List izlazi svakom subotom, a cijena mu je unaprijed za Dubrovnik: na cijela go- | U DUBROVNIKU 16. Aprila 1892. dinu for. 4, na po godine fior. 2; Za Austro-Ugarsku, Bosnu i Hercegovinu: na cijelu | šalju se Uredništvu, godinu flor. 4: 50, na po godine for. 2: 25; sa inosemstvo flor. 4 i poštarski troškovi. | Pojedini broj stoji 10 novč. Ko ne vrati list kad mu pretplata mine, smatra se da je predbrojen i za doša+ | sto polugodište. .———————————————————Z—m—Z———— Opozicije. Pomujivo prstimo razvitak borbe, koja se vo- di u Banovini. Mislimo da ponješto poznamo pre- kovelebitske stranke, njihovu prošlost i njihovu sadašnjost isto kaošto i vogje tih stranaka i nji- hov rad. Uvjereni smo napokon, da današnja na- rodna stranka nalazi se u protuslovju sa svim 0- nim težnjama, što se opažaju kod svakoga Daro- da, kome je imalo stalo do svoje budućnosti, pa zato uvigjamo veliku potreba jake opozicije u zem- lji. Ali nješto ne možemo nikako da shvatimo, a to je: čemu nama u Banovini dvije opozicije ? Moguće je da će nam se sad kogod i na- smijati, ali nama ovo ne ide nikako u glavu, a e- vo zašto. Hrvatska se danas vlada nagodbom, ko- ja je učinjena izmegju nje i Ugarske. Dobro. Ta nagodba, kažu (a mi to vjerujemo), ne obezbjegju- je sva prava hrvatskoga naroda; po nagodbi hr- vatski ban imenovan je na predlog magjarskoga ministra presjednika ; po toj nagodbi financijalna snaga kraljevine Hrvatske u rukama je ugarskim. To je sve ovako. Pa što onda ostaje? Ništa dru-. go nego da se Hrvati mogu sakupiti samo u dvije grupe, u dvije stranke i to: 1) U onu stranku ko- ja stoji na temelju nagodbe kakva je danas i 2) u stranku koju takovu nagodbu neće i protiva nje bori se. Odavle nema izlaska : ili jedno ili drugo, ili za ili protiv. Ali (svaka tvrdnja ima svoj ,ali*), ali, ka- žu neki, ta nagodba ne bi opet bila toliko zlo, da se vrši onako kako se učinila. Istina, nagodba ne obezbijegjuje sva naša prava, nu mi valja da smo danaa zadovoljni sa onim što nam ona daje, a po- slije, ako možemo, tražimo više. Nije zlo biti uz nagodbu i držati se nje, nego veće je zlo da se nagodba svaki dan sve to više zlorabi. Mi idemo za tim, da se tim zloporabama jednom stane nu put. Za nas je nagodba zakon, koji nam istina ne dava sve, ali opet je zakon. Mi jedino zakonskim putem možemo nješto dobiti, pa sada hoćemo sa- mo da se taj zakon štuje. I narodna stranka ka- že da se drži nagodbe, ali činjenice dokazuju pro- tivno. Ona je u istinu svaki dan vrijegja, kako što je učinila korakom A, u pitanju B, u zakladi C.itd. Mi sad tražimo samo čistoću nagodbe. To bi nam bio temelj, na kome bi dalje gradili, Na prvi pogled ćini se ovo razlaganje sasvim dobro i umjesno. Ko ne bi bio zato? Ipak po na- temu skrovnomu mnijenju ne rade dobro oni ro- doljubi, koji su se stavili na ovo stanovište, A zašto ? Zato što nagodba, kakva je u svojoj šušti. ni, ako se danas može vršiti čista i nepovrijegje- na, ne dava nikakvo jamstvo, da će se tako moći vršiti i sutra. Onaj koji je protiv samoga vršenja nagodbe, udara samo na posljedice, a ne na usro- ke tih posljedica. Pričinja nam se sličan čobanu koji je zatvorio vuka u tor ovačn i u isto doba hoće da mu je stado čitavo. Ovu afirmaciju pot- krijepljuje nam sama povijest od ovo 24 godine što nagodba opstoji. Kako je bilo za Mažaranića ova komu je poznato. Kad je došao na vladu