Br. '2.

U DUBROVNIKU 18. Februara 1899.





List islazi svakom subotom, a cijena ma je unaprijed za Dubrovnik ; na cijelu go-
dinu for. 4, na p& godine for. 2; Za Adstr0- Ugarsku, Bosnu i Heresgovinu: na cijelu
godinu for. 4: 50, na p& godine for; 2: 25; sa inosemstvo for, 4 i poštarski troškovi.

Pojedini broj stoji 10 nov.

Ko ne vrati list kad ma pretplata. mine, smatra se da je predbrojen i sa doša-

sto polugodište. |

A NAVAT

Pretplata i oglasi plaćaja se upravi ,Orvene Heratsko“ a Dubrovnika a dopisi. la-

lju se Uredništvu.

po pogodbi .






—- z 3 =
, Ti

Poziv na pretplatu.

Otvaramo pretplatu na drugu godinu
našega lista.

Cijena je ,Crvenoj Hrvatskoj“ za Au-
stro-Ugarsku i Bosnu Hercegovinu va godinu
4) fior. a na po godine _2 fior. 25 novč. Za
ostale zemlje 4 fior. i poštarski troškovi.

Ovom prigodom preporučamo rodoljubi-
bima, te nijesu predbrojeni neka nas potpo-
mognu točnom pretplatom u ovoj borbi za
hrvatstvo. Cijena listu razmjerno prama tro-
škovima vrlo je umjerena.

Uprava ,Crvene Hrvatske.“



Jugoslavenska uzajamnost,

Nema vele dana, da je u Zagrebu izišla ći-
riligom : napisana brošura ,Uzajamnost  južnijeh
Slovena“, koja je bila preštampana iz tamošnjega
veliko-srpskog lista. Kad smo je oseli u ruke, na
prvi mah ipo samome naslovu gonetali smo, da
će kajišica, ili bolje njezin pisac zagovarati tu u-
zajamnost na temelju stanovitih načela. Ali kad
malo bolje u nju povirismo, uvidjesmo da je to
njeka vrst ,povijesti“: rečene ozajamnosti zadnjih
decenija ovoga vijeka. Da: istinu Kažemo sjekoti
znatiželjoošću uzesmo: čitati \ova“ srpsku radnju.
Vakla nas želja da vidimo kakoće se neznani pi-
sac iskopat is škripos i: opravdst svoje“Srbe) ko-
ji-su, kako je već i :taloj djeći d6liro poznato,
odbaciti sve ono šta:su Bevati od "početka nuro-
daoga preporoda do dusa» o. za tu <
pu ideju.

> Pisac isvakao se baš po' krpidni: Odmah
Da početku čita se; kako Brbija ,'.....Od srca že-
sloći spasa svojoj braći, zasnova plemenitu misao
#0 zajedničkom, solidarnom radu svijeh Slovena
sta balkanskom poluotoku, uvjereva, ila će se ti-
sjem načinom Balkan imoći apasiti svojijeh vje-
skovnijeb prijatelja“ i neprijatelja. Koez Mihaj-
slo radio je na toj plemenitoj zadaći, te je za to
spredobio i velikog.... (Nikad čitatelj ne bi po-
godio koga je to bio predobio. Svak će pomisliti,
da je za tu ideju predobio Strosmajera) .....
»magjarskog revolucijonera Košuta*//! (str. 4.)

Ova jedina tačka dosta je da' svaki, koji i
malo pozna sašu tek prošlu povijest, dobije pra-
vk:osd o čitavoj brošuri i o Srbima koji svake is-
mišljotine pišu, štampavaju i preštsmpavaju, te
s velikom nasladom čitaju. a dajmo što se kaže
male dalje :,

* 'sKad nije bilo moguća izvesti politiški “za-
ojednički sad, mnogi rodoljubi (koji?) zamfsliše
sSojednicu na kulturnom kojin polju, da-
odevno zajednivu, koja bi
olidarnosti, U tu dođavnu zajedricu imali su pri.
ostupe i narodi isvan nesavisnijek državica, kako:
oli i oni sudjelovali u sajedničkom radu. '*

