Naši Dopisi. Bosna, 15 februara. Narodna_poslovica veli: ,Koza i kad papci- ma oteže, gori rep diže.“ Srbi na sve strane ko- lju se kao šumske zvijeri, a naročito preko Drine gdje je prava anarkija zavladala, ali opet oni tru- be u svakom svom listiću, da sve južne zemlje su zgoljne srpske, a da na tim zemljama samo srpaka djeca živu, pa ili oni metanisali, ili kla- njali, ili se ua četiri mjesta krstili, — 7, Oruarpsku letargiju svake godine ponovi spomen na sv. Savu. — Sveti je Savo prvi božiji svetac, pače kad se i sam bog katkad oglaši i prividao žapusti “ srb&diju, sveti Savo kao koreniti Srb, svoje se djece ne zaboravlja, nego im nepre- fitano prštom pokazuje Kosovopolje i kosturnicu palih oadje junaka, samih srba, a druge kakve narodnosti i vjere tude nije ni bilo, i ako bi po- vijest inače što dokazala ona — laže. — Dan sv. Save dakle pobuni srpsku djecu gdjegod ih ima na svijetu, a oni na taj glas složno skoče svi brez razlike, svećenik, trgovac, seljak, zanatlija, muško žensko, dakle žušti quanti, pa uz gusle bude Kra- ljevića Marka, starog Bogdaua, braću Jugovića i sve davno pomrvše srpske sinove i zovu ih na osvetu na Kosovo. Deklamacijama zova silnog Dašana da se već jednom probudi i da obnovi svoje bez- granično carstvo, jer se već razmnožilo toliko sr- badije, da ne imaju dovoljuo prostora na Balkanu itd. Ovo se propovijeda kod zabave, u školi pa i u crkvi mora da se čuje barem dvadeset puta srpsko ime. Po običaju dobiju pozivke za ovu svečanost ioni drugi jogunice koji su istina srbi (!) ali udruge vere,“ kao n. pr. Muhamedanci i šokci. — Ove pozivnice štampaju se obićno u Vršcu i No- vom Sadu; a otkad su iz Beograda novcem po- digli u Zagrebu štampariju, odtad najradije u srpskom Zagrebu štampaju pozivnice: — Nasi šokci katolici povode se za svakim vjetrom. Tako su prije pravili kod svojih zabava pozivnice sa tri boje: crveno, bijela, plava boja. — U sredi- ni Bosanska Kruna su prekriženim ključima i sa dvije arapske glave. — Sad im je pokazan druga- čiji grb i druge boje zastave, i to su odmah za ljubav mira poprimili a staro napustili. Ali samo oni. A Srbi? Oni ma gdje bili, ma pod kog vla- dara spadali, imaju jedan te isti grb, jednu te istu zastavu. — Na ovo su se iz početka okupa- cije njekoji oficiri ljutili, ali kasnije tomu se svi- koše. Moguće da im je tako iz Pešte pami- gnuto, jer eno papirnati ,Dubrovnik“ u jednom svom broju veli, da je sam ministar bosanski iz- razio se, da je u Bosni samo srpski narod i Bo- sna da je srpaka zewlja. Šta veli na ovo sara- jevski ,Bošnjak ?* Ko ima pravo? Ili ,Bošojak“ ili Kallay, il je to kako se nama čini izmišljoti- pa ,Nadridubrovnika ?