Ivan-bad: mnogijem je udahnulo i ojevnula im sraka nade, da će bit bolje, jer, kašu a mi nećemo sumnjati, on je uzeo kormilo semlje u svoje ruke u najple- monitijim latencijama. "Pak... Miđuruđih pove tiskaju po pogodbi. | di Pejačevića, a ovaj grofa Hedervary, i to sve kroz nagodbu. Čemu da opet ponavljamo istu igru ? Mi držimo da bi to bila najgora tortura za jednu patriotičnu stranku, koja duševno radi za narodno dobro, da je ko postavi na kormilo ze- mlje pod uvjetom da se drži današnjeg sistema. Od nje bi moglo postati samo ovo : ili bi propala za 24 sata, ili bi se razboljela na pogubnoj bole- sti koja se zove prećeranim oportunizmom. Ovo zadnje dogodilo bi joj se u slučaju da bi htjela po Što po to ostati na stolici radi straha da ,ve do- gje ko gori.“ A za narod nema gore bolesti nego što je prećerani oportunizam, koji slijedi ovako: da- nas se ne poduzme nješto, što bi se moralo iz obzira da se Petar ili Pavao ne razljuti; sutra se u nječemu popusti, ,da ne bude gore“ ; preko- sutra se opet u nečemu posluša srdeći se uzgred na one, koji se tome protive, jer da oni prigova- ranjem samo kvare posao, a ne znadu tobožnje dobre razloge, koji su njih (vladajuću stranku) na to nagnale. I tako malo po malo, ,hladno, trije- zno, umjereno, oprezno, razborito, mudro i pame- tno“ došlo bi se, ne znajuć ni kako ni što, u 0- no isto stanje, u kome se i danas u Banovini na- lazimo. Ovaka je sudbina patriote-oportuniste, kad ne- ma od nikuda valjane podloge i zaštite, Sliči kamenu, koji kad se otpusti niz strmo, ne zaustavlja se dok ne dogje do dna, samo što oportunista misli da je uvijek na vrhu. Eto nam Staročeha, koji su zai- sta veliki češki rodoljubi, ali po tom oportunisti- čkom ledu popuzli su se tako, da se (uvjereni smo) danas sami sebi čude dokle su mogli zaći. I da nije bilo Mladočeha, koji su narod sadržali da ne poklizne za ajima, te tako njib prenuli na ne- ugodan učinka bi danas slušali Brafa, Matuša i drugove gdje is osvjedočenja brane i zagovaraju bečke punktacije, te predlagat da se odgode, kako sad rade... & ne treba nam ić' i tražit primjerA tako daleko, kad ih imamo i doma, Eto, ovo su raslozi, s kojih smo rekli i 0- pet ponavljamo, da ne vidimo potrebu dvajuh o- pozicija. Pod nagodbom ,regirungsfihig“ može bi- ti samo ona stranka, koja je voljna potpišivati ono što joj tamo # Tise i Donava budu diktovali, a jedna oposicija ima mjesto i to ona koja se bo- ri da toga nestane. Kako i kad bi se ovaj opo- zicijonalni program dao izvesti, sad nećemo pri- čati jer bi ao tim odalečili od prijedmeta. Danas samo konstatojemo fakat, da su uz ovakove pri- like plemenu hrvatskome dvije opozicije samo luk- sno, koga on teško osjeća i skupo plaća. Pa napokon je li sve ovako? Zar nije do- sta kriva sama forma i način postupanja pojedi- naca, da smo nesložni ? Na žalost, barem danas forma kako ,Obzor“ iskreno ispovijeda, igra kog nas veliku ulogu. Jedna je forma: ,ču) lopove! ukrd si mi,“ a druga je: ,oprostite, su čini mi s6 da ste mi uzeli." Krivcu su obe jednako te- ške, ako nije teža zadnja, jer je blažja, samo si ti, ako upotrebljavaš posljednju, čist pogrdA. Isto tako nije svejedno teći: ,vi takovići i onakovići, “ako ne budete idili tako kako vam kašemo, nuj- “gori ste isrodi sa avijetu ;* ili: »braćo ako ste po- griješili niko sije svet; prisnajte grijehe a mi ćemo vam sasluge, ou najbolje bi bilo da dogjete k nama pa da radimo sajedne.