.!šad ave nabrojio što rade protiv Slavena? Neka

..tiva njih na austro-ugarsku vladu, A da se i pri-

“ skome, a ve prigrlit srbijanskoga nije kakav pro-

.im Hrvati govore da oni teže van granica, u 0-
. vom slučaju obaziruć se na njihovu protimbu hr-

.siono srpsko carstvo i onaj novac, što ga naši Sr-

i hrvatstvo potkopati na svaki način, što tade i
dan danas. Slična je njihova akcija koju vode
megju macedonskim Bugarima.

Naravno je da se za taj posao hoće mnogo
novaca. Zato imadu jaki dispozicijonalni fond iž ko-
ga ne štede zagrabiti kad treba. Mnogi će nam
reći, da to nije istina, nu mi imamo dokaza. Po-
znato je kako je prošloga ljeta napadao Garaša-
nin na radikalvu vladu, koja da je udijelila tolike
hiljade srpskim listovima u monarkiji neka je bra-
ne protiv napadaja  liberalaca i naprednjaka.
Oni dakle primali su novac iz Srbije, kako je do-
kazivao Garašanin. Garašanin je jedna od velikih
političkih ličnosti u Srbiji, on je bio njeko vrijeme
i ministar presjednik, desna ruka kralja Milana,
čovjek dakle koji je u šumadinske posle dobro u-
pućen, pa kad piše da radikalci dijele novaca srp-
skim listovima, on valjda po svome iskustvu, to
drži za stvar moguću. U Zagrebu samome štampa
se jedan veliko-srpski list uz vrlo jeftinu cijenu























































navedu jedno slavensko susjedno pleme s kojim
ne kažemo da živu u miru — to bi bilo preveć,
nego koga take trpe.

Je li ovo istina ili nije? Ako Srbi misle da
nije istina, mi ih pozivljemo neka nas pobiju, sa-
mo se bojimo da će ovaj naš poziv kao i mnogi
drugi ostati glas  vapijućega u pustinji. I ti ljudi
imadu obraza da govore o Slavenstvu i o njekoj
Slavenskoj braći!

Što se druge tvrdnje tiče, naime da teže
preko granica, oni je odbijaju najvećim prezirom
veleći, daje to pogana laž i denuncija Hrvata pro-

mjerom obrane, oni su najlojalniji državljani ove
monarkije, lojalniji i od istih njemačkih konser-
vativaca. Nijednu prigodu neće propuštiti, a da to
ne zasvjedoče. Osobito obiluju iskazima podaničke
odanosti i pokornosti naprama  vladarevoj osobi i
njegovoj kući, zatim naprama većim državnim do-
stojnicima kao banu, namjesnicima i drugim ze-
maljskim poglavarima. U tome se njihovi duhovni
i svjetovni odličaiji ljudi uprav natječu megju so-
bom, ko će žešće iz počitanja ćelom o ledinu, ko
će zanosnije govore držati i nadvikuju se sa: ži-
vio! Onoga koji nama ne vjeruje, upućujemo neka
čita službena izvješća u dotićnim prigodama, u ko-
jim se to običaje raditi. Ovo ponašanje zove se
drugim riječima bizantinstvo.

Nego kad nas uvjeravaju, da oni ne teže van
granica i ne žele nikakvo  veliko-srpsko carstvo,
koje bi imalo proždrijeti s jedne strane sve Bu-
gare a s druge Hrvate i još koga, poslušajmo ih
za čas i povjerujmo im. U istinu naši Srbi nijesu
nikad izjavili, da oni gledaju na Biograd. A onda
nemadu nikakva programa, jer opirati se hrvat-

mata. On se dijeli pravoslavnome narodu u bano-
vini badava, a čitav ne ispunja se drugim ničim
van fanatičkim napadanjem na Hrvate i svojata-
njem svega onoga što je Hrvatu milo i sveto. O-
naj list ima dosta radnika i sjajne prostorije je-
dne palače kao uredništvo, te bi se morali čuditi
odkuda to sve. Poznamo iz iskustva kako je te-
ško hrvatskim novinama održati se, a još teže mo-
ra biti srpskim, jer Srbi prosječno imaju dosta
mavje čitajućega općinstva od nas Hrvata, — I
ovaj hat bio je umenovan od Garašanina da je po-
dijelio one hiljade sa svojim srpskim drugovima u
monarkiji.

