(U DUBROVNIKU 9. Aprila“1899. (RVENA HRVATS List izlazi svakom subotom, a cijena mu je unaprijed za Dubrovnik : na cijelu go- Pretplata i oglasi plaćaju se upravi ,Crvene Hevatske“ a Dubrovniku a dopisi ša- dinu fior. 4, na po godine for. 2; Za Austro- Ugarsku, Bosnu i Hercegovinu: na cijelu | lju se Uredništvu. Za oglase, zahvale i ost, plaća se 10 novč. po retku, a oglasi koji se više puta tiskaja | po pogodbi. | Rukopisi se ne vraćaju. Listove nefrankirane ne prima ni uredništvo ni uprava, godinu for. 4: 60, na po godine fior. 2: 25; za inozemstvo for, 4 i poštarski troškovi, Pojedini broj stoji 10 novć. Ko ne vrati list kad ma pretplata mine, smatra se da je predbrojen i sa doša- sto polugodište, Ime hrvatsko iime srpsko u Dalmaciji.*) ama Najstarija potvrda imenu hrvatskom datira od god. 852., te se nalazi u latinskoj povelji, ko- jom, kneš , Trpimir daje ojeke povlastice i čini njeke daravštine spljetskoj crkvi (Paginula privi- liginalig pet, donatio“). U ovoj se povelji knez Trpimir nazivlje ,dux Chroatorum,“ a njegova zemlja ,Chroatorum regnum.“ Opazićemo tu od- mah, da se ime srpsko prvi put spominje u akti- ma crkvenog sabora u Spljetu od 924; zatim da je ime austrijsko postalo tek god. 976, kad je porodica | fravačkih Baben bergovaca pod imenom »Austrije“ dobila istočnu krajinu“ (,Ostmark“), koju je Karlo Veliki osnovao koncem osmoga vi- jeka..Po ovome slijedi: 1) da ,ima već 1040 go- dina, što je u historiji dokumentirano ime hr- vatsko ; 2) da je u spomenicima 72. godine sta- rije ime hrvatsko od srpskoga; 3) da su Hrvati 124 god. prije nego je postalo ime austrijsko i Austrija imali već svoje knezove i svoju državu, koji su se svali hrvaiski knezovi, a ova potonja hrvatska gemlja. Ovo je na odgovor onom srp- skom zastupniku, koji je u proštom zasjedanju sabora dalmatinskoga očitom namjerom, da uvri- jedi Hrvate ponovio poznatu klevetu Rusa Maj- kova, da je Hrvate stvorila austrijska policija. Ostala svjedočanstva imenu hrvatskom od god. 852 do danas za: sjevernu i srednju Dalma- ciju mi nećemo ovdje iznositi, jer su odveć mno- gobrojna, u svakomu su više ili mabje poznata, Koustatujemo samo fakut,: da ime hrvatsko živi još i danas kao ime plemena i jezika: u ustima prostoga naroda po cijeloj . sjevernoj i srednjoj Dalmaciji na kopnu, od Zadra ido Neretve, dapače i preko te rijeke po otocćimaod Raba'do Korču- le. Nemu po ovome nikakve: sumnje: sjeverna: i srednja Dalmacija jesu hrvatski krajevi. Ali kako je'sa južnom Dalmacijom? Živu ti i ovdje Hrvati? Dakako - da živu, i evo zato ne- pobitnih dokaza: < | bi so ta 1) Bizantinski ljetopisac Nicefor Brienij ma+ pisao je bistoriju svojega: vijeka, biva dogagjaje | ku i današnje primorje dalmatinsko, naročito gra- od god, 1057-1081. Pod |. bizantinskim, carem Mi- hajlom VII. bio je poglavarom Bugarske (1078) a kasnije ga premjestiše god, 1075 u grad Drać blizu Dukljanskoga , kraljevstva, ,da suzbija kralja Mihajla, ako bi se va, novo digao, da oslobodi Bugarsku, Nigetor dakle. kao neposredni susjed Duklje i Bugarske, valjda je anag, kako se zovu parodi, a kojima je ratovao, te ih. suabijao,, Pa ku- ko on zove svoje. najbliže sasjeda?,: Umab,. god, 1075 plasu : rat, megju . Bizantom i Dukljanskim kraljem, Sam Nicefor piše ,da su ae izaova dr- pati i Dukljani pobunili, pa da su čitav Ilirik us- pemjrjvalj.