Br. 7. : List izlazi svakom subotom, a cijena mu ja unaprijed za Dubrovnik: na cijela go- || godina fior. 4: 50, na po godine for, 2; 25;.sa inozemstvo flor. 4 i postarski troškovi. | Pojedini broj stoji 10 novč, Ko ne vrati list kad mu pretplata mine, smatra se | da je predbrojea i za došasto polagodište. e krute “Česi; Česi! ... Najnoviji glasovi iz Beča javljaju mogućnost definitivnog, rasula mladočeške stranke.. Realiste bi se odijelili, od, radikalne frakcije, te bi postali nje- ka vrst stare, desnice, a ostali slijedili bi svoju ME omvišsarova sh Ako se to dogodi mi Slaveni monarkije vra- ćamo se opet u ono; doba, kad je Rieger kraljevao megju češkim narodom i kad su iz Beča hranili Staročehe mrvicama. Mi_ne dvojimo, da_ realisti- čna frakcija mladočeške stranke, kad bi se odluči- la na korak, o kome u. ovo žadnje doba dosta sni- jevaše; da toga neće učiniti bez njekih koncesija. Ali koncesije, podane joj od Tasff-a, ne bi mogle da ispune ni deseti dio današnjeg češkog progra- ma. Samo bi se opet vratili ;na; staru politiku o- portunizma, politiku mrvica, koja je Češku dove- la do bečkijeh punktacija. Mi u velike štujemo ljudi. realističue :frakci- je; mi njima ne, porićemo velikih sposobnosti i čvrstoću načela, osnovanih, na modernom poziti- vizmu. Ali oni .su prenaglili. Njihova stranka, bila je otrauka češku budućuvvtiy — 4) Mi mala je da blagotvorno djeluje tek onda, kad se izvede ono što izrazito prestavlja radikalua frak- cija Gregrove boje. Doba borbe i čeznuća za 1de- jalnim, za nečim što ne opstoji svršilo bi, a uas- tupilo doba rada i aktivne politike, koja se ne bi temeljila na negaciji. Valjda je Masaryku i družini dodijalo čeka- ti, kad oni hoće da se bace u politiku. kombina- cija grofa Tasffea ? Po svoj prilici, njima ne bi bi- lo zazorno igrati ae diplomacije. i lukavošti sa lje-, vigom, čiju ,prevlsst kod. vlade“ misle ovako sus- taviti. Oni su dosta okretni, ali je austrijski pre- mier najlukaviji diplomata J.urope, pak će ih izigrati * po e: "+ Politička pitanja mi dijelimo na velika f ma- la. Velika su pitanja pitanja načela, mala su intri- gua, ja li takove naravi, da odmeh panu, čim se riješe ona prva. sati Kad se koće da se ruinira jedna strauka, onda treba, ako je ikako moguće; pomaknuti joj malo-na stranu: njezino veliko: pitanje, & na njego- vo mjesto postaviti nekoliko malih pitanja, na 0- ko: velike: važuosti, Prihvatili: ih, gotova je, Malo. po malo škrenuće 'sa svoga puta, a da to sama ne opazi. žo - šlevošul Posljedice ovakih manovra i mi Hrvati nemi- lo, osjećamo... Dobar dio našeg naroda zabavlja se danas malim poslima i ispovijedanjem ghnačela* drugotue vrijednost, a velika ma spavaju tvrdi sanak. Regbi da će se 1 Česi prevariti, Patauje 0 prevlasti njemačke ljevice i struh da ona ne do- gje na vladu,. što ga. pire oportuniste, učinilo je da se. mpoge. vešuijega smetao na stranu. Kad se jedan narod na nješto odvažio, oo mora da ustraje, dok ne poluči što je htio. Pri- vremenog odričaoja ne smije da bude, Zato koli jadnu figuru čini ona stranka, koja je na svojoj gištavi napisala: Kraljevina Češka, ill: Kraljevi: na Hrvatska, a sutra bi ju odložila semo jet joj se obećao: narodni jezik u uredima ili ti kakva radnja ua ekonomskom polju! Ona bi tad svojim načelom trgoval&, => ole 1 = Meje oasoviena o osobama, Tina ljudi skros O DUBROVNIKU 19. Tebruata 1899. tiskaju po pogodbi. konservativne ćudi, kojim se ne mili borba, novo- terija i sve ono Što oni krste ,prećeranim ;“ a i- ma ih opet, kojim ništa nije dovoljno prevratno, te: iz jednog radikalizma upadaju u gori, a sve bi rušili u ime ideje.