Onomadne pak opet nam je Garašaninovo
» Videlo“ otkrilo novu potporu, podanu sad novo-
me glavnome uredniku Novosadske ,Zastave.“ 0.
vaj, kako ,Videlo“ donaša, pošao je u Beograd da
ugovara sa radikalnom vladom neka ga podupire,
a on zato da će u svomu listu braniti njihovu po-
litiku. Oni pristadoše pa se pogodiše da mu se
daje 150 fior. na mjesec i od onda ,Zastava po-
čip ageedgik one palite, i braniti radikaleo- O-+
koji mu je sasvim blizu, te kaže da je spreman
dokazati ,u koji dan u koji sahat, gde i u ka-
kvom je ovcu primio svoju plaća.“ To napred-
njacima naravski nije pravo, jer se danas kolju o
vladu sa radikalcima pa zaključuju : »Ej jadna Sr-
bijo, na kakve se probi svete i uštve troše teško
stečene pare is dispusicionoga fonda, koji je na-
mijenjen za nešto drugo, a ne za branenje 0-
nako nasilničkoga proteravanja prve srpske kra-
ljice.“ Što je ono ,nešto drugo ?* To nam napre-
dnjaci sa Garašaninom ve tumače, ali mi i sami

shvaćamo.
Imamo mi još i drugih podataka ob ovoj

stvari, navlaš glede škola, knjiga itd., sli pošto
su nam prispjeli sa hrvatske strane, to iznosimo
gamo one, koje su nam Srbi pružili. Dakle novci
ne daju. A kad se daju za unutrnje šumadinske
gtrančarske svrhe, tražimo sud onoga koji ima

gram, nego nesmislica i ludost politička, kojoj se
u svjetskoj povjesti ne može naći primjera, te ako

vatskome pravu, drže ih još za zrele ljude, dok

sami, kad protivno tvrde, ili ispovijedaju da su
zaslijepljena, naduta, mržnje 1 prkosa puna pon-

tička djeca, ili potvrgjuju sa još jednim javnim
dokazom vjibovo glasovito bizantinstvo.

Nama se čini, da u vjima ima i jednoga i
drugoga, ali više ovoga zadnjega kako nam svje-
doči propaganda organizovana u Biogradu za Va-

bi u tu svrhu primaju.

Sasvim da se te stvari tajno rade, ipak nije
moguće sve sakriti, te tako možemo i mi doznati
kako nam jamu kopaju. U Srbiji od kad se je o-
slobodila od Turske pomoću ruskom a ne svojom
pa do danas, uvijek su gledali, da u Bosni i Her-
cegovini na svaki način rašire srpstvo, eda bi te
zemlje došle u ojihove ruke. Isto tako radili su i
rovali su po Banatu odakle je prešla propagan-
da u Hrvatsku, Slavoniju i u nas u Dalmaciju.
Kako su pak našli u probugjenoj hrvatskoj svije-
sti užasnu zaprijeku, valjalo je tu svijest ugušiti



A kada se poispravi : |
Njegov ti je bijeli svjet.
Pak sa glave do dno pote
Hrvat vas protrne,
Kada sluša grdoje kleto
1 osvađe crne,
Od Srbalja koji n'ječu
Jezik rodu Hrvackome!
Prosto ludim, al' neprosto mudrim
Metanisat paklenome ! |
A da kojim drugijem jezikom,
Do jezikom braće svoje,





=

Da li se je igda pjesma čula,

Koja bi se i #' daleka mogla: '

Takmit tvojom nesmotrenom pjesmom,

Izvaljeuom bez svakoga stida,

Na očigled cijeloga svijeta

Proti ocu hrvackoga prava 71
Vilenjače,

Napadače |

Kako srpski i Hrvacki

Jeste jezik — zlatni jezik:
Jezik vila pjevačica,
Jezik sitoih tamburica,

Ne zborite,
Gladak, Ne pišete
Zvu Ti i drugo skutonoše tvoje? —
Sladak U sjenicu jednu dirneš —
tb Oajeti i druga ;
odar, ._ ge ružiš
om
Vl pes «g iznad sebe
a obras a;
ze Omot i: Posječeš li prst ma koji —

O'jela ruka strada.

