prof: ciscere de hoc mundo, — jer što nije ma tvrdoj podlogi istine naslonjeno, ne može na dugo bri- stvovati — a do kojeg je bizantinstva :depria ta šaka dubrovačkijeh srba, gdje god se u ovom ko- taru nalazili, Božije je čudo 1 Svi crkovnjaci i svje- tovnjaci kao jedna falaoga složai su u: dozoćan- stvu, nijekanja i zatigjivanju išuno i pravde a najskoli u: niržoji na Hrvate. Prosto im:bilo i uro- dilo im dobrim plodom, ali ; samo (se pojmimo: la- kardije, jer mješte 'da svojim bezočanstvom što- god postignu, gore se bruće. Tako onaj čovo, što u samozvanom ,Dubrovniku* po imenom .,Orlan- do“ avoje lakardije izaaša, hotio je :da se u: zad- njem broju dotakne. i osobe župnika od Rožata, spočitavajuć mu _koješta. U koliko se mene tiće, -ja mu bez straha odgovaram, da je lažna fanaciot- ska izmišljotina da ja mojim: Parokijanima -nije- sam dao Svečanosti: našega slavhoga Parca — u- čestvovati s barjacima i puškaranjem po običaju. Ja sam paće umah, istom je Ugledno 'Riječko Op- ćinsko Upraviteljstvo svoje pismo pod Br. 40. 29 prošloga meni dostavilo, ja sam se velju pobri- nuo, da svoje Parokijane opomeuem s Oltara, da retenoj svečanosti po običaju učestvuju. Nu pos- lije kad sam dočuo što se u Rijeci snuje, ako ja - > junačtva — zviždanjem itd. rekao sam da ako u Dubrovniku ima biti nereda sa strane Rije- čana, da gledaju što će učiniti o otići 0 ue otići : Golema je pak ,Orlando- va“ laž, da sam ja a Oltara prijetio, kako vli$- ko klepetalo, ako i ne diredte, ma judirecte 0 me- ni tvrdi. Ja tia ovu swatrsth' ispod 'svojeg dosto- janstva da što odgovorim, nego se poživljem na svjedočanstvo svega ovoja pukti. A što jostera ho- će dam sam i ja pobunio g. Načelnika, upućivam ga da mu ob ovomu istinu kaže gosp. načelnik isti.: Napokon pak“ ,Orlando* hoće da sem :im bar- "jak činio zatvoriti: Evo što'je ovdje a stvari : Bu- duć jedun stbin' nota Gene prijetid marođa da će 'on barjak iz matice silom oteti, dogjoše X meni -ne- 'koliko Riječana govoreći, da ako ovaj srb sta sli- tna izvede, : da neće zdrave glaveido Gruža dać, te odoše i barjak u kuću jednog od crkovinarstba satvoriše, da se od dvijuh sala stjeme k manjem. Ovoliko smatrao sam dožuošću da adgavorim sa Iskariije srpskog klepetala, a 40 potrebe izazvan evo me opet, zdajeć i ja velo dobro kao i .,Or- lanido* gdje zec leši. “ JOGA D 0. Lujo Ueeellini Upravitelj Nagd etota: Rijeka Dubrovačka, 9 'februsta, — Neka mi se dozvoli gosp., Uredniče, da, rečem koje o svečanosti s, Vlaha. Noma Riječenina,. koji kad je stupio taj dan u grad, da pije bio sapitan ma od koga-bilo : ,Gdje su Riječki barjagi 2 bez njih nema šivahnosti ni veselja 1% 1 doista, kogod je prisustovo svečanosti, biće se osvjedočio. da ui- jedne godine kukavnije nije ispalo što ove. — Na- ši dubrovčani i naša okolica zna za uzrok, ali je dobro da i naša braća te su daleko sazoaju koju. — Lani dakle naša hrvatska glazba u oči s. Vla- ha posjetila je našu Rijeku t, j. našeg načelnika gosp. Vlaha Kisića, da mu nagove imendan. Sutri dan sakupili su se svi barjaci, ispred kojih je svi- rola naša muzika, Kad se stupilo na Pile adio gu kovine poćeraše pašu musiko, da vile no ia Prvi što su bili teško su se usnemirili, de gi u triabuci sa ništa ne soli, Poslje | hod svršio, poletio je glas od Riječanina. es ječanina ko, munja, i e" bijeli do usa barjake i da pogju kući, sli ih dragi miriši i ta. Dial Pee i I dali pratiti od stare musikel —