“.

List islazi svakom subotom, a cijeva mu j& uitiprijed za Dubrovnik : na cijela go- |
disu for. 4, na po godine for. 2; Za Austro-Ugarsku, Bosnu i Hercegovinu: na cijela |
godinu for, 4: 50, na pi godine dar, 3: 25; 44. inozemstvo fior..4 i poštarski troškovi.

Pojedini broj stoji 10 nor

'
4“ +

še polugodište.

. a"

Ko ne vrati list kad mu pretplata mine, smatra se da je p

.U DUBROVNIKU 28. Aprila 1892.

a i za doša-

Protplata i oglasi pmaćaju se upravi ,Orvene Hrvatske“ u Dubrovniku a dopisi
šalju se Uredništvu.
Za oglase, zahvale i ost. plaća se fO ndrč.“ 'po retku, a oglašičkoji se više puta

tiskaju po pogodbi.
DD 9 so Viudija. Lat GSS ij 29 roliiinoha aprava.





—— a

Plod Sabora.

Pokrajinski sabori u Cislajtaniji reć su za-
troreni, a na 26 ov. mjes. otvvra se carevinsko
vijeće.

Ovogodišnja saborska zasjedanja nijesu ni
malo doprinijela, da se razbistri položaj u unu-
tarpjesti monarkije, već da ga još gore zapletu.
U toj tami čekamo i car. sabor. :

Mi Hrvati nemamo rašta da se žalostimo.
Mi se dapače“ tađujemo. Radujemo se pojavama,
Koje &€"ptije ili poslije donijet dobrih plodova za
glavenstvo uopće, te tako i nama.

Slovenci su ove godine jače no ikađ isticali
jedinstvo s Hrvatima. Vežni organ liberalne slo-
venske stranke ,Slovenski Narod,* dao nam je
dobrih nada sa“svojin držanjem prama istarskom,
a osobito prama  dulmatinskom saboru. Vrli za-
stupnik Hribar “podigao je dapače svoj glas na
ljubljanskom sraboru'u obranu čovjeka, koga da-
nas časti sve Hrvatstvo. Šta ćemo više? Riječ
hrvatsko-slovenskoga jedinstva koja se lani glas-
nije nego prije čula. u čareviuskome vijeću, pre-
šla je i u slovenske sabore.

1 naši vrli Istrani opoštenili su se. Laginja,
Dukić, Volarić, Mandić, Flego, Jenko, Stanger itd.
to su imena onih rodoljuba, koji su i ove godine
u Poreču dizali svoj glas u obranu naše stvari u
Istri, kofi “su: junački odbijali napadaje talijanaške
većine bijesne na Hrvate, jer su im lani oteli za-
stapnika i zapadne Istre. Istina da su Hrvati i
Slovenci u-sabora još u manjini, ali napreduju
danoimiće tako, da ufamo do brzo biće i tu u ve-
Ćini, kao što su u istarskom pučanstvu.

“Nu za nas Slavene najvažniji sabor bio je
češki. Tamo su pokopali glasovitu nagodbu s Ni-

S PODLISTAK

Sugjeno ih. ras)

Oj da spadeš ljepotu na svjetu,
Kakova je u mlinara Kata,
Obragi, joj ružice rumena,
Obrabljeni jasminovim cv'jetom ;
Čarno oći nebeska modrina,
Sretna !' bića koga pogledaju.
Kosa bujna, gavranova perje,

U dva prama pala joj do pasa
Strojna li je, divoa, slikovita
Ko da s božjeg prhoula je krila,
Pa na zemlju čarobnica pala,
Da sawmijeni božicu ljepote.
Sre jej je ko bistrica gorska;
Ojeta, blago, vedro i veselo,

TA ajoj nije: kumovala tuga,
Veća sora koja dan najavlja ;
Za nevolju ne znala joj duša,
Jer jej evalo vječno pramaljeće,
Kud so vije kan da sreću sije,