“ Najskrajnja nuanca prvih jest lijenost i mrtvilo, da ne rečemo politička hi- pohondrija, a kod drugih mahnitost. Ali ovo nijesu nikakve vrline. Krepost je, da čovjek, kad mu razbor nalaže, radi i protiv svoje prirogjene ćudi, da se konservativizam u potrobi pretvori. u radikalstvo i obratno. Naše je skrovno mnijenje, da sadašnjost od prvoga traži većih žrtava. Češki realiste izdržaše donekle, no kako se čini počioju popuštati na našu veliku štetu. Mi vapimo da se to ne dogodi, jer, kako na- tuknusimo, slavenstvo Aastrije krenulo bi deset godina nazad — a moguće i više. Česi, alem ka- men i Zvijezda prehodnica slavenstva i prvi spo- bornici državopravnih i narodnih težnja, ne bi i- mali na po puta sustati. Nadamo se da neće, U tom slučaju ovaj članak kao aktualnost me gubi vrijednosti. Slaži za nas. Iseljivanje Muhamedanaca. O iseljivanju naa muhamedanaca maogo se govoti i piše. Naši prijatelji to žale i teško žale, te bi nas rada od toga odvratili, govoreći nam, da ne činimo lijepo što ostavljamo svoju milu do- movinu. To je lijep savjet i prijateljsko osjećanje. I zbilja nije lijepo da se mi, prasjedioci mile nam domovine: selimo u tugji nepoznati svijet. — Ti uaši prijatelji na razne načine shvaćaju to naše postupanje ; te jedni drže, da to činimo iz negna- nja, a drugi vele, da smo nemarni i da nemamo pravih osjećaja sa domovinom. 1 jedno i drugo mišljenje krivo je. — Mi znamo, da se nije dobro seliti ;.a imamno pak i domovinske ljubavi ; ljuba- vi čiste i žarke za milom grudom naše seulje ; ali drugi su razlozi, koji nas gone u tugji svijet. Mi smo kako je poznato zaostali posve u kulturi toli u gospodarstvenoj,: koli u duševnoj. A jer smo taki ostali hiljada je ugroka. Tako smo opet zaostali u trgovini, te nam je tugji ćo- vjek preuzeo cijelu trgovinu, a wi ostali mahajućih šaka. — Gospodarstvo nisko palo, a potrebe pona- rasle; hoće se više poreza, više uekakovih daća i hiljadu drugi stvori. — Zaragiuje se malo; jer niti ima zgodne priliko za sad, a niti su naši sposobni. — 1 tako ne napredujući ni duševno mi gospodarstveno, trošimo 1g glavuice, koja mora da istroši, ako se njoj ne primiče, Ovo govori: uo za jedan dio naroda, — To bi bilo s je- due strane, a drugo je što nam se i mnoga pra- va krate, na koja mi imamo pravo. A krate nam se za to, jer ih mi i me tražimo, ne tražimo ih, jer ne umijemo, jer se malo brinemo za naukom, a za naukom se brinemo imalo za to, jer nijesu sva srestva i naša: prava nam pružena, Cako da- kle trošeći, a ne radeći, ma samo da propadamo, S toga jedan wuhsmedanac, videći da svaki Uau ide natrag, to da se spasi očite propasti, bježi i stli se u tugji svijet, Misli tamo proći bolje, ili bar ako propane, u tugjini će propssti, To jo razlog, da se imi selima! Koje kriv tome? Da/ li: imi sami ; ili vlada? Po mome: mmaljenju | ml | | Rukopisi se ne vraćajo. dinu fior. 4, na po godine fior. 2; Za Austro-Ugarsku, Bosnu i Horcegovwnu: na cijelu | šalju ZI) i “ vu piaćaju se upravi ,Crvene Hrvatske“ u Dubrovniku a dopisi Za