“ I ja sam imao sreću dobiti jednu pozivnicu na sveto-savsku besjedu. Ova pozivnica je štam- pana u srpskoj štampariji u srpskom Zagrebu. Na toj pozivnici stoji srpski grb «|: sa 4. e. Dakle prijestolnica hrvatska pala je brez topovah u vlaat srpaku. Eh, .al to su junaci! Na taj način bez megdana i bez mrtve glave i mubamedanci su iz Srbije protjerani. — A tako će ih i iz srpske Bo- sne opet. maknuti dalje u Mekku i Medinu, a ka- tolike u Riw. Nu pokraj svega toga, Srbima fali ipak jedno. Prava je nemoralnost kod Srba zavladala, na- ročito tamo preko Drine te po Srijemu i Banatu. — Eno prije jednog decenija sam je Ristić kao ministar na oto se potužio, da se naime u svima školama s malom iznimkom bezbožtvo uči. — A ko je ikada putovao Srijemom i Srbijom, mogao ge je ha oči osvjedočiti, da megju hrišćanima pra- va kuga i brezćudoregje vlada. — Kakvih nemo- ralnih knjižica širi se .po Srijemu i Banatu a na. dasve Srbiji, tomu bi se svak začudio, — Odtud ona česta ubojstva, požari, razbojničtva i druga djela po samu državu pogibeljna, — Pa da takov narod osnuje i ustali jaku državu? Da takav mo- tal .trpi na čelu svoje uprave vladaoca, ili vladu ? To nikada biti ne može, & to nas i svagdanje iz- kustvo uči. <- Pod taku pokvarenu srbadiju Bos- pa i Hercegovina pasti neće, dok jednog katoli. A ka'f Muhameđanhca u dašoj otačbiol bude, — Mi hoćemo da ostanemo u ovoj monarkiji, kao vijer- ni sinovi sjajne dinastije Habsburgovića, samo že- limo da se naš jezik, naša narodnost i naša pra- va obezbijede, pa niko bolji do nas |! Bosanski Hrvat. Velaluka, polovicom februara. O mila naša uzdanico, dična ,C. H.* ustopi nam dva retka da se malo izjadamo i našu nevo- lju otkrijemo čitavome svijetu, jer nam je više do- gorjelo. Ne ima, mislimo, zapuštenije varoši u Dalmaciji, od naše, sasvim da ju je narav ob+ darila svakom prirodnom milošću kao malo gdje. U svojoj skromnosti razvijala se po sebi jako lije- po, te stupala :k boljoj budućuosti “koja je čeka- la brzim korskom, što može posvjedočiti svaki koji god se je i malo upoznao $ njome. Svak je uvidio da koli priroda i položaj, toli obrtaost obe- Gavale su nam krasni razvitak i napredak. Nu na žalost, od nazad nekoliko godina op- kolio nas je i obaigrao neki zloduh, koji potpo- možen od nekih skutonoša njegovih, iz susjestva, ljudi bez srca i pravednosti, upotrebi sva moguća srestva kako da nas iskopa i sasvim aništi, di- žući nam mal ne zadnji zalogaj kruha, što nam po pravu i zakonu ide. Pak nije ni to dosta. Osim materijaloe propasti sto nam prijeti, prilazi i go- ra i pogibeljnija, propast duševna, koja ubija i du- šu i tijelo. Od prve se mnogo ne čadimo. Nu ova druga, ako se obistini, kako nešto čujemo, biti će pričanja dok bude svijeta i vijeka. Kolovogja ove zadnje jest crna ptica zlokobnica, koji pod ov- čjom kožom krije vućju ćud. Dosta i dosta nam je jada bilo i do sad, tako da smo bili došli do zdvojnosti. I baš kad se nadasmo uskrsnuti, te na- še jade zaboraviti, huda ptici zaplela mreža s po- imoću njekih inostranskih pridošlica, da nas sasvim izkorene. Još suviše je naumljeno i babu autono- miju nam poslati, te tako ju u ovom emipnentao hrvatskom kraju opet podignuti. Ali se tvrdo i jedau i drugi varaju, jer još u nami ima dosta snage, ljubavi i jedinstva, te bismo prije svi poginuli nego puštali da nas yara- ju i da nas upropašćuju. Skup Velelučana. Orašac, 20 Februara 1893. Ne zamjerite mi, cijenjeni gospodine uredni- Će, ako Vam se odavna