“ Nu Nicefor. gtade kroz meko vrijeme kupiti gojuku, pa;onda povede: vojaka va Du- kljane i “i swada, Mihajla. Nicefor dakle opisujući, vojnu svoju # Dukljanakim kraljem Mi- bajlom sove protivnike: aHrvati i Bukljani.“ A ko gu ti Nicaforovi Hrvati? Evo šta Rački piše: g... »00 (Nicefor) opisujući ve dogagjaje, kojih je gla- «vom, svjedok, bio neprijatelja vazivlje: XegoBara sKai Mioskarg, Pod dragim imepom razuimjevao 9 se našem , a ono je ovih dana u saboru govorilo, Op. Ur. odani »je ljetopisac jamačno stanovnike Dioklije (Zete, ,sadanje Crnegore); pod onim prvim imenom »(Hrvati) nije mogao razumijevati stanovnike dr- »žave hrvatske (Krešimirove i Zvonimirove), jer se ona nije zaratila s carevinom, nego je razu- »mijevao stanovnike susjednih Diokliji zema- *. nn : 2) Drugi bizantinski spisatelj Nicetas Cho- niates, koji je sastavio historiju bizantinskih care- va od god. 1117-1203, pripovijedajući o ratovi- ma, što ih je bizantivski car Emanuel Komnenac vodio sa Stjepanom Nemanjom govori za god. 1169 po prilici ovako: ,Car (Emanuel) bijaše do- »čuo da je Stjepan Nemanja, čovjek nemirna i »nezasitljiva duha, udario na susjedne zemlje, pa da »Zaboravivši na svoj prijašnji udes svojata Hrvat- sku i oblast Kotorsku (XogBareav xai rav Kar- »TGQOY Tijv nogi6rijra) . ..“ Ovaje spominje Cho- mates nekakvu ,Horvatiju“ i ,oblast kotorsku,“ koju da prisvaja sebi Stjep. Nemanja. Pošto je poznato da je Stjep. Nemanja god. 1169-1173 na- stojao svom snagom, da osvoji Zetu (Duklju) sa susjednim dalmatinskim gradovima (Kotorom), to vje jasno,-da-se, ,Nicetina ,KHorvatija“. ima tražiti u južnoj Dalmaciji i Crnoj Gori. 8) Najstariji domaći ljetopis, koji priča zgo- de Hrvata i Srba, jest »kronika popa Dukljani- na.“ fu je kroniku sastavio u polovici XII. v. peki. pop dukljanske ili barske nadbiskupije, upo- trebivši za svoje djelo koje pisane izvore a koje pričanje starijih ljudi. Taj pop izrijekom kaže, da se je čitavo primorje dalmatinsko od Duvanj - skoga polja do grada Bara zvalo Crvena Hrvat - ska, a sto je na sjever Dayanjskoga polja, da je Bijela Hrvatska, koje posljednji grad jest Dubrov- nik. Ovaj domaći historik tvrdi dakle, kao što o- na dva prije spomenuta bizantska pisca, da u ju- žnoj Dalmaciji živu Hrvati. 4) Njeki arapski historik, imenom Idrisi ili Edrisi, sastavio je god. 1150 ee djelo pod naslovom : ,Zabava za onoga, koji hoće po svijetu putovati.“ : “U toj geografiji opisuje on u arapskom jezi- dove Dubrovnik, Kotor i t* d. O Dubrovniku go- voti on ovako : ,Ovo je posljednji grad, koji pri- pada Hrvatskoj (HorwAsia) 'a za Kotor kaže, da pripada Slavoniji (Isglawonia), Lasno je vidjeti, ka- ko se i ovaj tugji pisac slaže“ prilično sa' prije špo- menutima. Razlikuje se samo u tom, što je nje- mu Crvena Hrvatska — Isglawonia, a to je inače dobro poznato, da se je utugjiui hrvatska zemlja zvala često Slavonija, hrvatski narod Slaveni. Po ovome može li bit “sumnje, “da je od XI sve do XIIL v. živio u južaoj Dalmaciji narod hr- Vatski ? Ne može Zaista. Ai da vidimo imade li i iz kasnijih vijeko- va potvrda hrvatskom imenu u južnoj Dalmaciji? Imade“ najprije kod dubrovačkih pista, koji su živjeli od polovice XVI do polovice XVIII v. Iz- megju tih prvi je: m , 5) Nikola Nalješković (1510-1586) koji se s Korčulanskim vlastelinom Kvanom' Vidslom upra- vo natječe, ko će koga bolje počastiti hrvatskim ihenom. Nalješković poručuje Vidalu, kako narod Hrvata vapi i viče da je on kruna od zlata, ko. fim ob avi diće g a Vidali mu otporućuje : ,Čaše" i- strana diko 1 Btalo včlika, Arvatskoga diko i sla. vo jesika“, a o Dubrovniku veli, da ,hrvatskih ter kruna gradova se svih zove.