“ Prva odbija, druga privlači ; kod Pretplata i oglasi puaćaju se upravi ,Crvene Hrvatske“ u Dubrovniku a dopisi Za oglase, zahvale i ost. plaća se 10 novč. po retku, a oglasi koji se više puta Rukopisi se ne vraćajo. Listove nefrankirane ne prima ni uredništvo ni uprava. prve ponos i svojeljublje buni se dok kod druge, umiljato je janje. — Mi ovako, a naši čitatelji neka sude i neka nas osude. Ima i još nješto. Zlo po nas, ako se naš rad igda bude osnivati ma na kakvoj mržnji, a ve na ljubavi; ako nam nestane ove blažene iskre koju samo srce ragja. Kaže se da u politici osje- ćaj ustupa mjesto razumu. To je istina. Ali i to je istina da srce i osjećaj nalažu umu, neka on radi kako bolje zna za ono, za što oni ćute. Reg- bi da nam tih svojstva nestaje. Kao da postajemo previše naduti i nakrcani onoga laživoga i ukoče- noga rodoljublja, koji je usko skopčan s osobnim egoizmom. Italija imala je svoje Garibaldi, Cialdini i Nixije ali imala je i Manzoni, Pellica i ostale koji sa narod tako rekuć, oplemenjivali. I mi, i naša ću zahtjeva što više dobrih i plemenitih bića poput ovih velikana, kojim se je ponosio talijanski preporod. Nikad ko danas ne osjećamo od njih to- liko potrebe. Njeke uspomene sa lanjskoga izleta Dalmatinaca u Zagreb. Bili smo u kazalištu u istoj loži bivši ga- stupnik na dalmatinskome saboru gosp. A. i ja. Baš se prestavljala , Dubravka.“ Na jednom on me- ' ni k že kako je čas prije dobio poziv, da sutra dogje na jedan prijateljski razgovor“ u uredni- štvo ,Obzora.“ Ukaže mi poziv sa potpisom jedne ugledne ličnosti stranke, koja se kupi oko to+ ga lista, pa me mimogred upita, šta se meni čini kako bi bilo najbolje da uradi. Rekob mu da po mome mnijenju na jednomu prijateljskomu razgo- voru no može biti ništa zia, nu teško je znat ka- ko bi se isti shvatio. U ostalom da je on čovjek daleko iskusniji od mene, pa neka se vlada kako ga uči njegova bistra pamet. 1 drugi odličniji Dalmatinci primiše sličan poziv. U kolebanju hoće li mu se odazvat ili ne- će, njeki pogjoše se posvjetovat sa gosp. F. koji im reče: »ja ne samo da Vas svjetujem da pogje- te, nego Vas uprav molim da to učinite ida pam- tite dobro, što će Vam ti ljudi reći.“ U jutro negdje oko 8 sati zbilja su otišli ta- mo. Primljeni su bili veoma ljublježljivo: i učtivo, ali kao što su neki poslije pripovijedali, nekako zbunjeno. Nu kako nam je Dalmatincima u Za- grebu vrijeme bilo izmjereno, te svakog sata imali smo negdje ići, tako se nijesu mogli u onaj čas mnogo sadržati. Zato iza običnih poklona obrati se gosp. Š. svojim drugovima pa reče: ,Eto go-- spodu smo vidjeli i pozdravili, ali oni imađu sada posla ; imadu poći u... (ako se ne varem u aka- demiju), te ib mi više ne možemo sadržati“ Na to so trgne dr. M. te kaže: »Mi kad smo dolli u Zagreb zagrlilj emo se i pozdravili sa srom Hr. vatskom. Nije zato bila potreba zvat nas napose. Vi nam, gospodo, po svoj prilici imate štogod pri- dati, a imali bi i mi Vama, Zato ste nas svali! kažite čisto i iskreno !* Gosp. Š. ustane na ove riječi i kaše, kako su on i njegova stranka uvi- jek nosili sastavu sjedinjenja i pod njom vojevali. Dr. M. odvrati mu: pistina je, ali ja vidim, gospo- do, da od te zastavo nema više danas ni žurgie-, lice (vrpee), nego ste je avu pocijepali u berbi i a TL