Bajaj, Kate, u očevu domu,





Da radosna s tebe majka bude.
Pjeva Kate zvouko, glasovito
Pjesma joj se razl'ježe dolinom,
Kud zlaćano lelija se klasje,
Kud miloduh šire sjenokoše,
Kud prol'jeću ševe krilatice
Žuboreći pjesme radosvice.
Pjevaj, Kate, bezbrišma, veaela,
Da ti srce na upozna jada ;
Raduj mi se, golubise siva,
.Da ti vedro se omrkne čelo,
Da ti sjajno ne: potamni oko,
Da ti bajno ne- uvene lice.
Zrelo šito žetelica mlada
Vjat za vlatom na semlju obara.
.Zuoj jej kvasi ponosito ćelo
1 ko biser nis lica joj truni.
Od čas do čas rukavom otire
Opa čara ožareva lica.
Žanje Kata, snop za snopom slaže,
A is grla ori joj se pjesma
. Čanak tiha, ćasak usnosita,
Vjerna. jeka prepuna joj srca.
Gdje osvane š njom veselje grane. — Kad je sumrak zemlju poljubio,
: Uzpravi ge, da so domu vrati:

jemcima. Nijemci nijesu zadovoljni. Škripaju zubi-

ma, svisnuli bi od jada, jauču po svim novinama.
Ovo je dobar znak, da su Česi dobro uradili. Ni
vlada nije zadovoljna. Ona se nije nagodbe odre-
kla, već ostaje kod nje Čekajući na bolju zgodu,
ali je nije mogla provesti ni svoje obećanje ispuniti,
Što će sada?

S Česima nije se šaliti. Narod od 6 miliju-
na u ovoj monarkiji ve smije da bude u onome
stanju, u kome se oni nalaze, ako ista hoće da je
čvrsta i jaka. Taj narod treba umiriti. A Česi su
pokazali, da še oni veće nikad smiriti lijepim ri-
ječima, ni obeđavjima, a još manje prevarom. Da se
umire treba ih zadovoljiti, podati im ono što tra-
že — ta ne ištu bog zna što. Ne ištu nego na-
rodna prava u okviru monarkije.

Česi neka su svakomu uzorom, a navlastito
nama Dalmatincima, koji š njima imamo slične te-
žuje i sličnu borbu. Njihovo je geslo: Ne dajmo
gel a to geslo neka je i naše. I oni se ne daju.
Na njih ne može niko uplivati, niti ih svratiti sa
staze, kojim su pošli, jer je narod $ njima, jer su
uvjereni da je ono za čim idu pravedno i pošteno.

Na žalost, u nas_u.

Dalajcij * ali
biće. U nas u Dalmaciji vladaju silni > non

per se ma per l' abito — ne za se nego za stvar.
Kaže se: mi valja da jedrimo oprezno, da popu-
štamo, da šutimo, da odviše ne zahtijevamo, jer bi
se moglo dogodit, da izgubimo i ono što imamo.
— Ali zašto? pitamo, zašto? Što imamo izgubit,
kad nijesmo ništa dobili? Od ništa kaže se lasno
je račun učinit, a ko ništa nema pišta i ne riskira.
—- Polako, odgovaraju, polako. Mi imamo u ze-
mlji većinu, mi imamo upravu zemlje u rukama,
imamo prestavnike naroda, imamo općine. Da se
metnemo u borbu izgubili bi sve. Nije naš narod
kako češki, niti su naši biraći Česi. U nas samo



Iz zaajede zahvati ju ruka,

QOtimlje so sirotica pusta,

Nikako se-.otet ne mogaše

Iskićenoj kadifom i svilom

Gusdu oči upire put neba,



“ Pjevajuti pjesmu štošta
A kad htjede da s' na cestu vine,

Pa ju stegoe oko vita pasa.