nijesam javio s ovih stra- na. Nije do toga da Vum se nijesam imao 0 čemu javiti, nego je do moje mirne ćudi, te doista ne bi mi danas, da mi nije prekipjelo na ono što se laživo i bezobrazno piše u broju 29 i $2 hrišćan: skog lista, te da ne bi ko pomislio, da će biti možda sto istinita i da će biti ao zavladalo srp- stvo, ustajem da pobijem dopisnika. Prije svega milo mi je gdje Vam mogu javi- viti, da je amo svegi bio hrvatski narod, pa da i danas Bogu hvala vlada čisto hrvatski duh; a da u cijelom općini nema uego četiri srbića. Da je ovo istinito evo dokaza : lanjske je godine Općin- sko Vijeće jednoglasno zaključilo da službeni jezik bude isključivo brvatski. Ako ovo nije istina ne- ka me pobije ,mali Radojica“, a neka laživo ne dokazuje da općina arijemlje otrag 10 godina pod hrvatskim jarmom. Od tu četiri srbića imamo ga našu nesreću koga i u Orašcu, a to je uprav oni dopisnik što se potpisuje ,Mali radojica,“ Da ne bi ko pomislio da pije ovaj izrod domorodac, ja- vit mi je da nije već pridoslica, koji je, kako on to 0 nama kaže, došao u Orašac gd i bos. Po i- menu ga neću kazati ali je prosmicasta stasa, sub kao bakaljar, orlova nosa, brkova kao u zeca, dla. ke kao u lisice, oči kao u lika, nosi crne očale, vuk u koži od janjeta, Kud god ide svukud srpske pjesme pjeva, vijera se u Zatonu, jer se nada že- nit do 2-8 godine, stao zaludu širit srpsku propa- gandu, te pošto mu to me ide za rukom, slijedi bacati se klevetom i lažima ua veleč. Kliševskog Župnika i na Općinskog načelnika, kao da su mu oni krivi gdje mu ue može uspjevati srpstvo u Orašcu. E, klevetniče, ja znam da je tebi teško gdje ti tvojom srpskom propagandom ne možeš uspjeti, ali tomu nije kriv ni veleč, Kliševski Žu- poik ni Općinski Načelnik ; narod je oni koji štu- je hrvatske svetinje, pa ga niko od toga ne mo- že odstraniti, i radi toga nemoj rigat zloću na veleč; Župaika Kliševskog ni Naćelnika, niti isnag. Šati laži, što jih vrag u snu ne bi izmislid. Kadi se, nesrećo, Dum Niko Zlovečera Župnik Klišev- ski ljubljen je od naroda ko prvi u pokrajini radi njegove mirne ćudi, poštenja, dušobrižničke. slu- žnosti i hrvatstva. Nije on, kao i ti, izrod svoga mjesta i naroda i da ti nije sveto mpi ono što ti se prijateljski povjeri, već služiš se tim da ocrnis one, koji su te na dobru vjeru branili, te cijeneć, da ako si i nadri-srbeuda da mećeš dotle spasti. Župnik Kliševski nije, kao ti, zlo gledan u nato- du, pa kad te vide putem šetat parod te prstom kaže ko kakva arlekina. Bit ćeš čuo kako govore da si došao da nas posrbiš u Orašcu: , Eno ga, eno ga — ima se brzo žeuit, vjerio se u Zatonu“ itd. E moj klevetniće zašto ti nijesi :ukorio sato sebe, jer si mnogo Bogu sagriješio radi tvoje srpske si- Je, a ne bavio se o lažina i klevetama proti ne- vinim osobawa koji ispod ujihova dostojanstva ne- će ni da ti odgovore. Imadu pravo, nemadu ni ko- mu odazivati se ali ja sam i prije tebe prorešetao pa evo me opet. Ti si se pomamio na gosp. Na- čelnika jer ti nije opalilo oa0 neko pismo, ali ti je sve zaludu, namjerio si se na