Plementte li mish1 A!? kuja korht “kad -pto-'
kleti Bugari i Bevati oprijeđe se Bovinistički sve-
mu, pa si... podigode bajku oa srpsko ime, te
ošlje vikakovo čudo, što Srbi -isgubiše svaku na-
odo, da Go oo moći oraditi išta  gajedničkoga

gene (ste. 6) Kaše 00 da su Brbi svojim pona»

pat političkoj so- |





Šanjem dodijali svakomu, ali to nije istina jer pi-
sac malo u niže veli : ,Ne, Srbi nijesu nikada bi-
»li neprijatelji srodnijem i najbližijem  slovenski-
jem plemenima: oni nijesu nikada ništa počimali
»Da štetu slavenskijem narodima i t, d.*

Ovo je samo uvod. Dalje nam gospodin ne-
znani pisac pripovijeda, kako su Srbi uvijek sve
pokušali i žrtvovali za slavensku uzajamnost na
jugu, ali su našli dvije zaprijeke: Bugare i Hr-
vate, koji su sve moguće uradili, da tu solidar-
tost uduše. Bugari na pr. hoće da sve pobugare.
To je, ako slušamo pisca, nezahvalni narod, koji
nepriznaje velikih usluga što su im Srbi učinili.
Svu Macedoniju hoće da Srbima otmu, a uz nju
i Staru Srbiju. Oni su tako. bezobrazni da tvrde
da je sva zapadna Bugarska naseljena njihovim
narodom. 1 u istoj Sofiji, kažu, da su Bugari, a
g. pisac zna dasu tamo sami srbi. Narod kaže da
govori bugarski, ali to &amo od straha. A kako
su uezahvalni ti Bugari! Dok ,. . . se srpski po-
nlitičari tada (za oslobogjenja i prije) zanimahu
»plemenitom mišlju o federaciji balkanskih naro-
nda, kojoj je (varavno) Srbija mor: biti vogj,
"dotle usijane glave presćavnika _ bugarskoga na-
»rođda, — koji je svoj apas iz ropskoga stanja 0-
sčekivao jedino od Srbije (ah!) — demoostrativ-
ano poricahu naukom i historijom dokasano i o-
nsvjedočeno  etmografsko i naravno pravo srpsko-
«Jo naroda na (čujte!) semlje u prostoru stare
»Carevine.“ (str, 15.) Čudnovato da nam je pisac
zaboravio kazat kako su se Bugari toliko pretje-
rani, da su htjeli svu Srbiju proždrijeti, ali kako
gu ih viteški Srbi dočekali kod Slivnice i tu ih
lametom utukli tako, da im viđe nikad ne pane
na pamet kretat u Srbe. To se je moralo istaknuti.

Na str. 35 zove pisac i Tursku, valjda u
ime južne slovenske uzajamnosti, u pomoć pro-
tiv Bugara, jer neka Turci dobro upamte, da
ašu od avijeh potčinjenijeh  aarodnosti nalazili
anajviše pomoći kod Srba.* (str. 38.) Neka dakle
Turska neda Bugarima ništa ,jer što Turska da-
«de Bugarima, neće ostati bugarsko, nego će do-
«ći u ruke bugarskijeh protektora.“

A Hrvati? Hrvati su, gotovo bismo rekli,
grgji nego i Bugari. Kada se Čitaju one stranice,
u kojima se govori o tome, kako su. Hrvati prije-
čili uzajamoost južnijeh Slavena, đini se kao da
je sva Hrvatska, Slavonija i Dalmacija napučena
samim ovejanim Srbima, koji su se borili i danas
se bore za ništa nego za slogu i uzajamnost, a
kao da izmegju tih, Brba ima par hiljada ljudi,

koji se zovu Hrvatima i koji su sve moguće radi- .

li, da zapriječe taj vjihov rad, Čitavi noviji poli-
tički pokret u banovini i u Dalmaciji prikazuje
se kao strogo srpski pokret Mržnja naprama
Hrvatima i gaslijepljevost neznanoga pisca tako je
velika, da on pe, samo ignorira Hrvate i ojihov
rad, nego on vidi, da je sve ono sto su Hrvati
na kulturnom polju podigli, namijenjeno jedino
tamavjenju i propasti srpstva, Zašto su Hrvati
Dodisali velike učevne savode ? Mislite zato, da
se, mogu doma jsučiti i izobrasiti njihovi sinovi
kako i sinovi ostalih prosvijetljenih naroda ? Jok |
Pen podigli jedino salo pe. da 00 di nji-

arpska omladina  opaja hrvackijem duhom.