Od straha se prenerazi Kata,
Ne mogaše ni dabnoti jadna. Da joj ruže ponorno procvate,
Ohol plemić kratieom ju vuće
Do svog dvorca gajam okružena

Al zaludu, jer gvesdenoj ruci

Laska plemić novoljnici mladoj

On je«miri ispraznim rječima
On joj baje o milosti svojoj

On joj. gradi kule u oblaku,
Ne bi li se bolaa rasvedrila
1 milosti njegvoj vjeru dala.
Uared dvorca u odaji krasnoj,

Kuka, plače b'jedna sirotica
Suzam kvasi probl'jegjela lica

“I pomišlja sa svog dragog oca,
Usdah šilja miloj svojoj majci,

Pa ani Potašši bdoć
bu joj dulji



malo više presije, ili neprilika i ode sve. Ko tije
jučer glasovao i radio za te, danas ti okreće legja.
To je istina. Naš narod nije kao češki, nije
Opako razvijen i osviješćen. Ali ko je tomu kriv?
Česi onaki kakvi su danas postali su mnogogo-
dišojom borbom. Češki birač nije birač hrvatski,
na njega je teže uplivati, ali je češki birač.pro-
Šao oštru školu. On je za deset za dvadeset go-
dina borio se neprestano. Birao je danas svoje za-
stupnike, koji su sutra bili raspušteni. On ih je
opet birao, a oni opet bijahu poslani kući, da ih
njihovi birači ponovo biraju, Uplivi, prijetaje, i nasilja
Dijesu pomagale; narod se ja borio, ali se održao,
Na taj način stvorili su Česi osviješćen narod, pa.
se ne boje pritiska. — Izbornici se ne stvaraju, na-,
rod se ne drži budan pomoću. osobnih. apliva ji.
ulizivanja prava gore te ukočenosti prama dolje,
piti se vrati njegov zoačaj kojekakvim dekretima
i intrigima. On se čvrsti u borbi. Borba učinila.
je da zastupnik Čeh može danas reći : moji su birači
samoom i oni će, ako bude nevolje, još tijesnije ostati
samnom; dok Dalmatinac može samo kazati: moji bi-
rači drijemaju, (a ju sam ih pomagao uljuljatij.
- Ako. ništa_a.ono a koga. pogleda veselimo:
se novome pokretu, koji se je ove godine opazio:
u Dalmatinskom saboru, Neka ga! Borbe nam se
hoće, da nas liječi i krijepi. Bili smo sa raslije-
nili, bili bi možda i zaspali, da nije ose mlagja
generacije, koja narod tjera naprijed, Moguće: da
su tu novu struju panjušili judi, koji su u Zadru.
pošli odlučnijim putem, moguće da su vidjeli, kar.
ko je s ovim naraštajem . budućnost, pa kgenajici:

oni š njime? Bilo kako bilo,: dobro. je da su ss:

odlučili, jer bolje ikad nego nikad. .

To bi, po našem +mnijenju bio , jedini plod,
koga nam je donio dalmatinski sabot: Malo je,
ali je ipak pješto. Toliko je, da gospogja ,Sme-
illa
Uvenuše Kati diva Tica, |

Potamoiše oči puse djaja,
A plemenit tagje krvi boljar

Darivajuć sirota propala
Slatkom rjebja kavom ju šilja domu,

1.4

i? UaB oli

Da vaseli svije roditelje,
Da propjeva“ iz “rodno ognjište: =“
Sluša Kate boljariko ruganje

1 tek vrata dvorca se odbrave,
Kletrom grespoum is slomljena srca
Odletila od prokleta dvora.

Pratilo ju oko neplemića,

Pratilo ju puno sađovoljsttu, *“!-

Al u dušu slegla mu sa kletva, |

Pa inu neda mirnogi' počinka. “
Lotila je, ua: kraj luga stala,
Tu joj sasja: svjetlo is jeserea — '*
K nebu baci oči orošene a

Zadrhtalo tihano jezerce, A
Zagrlilo ismučeno biće,
Sklonilo ga a hladno naručje, E

maas, Gdje ju čeka dobrog osa povmjek  Danf' od vječnosti, dapću skrbnik majka usta,
Cvati, djevo, svojoj miloj majci, |.) sagrljaj starice joj majke,“ | Nođi strašno, grozne i uštane, Kako svrši ljepotica Kata. a.
44.4 vi BVROBA: Cici_ 0) ko. Gi I : (081 14 1 9 it

%) Ovu nam je pjesmicu PR RRRPrwagtatenih pr ve bere ro

“sak. 2