“ Nalješković upo- trebljava hrvatsko ime i u svojim poslanicama pje- sniku Petru Hektoroviću (komu u jednoj poslani- ci govori: ,nemoj svi Hrvati da va te plaču, a megju tim , Hrvatima“ obuzet je i on) i Horten- siju Brtučeviću (koga u jednoj poslanici zoves »šlavo svih Hrvata).“ 6.) Dominik: Zlatarić (1556-1610) upotreblja- va takogjer ime hrvatsko i to baš za jezik kojim piše. Ovo je naslov jedne njegove knjige. ,Zlatarić Dominik. Elektra, tragedija: Ljubimir, pripovies pastirska ; Ljubav i smart Pirama i Tizbe iz veće tudjijeh jesika u hrvatski izložene. U Bnećih po Aldu 1597“, a u drugoj ediciji: Zlatarić Domi- nik. Elektra, tragedija u hrvacki izložena. U Mle- teih 1621.“ 7.) A neki Pavlović Bervardin, franjevac iz Dubrovnika ili Stona, sastavi knjigu, kojoj je .na- slov: gPripravljanje za dostojno reći svetu misu u horatski jezik pomnjivo i vjerno privedeuo<1747.“. 1 drugu 8 naslovom: ,okripljenje umirućih ;... u sharvaski jezik popravi i prištampa za korist na- stoda. Harvaskoga._1747.“. 8) Pod konac XVIII v. preseli se u Dubra- | vnik neki učeni Francuz po imenu Marko Bruere Derivaux, koji se toliko zaljubi u naš jezik, da ga temeljito nauči, te stane domala u njema i pjeva- ti. U ono doba “bili su Dubrovčani počeli zane- marivati svoj jezik i gojiti talijanštinu. To nije on odobravao, već napisa satiru povrh toga, u kojoj žali, što su se Dubrovćani odreli svoje »šlavtie... hrvatske starine:% < toe aka 0 ' Nijesu li ovo 'beoborivi dokazi da se je u Dubrovniku od XVI d6 početku ovoga vijeka po- znavalo ime hrvatsko'i da su se Dubrovčani sma- trali Hrvatima? 'Na ako ovo nije dosta, iznijećemo još jedno vele žnamenito svjedočanstvo a to e izjava : £) pukovnika Guhdulića, sina : najvećeg da- brovačkog pjesnika ivana: Gundulića, koji se god. 1667 ponugja franceskdai : poslaniku,: da: će poći, ako poslanik želi: gu svoju: semlju: (ea: son pays) t. j. u Dubrovnik (qui-est Raguse) da ondje: sku- pi 3000. Hrvaić (trois mille Orauates) + «s :za slaže bu francuskoga kralja, > ! nu sad ad Ovdje ima 5 u svakom pogledu .; vjeradaštoj + vih svjedoka, da je u. prošlim vjekovima u -Du+ brovniku budna bila narodna svijest hrvatska. Ali »omladinac-katolik“ čuveni »poslaničar? «Srpskog Qlasa“ ojima neće da vjeruje. Njihova: avjedočane gtva veli da isčezavaju. pred njegovim: dokasima (11), pred auktoritetom Hrvata Maretića, Dubrov+ čanina Stulli-a, Jadnik! Razumije, da“ ajavje) vođa došla do nosa, pa da so još ne utopi, hiata so slamčica. Kakvim je dokazima jemladinacskatolik# pobijao članke. , Dubrovčani! jesu :li Hevatit# to su naši čitaoci do sada teć vidjeli ; 'doskočica“ ma sofzmima i izvrtanjem bistorije:' O“Murbtiću i- mali smo prigode dokassti “kako * nije i kad sadi o prijepornim pitanjima Hrvata, te ih riješava uvijet “na 'u$ gih. Što dubrovački pisci spominju: u svojim djelima, to veli on da: čine: kime kurtoasije prema Hrvatima; ali mu je nd ww: prt | anac rekad por lo ri. me u dragoj avesol svojih , Octica;* gdi!