oglase, zahvale i ost. plaća se 10 novč, po retku, a oglasi koji se više puta Listove nefrankirane ne prima ni uredništvo ni uprava, vlada. Ali na Žalost ovoga mnogi ne shvaća — ili neće da shvati, te po tom svu krivnju obara, na nas. Tako je meki dopisnik iz Banjeluke u »Narodnom Listu“ u dopisu, u kojem žali naše iseljivanje krupnu pogrešku i nesmisao izvalio. Do- pisnik govoreći o iselenju, veli: ,ti se glasovi (o iselenju) i za to šire, da se imponira vladi, koja ne rado to iseljivanje trpi...“ = ||) >! Šta se tim htjelo reći ? Mi govorimo 0 ise- lenju za to, da vladi imponujemo? i Je li 1? Koli- ki apsurdum ! Što se čini za muka i nevolju tešku, neki ljudi tumače to kao obiješt sita :Vlaščeta. Čudnovato? A što veli, da to vlada ne rado 'trpi; to je bome zeleno. — Za tim dopisnik Narodiog: Lista* nastavlja ovako: ,Megjutim, takov'“ poštu“ pak mogao bi prisihti vladu, da zakone odreili,; da svaki iseljenik nema prava na povratak :da gubi pravo na nepokretno imanje. itd.“ — Ja to: ga nesmisla i te bezočnosti! Zar se tako igje u susret ovoj bolesti i ovom jadu ? Ovo je istina rak rana kod nas, ali najprije valja ispitati uzrok naše bolesti, te proučiv zrelo, onda mu pražiti pravog lijeka, koji će ranu zacijeliti, a ne bacati lijekove, koji ranu pozlegjuju i rastrovavaju. = tim dopisom dogodilo se Jos vise cuuv — vej sv. pis prenio i ,Bošnjak* glasilo (I) nas muhameda- naca. Kako čeljad u opće što su oko » Bošnjaka“ ne paze ni na što ono, što dolazi u taj list, tako je u nj došlo više puta protuslovja i bezmislica. Takim je načinom došao i ovaj dopis ; mo- glo bi se reći, da ga ,družba“ nije ni pročitala, da nije popratnih ređaka, u kojijem ko s nekak- vim zadovoljstvom to ističe. Po svoj priliči da ja družba“ to primila u svoj list za to: jer se viče na Srbiju ; a možda je i to — oskudica gradiva Dakle i Bošnjak“ vjeroje, da bi se tia onaj način stalo na put iseljivanju ?1 Diškako da to so- ra vjerovati, kad uopće i ne misli 0 svojoj braći; nego što čuje to i govori ko papiga. — Ta bor ,Bošnjak* ja iko mogao bi koristiti svojoj braći, samo da hoće. U mjesto naklapati o , Bodadstvu“ i vikati ma Srbiju i ponavljati po stoti pit uki- iuće robote, trebao bi da se brine za narod, da mu vida rane i pruža naravne lijeka, ako je spo+ soban za to, uko li nije, nek bar ne unosi ruke, jer gore truje: Šta je korist narodu od ,Bošnja- kove“ vike: ,Lijepa naša Bosna, jezik i narod- nost?* Ništa ! to dupače warod rastožoje, jet mu se na papiru piše med i maslo, a siromah na- rod u uaravi vidi ijed i pelin. — Šta treba, da gas ,Bošnjak* braw od Hrvata ? Ta budimo mi najprije malko naprelniji i zauzotniji Za svoje, pa ćemo se i sami znati obraniti od toga, ako nam to šteti kao što hoće Bošnjak.“ Bvlje je da uBošnjak* narod budi i vodi spasono&nom stazom ; nego da nam još gore otešćava ovaj, teški položaj, sa svojom drekom o Bosanišmu. MR :' Nek ,Bošajak* gleda, da koliko je moguće. narođu pomaže, nek iznosi na javnost tiepravice koje se čine narodu, nek natod podučava što tre- ba, pa će biti manje sla, a više dobri, ma izeljivanja, a više napretka. Ali ko će to dlniti? JBolnjsk* tar? Ne! brate ; njemu je dosta, ško viče na Hrvate, Srbe i ako do neba drže fra Antu Koježevića | njegovu ismišljenu bosansku narodnost. Ako hoće da se bavi uopće oja, mak da pc i,