Oh! mo e, mućni glavom
sjeda s ga ludila nije ; ;
Mućni glavom — doba su ti, starče:
Um prikupi, pa dosovni pamet,

osudi d'jelo bisantinstva,
Kud sam vd što vas svijet vidi

U kojem se svaki UZOr STca. —
Treba li mu da se vine:
Vine s' kao soko siv ;
mi

nje m grom šiv ;
NaPjsšniji — umiljato
N i bere ov'jet;

dva puta je jeftiniji nego druge novine istoga for-

pead doii.





toliko hrabrosti, da nam zaniječe kad uatvrdimb,
da se izdavaju i za mnogo važnije i šire svrhe,
naime za ono ,nješto drugo.“ Tako se kod nas
podupire protubrvatska struja u narod j
šte da Šumadinci uvide nemogućnost

njarija i mješte da svoje suplemenjake & monar-
kiji uče neka živu u miru i ljubavi sa Hrvatima i
neka zajeduo Š njima izvagjaju 000, što se danas
jedino može izvesti za opće narodno dobro ; pot-
pomažu ih da kopaju bratu jamu.

Pa najposlje pogledajmo ko to radi ? Srbija,
koja izlazi na godinu sa nečuvenim deficitom ;
koja sama nije kadra da u svojoj zemlji sagradi
komad željeznice ; koja je zapala u ogromne du-
gove, a vrijednost njezinih papira na mnogim ve-
likim svjetskim tržištima sasvim nisko pala; zem-
lja koja dosta puta ne može da plati svoje činov-
nike ; a kojom se evropske velevlasti igraju kako
igračkom ; koja već ekonomički propada kad joj
Austro-Ugarska neće da prima svivje; u kojoj
je vlada tako uregjena da ima preko pedeset pro-
palih ministara; u kojoj kraljicu vuku po ulicama
i tjeraju iz zemlje; koja je postala glasovita radi
domaćih nemira u kraljevskoj kući; zemlja koja
je rodila Milana a doživila Slivnicu! A ko bi sve
nabrojio ?

Što pak radimo mi Hrvati? Mi motrimo sa
višega gledišta ove razmirice, žalimo bratsku ne-
slogu, gladimo Srbe i hvalimo radikalnu vladu,
koja po našoj zemlji sipa dinare u protuhrvatske
svrhe ! A ako koji od naših na take sablazni di-
gne glas, kažemo mu da huška razdor i raspicu-
je strasti! E da se jednom opametimo !

Naši Dopisi.

Trebinje, 1 Marta.
Odnošaji izmegju Hrvata i hrišćana u naše-
mu Trebinju postaju sve napetiji i zamršeniji.

Hrišćani se uzjogunili, što su se Hrvati probudili,
Htjeli bi hrišćani da za Hrvate ne znadu kao

#3 rai ŽJA sačibafi I Ua marvavo. arou
dvije godine hrišćani bijahu sami gospodari ne
samo općine, nego i kod političke oblasti imagja-
hu velik uticaj. Njima za volju premještali se či-
novnici priko noći. Zlo je prošao ko se je Hrva-
tom priznao. Taj dugo u Trebinju nije skrasio.
Hrvatska se pjesma u Trebinju nije čula otprije.

“Hrvatsku trobojnicu na katoličkoj crkvi razvio je
domaći svećenik bosanski Hrvat prvi put 20 juna

1889, a 21 juna 1891, prigodom zajedničkoga iz-
leta katolika i muhamedanaca, pod hrvatskom
trobojnicom prvi put se u Trebinju javno čula
hrvatska pjesma, i od tada nema dana, da mla-
dež ne dade oduška svojemu rodoljublju hrvat-
skom pjesmom. To je vajviše srdilo našu braću

hrišćane. Već 21 juna pr. god. pri našem povrate
ku sa izleta vapadoše se naš sa noževima, psujuć
nam hrvatskoga boga;“ sutra dan spremaše de-

putaciju da tuže našega svećenika radi hrvatstva,

Radi Srba da Hrvati

N'jesu drugo nego tužne žrtve

Tugje zlobe i tugjeg tirjanstva !. .

Dok ti kule pjesmicom izvijaš

— | nov Ikar u zrak se odvijaš ;

Radi Srba abijaju nas gore,

Radi Srba dolje zlo nam tvore ;

Prekogorci strašnu jamu dubu,

Prekomorci za kose nas skubu ;

Bošnjaninu ne dadu ni kvrknut ;

Razc'jepljene htjeli bi nas srknut ;

Preko Srba, te otrovne smije,

Nastoje nas is kujige naroda

Jaturiti, da nas i Bije
Maleni smo, — A 8iro smo ;

Sitae slamke vjetrim na udarcu ;

Ali ljubav,

Bratstvo, sklad ;

Mogu od nas otisnuti

Napast, bijedu,

Jedina je uzdanica

Naše pravo — kada

Jača ruka s nama drma;

Samovoljno vlada ;

Mi za i — u šakama

Tugjinskijem što je,

mo se i kažemo ;

Dajte svakom svoje |