Poni je Mašuranić) dogje. do
gtvori sveučilište.“ (Bte.:
e 0: ,Ba profenorske katedre, U dja-



Za oglase, zahvale i ost. plaća se 10 novč. po retka, a oglasi koji se više puta tiskaju

Bukopisi se ne vraćaju. Listove nefrankirane ne prima ni aredništvo ni uprava,

nčkijem hrvackijem društvima, propovijedalo se je
»veliko-hrvatstvo, koje je moralo, da se podigne
»na razvalinama srpstva.“ Str. 83.)

Tako je i s drugim školama. U Dalmaciji na
pr. ima učiteljska škola, od koje je ,napravljeno
»pravo leglo veliko-hrvatskijeh agitatora, kojijema
»je prva zadaća bila, da istrijebe sve što je srp-
«sko.* A šta rade one vjerske škole kojim je gla-
vna cijelj propaganda srpstva ? One su samo,
»držale srpski narod od sapadne najesde i sačue«
svale su u njemu ono rodoljubje i onaj pliemen+
»ški žar, što je velika osobina izmučenoga srp+
stva“ (str. 77.) ; a u pakračkoj srpskoj učiteljskoj
školi ne izobrazuju se srpski agitatori nego +8rp*
»sški mladići, koji su poslje morali da budu iučite-

»ljima na srpskijem osnovnijem školama.“ f

Nego to nije ništa. I ma ih trista gorih 0»
gobito za vlade Mažuranićeve, koji Srbe prijeće u
jihovu plemenitu radu, Oni su jadni sve poku»
Šali ali nije fajde kad ,inkvizitorni i klerikalni
duh hrvatski“ progoni Srbe, Žao nam je što se u
brošuri nigdje ne napominje današnje stanje: u
Hrvatskoj i Daloaeiji. Tješimo se da će bit za ju«
goslavenska ugajamaost dobro. Mihajla istina ne-
ma više, a i Košut je politički mrtav, nu zato is
deja naći će prijatelja u Gjurkoviću i dani, M
u Košutovim suplemenicima,

Još vješto uradiše Hrvati. gPojavi se, kaše
pisac, čudo nevigjepo u devetnaestom vijeku: Mae
»Jupiter tonans zagami mlad, odvažan čovjek;: srp»
»8ki odrod dr. Aate Btarčević", (ste. 120) da 1+
ba nema. Srpski odrod! A mi smo (pameti uaše i)
uvijek, mislili da je barem dr. Starčević Birvat:!.:>

Po svemu moše se zaključiti ii shvatiti kala
je bilo uzaludao nastojanje naše srpska braće, ds
se jednom stvori tacjugoslavenska uzajamnost, jer:
s jedne strane Bugari a a druge Hrvati paklenski
nastoje, da unište swe što oni započne.  ,Brpski
»Varod, kaše brošars, koji je snojem svojega
»Na brackijem toplijem grudima. odnjihao
»mlagja svoja brata, (tj. Bugara i Hrvate) te ih:
»probudio, i trgao iš dugoga i kobooga drijemaže,
pne samo, da sato nije dobio nikakve, ma i gajua“
«nje blagodarnosti, uego oni počeše, da mu otimlju:
si ono što je sam sačuvao u dugome nisa teškijelv
si čemernijeh godina.“ (str. 147.) A kojaje wrbid
ma još bila plata za vas ovaj: mučenički rad? Gu2
jemo pisca na str. 149: ,Bugari na istoku, w
sHrvati na gapodu. kao da se dogovoriše, to nje“
sito sami, a oješto pomoću svojijeh ,prijatelja“:
sne samo da bi bijeli zabraniti i žapriječiti odre:
užanje arpstva i ostvarenje arpskijsh prav
stošnja — (koje au. kako je poštato vrio
s" nego idu sa tijem, da unjšte i najmanji:
sipskomo narodu.“ = — tao

Rain Loclokipi: “

U velipo nam je šao .dto radi prostora olje-:
smo mogli prenijeti još njekoliko odlomaka iz ove“
brošure. Ali mi cijenimo da je i ovo dosta. Dakle
Mihajlo i Košut bili su gačeli južnu slavonsku utaje:

muost? Srbi su je sačeli! A Hrvati? Ogi ve juj'.

ge zajedno Bugarima: protivili! A Btresmaje?? U“
čitavoj brošuri niti imena njegova nema vaplodno 1:
U imajisi, koja govori # uzajemnosti Slavena,
pa da so pa opomena Stroamajer i ..
to mam večini nodekučivo. Ali

popa vrbasac omijelosti, X:

binom, njega koji sejugosleviamu i tobošajoj soi