meštre. Biće ti zamjerio, i ožalostivio se tvoj pobratim Savica, i desna ruka Stevo Vukov, kojim bićeš se bio o- bratio, da ti pretiskaju i iskažu tvoju nevinost pred stpakom publikom, ali jadan prevario si se, jer na- rod, vaškolik uzrujao se proti tebi. Načelaik iwo- rao je iskati lijeka i tebe obraniti, ti znaš i kad i kako, a ti proti njemu svakih laži, Ti se usu- gjuješ pisati da je ou kriv što nijesu barjaci iz Zatoua, Orašca, Tratenoga i Kliševa ove godine po- šli u grad na svečanost Svetoga Vlahi. OQa nije tomu kriv, sam je uarod odlučio da dok bude srp- ska glazba, i srpska općina u Dubrovniku, da ne- će nikad s barjacima hodit a vidjet ćeš, ako Bog da, kad bude naša glazba na svećanosti svirat, ko- liko će barjaka iz naše Općiue kao i prije u grad. Znam da će te ovo boljet, i ti ćeš pisat u tvomu lista da ti nijesi dopisnik ,mali Radojica“ a da će ti tvoj Stevo potvrdit, ali zaludu, ja u temu pe vjerujem ni tebi ni njemu. Ako sve što si do sad radio pošlo ti je li- šo. i ako se narod proti tebi uzbunjen umirio, treba ti zahvaliti gosp. Načelaiku. Gledaj - što ra- diš i koliko si Bogu sagriješio, jer ćeš se kajat, kad ti ne bude na vrijeme. Kani se srpstva, jer ga Orašani ne poznadu. Znabudi da si usijao proti sebi najgoru mržnju u narodu. Spomeni se one što si ua Božić rekao narodu: sve što više bude- te proti meni, sve ću ja to više pretljat. A zašto je puk proti tebi? Zašto? odgovori, ako ne radi tvoga srpstva, koje mu je više dodijalo. Razaisli '| dobro, prije nego staneš što pisat, jer drugčije mi ćemo Orašani bolje pjevat unaprijeda, buduć gmo više siti tvoga bizantinstva, Dakle na oprez, budi u srcu ako ćeš i Kinez, ali to tvoje osvje- dočenje ue nameći uarodu nego drži ga podusena u sebi. Mi to srpstvo ne ražumijemo imegju nami vidjet, jerbo bi se moglo dogoditi vraga i nje- gova oca. Orašanin. Rijeka, Mokošica, 20 Februara. Čovjek pametan, i koga oholast nije zaslije- pila, kada se o čem privari, i drugi mu dokaže da je ua krivomu putu, odmah promijeui svoje mnijenje, Nasuprot čovjek ohol ni najnepobinijoj istim uo pridaje se, već joj ludo prkosi, te se i lažima služi, eda bi zadovoljio svojoj strasti, Ova» ko se dogagja i našim nadri-srbima. Riječani pri- godoin prošaste svetkovine sv, Vlaha svojom otsut+ nosti sa barjacima, očevidno dokazaše, kako je izmišljena srpska tvrdnja da je Rijeka Dubrovač- ka srpska, te namješte Srbi da otvore oči i ne puštaju se strusti, te da reknu:; ,privarili 8mo se; Rijeka je skroz hrvatska a ne kako smo mi is- mislili da je srpska“; a oui, što ih ovdje možeš na pet prsta piobrojiti, sa svojim ortacima u gradu, sakupiše se u vijeće, te skovaše onaj dopis 18 Ri- jeke od 10 Februara pod imenom Urlić Pavle, koji je pun laži svrha do dna, Riječani nijesu došli u grad sa barjacima, ovo je fakt koji _se ne može pobiti, a što će onda srpska nadutost? Nema dru- ge nego se prihvatiti laži, To toliko ih je strast gaslijepila da ne zuadu što govore ; sato počeše učiti popove kako imadu puku propovijedati i da- vati im nekakve savjete koga imadu alušati, da. 46